Ali zasto prava reakcija (odmicanje/potpuni prekid odnosa/stogd) mora biti vezana uz zlostavljacke situacije koje potpadaju pod zakonsku regulativu? Mozda je nesto "samo" izuzetno karakterno, totalno nepodudaranje, totalni kaos kad su zajedno. Zasto ne bi bila jednako prava reakcija odmaknuti se od toga - zauvijek, privremeno, fizicki, a mozda ipak samo mentalno. Kako god.

Ok je rastati se, izgleda da je to (uglavnom) drustveno prihvatljivo vecini. Znaci kad te iznevjeri odabrani partner (iz ovog ili onog razloga ili na ovaj ili onaj nacin), s njim mozemo prekinuti odnose. S onima s kojima smo slucajno zavrsili u zajednici, s njima moramo biti zauvijek. To mi je totalni apsurd.

Otici/udaljiti se, ovako ili onako, nikako nije lako i vjerujem da nikad nije prvo sto ce nekome pasti na pamet, kako god bilo.