Po meni isto nije, a naravno da završava prebacivanjem odgovornosti na roditelje.

Roditelji koji vole čitati će gotovo pa sigurno naučiti djecu da čitaju, ali valjda i djecu roditelja koji ne čitaju ništa treba učiti na čitanje.

Meni se inače uopće ne čini da se u mom djetinjstvu među djecom čitalo više nego danas, dapače. Danas baš postoje ti popularni serijali kao Harry Potter, i cijela industrija iza tih knjiga i filmova.

Nastavnici su i do sad mogli birati knjige sa vrlo širokog popisa vrlo različitih knjiga. Tako na primjer moja kći u osmom razredu za lektiru ima Sadako hoće živjeti, Mali princ i Kod kuće je najgore, a mogla je imati Starac i more, Sve zbog jednog dječaka i Romeo i Julija. To su, mora se priznati, dva prilično različita popisa.