Novi kurikulum hrvatskog jezika i književnosti

[tanja_b]

Po meni isto nije, a naravno da završava prebacivanjem odgovornosti na roditelje.

Roditelji koji vole čitati će gotovo pa sigurno naučiti djecu da čitaju, ali valjda i djecu roditelja koji ne čitaju ništa treba učiti na čitanje.

Meni se inače uopće ne čini da se u mom djetinjstvu među djecom čitalo više nego danas, dapače. Danas baš postoje ti popularni serijali kao Harry Potter, i cijela industrija iza tih knjiga i filmova.

Nastavnici su i do sad mogli birati knjige sa vrlo širokog popisa vrlo različitih knjiga. Tako na primjer moja kći u osmom razredu za lektiru ima Sadako hoće živjeti, Mali princ i Kod kuće je najgore, a mogla je imati Starac i more, Sve zbog jednog dječaka i Romeo i Julija. To su, mora se priznati, dva prilično različita popisa.

Pa često se rasprave vezane uz školu svode na prebacivanje odgovornosti, lektira nije neki izuzetak
Moje mišljenje je ipak da, sve dok se lektira (tj. knjige za cjelovito čitanje, kako to piše u kurikulumu) bude obrađivala na način kako se sad obrađuje, teško će djeca zavoljeti čitanje pa sve da su im kompletni Gregov dnevnik i Harry Potter u lektiri
Gledam svojeg sina, koji voli čitati, nije da ne voli, i traži se u žanrovima koji mu pašu pa bira razne autore. Ima i razvijeno kritičko mišljenje i određeni književni ukus, dakle definitivno nije dijete koje samo bulji u ekran (zapravo, u zadnje vrijeme sve manje bulji u ekran). Pa ipak mu je lektira kao takva teška tlaka, mrzi pisati odgovore na zadatke tipa "psihološka, etička i socijalna karakterizacija likova", a o prepričavanju sadržaja i bilješke o piscu da ne govorim

[ina33]

Ima i razvijeno kritičko mišljenje i određeni književni ukus, dakle definitivno nije dijete koje samo bulji u ekran (zapravo, u zadnje vrijeme sve manje bulji u ekran). Pa ipak mu je lektira kao takva teška tlaka, mrzi pisati odgovore na zadatke tipa "psihološka, etička i socijalna karakterizacija likova", a o prepričavanju sadržaja i bilješke o piscu da ne govorim

Moja je zasad kod dobre nastavnice, mislim da uglavnom razgovaraju o djelu, to pisanje joj nije teško (nema ga previše, mislim da bilješke o piscu niti nema). Ali, nema razrađeni književni ukus, pa mi je npr. konkretno drago da ne čitaju Gregove dnevnike za lektiru (jer to bi ona htjela), nego su valjda još uvijek u igri i ta djela ala Divlji konj. Moje je konkretno očekivanje od škole da ipak ne podilazi toliko i da drži neki nivo, bez zastranjivanja u djeci predaleke i neshvatljive stvari - neshvatljive iz razloga prearhaičnog vokabulara. Da ona bude vodič. A ne da mi nastavnica odbaci lopticu i da to sve skupa završi u "krivo je more" spiki "kad ionako više nitko ne čita od roditelja, šmrc". Za to mi ne treba nastavnica. Možemo i sami oplakivat.