Ja sam zapela u zvoniku Svete Stošije, ni gore ni dolje, sjela na sredini.
Ja sam zapela u zvoniku Svete Stošije, ni gore ni dolje, sjela na sredini.
Posljednje uređivanje od Optimist : 15.02.2019. at 09:59
Apsolutno je ljepše živjeti bez straha, samo ne znam na koji način strah od visine prosječnoj osobi smeta u životu. Jedino ako se planira zaposliti kao perač prozora ili u građevini.
U svakom slučaju, kao što rekoh, treba oprezno pristupiti tim pokušajima, jer stvarno može doći do toga da čovjeka nose sa visoke građevine
Posljednje uređivanje od Mima : 15.02.2019. at 10:03
Ja bih možda isto tako, zato jer sam doživjela da je cura zalijepila od straha od visine na Sv. Duji (silazak je obavila zatvorenih očiju, uz pridržavanje od 2 osobe). I prenijela strah od visine na mene . KOjeg sam se riješila jer sam se morala suočiti - avion i poslovna putovanja. Da ne bi fakat GSS dolazio, ti bila u problemu itd. Poslije sam u properlercu koji je eltio ZG-Mostar spavala u turbulencijama, tj. bile su mi baš gušt.
Iako, meni je kula Lotrščak smijurija, a ne mogu vjerovati da se spominje i Maksimirski vidikovac u kontekstu straha od visine .
Neugodno mi je (ne previše) tipa to s tim prozirnim dijelovima, a London Eye mi nije bio gušt (understatement). Kao ni Eiffel - tu sam stala na pola.
Baš se ne bojim visine, ali i meni je bilo grozno hodati pješačkim drvenim mostom gdje je pokoja daščica falila i poneka bila trulkasta i gledati Kupu kroz rupe kako ključa i bujna voda sve nosi.
Posljednje uređivanje od Nera : 15.02.2019. at 10:26
E, jer nije samo uspon gadan, silazak je možda još i gadniji jer onda fakat moraš gledat u provaliju ispod sebe. Zato uski zvonici, svjetionici nisu baš sretno rješenje jer nesretnika ne možeš ulovit pod ruku i peljat dolje dok žmiri nego ga moraš gurat ili vuć pa će ga oprat još veća panika.
mima, s obzirom da je čovjek psiholog, rješavanje tog straha mu je možda zadatak u sklopu neke edukacije, i ako misliš pomagati drugim ljudima da rješavaju svoje fobije, najviše naučiš tako da rješavaš vlastitu fobiju, tako da pretpostavljam da tu leži motiv
mene jedino čudi da mu netko drugi bira lokaciju, on najbolje zna na kakvim mjestima ga je strah, gdje se zadnji put nije htio popet jer ga je bilo previše strah
Pa ako radi u staklenom poslovnom neboderu gdje su zidovi sasvim od stakla - tamo u prosjeku rade sasvim prosječne osobe. Kako je Bandić najavio novi Manhattan u Zagrebu, kojeg će raditi Saudijci, predmnijevam da će bit napućeni prosječnim ljudima koji će raditi na katovima 20+. Ograničava, definitivno, pogotovo ako je osobi bed da samo gleda kroz prozirno s 20+ kata.
Ali, ne vjerujem u namjere ovoga koji se boji . Da je ozbiljan. Ne smeta mu, očito, dovoljno. Ne radi u takvom okruženju, niti ne živi. Zasad.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.02.2019. at 10:53
A baš me morate plašiti s tim Eiffelovim tornjem?!
London Eye mi nije bio nimalo strašan.
Možda da se prije Pariza i ja popnem na Lotrščak.
Zip line preko Pazinske jame...
Divno....
Sent from my SM-A520F using Tapatalk
Mima pa upravo to netko se boji visine i ajd ti sad radi u Sky Officeu ili idi na sastanke u takve zgrade (bila sam nemali broj puta u takvim zgradama na sastancima, šta da kažem nadređenima: sorry, ja ne mogu bojim se ) ili vožnja avionom na službena putovanja ili ovako ko Beti da panično boji prelaska preko mostova ispod kojih je more. Ma ima masu takvih situacija.
Da ne spominjem obiteljske izlete i druženja s prijateljima, team buildinge i sl.
Slažem se s tang, jedna psiholog bi trebao sam iznaći način za svoje strahove ukoliko želi rješavat tuđe, pogotovo jer on sigurno poznaje alate i tehnike.
Još bih rekla da je lakše društevno iznijeti strah od visine koliko je nezgodna klaustrofobija, znam ljude koji ogroman broj katova idu pješice umjesto liftom.
Općenito mislim da treba nastojat ukloniti strahove iz svog života, koliko se može jel
Posljednje uređivanje od Lili75 : 15.02.2019. at 11:47
Budući da sam svojevremeno i sama živjela pri vrhu nebodera, vjerujem da bi se ovaj koji radi u staklenom tornju na to brzo priviknuo. No, veći broj ljudi koji imaju strah od visine strahuju od visine + nezaštićenosti + umjetne građevine; dakle, balkon s ogradom na 30. katu je u redu, onaj bez ograde nije u redu ni na 2.
Hoću reći da svi uvjeti moraju biti zadovoljeni, npr. nekakva prozirna platforma nad ponorom.
Zapravo ne znam nikog tko se boji popenjati na planinu
A iz pozicije ovih većinskih strahovatelja mogu reći da to ograničenje u životu uopće ne osjetim. Osim ako odem u Istralandiju ili na neki zip-line, jel.
Potpis! Moja sveki je klaustrofobična. U neboderu bi ne samo visina (ako je još i visoko-fobična) nego nužnost lifta bila problem. Ima 80 god i uglavnom se dosad svugdje penjala - tipa 7.-mi kat, 4.-ti kat, više puta dnevno. Ja mislila super - neće imat osteoporozu, dobro za srce. Sad je i problem sa srcem, osteoporozu enivej ima zbog drugih razloga, a nastradale su i koljenične hrskavice, tako da ne može baš pješice na 7.-mi bez razmišljanja. I autu se ne može voziti iza ako nema 5-ero vrata. MR-ovi... ipak ih je nekako preživjela. Ona tvrdi da je svijet nakaradan - kome palo na pamet gradit liftove, nebodere .
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.02.2019. at 12:02
Ljudi se svega i svačega boje, i postoje kojekakve fobije, ali kao osoba koja se boji visine i nikad se ne bi i nije penjala na tornjeve i piramide, mogu reći da se ne bojim aviona niti nebodera, to je sasvim drugi osjećaj.
No, opet ponavljam, sigurno da je dobro riješiti se bilo kakvog straha, samo nije sigurno da je pravi način suočavanje koje može završiti blokadom i time da se osoba stvarno nađe u situaciji da se ne može spustiti.
Što bi rekla moja mama, zar se baš morate penjati na vrh
Zapravo, kao netko tko se suočio, mic po mic - i kojemu je dosta toga postalo gušt - šteta je bit ograničen da ti ovo smeta, ono smeta. Smanjuješ si radijus kretanja i radijus mogućih stvari. Ja sam se prije žičara bojala, nisu mi sad napete osim ovih par koje poznajem, ali što više idem, to mi je veći gušt. Treba se malo challengirati. Ako "ne vjeruje" u svoje psiho metode, ima niže topic hipnozom protiv raznih fobija pa mu sugeriraj onda nešto takvo .
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.02.2019. at 12:08
Ja se ne bojim ako građevina izgleda sigurno. Tako da mi vidikovci na visokim zgradama nisu problem ako ima pristojna ograda i sigurni pod (ili bar da tako izgleda). Zato mi Eiffel nije bio nimalo strašan. A Lotršćak nisam ni doživjela da bi nekome mogao biti strašan. S druge strane ako nema ograde onda osjećam strah i ne volim se približiti rubu.
Ovdje je slika stepenica u Sagradi, po kojima se silazi s vrha tornja, nema rukhovata na zidu - i iako sam prilično sigurna da ako se oklizneš i padneš da je nemoguće baš propasti točno u sredinu rupe i propast do dna, to mi je bio primjer vrlo neugodnog osjećaja s visinom... I još je bilo dosta mračnije nego na ovoj slici. Nisam sigurna da bi ponovila, možda i bi ali bi mi se cijelo vrijeme vrtilo u glavi "što mi je ovo (opet) trebalo u životu?!"
https://www.alamy.com/sagrada-famili...207629107.html
Sagradu sam obavila u mladim danima - tada se ničeg nisam bojala. meni je i dalje najgori onaj proziran pod a da sam na visini - i dugački tunel. Al tunele prolazim jer nemam izbora. mislim imam, al MM ne želi ići okolo
pa ako ti nešto ne narušava kvalitetu života, naravno da nije potrebno po tome čačkati
ali kad čovjek zaključi da se dosta toga odrekao radi straha, poželi ga nekad i riješiti
suočavanje je najbolje za rješavanje fobija, ali se obično ne radi tako da se samo baciš u najgori mogući scenarij, nego napraviš nekakvu hijerarhiju, pa ideš postepeno
Nema šanse da se oslobodim straha. Suočavam se sa Krčkim mostim, crikveničkom zaobilaznicom i mostom nad Rječinom skoro na dnevnoj bazi, ali strah ostaje.
Dovoljno sam zrela da strah zatomim jer znam da alternativu ne mogu imati, ali olakšanje kad se dočepam druge strane je ogromno
Zaključak: suočavanje mogu prihvatiti, ali strah ostaje. Nikakva meni korist od suočavanja
tangerina, ok, ja upravo ne znam kako bi strah od visine kakav ja imam narušio prosječnoj osobi kvalitetu svakodnevnog života, jer se ne radi o strahu u neboderu, avionu i slično, nego baš na visokim neograđenim prostorima kao što je netko i rekao. Ali naravno, svaka fobija je vjerojatno drugačija. No, opet ću ponoviti da treba oprezno pristupiti problemu, da se kolega ne bi popeo na neboder pa da moraju po njega dolaziti helikopterom.
Inače, jedno je nelagoda, a drugo strah koji te baš fizički blokira. Ja se isto nelagodno osjećam u liftu, na mostu, u autu kad se vozimo po nekoj strmoj cesti - ali kad se radi o visini onda me blokira fizički, ja se recimo jednostavno NE MOGU popeti na one izletničke piramide koje se nalaze po raznim planinama.
Meni je OK bilo gire. Muka mi je bilo od staklenog lifta
Nono pričaš o Parizu?
Ja sam tam bila pješke sjećam se trčali smo grupno gore,prošlo više od dvadeset godina od tad
Posljednje uređivanje od jelena.O : 16.02.2019. at 13:46
Da. Nemres pješke dotog zadnjeg nivoa, mislim. Samo tim groznim staklenim liftom
Zanimljivo kako iste stvari ostanu raznim ljudima u razlicitom sjećanju. Ja se uopće ne sjećam da je bio stakleni, meni je ostalo u sjećanju da smo bili nagurani unutra ko sardine u konzervi, kao idealan za klaustrofobican napad, a ne za strah od visine
Posljednje uređivanje od sillyme : 16.02.2019. at 16:15
U doba kad sam ja išla išli smo kolko se moglo pješke i to je dosta visoko velim bilo je to pred dvadeset i koju godinu
Sillyme, tko ce znati. Ja sam malo klaustrofobična ali mislim da se tu radilo ipak o staklu. Uz to, možda i nije isti lift, jer mislim da neki idu skroz odozdola a ovaj samo od drugog nivoa. Al nisam expert - bila sam samo jednom.
O da, ja sam nadobudno kupila karte do vrha. Jedva preźivjela do drugog kata . I ostala čekati svoj dvojac koji je otišao dalje do vrha.
ja se sjećam amera koji su me pitali kad sam preselila iz amerike u pariz
naime lift je bio u kvaru, a oni nagurani na vrata. ja pitala čuvara što se događa na francuskom, pa njima objasnila na engleskom... kad sam rekla da sam iz HR - nastao je šok ...
kakvi su bili liftovi - nemam pojma. išla sam u par navrata, al ostao mi je samo lijepi pogled, i taj događaj koji me nasmijao.
Mala Riba sad ću se prozvat vidovitom
upravo taj razlog sam navela Mimi ko primjer.
Ajde, neka mu je sa srećom, već sam sumnjala u motivaciju. Da, ne može te, vjerojatno, sa sobom na posao vodit. Ja bih možda, na njegovom mjestu, jednostavno se ulovila za ručkicu i gledala vani i zamišljala da sam u avionu ili gledala u ono gdje se pritišće za katove ili fokusirala na lice nekog u liftu. Sumnjam da ćeš mu u ZG priuštiti slično iskustvo. Možete u izlet u Sloveniju pa sa žičarom na Vogel. ZG nema više žičare (sjećam se da mi je to bilo nelagodno). Možda Uspinjača... Možda Avenue Mall ima staklene liftove, većina to ne koristi jer su to 2-3 kata. Po opisu, zaključila bih da radi u Coca Colinoj zgradi. Ma, 5.-ta vožnja mu već neće biti bad, tj. ok, nelagoda, ali ne blokirajući strah.
Što je najgore, mojoj sveki klaustrofobičarki bi vjerojatno bio puno bolji stakleni lift od zatvorenog lifta..
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.02.2019. at 12:49
Ma kako ne, pa živi kraj Antunovića koji ima stakleni lift, pa puno stambenih zgrada ima stakleni lift otvoren bar na vanjsku stranu u staklu (evo moja).
Neka se praksa, naviknut će se. i oslobodit straha eventually.
Kad je išao na dogovor oko uvjeta (već je znao da je dobio posao), izašao je iz lifta sav zelen, a dole se spuštao stepeništem
A ja se nisam oslobodila straha skroz, samo sam se naučila suočiti s njim i da ću preživjeti, eto, ono, neš ti mene sputavati...
ček, jel njega strah lifta il visine (ureda)? Mislim ak je samo lift, uvijek može stepenicama. To je dobra tjelovježba
Pa ja mislim da mu je onda najbolje da vježba i suočava se u staklenim liftovima. (premda, da je to prava fobija ne bi on ušao u taj lift)
Osim ako zgrada ima nemali broj katova i svako malo ima sastanak na drugom katu
A i vjerojatno mu prozor gleda na van s oveće visine.
Ja nemam pojma da u Zagrebu ima visokih ostakljenih nebodera - neznalica. Ostala sam na nivou Zagrepčanke.
Nek me netko pozove - sad i mene zanim jel me strah il nije
sjećam se sebe pred 25 godina sister živjela na x katu imali neki ružni mali lift, meni je uvijek bio osjećaj ko da će betman iskočiti iz one lampe na plafonu, većinom sam išla pješke kod nje
posle udaje sam odselila na XIII kat, i tad sam često išla gore dole pješice, par puta s s kolicma i klincem, e onda su se počele smanjivati vidine 5, pa sad 3 kat.
Ja se recimo bojim visine, i znači ne mogu se popeti na piramidu na Japetiću, i imala sam unaprijed strah od visokih katova u Zagrepčanki, u smislu da sam mislila da ću se bojati uopće boraviti na njima ili prići prozoru - ali ništa od toga, nisam imala nikakav strah. Isto je i sa staklenim liftovima (doduše nisam se nikad vozila u staklenom liftu u nekoj baš jako visokoj zgradi) - u jednoj od zgrada u kojoj sam radila je bio stakleni lift, ali bilo je samo 6 katova.