A propos idealizirane slike života u manjim mjestima (a spominjete i otoke):
Dakle, bili smo tamo kod mojih preko praznika i razgovaram sa prijateljicom moje dobi koja imaju 3 djece.
Predrasuda broj 1 - da djeca svugdje idu sama i sve im je blizu i starci ne provedu pola popodneva u autu. Frisku figu. Jednoj je balet u 5 u drugom mjestu, prije toga kupi najmanjeg u jaslicama (koje takodjer nisu u nasem mjestu), onda idu po najstarijeg na nogomet (jer ne žive baš u centru pa ima diplit do doma uzbrdicoma cca 45 min). Ostale dane je u kombinaciji i osnovna glazbena skola i skola stranih jezika (da, sve imaju na otoku ali nije sve u blizini ni na ruku a autobusne linije su par puta dnevno). Njoj do posla autom ima cca pola sata, isto toliko o muzu (dakle, slicno kao i u gradu). Uglavnom radni tjedan joj je vise-manje isti kao i meni u ZG, ako nemas bake i dide koji voze i pomažu. Ona radi od 8 do 4. i, u mjestu u kojem se čini kao da je vrjieme stalo, radni tjedan joj proleti da se ni ne okrene. + od ovog mjeseca pripreme za sezonu + jesenske poljoprivredne aktivnosti (masline, mandarine i sl.). Nema predaha.
Predrasuda broj 2 - svi se igraju vani, zuje po mjestu sami i sl. Da, ljeti, kad im se skupi više vanjske ekipe i kad je plaža/more djir. Zimi, veli ona, nigdje nikoga - ako nisu u skoli ili na aktivnostima: SVI su na kompu i igricama.
Vikend im je "luda kuća" kad većinom odu u Split u kino, kazalište, igraonice, shoping i sl. Eto tako prolazi zima zaposlenim roditeljima u nasem malom mistu
.