I meni je koji put naporno bit u društvu ljudi kojima je sve fantastično, stalno se smiju, svaki problem je zapravo baš bolje jer se dobije to i to... Ali, dobro, to ne bi trebala bit nikakva tajna
. Od stalnog veselja mi je bitniji isto ovako - dubinski razgovor, slaganje oko bitnih tema i principa. Ali, imaju i kli_kli i lili poantu. Samo ja trebam takvu vrst sreće u dozama, s pauzama (inače me smori
). Bitno je poznavat sebe - ne lažirat se skroz baš (tipa bit umiljat prema mužu, nego autentičan - ionako to lažiranje nije održivo na duge staze), i dobro je malo se generalno pomaknut prema pozitivnijem. Ali, to svatko sam za sebe ocjenjuje koliko mu je "baš baš" idealna mjera. Onaj neki voditelj s nekog radija koji rano ujutro tambura i povikuje veselo, veselo - taj me životno ugrožava više nego Radijo Marija - brže ga maknem na nešto makar HRT2.