Treba li poduprijeti talent i strast kod djeteta?

[Jelena]

Dosad sam odbijala neke trenutno važeće norme u odgoju i pokušavala izvući najbolje iz sebe i djeteta u skladu s našim temperamentom i osobnošću. Sad sam malo zapela. Zanima me što mislite da biste vi, odnosno što ste vi napravile?

Prepoznajem strast za ekstremnim sportom kod svog djeteta i jučer sam ga pustila da si da malo oduška i super mu je išlo. Pustila sam mu i jedan video na youtubeu, očice su zasjale, usta od uha do uha u nevjerici da je pronašao iste takve, još i bolje, negdje u cyberspaceu, nisam nikad vidjela takav žar u njegovim očima.

Bio je vikend, ljudi su nas gledali, ja nisam njih, bila sam fokusirana na svoje dijete, ali sam osjećala osudu. Ja sam testirala sebe i njega. Da li on može, da li da mu kupim pravu opremu i kako ja to podnosim. Dakle, nemam pojma je l me tko gledao, ali teško da nije, ali sam sigurna da je bilo onih koji su osuđivali. Je l mi to uopće važno? Valjda nije. Što ako se nešto dogodi? Kako ću nekome objasniti, npr. na hitnoj, kad to druga djeca u njegovoj dobi ne rade, osim onih par klinaca u Americi. I ono najgore, ja nisam mogla poslije zaspati. Ja mislim da to ne bih mogla podnijeti. Niti iščekivanje hoće li se što dogoditi, a da se zbilja nešto dogodi, pa poludjela bih.

Da li biste poduprli očiti talent i strast pa makar to nosilo neke rizike?

(Inače, dijete je imalo najveće ozljede iz stajanja, a najviše je krvario kad se nekako "spotaknuo" pužući. Trenutno ima šljivetinu na bradi jer je pao dok je prao ruke. Nikad se nije ozlijedio iz rizičnih situacija jer više pazi.)

[laumi]

O kojem sportu se radi? Jel parkour?

[sirius]

Koji je sport u pitanju? Skakanje padobranom?
Ronjenje na dah ispod leda?

[anita83]

Ja nebi dala ništa u čemu se može teško ozljedit i znam da bi me djeca mrzila u tad al skužili bi kasnije kad odrastu da je to bilo za njihovo dobro. Da se ozljedi ti nebi mogla pobjeć od osjećaja krivnje ne treba ti to valjda može naći neki sport u kojem su ozljede manje opasne

[sirius]

Dakle , ovako generalno...
Ako vi niste u tom sportu ( i obzirom da ne znam o cemu se tocno radi) razmislila bih vrlo dobro o nekim stvarima.
Prvo- da li dijete njegove dobi moze odraditi zahtjeve sporta : fizicki, mentalno, sto se kordinacije tice...
Drugo- tko ce ga uputiti u sport? Da li trener ima iskustva sa tako malom djecom?

Npr. Nase dijete je u hokeju od 7. godine. To je zapravo zadnji rok za ulazak u taj sport. Preporuca se ulazak od 4-7 godina. Djeca trenera ulaze i ranije. Sa 3 godine kad dobro nauce hodati , pa su spremni nauciti i klizati.
Isto je sa drugim sportovima. Dijete mora biti zrelo za savladavanje odredenih pokreta koji nisu svakodnevni. Da ne pricam o tome da mora prepoznati situaciju kad treba odreagirati na odredeni nacin.
Sto se tice poticanja strasti...nista se nece dogoditi ako se to odgodi za koju godinu dok dijete bude zrelije da se zna nositi sa izazovima. Stras kao i darovitost ne nestaje ako se posebno ne potice uvijek i stalno.

[magriz]

koji je to sport?

[magriz]

Ja nebi dala ništa u čemu se može teško ozljedit i znam da bi me djeca mrzila u tad al skužili bi kasnije kad odrastu da je to bilo za njihovo dobro. Da se ozljedi ti nebi mogla pobjeć od osjećaja krivnje ne treba ti to valjda može naći neki sport u kojem su ozljede manje opasne

u svakom sportu se dijete moze teze ozlijediti. osim u sahu

[sirius]

u svakom sportu se dijete moze teze ozlijediti. osim u sahu

Moj se nije nikad ozljedio u sportu iako je par puta imao dosta ozbiljne situacije. Ali je nekoliko puta lomio prste na nogama kad je ljeti hodao u japankama.

[magriz]

upravo to. ako ces gledati opasnosti, najbolje da lezi na spuzvama

[Riri92]

Ja bih ti do nedavno rekla da bih sigurno podupirala strast i talent. Ali sad sam u nekoj drugoj realnosti gdje sam dobila potpuno novu dimenziju odgovornosti kad sam se doselila kod dečka koji ima dijete iz prvog braka. Tako da više nisam sigurna u bezuvjetnu podršku.

Ona je nekidan kad je bila kod nas izrazila želju da se bavi plesom. Mala je stvarno jako muzikalna, ima osjećaj za ritam, ima talent. Ali ja kao bivša plesačica znam koliki su to bolovi od napornih treninga i ne želim joj to. Ja sam se od plesa valjda totalno poremetila. Na promjenu vremena me koljena i kukovi toliko bole da mi se ne da ni hodati. Naravno da će njeni roditelji donijeti odluku ali s obzirom na to da znam o čemu pričam, spomenula sam im to. Ples nije ni blizu ekstremnog sporta ali hoću reći da svakako rizike treba uzeti u obzir.

Sirius je dobro rekla, neće strast i talent nestati. Ne znam koliko je dijete i koji sport je u pitanju, ali možda stvarno da pričeka koju godinu? Ili da krene polako, bez velikih naporna i previše treniranja, a da uz to ti pratiš treninge?

[sirius]

Podupirem svako bavljenje sportom u svrhu zdravlja.
Rekla bih da je bilo koji sport kod zdravog djeteta manje opasan za zdravlje od nikakvog sporta.
Sto se tice ekstremnih opasnosti... to je rastezljiv pojam.
Moje dijete je kronicni kardioloski pacijent dugo godina na antikoagulansnoj terapiji i mi smo se prema njoj odnosili kako potpuni zdravom djetetu. Rolala je od 4 godine, vozila bicikl, penjala se gdje god je stigla i cak je trcala neku trku za klince od 800 m . Jest da joj je iza trke bilo slabo zbog hiperventiliranja, ali htjela je probati , a nije bilo drugog nacina da joj objasnim da treba birati sportove koji su manje kardio.
To pisem o curi, stariji je hokejas.

[anita83]

Prirodno je da roditelj gleda opasnosti inače ni ove teme nebi bilo. Ne možeš ti mirno sjedit dok ti je dijete u opasnosti. Sigurno se s tim svi slažemo

[Beti3]

Akrobacije sa biciklom ili kako se to već zove?
Mislim da ti je dijete premalo za opasan sport. No, ti ćeš odlučiti, nakon što se posavjetuješ sa znalcima toga sporta.
Moja kći intenzivno pleše, od dvije i pol godine. Boli koljeno, boli svašta, ali ona to toliko voli da ju ništa ne može odvratiti.

[Riri92]

Akrobacije sa biciklom ili kako se to već zove?
Mislim da ti je dijete premalo za opasan sport. No, ti ćeš odlučiti, nakon što se posavjetuješ sa znalcima toga sporta.
Moja kći intenzivno pleše, od dvije i pol godine. Boli koljeno, boli svašta, ali ona to toliko voli da ju ništa ne može odvratiti.

Mene je isto ljubav prema plesu držala toliko da nisam htjela prestati. Iako ja nisam počela rano upravo zbog roditelja. Oni to nisu dali jer su mislili da nema od toga kruha, tako da sam tek sa 15 počela baš trenirati, a do tada sam se uključivala u neke plesne grupe u školi itd. Bolovi su na kraju napravili svoje pa sam odustala. S obzirom na to da sam prekasno počela, nisam imala prilike napraviti neku karijeru od plesa, nisam mogla sudjelovati u nekim ozbiljnijim natjecanjima. Vodila sam treninge mlađima, išla na natjecanja humanitarnog karaktera i snimila neke spotove, ali to je bilo to od mojih snova o velikoj karijeri haha. Pa sam zaključila da mi te stvari ipak nisu dovoljne u zamjenu za zdravlje i odustah. Nadam se da neće tako biti sa tvojom kćeri, sretno!

[sirius]

Nikad nisam mislila da ce moje dijete napraviti karijeru od sporta. Iako je u sportu vec 10 godina. Jednostavno smo.htjeli da ne bude za ekranom cijeli dan i da se socijalizira.

[marta]

Moj srednji sin trči trailove i trekkove u Dalmaciji. To znači da u patičicama i tajicama trči uzbrdo i nizbrdo po kršu, po stazama po kojima planinari prolaze u gojzericama, prikladno odjeveni, i van tih istih staza gdje samo koze zalaze.
Teren izgleda ovako nekako: http://www.skraping.hr/hr/wp-content...bkacan_103.jpg

Nije se nikad ozlijedio, nadam se da niti neće. Taj sport je kao stvoren za njega, ne zato što je on fantastičan trkač, nego baš zato što ne može biti najbolji. To je mehanizam koji ga vraća iz direktor svemira modela postojanja u "normalni" model postojanja.

Strahove od ozljeđivanja sam riješila prije 17 godina kad sam tada dvogodišnjaka vodila za ruku uz stepenice. On je uspio pasti, slomiti zub na stepenicu i razrezati usnu, a ja sam ga i dalje držala za ruku.

Sve ozljede moje djece, tipa slomljena ruka, razbijena arkada, nabijeno koljeno, potres mozga, itd. su se dogodile u normalnim okolnostima, tipa slomio ruku na tjelesnom, pokliznuo se na stepenicama pa razbio arkadu, pala sa stolice na glavu...
Dakle ne bih ja tu glavnu pažnju obraćala na potencijalne ozljede, nego na unutarnji motiv za bavljenje ekstremima. Ove trail utrke su zapravo put u ultramaratone.
Ultramaraton je svaka utrka duža od 42km. Najpoznatiji hrvatski ultramaraton je Istra Ultra Trail u najdužem izdanju 168 km plus visinka razlika. Ali ni to nije sve, kao apsolutni ekstrem van svih normi i pravila imaš Kiliana Jorneta. Kilian je 30-godišnji španjolski ultramaratonac koji se na Everest popeo za 26 sati, bez osiguranja i dodatne opskrbe kisikom. Za usporedbu, penjačima u prosjeku treba 4 dana da ispenju Everest. Takvu vrstu ekstrema ne bih poticala, a ovo što L trenutno radi ću podržavati dokle god budem smatrala da je to dobro za njega. I stvarno mislim da je to dobar put, jer svoju granicu nisam postavila u stilu "ne dolazi u obzir da trčeš po stinama, slomićeš vrat jadnatisam", a ako ikad budem morala reći koji na račun ekstremnoga imat ću temelje za to.

[lunja]

mislim da ja samo motor ne bih dopustila.

[tangerina]

Stvarno je teško pričati kad ne znaš o čemu se točno radi, ali ako bih podupirala neki ekstremni sport, onda bih to podupirala pod nadzorom trenera, ne bih se u sebe pouzdala.
Ja zamišljam da pričaš o nekakvom penjanju, za to ima klubova i dvorana..
Pogotovo dijete njegove dobi, jest on genijalac koji zna kako radi motor pa možda funkcionira skroz drugačije od moga, al moj je bio pun nekih ideja o sebi kao o supermenu, tipa ja ću preskočit zgradu..

[Jelena]

Nema trenera za tu dob. Nema puno djece da to rade. Ali to bi ovako nesto bilo:
https://youtu.be/nrKMWfI81C4

Beti

[marta]

mislim da ja samo motor ne bih dopustila.

Potpisujem.

[sirius]

Nema trenera za tu dob. Nema puno djece da to rade. Ali to bi ovako nesto bilo:
https://youtu.be/nrKMWfI81C4

Beti

Pretpostavljam da se ocekuje da prvo odlicno nauci voziti bicikl.

[Riri92]

Nema trenera za tu dob. Nema puno djece da to rade. Ali to bi ovako nesto bilo:
https://youtu.be/nrKMWfI81C4

Beti

Ma napraviš kompromis i dopustiš ovaj dio gdje mali upada u spužve.

[Jelena]

Pretpostavljam da se ocekuje da prvo odlicni nauci voziti bicikl.

To smo prosli. Sad trazi samo izazove. Spusta se niz strmine, skace, stavlja noge na osovine....

[seni]

o jelena, jelena...
ne bih ti bila u kozi.

ovako teoretski, mi je martin stav vrlo suvisao.

(sva sreca, nemam prakticna iskustva, dijete se nije zanimalo za ektremne sportove)

[Jelena]

To je radio i s guralicom. Poceo s 18 mjeseci vozit, s 20 se vec spustao s nogama u zraku. S 2 god i 10 mjeseci dobio prvi s pedalama, savladao za 2 dana tako da moze par km vozit, al mu je dosadno pa samo trazi prepreke.

[Jelena]

I mislim da ne moram reci da se mi time ne bavimo

[marta]

Jelena, baci pogled:

https://www.stoperica.live/races/55

To su rezultati u ukupnoj ženskoj kategoriji prošlogodišnje brdske biciklističke utrke Uspon na Dinaru. Trećeplasirana je osmogodišnja djevojčica, čiji roditelji više nemaju dilema o tome što ona može, a što ne može ili ne bi trebala.

[Jelena]

Meni se cinilo da nije bitno tocno koji sport, nego nacelno... U meni je totalna frustracija. Skupljam informacije, a umirem od straha. A mozda se i prestane interesirati za to. Iako me i danas pitao kad cu mu kupit bmx.

[marta]

U pravu si, nije bitan sport.

[Jelena]

Mene strah da u nekom downhillu zavrsi. Oni su puni šarafa i operacija. Al mislim da se njemu nece dati voziti uzbrdo. Prema sadasnjem karakteru, taj ce samo žičarom gore.

[Lili75]

Marta tvoj sin mi je zakon, jel bio i ove godine na.Škrapingu? Bila sam i ja, MM i djeca.
Ja recimo nisam to nikad gledala kao ekstremni svijet, odmalena puštam.svoju djecu da hodaju bosi po oštrim stinama i ta čak daleko da mi nisu uopće na oku.
Obožavaju stijene,kamenje i krš kao i ja,često se zezam da sam divokoza

Jako smo svi spretni po takvom terenu dok recimo nisam.bliska s ovim vratolomijama s bajkom. Nemam iskustva, nemam neke lude strahove, al radije bih da dijete trenira nešto takvo pod nadzorom.

[Lili75]

Cure su u pravu kako strast i talent ne nestaju, ne treba ih stalno “omogućavat“ da ne nestanu.

Meni kao djetetu neke stvari su starci branili iz predostrožnosti, al evo me sad sa preko 40+ i dalje zagrijane za svakojake avanture, sad si dajem duši oduška i svašta će mi još past na pamet,ideja pregršt od ultramaratona do ...bolje da ne spominjem.

[marta]

Nije bio na Škrapingu, jer ganja Dalmatinsku ligu i Zimsku otočnu.
Nije taj sport sad u ovom trenutku ekstreman. Ali vodi u ekstrem.
Kao što ni četverogodišnjaci na bmx-u nisu ekstrem, ali postoji realna šansa da će postati.

[sirius]

Meni se cinilo da nije bitno tocno koji sport, nego nacelno... U meni je totalna frustracija. Skupljam informacije, a umirem od straha. A mozda se i prestane interesirati za to. Iako me i danas pitao kad cu mu kupit bmx.

Ako umires od straha tada njemu za ljubav ne moras pristati na sve sto ga odusevljava.
On nema jos niti 3 godine. Stvarni nece svijet propasti ako bude godinu dana vozio bez vratolomija. Pa ako ces nakon godinu dana osjecati manji strah mozes dozvoliti ( tj. poticati) vece vratolomije.
Stvarno nece nigdje pobjeci stras i talent ako se ne razviju u punom potencijalu iste sekunde.

[ina33]

Nema generalnog odgovora. Meni se ovo sto si linkala ne cini ekstremno jer je i moja u toj dobi spretna bila i s romobilim slicno isprobavala. Sad trenira badm i svaku malo se ozljedjuje. I to me izludjuje, ovaj tjedan uberiramo skolu i nazad zbog vikend ozljede koja jos nw znam koliko ce ozbiljna bit, jesu li ligamenti il ne. Ja sam ustravljena i od skakanja na glavu jer je u mom malom mjestu bio covjek u kolicima. Pa opet skace na valjda siguran nacin. Sto manje sporta radi, veca je sansa da ce se i na hod ozljedjivat. Pogledaj Free Solo To ja ne bi dala. La to je vec dob covjeka koji te nista ne pita.

[ina33]

A i slazem se sa sirius. I ja sam mislila ajme steta ovo i ono. Pa joj je i dalje za god-dvije bilo napeto. Ne sjecam se koja je to dob bila - super je bila spretna na like a bike i tad je odlazila na ovakve nekakve poligone s romobilom i rolama..mozda je to bilo s 4-5 god, zaboravila.

[Kaae]

Ja bih dozvolila (i dozvoljavam), unutar nekih okvira koje smatramo sigurnima. To ne znaci da ocjenjujem po ljestvici sto bih ja mogla, ili sto sam radila, vec prema konkretnim stvarima iz prakse - je li to organizirani sport, postoji li trener, mogu li ja nauciti nesto o tome (gdje, kako, kad?), gdje cu ja s pitanjima kad me snadju (treneru, ako je sport). Ekstreme u kucnoj radinosti ne bih dozvoljavala, ali pripremila bih se na razgovore na tu temu, a vjerojatno i na (ne)ugodno iznenadjenje kad se neko od tih cudesa dogodi.

Konkretno za bicikle, ne znam zapravo sto trenutno postoji u Zagrebu, a ni gdje. Gdje je vozio sad? Je li to neki klub? Ako je, mozes li razgovarati s nekim od trenera, vodstvom? Koja je najniza dobna granica? Ili je rijec o nekom tracku gdje javnost ima pristup, gdje bi i on vozio? U tom slucaju bih ga limitirala na nesto sto (meni/njemu) izgleda sigurno, pod uvjetom da ima svu potrebnu opremu.

Kod nas ovi dozovljavaju malcima voznju: https://www.usabmx.com/tracks/0512
A u ovom skate/bike parku preporucuju minimalnu dob od 6 godina, no smije se i ranije, uz pratnju: https://mankatoymca.org/chesley-skate-park/ Mi smo bili na par rodjendanskih partyja gdje su cetverogodisnjaci i petogodisnjaci imali pristup (i sansu) isprobati sto god zele, uz jednog od trenera. Pustila sam, a i opet cu, ako trazi.


Mi pustamo svasta, opcenito, s obzirom da nije uvijek kristalno jasno sto su talenti i strasti (imaju 6 i 3 godine). Sto su stariji, to su veca ocekivanja da ne odustanu odmah. Stariji jos ni od cega nije odustao (ne brojim neku bezveznu beblju/toddler gimnastiku od koje sam ja imala probavne smetnje). Od meni posve nepoznatih sportova, sin je sav u tae kwon do-u. Nije neki ekstremni sport, ali kako on napreduje, tako mi ucimo. Drugi sportovi/aktivnosti su mi bliske, ili barem relativno poznate.

[ina33]

I budi svjesna, Jelena, i kulturološke uvjetovanosti opasnog-neopasnog, uključivo i za djecu. Umirala sam od smija na knjigu ZG Amerikanca, gdje se sveki njegova zgraža na klime i mokre dječje glave i propuhe (i ja isto, of kors), a on se zgraža da ljudi jedre bez prsluka za spašavanje po sebi. S djetetom (10 god) sam bila pedlajući od uvale na jednom dalekom otoku do jedne špilje na još jednom daljem otočiću, nikakvi prsluci, ni ništa, dubina mora možda ne znam.... puno, ne vidi se dno, ono crno crnilo. Kako je ona kompetentni plivač i nema ni za što zapet - nije me bilo strah. U očima "mog Amerikanca iz knjige" ja sam možda totalni hazarder. Ali, dijete provodi godišnje 2.5 mjeseca na moru, od toga barem 4 h dnevno u moru, plivajući i skakajući. Ja se više bojim skokova na glavu - jer znam za slučajeve takvih belaja. Ima li u ZG-u uređeni sportski klub za malu djecu koja se tim bave - beats me. Teško ti je dati 0-1 odgovor. Barem meni. Ovisi o sto stvari. Ako toga kod nas baš nema i nema ga ko uvest nego bi morali vas 2 solirat... ja bih se teže na to onda odlučila.

[sirius]

Kaae, ima na Jarunu tih poligona sa nagibima u raznim velicinama. Da li postoji nesto organizirano nemam pojma.
Ali opet, dijete je tek usvojilo voznju biciklom , roditelji nisu u sportu i osjecaju strah...nece svijet propasti ako se intetes odgodi za neko vrijeme. Cijeli zivot je pred djetetom, i tako je ispred vremena i sa obicnim voznjom. Vecina vrsnjaka niti ne vozi po najravnijem bez pomocnih kotaca.
Ja svojoj postavim granicu tako gdje se ne osjecam ugodno. Ima 10 godina i stvarno joj ne dopustam da se spusta niz velike strmine rolama i biciklom ( zivimo na stvarno jako brdovitom terenu).
Eto, ne osjecam se ugodno i tocka. Da je u kontroliranim okruzenju, sa svom opremom i uz nekoga da ju uputi u to-ok. Ovako nista , nema vratolomija.

[ina33]

I to što kažeš. Iako, uč tjelesnog mi je rekao da postoji generalna degradacija dječjih motoričkih vještina jer se djeca manje kreću, zaštićenija su i tipa - što je prije bio benigan pad (prije 10-20 god), sad ono lome zube i noge. Jer su se odučili od tjelesnih aktivnosti. Ali, ne možete sami solirati, po meni. To je prenaporno. Ako nema ništa sada u ovoj dobi - onda ili pričekajte... ili prelomite, s čim god ti je lakše živit .

[anita83]

Nema šanse da bi ja to dala djetetu. Takve vratolomije pa da padne na glavu da slomi nešto a to je moguće pri svakom novom padu a u takvim sportovima ima puno padova. Da ne govorim i o problemima sa testisima kod biciklista

[ina33]

Nema sporta bez problema. Gimnastika - ozljede kukova. Bazen - alergije. Košarka - ekstremno kontaktni sport, sudari. Ovaj naš badminton je najmanje opasan pa se isto ozljeđuje. Sve što je profi, po definiciji nije zdravo. A ne nudi se ništa rekreativno, sve je natjecateljski. Testisi i biciklisti... neće valjda već na Ironmana. Mislim da ima dječji biciklistički klub u ZG. A ako nisu u tome - stalno su u virtualnom svijetu i ne rade ništa, samo sjede za mobitelima. Ali to je tema u koju ćeš tek ući... i koja, vjerujem, sve roditelje muči i nervira. Ili natjecanja - ili 0.A ako nisu u tome - stalno su u virtualnom svijetu i ne rade ništa, samo sjede za mobitelima. Ali to je tema u koju ćeš tek ući...

[sirius]

I to što kažeš. Iako, uč tjelesnog mi je rekao da postoji generalna degradacija dječjih motoričkih vještina jer se djeca manje kreću, zaštićenija su i tipa - što je prije bio benigan pad (prije 10-20 god), sad ono lome zube i noge. Jer su se odučili od tjelesnih aktivnosti. Ali, ne možete sami solirati, po meni. To je prenaporno. Ako nema ništa sada u ovoj dobi - onda ili pričekajte... ili prelomite, s čim god ti je lakše živit .

U to.sam sigurna da degradacija postoji.
Ali bicikl sa 2 godine i sitno je stvarno rano.
U moje doba nismo imali pristup biciklu primjerene velicine pa sam ja ucila na onom za odrasle muskarce sa stangom po sredini. Uz najbolju volju nisam to mogla brije dobi od 6,7 godina.
Moja kcer je naucila rolati u dnevnoj sobi sa 4. godine, sa 4,5 smo ju dali u skolu rolanja da malo usavrsi vjestinu i nauci neke trikove.

Potpuno je drugacije ako je roditelj u nekom sportu, osjeca se sigurnije. Ovako je jako tesko biti objektivan i dovoljno prakticno podrzavajuc. Nije dovoljno samo dozvoliti, treba ipak malo i usmjeriti tako male. Ili usporiti ako treba.

[Kaae]

Bez nekakvog organiziranog pristupa, ne bih ni ja dala da koristi poligon. Mozda neki mali dio, da zadovolji znatizelju. Pustila bih da se spusta niz brda i slicno. Mislim, ovo je skroz malo dijete. Tu se i ja slazem da nece biti zakinut ni za sto ako mu se ne dozvoli neki high-end level vratolomnih sportova. (Koliko ima, 3 godine? 4?)

[betty blue]

Ali, dijete provodi godišnje 2.5 mjeseca na moru, od toga barem 4 h dnevno u moru, plivajući i skakajući. Ja se više bojim skokova na glavu - jer znam za slučajeve takvih belaja. Ima li u ZG-u uređeni sportski klub za malu djecu koja se tim bave - beats me.

Ako pitas za skokove, u zg postoji vise klubova skokova u vodu.
Ako pitas z bmx, ne znam za zg, ali sam vidjela na fejsbucima inozemmih (eu) prijatelja da je to najnormalniji djecji sport, dapace, nisam ga dozivjela posebno ekstremno.
E sad, ja ne znam sto tocno pali Jeleninog sina, vratolomija sama po sebi (adrenalin) ili bas konkretno ta aktivnost.

A ina, bas me zanima, cega se tocno plasis kod skokova? Da je preplitko, da ima stijena na koju bi se mogli udariti? Moji skacu, u kontroliranim uvjetima (s trenerom) s 5 ili 7 metara. Ja ne gledam jer umirem od straha ali im dozvoljavam

[magriz]

Mene strah da u nekom downhillu zavrsi. Oni su puni šarafa i operacija. Al mislim da se njemu nece dati voziti uzbrdo. Prema sadasnjem karakteru, taj ce samo žičarom gore.

Promaklo mi, koliko ono ima godina? Oko 3? De ti njega u guralicu i bojice u ruke a za koju godinu na parkour

[Kaae]

Ina, ovo sto pricas za razlike uvjetovane sredinom, to prozivljavam i ja. Prozvali su me od nasumicnih citatelja na Facebooku, ostalih kupaca na jezerima pa do lifeguarda na bazenima jer dozvoljavam nedostatak naprava za plutanje (namjeran doslovan prijevod, op.a. ) nejacadi i jos manjoj djeci ili im dajem da koriste ono sto US Coast Guard nije blagoslovio (a to je sve osim pojasa za spasavanje i nekavih puddle jumpera, u kojima djeca manjih gabarita poput moje kceri mogu samo i jedino plutati kao lesevi s glavom gore).

Ali to je tocno ovo o cemu pricamo. Ja sam ok plivac, provodila sam sva djecja i tinejdzerska ljeta na moru, nemam nikakav strah od vode, samo postovanje. A tu nemaju pristup vodi, osim tu i tamo, s obzirom da nam minesotansko ljeto traje 15 minuta (a i jezera su odurna, ako se mene pita, za kupanje).

[seni]

pitanje je malo preopcenito postavljeno.
ja bih naravno isto tako opcenito odgovorila, treba. (i ne dira me uopce, to sto statisticki gledano djeca stara xy godina rade ili ne rade, jer nijedno dijete nije statistika)

a sad kako cete ti tvoj muz to podupirati, ovisi naravno o vama. koliko ja po tvojim ostalim postovima vidim, ti globalno i podupires i aktivno sudjelujes.

[jelena.O]

Sport 2you ima i vožnje BMX i slično ali mislim za iza 5 godina

[ina33]

A ina, bas me zanima, cega se tocno plasis kod skokova? Da je preplitko, da ima stijena na koju bi se mogli udariti? Moji skacu, u kontroliranim uvjetima (s trenerom) s 5 ili 7 metara. Ja ne gledam jer umirem od straha ali im dozvoljavam

Ne bih se bojala s bazenom i trenerom. Bojim se konkretno naguravanja u skokovima i loma kicme pa zivota u kolicima. Jedan je takav bio u malom mjestu gdje sam ljetovala. Ono, scenarij filma Zivot je more Gdje ljetuje moja mala (baka cuvanje) generacije skacu i nijese dogodilo i mame kao paze...al ima svasta, tinejdzeri skacu sa brela like stijena s vise metara visine, to je svojedobna injcjjacija. Bojim se da neko ne naskici na nekog iako se pravila znaju da se mora provjerit itd. Manje me stah kad skacu s parapeta, na stijene ne dam al ko da ja sve vidim. Toga me strava. I ko da ce me za sve poslusat. Od 4 h u moru, skokovi su 3 h svaki dan, to je the aktivnost 2.5 mjeseca ljeti.