Čokolada sve pet. Kami sretno
anita, hvala draga...
Tashunica, mužu ide bolje postavljanje granica, ja sam fleksibilnija, kad prekrdaše, gube mobitele, to im je najveća kazna, što više zgriješe, to je dulje mob kod mene na poslu, sigurno pohranjen u ladici..
Evo, potaknuta ovim topicom, pričala sam mojoj vodenjakuši kako su ljudi nekad imali malo tople vode i nije bilo tuširanja, nego bi se jedna kada napunila pa bi se svi ukućani po redu namočili . Srećom nisam išla dalje u povijest .
Imam ja pitanje ... a što kad izjave (i tako se i ponašaju) da oni sad više ne bi učili, da im je to dosadno, naporno itd., i eto, oni od sada više neće ...
koliko traje ta faza? koliko finog razgovora je otprilike dosta/potrebno, prije nego što se krene s oštrijim metodama? i koje metode bi djelovale?
U srednjoj školi nemaju to pravo. Moraju ju završiti, pa makar vanredno. Tu nema faza, ne faza. Učiniti sve da maturiraju, milom ili silom!
Na fakultetu je već njihova odluka. Punoljetni su i neka rade! Pa im možda dođe do pameti da je lakše učiti nego raditi.
Uglavnom ne pali ono klasično:"dok si pod mojim krovom, moja su pravila!" Svaka čast ako upali.
Prilagodiš se, nisu svi lumeni, ne vole svi učiti, ili jednostavno ne mogu.
Milom ili silom?
Milo za sad ne djeluje, a mislim da će sila izazvati još gore ...
Kako se ti umiljati dragi cvjetići odlikaši odjednom pretvore u "aždaje" ... šta napravi ta kemija u mozgu ... da imam polje pa da kopaju krumpire, mislim da im ne bi padale napamet ovakve ideje ...
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 24.03.2019. at 21:02
MAMI, konstanta je problem s kupanjem starije, i nije to samo kupanje već gledanje u špigl, istiskivanje i pregledavanje prištića, isprobavanje kremica i sl. A ako odnese u kupaonu mob, onda pretpostavljam i pleše ispred ogledala. Ma, sve je to ok, ukoliko nije na uštrb svih ostalih ukućana i njihovih potreba. To mi naravno smeta..Može većinu tih stvari raditi i u sobi..
Uz to kupanje, jave se naravno i neke druge situacije gdje nam se stavovi baš ne poklapaju i to se u zadnje vrijeme dešava češće nego prije..budući da je u školi i na treninzima sve ok, u razredu je jedina prošle godine imala 5,0, imam osjećaj da je sama sebi stvorila neki pritisak i trudi se i dalje biti izvrsna, pašu joj pohvale učitelja, deda i baka, i nas roditelja u konačnici.i onda dok dođe doma otpušta sve ventile i ponaša se svakak znajući da je mi nećemo osuđivati jer smo joj obitelji volimo je bezrezervno.
Vrijeska, o kojoj dobi djeteta se radi?
Pa ne, naravno da nema opravdanja, ne podržavam ali mogu razumjeti. I roditelji su samo ljudi i imaju svoje dobre i loše dane i ponekad nažalost ne uspiju odhendlat kako treba. Užasno je frustrirajuće da danima pričaš i da druga strana ne reagira nego je još duplo gora.
Uostalom žena je tražila pomoć, savjet, podršku, a ne kritike. Pisala je ono što misli i kako joj je potpuno iskreno. Baš me zanima kako bi se razvila tema da nije napisala za šamar nego samo da se to ponavlja svaki dan i tražila savjet što napraviti.
Ovako,u bližoj familiji imamo jednu takvu.Svi u okolini su oduševljeni njome,a kući je katastrofa.Kao da je iscrpi to izigravanje dobrice pred drugima,pa kući postaje vještica.Bezobrazluk,osorno ponašanje,otresanje,ućutkivanje,čak je bilo počelo i psovanje,ali je prekinuto i nije se više nikada ponovilo,vjerovali ili ne-šamarom njene majke.Nikada više nije opsovala ni meni ni mužu(ujaku i ujni),niti bilo kome drugome.Ali njena mama je imala,po meni pogrešne metode od samoga početka.Od stava da se ona kod kuće ispucava,da može,da je nervozna....Po meni,taj šamar je najmanji problem u njihovom odnosu.Sreća pa ne živimo blizu i viđamo se 1-2 godišnje,pa ne moramo to trpiti na duže staze.Tada je bila tinejdžerka,a danas mlada žena od 22 godine.Nije se puno promjenila.Njena mama mi je svjetionik kakva ne treba da budem.
Inače,i sama sam odgojena metodom ponekad po guzi.Istina je da šamar nikada nisam dobila,ali po guzi da.I prutićem ...Da može drugačije-može.Da treba drugačije-treba.Ali baš mi je teško čitati kako se takvi roditelji nazivaju nasilnicima,a njihova djeca trajno oštećenima.Moram to reći,iako će me: a.) izignorirati b.)protumačiti svakako.Ja ih ne mogu gledati tako.Tada je ta metoda bila prihvatljiva (ne poznajem nikoga ko je odgojen metodom ne po guzi-ali stvarno i ozbiljno-nikoga),nisu znali drugačije,i na kraju je valjda ljubav koju sam osjećala bila jača.Sjećam se bezbroj pjesmica koje mi je pjevala mama (i sama ih izmišljala ),mirisa njene ruke dok me uspavljivala,bezbroj poljubaca i maženja koje mi je pružala,bezbroj pričica koje je izmišljala za mene i brata pred spavanje,i onog :"ajd dobro,još samo jednu..."....Ma da ne nabrajam više...Bezbroj puta je bila uz mene kad mi je trebala...I sada sam sigurna,da bi sa svojih sedamdeset godina,ostavila onu motiku nasred njive i došla da samo zatražim.Ako treba i autostopom prešla tih 400 km .
U današnje vrijeme bi je nazvali nasilnicom.
Ja to ne gledam tako.
Valjda je ljubav jača.
ja se zapravo uopće ne volim uvući u raspravu unutar rasprave,
a uvijek to uspijem, jer istjerujem mak na konac oko meni bitnih stvari.
ako postoje prošli životi, ja sam bila gladna i netko me gadno mlatio,
jer jako volim hranu i jako ne volim batine, posebno kad su djeca u igri.
pa nisam ja zaboga rodila zlatne ptičice koje samo cvrkuću oko mene i trepću okicama,
vodim i ja svoje borbe, ali do sada sam birala boriti se bez batina i bez omalovažavanja (i ne, ne mislim ovdje na kami),
govorim općenito i referiram se na tvoju prvu rečenicu.
koliko god se i ovdje na forumu i u RL govori o tome da roditelj ne može i ne treba biti djetetu prijatelj,
ja se svojima smatram, nakon što sam prvenstveno roditelj i valjda nekakav autoritet, najboljom prijateljicom.
do sada me taj način nije odveo u krivom smjeru.
nakon nesuglasica, ide hlađenje i razmišljanje i jedne i druge strane o situaciji
i onda razgovor, razgovor i razgovor.
vjeruj mi kad im daš prostora i postaviš i kao ravnopravne sebi, stvari kreću u boljem smjeru.
kami stavite joj veliko ogledalo u sobu pa nek se gleda i pleše do mile volje,
kupaona je za tuširanje, daj joj određeno vrijeme, netko je predložio 30 minuta.
sjedite svi četvero za stol i postavite osnovna pravila kojih se svi moraju pridržavati
bio to tata, ti ili curke.
ali nemoj ići đonom, ja sam odredila to i to, nego idemo se svi zajednički dogovoriti.
Sad ću tvojim jezikom, pa makar dobila ban: Ženska glavo, nemaš što komentirati. Dala si podršku udaranju djeteta i to je neprihvatljivo, ne samo ovdje nego svuda.
Ja sam opalila svoje sinove dok su još bili u vrtićkoj dobi. Jednog kad mi se istrgnuo iz ruke i potrčao preko ceste, a drugog kad sam ga skinula s ograde balkona. Da, izgubila sam kontrolu. Ali nisu oni bili krivi - JA sam bila kriva. Otišla sam se požaliti na vlastitu nemoć odgajateljici starijeg sina. Lijepo me žena savjetovala da odem u školu za roditelje koju je organizirao Unicef (to je bila prva generacija, 2004 godine). Svaka čast toj školi. Spasila mi je glavu, spasila mi je odnos s djecom, a možda mi je spasila i brak. Ne bih voljela da je bilo drugačije, da mi czss zalupa na vrata da maltretiram djecu ili da moja djeca zovu plavi telefon i policiju....
Ne volim kad se miješaju topici, ali negdje si napisala da ti 13-godišnjak plače. E, pa, možda dijete ima razloga ako u obitelji trpi nasilje. Kraj priče.
Kami je zatražila pomoć, mislim da ju je i dobila, ali podrška nikakvom obliku nasilja nije pomoć. To treba jasno reći.
Nisam dala podršku udaranju nego osobi. Smiri se malo
Ovo da mi dijete plače jer trpi nasilje je žalosno. Ti si baš bila jedna od forumašica koju sam poštivala....
Mima, ima sobu i u sobi ogledalo, valjda joj je ovo u kupaoni zanimljivije jer je osvijetljeno..
I da, cure, uspjela se okupati i oprati kosu unutar 30 min koliko smo se dogovorili...jeeeej!!!
MAMI, rijetko kad odemo na kavicu/ sok/ slatkač jedan na jedan, sigurno bi trebale češće, evo jutros smo nas dvije otišle skupa prošetati pesa kroz šumu i sve o odnosima u razredu mi je ispričala, baš nam je bilo lijepo, to je i ona rekla..
Mislim, pričamo o tome i inače, ali danas joj je baš pasalo da smo same...
pa uopće nisi trebala ići daleko u povijest, čak se i ja sjećam toga
u moje djetinjstvo (nemam 100 godina nego smo u vrijeme rata često bili i bez struje i bez vode na duge periode) to radilo ovako: zagriješ vodu u loncu (ali štedljivo! nema vode na bacanje) i onda se "podapireš"
nismo se banjali u tuđoj vodi, fuuuj
Oprosti peterlin, ali nisi li malo pretjerala?
NITKO nije dao podršku nasilju, pa ni anita.
I "ženska glavo"??
I ići insinuirati da u obitelji netko zlostavlja dijete?
Posljednje uređivanje od Dijana : 25.03.2019. at 09:46
da ću doživjeti da Peterlin izgubi živce, eh stvarno starimo skupa s forumom
ali da, anita, svašta ćeš ti tu još proći i naučiti, i nadam se da za koju godinu više nećeš tako blagonaklono gledati na to da svima ponekad "poleti ruka"
To je bilo prije nego je pokretačica onog topica ovdje napisala da svakome ruka poleti. Da bi čovjek mogao biti objektivan, treba znati puno više od jedne forumske rečenice.
Idem, umorna sam... Svašta mogu tolerirati, ali pravdanje nasilja (posrednog ili neposrednog) nikako. Vidim da je to dio šire društvene klime i nije mi prihvatljivo. Odoh... Na drugom topicu (onom o ljubomori) napisala sam Over & Out. Vrijedi i za ovaj.
Ruka ne “poleti” svima ponekad. Ruka poleti ne zbog emocija ili toga da smo svi ljudi od krvi i mesa, poleti onda kada nismo svakom svojom stanicom usvojili da je udaranje djece NO GO!
jer jedan ozbiljan dio stanica si misli: pa nije to tako strašno, pa i mene su moji tukli, pa bidi me sada...
Da je do emocija i kratkog fitilja, onda bi sličan postotak ljudi kojima ruka poleti prema djetetu (a postotak je jos uvijek prilično velik) ošamario svoje kolege na poslu, nadređene, brata, sestru...
Pretpostavljam da bi “zviznuli” i mamu i tatu, zar ne?
Oni nas ponekad baš izbace iz cipela, ali usvojili smo dubinski da se to ne radi.
Ili imamo tu nekoga na topicu, kome je ruka poletjela prema gore nabrojanim osobama?
Evo malo filozofski o ovom
...da se odmah ogradim, NE, ne podržavam ni šamar ni batine ni ništa slično..Da je do emocija i kratkog fitilja, onda bi sličan postotak ljudi kojima ruka poleti prema djetetu (a postotak je jos uvijek prilično velik) ošamario svoje kolege na poslu, nadređene, brata, sestru...
Zašto je tome tako, kako seni točno piše?
Pa mogu nagadjati, npr. između ostalog i zato jer za svoje kolege s posla, šefove, itd. nismo odgovorni; nije nas u konačnici briga kakvi su oni ljudi, osim u mjeri u kojoj se to odražava na nas, niti smo odgovorni zašto su takvi kakvi jesu, a uostalom i već su formirani..niti smo suodgovorni za to kakvi ljudi su oni postali..i prisiljeni smo ih viđati samo za radnog vremena (a uostalom možemo i promijeniti radno mjesto), a za svoju djecu jesmo.., niti se možemo kud od njih maknuti , i zato nas izuzetno može frustrirati kad uporno nešto rade što mi jasno vidimo kao loše, loše za njih prije svega..
I iz te nemoći se rađaju loši potezi..što će savjestan roditelj i prepoznati kao loše..i neće biti ponosan na to, niti će mu polazište biti ovo:
U svemu tome ima puno nijansi, i ne treba đonom odmah na onog tko je pogriješio i svjestan je toga i traži pomoć.jer jedan ozbiljan dio stanica si misli: pa nije to tako strašno, pa i mene su moji tukli, pa bidi me sada...
Posljednje uređivanje od Dijana : 25.03.2019. at 12:24
meni uvodni post nije zvučao pokajnički, u smislu: dogodilo se, nisam željela, neće se više ponoviti, užasno mi je žao - što se tiče šamara.
ne kažem da ženi nije bilo žao i krivo iako to nije napisala, ali to se, na žalost, nije vidjelo u uvodnom postu, zato su uslijedile takve reakcije.
a što možeš drugo komentirati nego ono što vidiš, dijana
Adiomare, nisam ga ni ja doživjela kao pokajničkog, ali sam ga doživjela kao očajnog, pa mi je jasna bila i ta reakcija.
A nisam jednom vidjela kako se nekog ko traži pomoć isecira do zadnjeg detalja, uz famozni alibi, "pa kad si otvarao topic, mogao si očekivati svakakve komentare", gdje se prelaze sve moguće granice.
X
X
Peterlin jako cijenim, al fakat nekad (rijetko doduše) ko da pukne ko kokica, svejedno mislim da se ne bi trebali obraćati ovakvim tonom jedni prema drugima.
Anita je ovdje nova, treba joj malo vremena da pohvata pravila, način komunikacije..
Kami,
mislim da se vama vuče problem otprije vezano uz postavljanje granica kako je netko gore spomenuo. Nije se kćerka sad probudila i u pubertetu postala tako osorna i drska, problemi se vuku već godinama samo ste se vi nadali da će to proći.
I stavi joj osvjetljenje na ogledalo i u njenu sobu,a može i noćni ormarić za sve te kremice i sl.
Koliko se sjećam,nije ona ošamarila malu.Ošamario je njen muž.
Po meni je bilo dobro skrenuti pažnju na šamar,ali prozivati nekoga nasilnikom?Da li je u redu?Vjerujte mi,vidjela sam roditelje koji šutnu svoju djecu(u guzicu),bacaju na njih stvari,ma da ne nabrajam.I sami su tako odgojeni,majka poginula,otac alkoholičar.Jedan sin je postao isti otac,alkoholičar i nasilnik.Drugi je završio fakultet,ozbiljan i porodičan čovjek.Za mene je to primjer nasilja i primjer izbora.
Vjeruj,Peterlin,socijalne službe se ne osvrću.A kamoli zbog jednog šamara.
To nam treba biti mjera u odgoju, što socijalne službe ne reagiraju?
U našoj je kulturi nasilnik samo onaj koji npr. više godina alkoholiziran mlati obitelj. Ali čak i tada okolina kaže da je duša od čovjeka kad ne pije, kao da je to neko opravdanje ili olakotna okolnost.
Isto je i s alkoholom. Liječnici koji se bave alkoholičarima striktno kažu da je alkoholičar svatko tko MORA svaki dan popiti malo alkohola. Ovo "mora" je najvažnija riječ jer se ne odnosi na fešte ili malo bevande poslije ručka, nego na to da ta osoba nikako ne može proživjeti dan bez svoje makar male doze alkohola.
Isto je i s nasilnikom. Ako se OPETOVANO ne može suzdržati da u bijesu nekog ne mlatne, onda je, svidjelo mu se to ili ne, nasilnik. To sebi prvo mora priznati, a onda i na sebi poraditi.
Meni je svejedno je li to vozač koji na semaforu izlazi iz auta i otvara vrata drugog automobila, psuje i zamahuje prema vozaču koji mu je potrubio ili je to otac koji i inače 3x godišnje izgubi živce pa udarcima disciplinira dijete.
Sad se rasprava raširila (da se autorica ili netko drugi ne osjeti pogođenom) jer je tako sa svakom temom, nakon par dana jednostavno krene u raznim smjerovima.
A zašto onda uopće navodiš takve ekstremne primjere? Zašto relativiziraš šamar time što postoje puno gori postupci prema djeci? Evo, ne razumijem to uopće.
Pa zašto ste vi ženu i njenog muža prikazali kao nasilnike i problematičnu porodicu?I još i Anitu?
Alo!Porodicu koja ima svoje probleme i griješi i traži načina da ispravi greške i traži izlaze iz situacije koja nije lijepa...
To sam navela i kao primjer izbora,ne samo kao nasilja.
Stanite malo na loptu,hej!
Sori, ali stvarno ne znam o čemu pričaš, ili čitamo različitu temu.
Silkice, UOPĆE ne razgovaramo ni o Kami, ni o Aniti OSOBNO. Tema je otišla u širinu, tema je kontrola bijesa.
A ti pišeš o tome da djeca nasilnika imaju izbor. Imaju izbor jednako kao što ga imaju kad biraju hoće li se roditi crnih ili smeđih očiju.
Posljednje uređivanje od čokolada : 25.03.2019. at 13:51