Imamo temu s djecom, a imate li kućne ljubimce koji testiraju vaše živce i moždane vijuge?
Ja skoro cijeli život imam mačke, svaka je od njih imala svoj karakter, ali negdje u okviru razumnog. Smatrala sam se osobom koja zna odgojit mačku u smislu da se brzo nauče da ne idu na stol ili u kuhinju.
Trenutno imam dvije, jedna je u kategoriji normalnih mačaka, ali ova druga me stalno podsjeća na onaj izraz „ispala đavlu iz torbe“. Nema mjesta di se ta neće probat popet, zavuć.. ignorira te dok se ne ustaneš i potjeraš je (ovu drugu možeš na daljinu, samo vikneš ŠŠŠ i već se povlači). Samo mi izazove postavlja. Dobra stvar je da nas je istrenirala da sve bolje pazimo da ne ostavljamo hranu, kavu, mlijeko i slično na stolu, kuhinjskoj površini.. jer ta će nać način da se toga dokopa. Pogotovo ako je slatko, a to uopće ne bi smjela jest. Jutros uzela kćeri zadnju napolitanku.
Iskopala cvijeće iz pitara, stavila sam preko zemlje velike oblutke. Počela se penjat na gornje police di sam stavila biljke koje ne želim da dira, počela se noću penjat na te gornje police, gurnula orhideju koja stoji u vodenoj kulturi, voda se prolila po laptopu. Otad noće na hodniku obje.
Sinoć mi je treći put šmugnula. I to kako, muž je izašao na terasu na potkrovlju skupit robu sa sušila, ona je izašla i popela se na krov i produžila dalje. Preko noći okrenula bura i kiša, mislite da se onda okrenula nazad i vratila doma? Nope. Tko zna di je bila, triput mi je šmugla i uvijek je na kraju nađem u jednom brlogu na susjedovom parkingu (ali tek nakon neka 24 sata).
Ide ovih dana na sterilizaciju, ali uopće nisam uvjerena da će to napravit veliku razliku, jednostavno ima taj karakter da ne uči baš najbolje iz posljedica.
Ne tražim neki poseban savjet, ne pitajte me „a pitanje je?“, samo se ventiliram