Hello svima. Unaprijed se izvinjavam na dugom postu. :D
Nova sam ovdje, no trenutno nisam trudna. Imam jednu djevojcicu koja uskoro puni 8 godina i u martu sam izgubila drugu trudnocu (medicinski indiciran prekid trudnoce). Trudnoca nije bila planirana ali sam jako htjela zadrzati bebu i jedva sam cekala da ozdravim da mogu raditi opet nakon 6 mj na bebi. No, sad nikako ne mogu da se fino pripremim psihicki na drugo dijete,ponajvise od straha. Jos nisam ozdravila 100%. Nakon svega sto se izdesavalo vratila mi se moja paranoja, brinem previse o svemu (od prvog djeteta pa do tog ako napipam nesto na sebi (svakako imam tumor na dojci dugo vremena) ili vidim nesto neobicno)...najednom nisam sigurna jesam li sposobna brinuti se opet o djetetu i mirno proci kroz trudnocu ne kontajuci hoce li nesto krenuti po krivu i hoce li sve biti OK. U prvoj trudnoci, prije oko 8,9 godina uopste nisam razmisljala o tome i bas sam bila opustena....Takodjer sam mnogo nervozna i samo vičem na sve oko sebe pa pomislim da ja mozda nisam sposobna za jos jedno dijete...nakon par momenata pomislim da mi se mozda nakon gubitka hormoni i ljutnja izmijesaju pa ni sama ne znam sta da mislim. Mislite da je ovo privremeno stanje?
P.S. Prva kcerkica je iz prvog braka koji je davno zavrsio, a sada sam duze vrijeme sa novim partnerom koji zivi vec godinu i pol sa mnom i kcerkom i super se slazemo. Ona jako zeli brata/seku-ne gleda na to uopce kao na polubrata ili poluseku nego je bas sva pozitivna oko svega. No et, mene je malo strah, ne znam ni sama kako da ga opisem niti kako da svoje trenutno stanje opisem. On jako zeli da ima i svoje dijete, ne kazem da ja ne zelim da imam dijete sa njim samo trenutno ne znam da li sam spremna jer se bojim svega...
Ne znam da li sam jasno objasnila i d ali cete shvatiti sta je pisac htio reci. (Munjena sam i zbunjena
)