I da ocito da nije propisano sto je greska u diktatu jel to potpuna zamjena o i a ili samo tocka na i
Ucitrljica od klinca priznaje gresku bas na tocki na i a kod klinke samo ako je bilo besmisleno napisano
 |
|||
|
|
|||
I da ocito da nije propisano sto je greska u diktatu jel to potpuna zamjena o i a ili samo tocka na i
Ucitrljica od klinca priznaje gresku bas na tocki na i a kod klinke samo ako je bilo besmisleno napisano
Koliko znam kod nas nema nikakvih prosjeka nego se upisuju svi diktati. Baš ću pitat malog.
Kod njih je sve greška i ako fali točka na i a kamoli zamjena slova.
Ovo je puno strožija garnitura učiteljica od generacije npr moje kćerke.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.05.2019. at 12:18
Iz matke je upisivala prosjeke par diktata
U opisu su napisani svi diktati. Cak da jedan nije pisao a u ocjeni prosjek
možda vaša da, naša ne.
Evo, moja u 1. ima po nekoliko ocjena upisanih svaki mjesec iz matematike i hrvatskog, ma svaki tjedan. Svi diktati, ispiti, umene provjere, razumijevanje, lektire, svaki tjedan po jedna do dvije ocjene. Ostali predmeti manje, priroda više, odgoji manje, ali svaki mjesec nešto.kvizorama prvotno napisa
I da se nadovežem na druge - kako može briljirati u svemu, ako ne briljiraš i u čitanju? Pitanje je retoričko jer u ovom razredu, ako ne čitaš dobro, to se odražava i na matematiku i prirodu, ne mogu pročitati zadatke pa dobiju lošije ocjene.
Naravno, i zato lijepo naucis dijete citat do 5 godine. Ili u prvom razredu ne ocekujes petice i radis kuci s njim, lektire i pregledavas zadacu. Ja sam na prvom sinu shvatila da mi se to ne da, pa sam sljedeca dva opismenila rano i ne gledam zadace, lektire.. u zadnjih 36 dana moj drugas je dobio 33 petice i jednu cetvorku.Trecas 37 petica i jednu cetvorku. Slicna kolicina ocjena je bila i u prvom razredu. Razlicite su uciteljice.
Ne bih rekla da je zelja i napor roditelja dovoljna da vecina djece nauci citati sa 5 godina.
Ozbiljno? Ne znam, vjerujem da je svima s poteskocama raznih vrsta nemoguce, ali da ipak vecina djece nema teskoca i da ta mogu. Sama sam sa svoja dva djecaka pocela kad je stariji prosjecne inteligencije imao 4, a mladi 3, i u roku par mjeseci mladi je citao, a stariji je u roku do 5 godine citao poooolaaakkoo i nesigurno, ali citao. I nisam provodila nikakav dril, vec kroz igru go vo ri la ka o ro bot...i kupila poster sa slovima i zalijepila ga nasred boravka pa par puta kroz dan pokazala koje slovo. S najstarijim nisam nista, pa sam zato u prvom sjedila s njim i zadace pisala i stalno bila pozivana kod uciteljice. I oboje smo bili frustrirani. Neusporedivo mi je lakse s ovom dvojicom. Cetvrti ima 3 godine i opet igram igru govorenja kao robot i nacrtam mu prvo slovi njegova imena da ga on kao oboja. I vec zna pokazati dva tri slova. Ne mislim da su moja djece posebno nadarena...
Mogle ste mi to reć
S drugim ću
p.s. moja ima super ocjene, ali radim s njom, a mislila sam da nikad neću, lol
Pa i u mnogim zemljama djeca krecu u skolu i uce citati i pisati s 5 godina. Nekako, nisu mali Talijani bistriji od malih Hrvata.
U Francuskoj i ranije. Kćer mojih prijatelja je već s 4 godine išla na razgovor kod ravnatelja zbog tantruma
Eto, vidis, zuska, kako je sve to kod nas preblago i anarhicno... kod nas dijete od 4 ni ne zna tko je ravnatelj.
Svakako, iz primjera prvig sina te pocetne muke po citanju i ocjenama, ne ostavljaju dugorocne posljedice uz uvjet zdrave samosvijesti. Jednako kao sto ni prvak citanja u prvom razredu ne ostavlja dugorocne posljedice.
Nisu ali imaju olakotnu okolnost sa smo imali Vuka u nasim krajevima
Moja je imala histerične napadaje od pomisli na slova i čitanje kroz igru ili ne. Pokušali smo par puta i ona bi se doslovce tresla od plača. Psihilogica je savjetovala da pustimo i ne spominjemo... u školu se ide naučiti čitati i pisati... tako nam je rekla.
S obzirom da sam imala nećakinju koja nije znala čitati i pisati prije škole znala sam da je to jako teško i da takva djeca zaostaju ali nismo mogli ništa.
J. in perfekcionizam je bio žestok i ona nije htjela ni čuti.
Sinteza i analiza joj je išla od prve, tamo negdje od 4-te g možda i ranije MM i ja nismo više rastavljanje mogli koristiti da nešto kažemo da ona ne razumije
Nekih 6-7 mj prije škole došla je do nas i pitala jel nam može nešto pročitati i pročitala nam je tekst. Ona je poskrivečki učila dok nije bila 100 posto sigurna da to valja nije bilo šanse da da nama da ju podučimo. Onda je otišla na more a ja sam krenula u veliko pospremanje njene sobe i našla kako je napravila novine i kuharicu s tekstovima i to je bilo sakriveno.
Rekla sam MM-u evo pogledaj zna i pisati. Bili smo u šoku.
E sad, da ona to nije sama odradila nije bilo nikakvog načina da mi to odradimo s njom nikako. Tako da evo nije baš da može roditelj uvijek i sa svima.
P. s. malo offtopic ali imate li savjet kako da dijete lakše upamti tablicu množenja?
Veliki nije znao citati prihe skole savladao je u dkoli kaj je trebalo
Klinku je naucio i pisati i citati prije skole
Alu klinku pol toga ne zanima kaj je njega zanimali u nekoj dobi
Klinac je napol naucio citati prije skole citanje s razumjevanjem mu ponekad i ne ide ali kad pogledam klinkine stvari iz tog doba i ona je iste greske cca radila alu to se nije priznavalo za gresku
Kaj se tice tablice nasi su to prvo ucili ko zbrajanje prvo s 2 i 3 onda prosirivalu
Kad je bilo ucenje s 6 onda mi je prigovorio kak nisu radili 8 puta 6 a cijelo vrijeme im prica da mogu zamijeniti faktore. Poslije nije bilo problema . nasi su na 7.
Prvo bi bilo dobro znati da li lakše pamti vizualno ili joj bolje ulazi u glavu ako sluša.Moja je imala histerične napadaje od pomisli na slova i čitanje kroz igru ili ne. Pokušali smo par puta i ona bi se doslovce tresla od plača. Psihilogica je savjetovala da pustimo i ne spominjemo... u školu se ide naučiti čitati i pisati... tako nam je rekla.
S obzirom da sam imala nećakinju koja nije znala čitati i pisati prije škole znala sam da je to jako teško i da takva djeca zaostaju ali nismo mogli ništa.
J. in perfekcionizam je bio žestok i ona nije htjela ni čuti.
Sinteza i analiza joj je išla od prve, tamo negdje od 4-te g možda i ranije MM i ja nismo više rastavljanje mogli koristiti da nešto kažemo da ona ne razumije
Nekih 6-7 mj prije škole došla je do nas i pitala jel nam može nešto pročitati i pročitala nam je tekst. Ona je poskrivečki učila dok nije bila 100 posto sigurna da to valja nije bilo šanse da da nama da ju podučimo. Onda je otišla na more a ja sam krenula u veliko pospremanje njene sobe i našla kako je napravila novine i kuharicu s tekstovima i to je bilo sakriveno.
Rekla sam MM-u evo pogledaj zna i pisati. Bili smo u šoku.
E sad, da ona to nije sama odradila nije bilo nikakvog načina da mi to odradimo s njom nikako. Tako da evo nije baš da može roditelj uvijek i sa svima.
P. s. malo offtopic ali imate li savjet kako da dijete lakše upamti tablicu množenja?
Ako je napravila novine - velika je vjerojatnost da joj odgovara vizualni način učenja. Uzmi A4 papire i na njih napiši stupce u raznim bojama:
1x1=2
1x2=3
...
Na drugi papir za 2 i tako dalje. To omogućava da svaki dan radiš samo jedan određeni broj i njegove umnoške.
Osim toga, napravi joj na kartonu tablicu sa deset redaka i deset stupaca (prilično veliko, kućice najmanje 1 - 1,5 cm) ili isprintaj ovo na karton: https://www.google.com/search?rlz=1C...YzPCASr3NF7_M:
Prvi gornji i prvi lijevi red moraju biti u kontra boji. Uz to dolazi komad kartona u obliku kutnika ili slova L, koji služi za povlačenje po tablici - namjesti gore 5, lijevo 6, a u unutarnjem kutu ispada 30. To možeš izraditi u kontrastnoj boji (npr. izrezati od tamnoplavog kartona). Tako može povlačiti taj kutnik po tablici i kontrolirati da li je zapamtila.
Razne vježbe imaš i ovdje: http://razredna-nastava.net/stranica.php?id=526
Još ideja: možeš djetetu čitati naglas ili nek ona čita tebi zadatke i sluša da li si pravilno odgovorila (može provjeravati pomoću tablice s kutnikom). Igrajte se škole.
Imaš i na web stranici Antonije Horvatek raznih igara, puzzli i slično, a i online provjeru naučenog ovdje http://www.antonija-horvatek.from.hr...nje-do-100.htm, ali Antonija je prof. predmetne nastave, pa je možda za tvoje dijete to malo prenapredno.
Kako god, napravite igru od toga, povedi dijete u trgovinu i pitaj ju koliko košta ako kupiš 6 litara mlijeka ili bilo čega, ako je 1 litra 5 kuna.... To je praktična vještina.
Trebaš imati na umu da je potrebno vrijeme za automatiziranje tablice množenja do 100 i tu pomaže samo praksa. To je često bitno i zbog dijeljenja, jer ako ne zna tablicu u oba smjera, bit će joj teško savladati dijeljenje, ali uopće ne sumnjam da će sve uspjeti s voljom i na vrijeme. Dobru zabavu!
Pa ocito ste kasno krenuli, s tri godine dijete je spremno pokusati i grijesiti. Sa 6 razumije da je to ozbiljna skolska stvar.
Tablicu mnozenja se uci tako da ju bar tri puta dnevno ispitas. I napravi kartice s jedne strane 2×5 a s druge rezultat. Ona sama uzima karticu po karticu i govori rezultat. Sama se provjeri, one koji nije znala odvaja i ponovi, dok sve ne nauci. A ili napravi quizlet ako ces ju mobitelom pridobit.
Ako je vizuelni tip, npr. za množenje sa 9 rezultati množenja su zapravo sastavljeni od dva niza cifara, rastući od 0-9 i suprotno, od 9-0, ako nisam bila jasna evo prvi video koji sam našla: https://www.youtube.com/watch?v=6TyM99CdOkM
Dodatno, rezultat množenja sa devet su uvek cifre čiji zbir daje devet npr. 7X9=63, 6+3=9 , tako može da proveri na brzinu da li je tačno računala.
Za množenje sa 2,3,4,5 je dosta lako na brzinu sabrati u glavi, ako je brza u sabiranju, snaći će se.
Rezultat množenja sa 5 se uvek završava na 5 ili 0.
Množenje sa dva je ređanje parnih brojeva do 20.
Množenje sa 3 isto nije teško jednom kad npr. zapamti da je 3x5 =15, na brzinu se izračuna da je 6x3=15+3=18, 7x3=15+3+3=21; ako je 3x10=30, tada je 9x3=30-3=27, itd.
Sve u svemu, najlakše je kada dete potpuno razume da je množenje samo skraćeno sabiranje istih sabiraka i dobro to uvežba, pa može u glavi da preračuna umesto da uči napamet.
Recimo, 9x6= 10x6-6=60-6=54
Dok je 7x8=8x8-8=64-8=56
Osim ako učiteljica ima štopericu i za ovo, naravno
Pa pisu diktate iz matke
Ovo s 9 ih samo zbuni iz mog iskustva.
E moj tak racuna ako se ne moze sjetiti
Prvi je uvjet naučiti recitirati višekratnike svakog broja prema gore i prema dolje (to služi budućoj brzoj provjeri ili korekciji).
Da bi se istoremeno ubile dvije muhe (tablica množenja i tablica dijeljenja), krenite od umnožaka.
Ispiši joj SVE umnoške iz tablice množenja u jedan niz (napreskokce). Svaki je umnožak mora asocirati na 2 faktora. Crvenom bojom zaokruži umnoške koji mogu nastati kombinacijom više faktora npr. 18 (2,9 i 6,3), 12, 20, 24, 30, 36, 40 (sad zanemari da svi nastaju i množenjem s 1, to joj sigurno ide) i njih prvo "uglavite".
Zatim krenite na ostale umnoške, neka stvori bilo kakvu asocijaciju, crtež, pjesmicu, rimu, nešto što će zauvijek povezati 2 faktora uz taj broj. Ako je vizualni tip, sama će naći način.
Postepeno povećavate brzinu recitiranja faktora nakon što joj ti zadaješ umnoške.
Moja je poseban slučaj pa smo stvarali sisteme koji se ne mogu preporučiti jer se skroje na licu mjesta za točno određen način razmišljanja određenog djeteta Njoj su asocijacije bile sve. Hitna pomoć je imala oblik broja 36 jer nastaje od tel. broja 9 i 4.
Na požar dolazi 27 vatrogasaca preko broja 93.
Snjeguljicu je crtala kao broj 35 jer ima SEDAM PETuljaka. Broju 18 je crtala sise i guzicu jer nastaje od 3 (sise) i 6 (guzica) itd.
Kasnije je sve skupa automatizirala.
Ma napravis kartice i mala ih vrti svaku vecer i za 5 dana rijeseno.
Moju nije zbunilo, naprotiv, iz prve je zapamtila sve
I onda ode na raspust i sve zaboravi
Ne znam, ja bih ovo uradila samo ako sam se ubedila da dete kompletno ne razume tablicu množenja i ne može da je razume, nakon što sam probala sve druge metode.
Odlični savjeti. Ona kuži princip množenja i dijeljenja zna da je 3x8 = 8+8+8 nena s tim problem.
Iz hrvatskog u par minuta nauči 3 pjesmice napamet ali matematika joj nije zanimljiva tj. je ali zadaci riječima. Iz pisanih ispita iz dijeljenja i množenja ima 5. Kad ima vremena ona izračuna točno, diktati su problem i njoj se to neda pamtiti.
Da bih ju uopće zainteresirala na vježbu izrezala sam brojeve pa iz 2 vreće izvlači i množi, to joj je zanimljivo, onda sam skinula i neku aplikaciju pa hajde i tako hoće.
Ona npr. mogu reći da je do 6 savladala ALI zbog te svoje nesigurnosti ne želi ni reći rezultat jer nije 1000 posto sigurna i onda rađe šuti. Problem su joj onda naravno diktati
A ja mislim da su bas zbog perfekcionizma kartice super jer sama provjerava rjesenje i sama odvaja sto nije znala i ono sto je znala na dvije odvojene hrpice, pa sama vidi kako hrpica znam raste a druga se smanjuje. Quizlet mi je isto super za te napamet stvari jer dijete onda moze samo igrati igrice sto djeca obicno vole. Ion ostaje zauvijek na netu pa dijete moze i usred ljeta i dogodine bacit partiju i ponovit kroz igru bez kontrole roditelja.
Da i još jedan problem, ali to mi se čini da je kod nje problem kad nije zainteresirana za gradivo
6*9 kaže 36...J. ajde razmisli...ajoooj mislila sam da pitaš 4*9....5*8 kaže 20....ajoooj mislia sam da pitaš 5*4
Pa jer ju ti pitas. Mislim da bi bila motiviranija da sama ispituje i kontrolira.
Ako je savladala do 6 onda joj izvuci prvo za veće brojeve ono što već zna na osnovu manjih, npr. 2x7=7x2, 3x8=8x3 , 4x9=9x4, tako da dete vidi da je najveći deo tablice već savladalo.
Onda vežbajte veće brojeve po principu oduzimanja npr. 7x9=7x10-7=70-7=63, 8x9=8x10-8=80-8=72
Ako je vizuelni tip, a učiteljica ispituje usmeno, reci joj neka proba u glavi da vizualizuje brojeve koje čuje, da ih "vidi" ispisane dok ih učiteljica govori.
casa, hvala na podijeljenom iskustvu. Moj otpočetka pokazuje interes za slova (znao s 18 m. sva slova), a onda i za riječi. Nije da uzima knjigu i sam čita, ali po vani čita što je napisano. Sad stalno pita u slikovnici gdje smo stali, pa sam shvatila da ga je počelo zanimati i to, pa ga znam pitati gdje je neko ime u tekstu. Lakše je jer počinje velikim slovom. To pronalazi (3,5 g). Ali stvarno, za stvari za koje nema interesa, mogu ja dubit na glavi, neće. Možda ja ne znam animirati (mi se oblačenjem i presvlačenjem mučimo...).
Za tablicu množenja, ja mogu reći da su tu dobri i bake i djedovi. Barem su meni bili. I meni je bilo super što imam stariju sestru, tako da su nju ispitivali, a ja sam zapamtila bez razumijevanja. I znam da su stalno ponavljali kako je najteže 7x8 i onda mi je bila fora da čak i to znam
Znači kod moje sestre ponavljanje i ispitivanje, kod mene copy paste
A što smo kasno krenuli Casa...pa nismo krenuli sa 6g ..pokušali smo prije 4 ...pa od kad se rodila imala je knjigu u rukama...knjige ju jako zanimaju...imali smo i one kartice sa slovima..svašta..pa nije dijete u zatvoru živjelo. Kad god smo pokušali na bilo koji način dijete je dobivalo histerične napadaje...kad smo probali kroz igru ona bi skužila i odbijala je...ne kužim pa nisu sva djeca ista...otprilike kao da ja kažem ma pustite ih 6 mjeseci prije škole će sami naučiti jer je tako moja.
Tako je i moja poprilično odbijala "učiti", nije baš imala histerične ispade nego jednostavno nije htjela. Naravno, da smo mi baš odlučili da ćemo je posjesti i naučiti čitati, vjerojatno bi uspjeli, ali ovako kroz igru i usput baš tečno čitati - nije išlo. Slova je prepoznavala jako rano, i sjećam se da je stvarno bila mala kad smo se npr. igrali da joj mi napišemo popis za dućan (kratke riječi tipa: luk, jaje, kruh) pa ona ode u svoju sobu i donese drvene/plastične igračke hrane koje je imala. Slikovnice, knjige - sve je to imala u ogromnim količinama od najmanje dobi, ali nikad nije pokazala namjeru da si sama čita, iako sam joj ja čitala non stop (možda baš zato).
Tako da je tek u školi i to uz pomoć učitelja počela tečno čitati. Ja sam čitala prije pete godine i do škole sam sama pročitala niz knjiga iz biblioteke Vjeverica, tako da bih uvijek očekivala da će dijete koje se toliko potiče na čitanje i okruženo je knjigama samo početi čitati prije škole - ali eto kod nas nije bilo tako.
Svojedobno sam čitala knjigu nekog neuroznanstvenika, ne sjećam se točno koju, gdje je pisalo da vizualni sustav u mozgu prosječnog djeteta nije spreman za čitanje prije 6.-7. godine. Pod "čitanje" se ne podrazumijeva prepoznavanje slova, nego njihovo povezivanje u smisleni sadržaj (sinteza).
E sad, davno je to bilo pa me nemojte hvatati za riječ, ali poruka je bila jasna.
Naravno da ima djece koja nauče čitati puno prije. Ima i djece koju se može naučiti čitati ranije. Ali postavljati to kao pravilo za sve mi se čini pretjeranim.
Inače, i moj sin je bio od one djece koja decidirano odbijaju bilo kakvo podučavanje doma. Čitati je naučio sam, i to dosta prije 4. rođendana, a kojom metodom, ni danas nemam pojma. Pa ipak, sustavno je počeo čitati knjige tek s polaskom u školu, a tako nekako je počeo i prihvaćati učiteljski autoritet (i dan-danas puno bolje reagira na ono što mu kažu profesori u školi nego na vlastite roditelje). Ima tu dosta faktora koji su u međuigri, npr. zrelost različitih dijelova živčanog sustava, zapravo, općenita spremnost djeteta za učenje.
Eh, da... oko šeste-sedme godine u mozgu prosječnog djeteta počinje kontinuirano pamćenje, a to je isto tako važan preduvjet za čitanje. Nije ta dobna granica uvedena bez razloga.
Moj stariji se opismenio uz računalo, tijekom logopedske terapije na koju je krenuo negdje sa 4 godine. Nije volio čitati iz bilježnice, pa sam ja sve vježbe prebacila na PowerPoint i gle čuda - dijete koje je sa četiri godine samostalno instaliralo prvu igricu, u roku par tjedana naučilo je čitati. Metoda - globalno prepoznavanje i slogovi, jer su mu logopedske vježbe bile tako konfigurirane. Nije volio da mu ja čitam, nego je htio sam i to s računala. Pa dobro.... Kasnije smo njegovoj profesorici iz Suvaga dali kompletan materijal (njezin je, naša je bila samo obrada) i sjećam se da joj se to jako svidjelo. Naravno, nije primjenjivo za svakoga. Danas sustavno čita knjige na laptopu i mom e-readeru, nema šanse da taj čita "drvenu" knjigu ako nije u pitanju udžbenik.
Mlađi je bio problematičan, nije tečno čitao do desete godine, ali on nije prosječno dijete, pa nije pogodan za usporedbu. Ni on nije ljubitelj drvenih knjiga, ali s elektroničkim formatima se sasvim dobro snalazi (audio i pdf).
Ma djeca su toliko individualna. J. guta knjige, a eto sama je naučila čitati ajmo reći s 6.5 tj. nama je pokazala da zna čitati tada. Neki dan ju pitam pa za 2 dana ti je lektira.. nisi pročitala.. kaže joooj mama jesam u školi i vratila u knjižnicu. Dakle o tome vodi sama računa, nitko ju ne treba tjerati, ali tablicu množenja vježbati na bilo koji način.. prvo otplače a onda krene ali ljuta. Sama se sjetiti nema šanse.
Uvijek će biti stvari koje će raditi s guštom i onih drugih...
Tablica množenja i još ponešto što joj se ne sviđa možda joj pomogne da osvijesti kako ne treba biti savršen da budeš dovoljno dobar.
Još jedna napomena - kod mojih dečki je najbolje palilo računanje "na novce" - to su uvijek radili s guštom, hehehe... Zamisliš da nakon svake brojke piše kn i eto motivacije...
Rekla sam vecina djece bez poteskoca. I ako ste joj mogli napisati popis pa da onda ona donese, onda je citala. Naravno, od pocetaka citanja do tecnog citanja moze traajati.
Moj sin s tikovima i ponesto okp-a je motiviraniji i manje frustriran kad sam upravlja situacijom pa sam zato predlozila kartice. S tablicom nismo imali problema jer ju je naucio godinu ranije sa starijim bratom.
Sto se tice spremnosti mozga na citanje, ta se dob stalno mijenja. Znam da sam gledala neke talijanske stranice zbog posla i da su tamo tvrdili da postoje dva prozora mogucnosti za citanje po dva razlicita principa... prvi u dobi od 3 do 4 i po godine, a drugi od 6 do 7 godine. Poznajem dosta onih cija djeca krecu s 5 godina i muke po citanju su im gotovo identicne kao nase cija djecu krecu s 6 ili 7.
I mislim da danas gotovo polovica djece cita pri upisu u skolu. Ne znam radi li tko te statistike, to je samo moj osjecaj. I da bas zbog toga u 1. razredu i je tesko pravim necitacima. Vi nemate dojam da bar pola razreda cita sporo, ali cita i prije prvog skolski naucenog slova?
Da, pa ja sam uvjerena da i više od pola razreda dođe čitača i onda je naravno tempo prilagođen prema većini a ovi ostali se muče. I da, vidim tj čujem od J. inih prijateljica da se dosta muče s čitanjem iako su i znali čitati prije.
Dakle, sva ta djeca nauce citati prije 6,7 godina. I ne vjerujem da su im svima roditelji ucitelji koji posjednu djecu i nauce. Vec da je djecji mozak u stanju nauciti ...tako da ta spremnost mi stvarno nije jasna kategorija jer praksa mi govori da su spremni ranije od 6 godine.
I zato sto je tempo prilagoden citacima ja sam nakon prvog sina odlucila ostalu djecu opismenit prijepolaska u skolu. Naravno, da vidim da ne ide, pokusala bih drugacije...
pa je, casa, čitala je, ali nije tečno. Meni je bilo stvarno čudno što ona već tako rano (3-4 godine) zna da je l-u-k luk, a nije naučila tečno čitati rečenice niti u prvom razredu?!
Mislim, poanta priče je da je djeci u prvom osnovne teško pročitati zadatak iz matematike samostalno, to je i mojoj bilo teško, iako je znala luk sa 4 godine.
Ovo sam i ja napravila. I mislim da je neozbiljno što nam se govori da djecu ne učimo prije škole, da će sve naučiti u školi jer oni dođu u razred s čitačima kojima diktati i čitanje nisu problem i osjećaju se neuspješno u usporedbi s drugima. Da ne spominjem da mogu pratiti matematiku i prirodu bez problema.
Ocjene su manje bitne,ali mislim da je djetetu teško kada vidi da druga djeca gradivo lako savladavaju a ono kaska.
Bas to.
Obzirom da imam dijete s poteskocama citanja i provodim godine kod raznih logopeda prilicno mi je jasno da je citanje s razumjevanjem prilicni zahtjevna radnja.
Nije u pitanju samo prepoznavanje slova s plakata i izgovaranje glasova.
Posljednje uređivanje od sirius : 22.05.2019. at 12:50
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom