Evo teme za mene.
Jučer mi dijete iz škole priča da su imali likovni, da je krasno nacrtala, dobila odličan, ali je kolega dobio tri jer nije pratio upute. Okej, ne ocjenjuje se talent već sposobnost praćenja upute. Ali ipak, ...?
Onda da neke kolege ne pišu zadaće, ne znaju brojati, ne znaju slova, i tako. S klincem nitko doma ne radi. Dijete ne zna jer je zanemareno. Moja bi bila isto tako da ne posjednem svaki dan i ne dam od stola dok sve ne napravi.
Koga se tu i što ocjenjuje? Ja bih rekla da dijete dobije jedan i kažnjeno je jer doma nema roditelje koji vode brigu, a to je nepravda do bola jer ga se zakida za start u životu. Prvo od roditelja, onda od škole i zajednice.
Shvaćam da je tu uloga dnevnog boravka dobra, ali ovo dijete ne ide ni u taj boravak.
Moj je jednom dobio 4 ili cak 3 iz likovnog jer isto nije slijedio upute. Trebali su nesto raditi tockicama sitnim, on je obojao dio
Najgori mi zapravo tjelesni. Evo ga sad je u 2.frustriran zbog stoja na rukama.
U prvom ga zezalo preskakanje užeta
Ali on je tako motorički nespretniji zbog Aspergera, i tu ne znam što da radim. Koliko god se trudio, pogotovo u višim razredima, ne bude mogao imati dobre ocjene
I da, i on ima u razredu djecu koja dobiju 1 i 2. I u prvom i u drugom.
Žalosno je, istina. Jer to su sve osnove
Žuta, nema ti gore stvari nego se petljati i stvarati mišljenje temeljem izjave svog djeteta. Prvo, nemaš pojma što se u toj obitelji i s djetetom događa. Drugo, ni tvoje dijete ne može objektivno procijeniti o čemu se radi. Treće, ne trebaju te zanimati druga djeca niti se trebaš nad njima zgražati. Gledaj svoja posla jer ti je, inače, mali korak od popovanja na forumu do popovanja na roditeljskom sastanku.
Sigurna sam da ne bi željela da drugi komentiraju tvoju djecu, a da nemaju pojma u kakvim okolnostima odrastaju.
Sorry ako sam preoštra, zbilja pišem u najboljoj namjeri
jer dijete koje si sad slučajno opisala upravo je moje dijete u 1. razredu (davnih godina).
Ja sam shvatila da žuta ne kritizira to dijete, nego sustav, odnosno koji je smisao davanja jedinica djetetu u 1. razredu, ako ne zna gradivo to znači da netko treba s njim to raditi, a ne mu davati jedinicu (ili još gore, više njih)
Ja sam istu tako shvatila žutu, kao i tangerina.
Plus, mi imamo tu specifičnost što smo sa sela pa se svi znamo, tako da često stvarno znamo da li kod kuće dete ima sa kim da radi domaći ili ne. Možda je i žuta u situaciji da poznaje neke porodice dece iz razreda, pa zna tačno kakva je situacija.
Uopšte nisam shvatila da kritikuje ni decu niti roditelje, nego preoštro ocenjivanje u prvom razredu (i možda nedovoljno angažovanje učiteljice).
Kod nas su zato u prvom razredu opisne ocene. Daleko bolje rešenje.
I imali smo dosta sreće sa učiteljicama oko toga. Prve jedinice su se dobijale tek negde u trećem razredu, do tada su najniže bile trojke.
Ali postoje deca koja su u peti krenula sa tim da jedva čitaju ili loše čitaju.
Što se toga tiče, po meni nema dovoljno logopeda i defektologa da prepoznaju i rešavaju sve različite preobleme u učenju i razvoju, i onda se sve svede na loše ocene, a verovatno ne bi moralo.
Žuta, isprika, prebrzo sam čitala, još brže pisala i krivo te razumjela (imam ptsp od školstva).
Posljednje uređivanje od čokolada : 20.01.2023. at 11:46
Što se tiče ocena iz fizičkog, obično se dobijaju samo petice, ako išta učestvuješ i bar pokušaš da uradiš ono što je na programu. I to mi je daleko opušteniji pristup nego u moje vreme, gde sam ja kratkovida bez naočara (jer su takva bila pravila) trebala da dostignem apsolutno iste ciljeve kao i ostali. Pa pošto naravno nisam mogla, NN veće mi je uvek na kraju godine ljubazno "poklanjalo" peticu, što je razredna uvek nepogrešivo tako i formulisala pred svima.
Nije da me je nešto oštetilo mnogo, ali tek u ovim godinama sam shvatila da bismo svi mi kratkovidi u današnjem programu imali pravo na individualizaciju, i da prethodni sistem nije baš u svemu bio naročito fer.
(Uostalom, Vrci, zar ne bi i tvoje dete moglo imati neki oblik prilagođavanja, samo iz fizičkog, zapravo je vrlo nepravedno što nema?)
kako gdje!
moja je curica smotana na mater, neke stvari joj idu, ali u dosta toga je trapava
lani, u prvom razredu, imala je iz TZK četvorke i petice, i na kraju joj učiteljica zaključila tjelesni 4 (ostali predmeti svi 5, u moje vrijeme se to poklanjalo nama smotanim štreberima)
Da, to stvarno ovisi o nastavniku. Npr. kod moje kćeri u srednjoj profesor ocjenjuje po pravilima i daje bez pardona dvojke, ali daje i petice iz zalaganja pa na kraju zaključi pet.
Situacija sad na početku petog:
Nastavnik im zada da crtaju na slobodnu temu, kojoj god hoće tehnikom.
Prođe TRI školska časa njihovog crtanja, nastavnik ih povremeno obiđe, klimne glavom "dobro je".
Četvrtog časa se ocenjuju, moj dobije četvorku jer mu "tema nije bila dovoljno likovna i nije imao sve likovne elemente".
(Mislim tako je on shvatio nastavnika, ko zna šta je bio problem, ali ono, wtf, to im je prvi susret sa likovnim u razrednoj nastavi, sa školovanim umetnikom, dao si im slobodu da rade šta i kako hoće, gledaš ih tri časa i ne ispraviš ih ni u jednom momentu? Zašto?)
I moja je nespretna i ne ide joj tzk i rijetko joj zapise cetvorku,poklanja petice.A sin trenira od 4.godine zivota i on je imao vise puta upisanu cetvorku nego mala.Ista uciteljica.
Jos on uvijek zeza sestru kako joj uciteljica poklanja petice iz tzk.
Nikome nikada nije zakljucila 4.
Bome, u nasoj skoli se iz tjelesnog dobijaju ocjene "po starom". Ajd, u prva cetiri razreda je najniza ocjena iz tjelesnog bila trojka (bar kod moga), a sad ima i jedinica (kod skoro svih redom iz penjanja na konop npr.). Meni je tako svejedno za te ocjene. Ako znas za 1,2, 3, koliko god, u prvom il kojem god razredu (ajd mozda ne odma na pocetku prvog), onda je to ta ocjena. Uopce ne dozivljavam to kao neki udar na djetetovo samopouzdanje, buduci uspjeh i sl...
A kakvu tugu (i zasto?) djetetu donosi, ako ima 4 iz tjelesnog? Pa sta da ima 4, ne mora u svemu bit odlicno. Nikakav smisao ocjena, ako se poklanjaju,ne vidim. S druge strane, ne vidim zapravo ni smisao ocjena iz tjelesnog - bolje mi svakako djeluje da je tjelesni puno cesce, a bez ocjena.
Po mom mišljenju glazbeni, tjelesni i likovni bi trebali biti ocjenjivani po trudu i zalaganju.
A djeci zakinutoj u nekom pogledu (loše crta, nespretno, nema sluha) bi u mom svemiru profesori posebno trebali malo više pomoći da savladaju npr. crtanje (postoje finte), tjelesni da ne spominjem.
Nekad čovjek ima blokade kod fizičkih aktivnosti, sjetite se samo kozlića.
Ja sam neki dan na kružnom treningu (a smatram se motorički spretnom) trebala rukama bit na dva stepera jedan na drugom (na najviše povišenim pozicijama) i na toj visini bočno sunožno preskočiti na drugu stranu stepera i tako sve dok traje ta runda.
Moj početni stav je bio džizus ne mogu ja psihički usudit se preskočit na toj visini nogama sunožno preko stepera oslanjajući se samo na dlanove. I onak zastala i gledam taj steper. Prišao mi je trener, pokazao i uvjerio me da ja to mogu. Nakon 10 sekundi sam skakala ko velika amo-tamo bez prestanka. Al da sam tako u grupi/razredu i trener/profesor se ne potrudi, jednostavno bi otišla iz dvorane sa stavom da ja to ne mogu zbog glave (udarit ću nogama).
To bi po mome bilo idealno.
Tang, meni je baš bezvezna ta kćerkina učiteljica, al ono baš.
Al čemu 4 odmah u prvom razredu na tjelesnom?! Šta je poruka? Motorički si malo nespretniji i tjelesni ćeš imat 4. Ako je dobila u prvom, garant joj planira tako ocjenjivat i kasnije.
Nije dijete krivo što nema te predispozicije.
Kao ni na likovnom, ni galzbenom. Jel nosi pribor, jel se trudi? Jel zna teoriju iz glazbenog?
S tim vještinama se rodimo ili ne, ne utječemo na njih.
Znanje itekako ovisi o našem trudu i radu, na njega pojedinac može utjecati svojim angažmanom.
ok, moram stat u obranu učiteljice, iako ni meni nije sjelo to s tjelesnim, ona je inače stvarno odlična učiteljica, i ima mi odličan pristup djeci
zato sam odlučila ovu situaciju procesuirat kako je jadranka napisala, šta ima veze što nije 5.0, mala još nije internalizirala da je to nešto čemu se stremi, pa bi bilo glupo da joj ja to sad usađujem, a ako tjelesni uvijek bude 4, pa kakve to ima veze (ona inače trenira ples i u njemu baš uživa, nije da nije aktivna)
Ma moja klinka je pod dojmom i uspoređuje se s drugom djecom i na to joj kažem baš to "Nije tvoja briga ostala djeca, to ke briga učiteljice i njihovih roditelja. Tvoja briga je da pišeš zadaću i da u školi slušaš učiteljicu."
Samo me zapeklo jer recimo za razliku od nje moj klinac nekad ko da ne sluša s pažnjom pa mu kažem nemoj to, napravi ovo, a on kontra. Sad si mislim bude slj g dobio trojku iz likovnog jer je krivo razumio i zapeklo me, jer nije da namjerno ne želi napraviti zadatak, jednostavno drugačije mu je posložen mozak.
S druge strane, da, znam to dijete jer nas je jednom pratilo doma i žalio se da ga očuh i mama tuku, da ne rade s njim zadaću. Tako da meni je jasno zašto dijete ne uspije svladati slova ili brojeve i smatram propustom sustava da se ocjenjuje djecu koja nisu glupa i nesposobna već su zanemarena. Ali to dijelim tu, ne mislim napadati učiteljicu ili roditelje na sastanku. Ako učiteljica ne primijeti da nešto ne štima to nije na meni.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
A tjelesni, to mi je još najveći apsurd. Imala sam hipotoniju, odnosno zauvijek ću je imati. To znači da nemam eksplozivnost mišića ili kako to zovu. Ne mogu brzo trčati, ne mogu jako udariti loptu. Zbog kratkovidnosti nemam ni motoriku baš jer djetinjstvo nisam provela u igri s loptom. Imala sam uvijek tri ili četiri, rušalo mi prosjek. Drugima je podizalo. Namučim se da svladam geografiju ili povijest i onda netko dobije bod više zbog tjelesnog, a ja bod niže.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Al kao da dijete ne vidi ako je nespretnjje od ostalih, ako losije pjeva, crta, ovo ono. Al ja zapravo ne kuzim u cemu je problem i da se trudi, iz cega god, pa ima losu ocjenu. Trude se i neka druga djeca sa ucenjem hrv, mat i svega, pa opet imaju lose ocjene... meni je ocjena samo neki znak, nista za uznemiravanje, znao si/napravio za toliko i toliko pa ok. Al dobro, mene i inace kritika (sto je recimo losa ocjena) bas ne uznemiruje.
Pa slažem se ja s tvojim stavom općenito da to ne treba shvaćat ko neku katastrofu, samo mi nekako nije ok da se to tako postavi odmah u prvom razredu kad se djeca tek prilagođavaju.
Također nije mi ok jer u Zg su upisi u srednje postali nenormalni.
Dijete nadareno za npr. jezike ne može upisat jezičnu gimnaziju jer je imalo četvorku iz tjelesnog, glazb ili likovnog.
To ti je nažalost zagrebačka stvarnost.
Kćerki od prijateljice se dogodilo upravo to. Mala je razvalila na prijemnom engleski, bila medju najboljima i nažalost zbog lošijeg ukupnog prosjeka (zbog jednog od takvih predmeta, mislim da su bile 2 ili 3 četvorke), dijete natprosječno talentirano za jezike, nije upalo. Meni je to žalosno.
Da se odmah ogradim nisam od roditelja koji je uopće uključen u obrazovanje djece i školu, al vidim i čujem oko sebe.
Na prvo pitanje, ja uopšte nisam analizirala dete i njegova osećanja, mene bi interesovalo obrazloženje učiteljice.
Na drugo- ja generalno ne vidim smisao ocenjivanja. Kao što si sama rekla, puno bi bilo bolje da češće vežbaju, a bez ocena.
Zašto je dobro da im se ocena pokloni iz fizičkog i ako je ne zaslužuju?
Pa, ovako, moji se osećaju kao da im je trud priznat i nagrađen, aktivno učestvuju u fizičkom (što mi je najbitnije) - i osećaju se tamo dobro, bez puno stresa ocenjivanja.
Deca koja svoju ocenu iz fizičkog zasluže su ionako aktivni sportisti, i često se baš zato štede na času, često rade čak manje nego "trapavci". Ali naravno uglavnom mogu da dostignu standarde ocena, osim samog učestvovanja na času.
To ti je kao bistro dete naviklo da ide na inteligenciju. Pa će recimo znati perfektno lekcije ali zaboraviti domaći, pričati na času, ne učestvovati mnogo u zajedničkom ponavljanju jer mu je dosadno, možda i dobacivati na času itd.
I sa druge strane strašno vredno dete, koje ispunjava sve obaveze tačno, ne pravi probleme, uglavnom ima tačne odgovore, ali neka pitanja najsloženijeg nivoa znanja neće uspeti da odgovori potpuno, jer su mu tolike sposobnosti.
Koje od njih dvoje zaslužuje peticu? Prvo, drugo, oba, nijedno?
To svaki nastavnik procenjuje za sebe.
To zavisi od toga sto ocjenjujes, trud ili znanje (spretnost). Ako vise ocjenjujes trud, a manje znanje - onda ti moze na kraju dijete koje malo toga zna imat izvrstne ocjene, a koje zna duplo vise, lose ocjene... to mi bas nema smisla, i sve se pobrka ja sam vise za znanje nego za trud. Iako nisam protiv truda... al smatram i da bi ocjene trebalo dozivljavat kao neki putokaz sto ti dobro ide, sto ne ide, oko cega se vise trudit, prema cemu se usmjerit...
A sad, upisi u srednje, to je zaista povezano... al, i tu svak nosi dio odgovornosti, ukljucivo roditelje kojima je problem cetvorka iz tjelesnog.
Eto vidiš, zeznuto je .
Jer je nepravedno i nepedagoški, I demotivišuće, što je prilično važno, da vredno, radno, poslušno dete koje se trudi zakineš više nego što ga je priroda zakinula- a opet je činjenica da dete treba da ispunjava i veći deo standarda znanja za ocenu koju mu daješ, inače stvarno ništa nema smisla.
I obrnuto, ne činiš uslugu bistrom detetu ako mu šalješ poruku da sve može postići samo na bistrinu. Slično mu dođe i za sve veštine koje Lili spominje.
Tako da je ocenjivanje tako male dece baš težak posao ako ga shvataš malo šire od samog znanja.
Naravno da su ocene znak, i usmerenje, ali su i propusnica za dalje.
Je kompleksno je cure.
Meni je i danas žao male M. od frendice što nije upala u tu gimnaziju jer je bila pravi kandidat,medju 10% najboljih riješila prijemni.
Ja recimo pjevam da prostite ko da mi je slon prdnuo u uho al dobro tancam uvijek sam imala 5 iz glazbenog :- ) (ok i iz svih drugih predmeta)
Al trudila sam se, teoriju učila, nisam bila ni svjesna koliko loše pjevam dok nisam odrasla
S druge strane postoje tehnike pjevanja i uvjerena sam da i sad odem u ovoj dobi privatno negdje da bi me mogli naučit osnove i da bi bolje zvučala.
Srećom djeca su pokupila na muža sve te vještine (glazb,likovni),ajd tjelesni smo oboje dobri bili.
Priroda ti negde da, negdje te zakine.
Ne znam moje školovanje nije nikako proteklo u 5.0, u biti sasvim daleko od tog prosjeka, imala ja 3-4 iz hrvatskog jer krivo napišem, mi pisali masu tadašnjih autodiktata, moji klinci nemaju pojma kaj to je, a ni muž. Imala recimo 3 iz likovnog, a moji crteži išli na jugoslavenske natječaje(!). Iz matke najveće ocjene. U višim razredima to je išlo prema 5.0 (7. i 8.), Kad su ostaci spuzli sasvim kontra. Vidim i kod mojih klinaca razne kriterije kako jedni te isti nastavnici ocjenjuju, dala sam prigovor jednoj profi od velikog, kad je klinka već bila pred kraj osnovne, klinka imala cijelo vrijeme 5 kod nje, a veliki 4, u srednjoj mu je iz tog predmeta imao tek pokoju 4 !.
Gledam onda radne iz hrv od klinca i klinke, kod klinca svako slovo greška, kod klinke ne, a iste greške na istim mjestima. Klinac jedva 3-4 klinka 5, različite učiteljice ,ali isti program i materijal.
Sjećam se prve jedinice (1) mojeg velikog, učiteljica dobra , a stroga, po mojem najbolja učiteljica od svih mojih klinaca, djeca su je jako voljeli.
I tako dođe ČSR i treba pročitati to i odgovoriti na pitanja nešto pisati, nešto crtati. Moj to možda i nije baš detaljno shvatio , ali je trebalo nacrtati glavne likove ili tak nešto moj nacrtao 1(jednog) pingvina kak jede sladoled, a priča je bila o dva, i on trud trash i skupio Kuljiš, otuđen ja nadobudna na informacije i pokaže meni učiteljica taj papir, ok bilo je još koja greška, ali se najviše fokusirala na taj crtež. Meni došlo da se smijem ali sam radi njega morala biti ozbiljna.
Inače u njegovom razredu je bila lektura obavezna i neobavezna , ali su klinci općenito jako puno čitali, napravila sam im plakat učenika i lektire, i učiteljica je ta tri knjige + dala 5, klincima je to bila takva motivacija.
Manji nisu ni upola toliko pročitali ko on, s njima uvijek natezanje i oko obavezne lektire, bez obzira kaj imaju dosta često na izbor od sve tri knjige.
Bas citam u novini da je proveden nacionalni ispit medju petasima iz 81 skole. Provjeravalo se znanje iz nizih razreda. Po tom ispitu, iz hrvatskog je njih 5 posto zasluzilo nedovoljan, 41 posto dovoljan, 46 posto dobar i vrlo dobar i 5 posto odlican. Iz matematike malo bolji rezultat, i iz pid-a jos malo bolji.... cisto sumnjam da su ocjene ovako rasporedjene.
Ocjenjivanje je najteži dio nastavnikova posla, jer ocjenjuješ i znanje i vještine i napredak. Ključ bi bila na napretku i zapravo bi bilo najpotrebnije za pojedino dijete ocjenjivati brojčanom ocjenom napredak, a znanje i vještine opisno. Samo takvo ocjenjivanje drži vodu ako ocjene nisu preduvjet za upis igdje.
Čak i s takvim načinom, imaš problem karaktera. Ja predajem jezik. I sad jezik služi za komunikaciju i onda je bitno da dijete prenese poruku nevezano za gramatičku točnost i leksičko bogatstvo, ali mi podučavamo baš to dvoje. Iliti, je li za 5 dvadeset rečenica bez ikakve gramatičke točnosti i usvojenog leksika ili jedna štura rečenica koja je ispravna. Vrijedi li više da dijete komunicira iako te bole uši ili da dijete svjesno vlastitih ograničenja kaže dio poruke ali točno...
Posljednje uređivanje od casa : 21.01.2023. at 10:37
Veli raska od mog malog da je povijest, zemljopis pa tek onda matka
Razrednica je započela roditeljski riječima da je razočarana što ne dolazimo na informacije, pa nastavila da je nepisano pravilo da se dolazi jednom mjesečno kad učenik nema poteškoća, i svaki tjedan kad ima. Sad, zbog čega se nepisano pravilo ne kaže na početku godine usmeno, to mi je ... wow.
Zatim ocjene, ... vidim neke apsurdne zadatke, to je sastavljao ne znam tko... koje drvo nema lišće u jesen. Ponudili bor i hrast. Nit jedno ni drugo nema lišće jer bor uopće nema listove.
Što je ralica, kako se radi snjegović, ... to realno dijete danas može znati samo iz crtića jer snijega nema već valjda sedam godina.
I otkud ljudima ideja da se na "ovom" vremenu (dakle, rosulja, +6 C ili +10 C u siječnju) dobivaju prehlade, ako se izađe van s djecom? Dobivaju se prehlade jer se ne izlazi van.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 24.01.2023. at 18:35
Iglice bora jesu listovi, ali mislim da je to pretesko pitanje za prvasice.
Onda okej, moja greška. Pitanje je bilo što nema listove od ta dva. Bor ostaje zelen, pa ima. Ali ipak, ...
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
U prvom razredu treba na informacije ići i češće od jednom mjesečno, da vidimo kako ide adaptacija i da učiteljica zna da nismo anonimni. Ja sam bila štreberica po tom pitanju i visila u školi koliko god sam stigla u početku, a kasnije barem jednom mjesečno. U petom razredu isto najprije svaka 2 tjedna, a poslije po potrebi. Ne sjećam se je li to pisalo. Nije ni bitno. Meni se činilo da je bolje ako sam u blizini. S učiteljicama starijeg sina sam se super slagala, a mlađi je bio u problematičnom razredu, pa se nisam usudila preskakati info. Bome je bilo i situacija da me zovu u školu, u višim raz3, ali sve se to odradi. Još sam sjedila i u vijeću roditelja i danas se pitam kako sam to stizala uz školu, logopeda, ortoopticke vježbe, plivanje, gimnastiku u Sokolu.... Isuse, kao da je netko drugi to proživio... Sad dođem s posla i krepana sam dok malo ne predahnem.
zutaminuta, danas mnogi učitelji komuniciraju s roditeljima i putem vibera ili whatsapp, možda je to ok zamjena ako ne stigneš u školu, ali u interesu tvoje djece je da odeš redovito.
Ne bi meni problem bilo ići svaki tjedan, da sam ja imala ideju da se to kao treba, baš zbog tog što su tu sad ednevnik, vocap, email, očekivala sam ako ima problema, a znam da nema jer je dobivala smajlije u zadaće, da će učiteljica reć, jer je tako bilo u srednjoj. Na informacije su išli gotovo u pravilu oni s problemima, a za osnovnu se ne sjećam ničega osim roditeljskih.
Mislim klinci će mi biti u hodniku, ali okej.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Ako ćeš malo mog iskustva (koje uopšte ne mora biti univerzalno), to sve učiteljice kažu- kako treba ići na informacije jednom mesečno ako problema nema. (Mislim da to njima i stoji u tim njihovim zadacima, da redovno komuniciraju sa roditeljima i da roditelji dolaze na informacije redovno).
A kad stvarno zaređaš da ideš jednom mesečno kod deteta gde je sve u redu, onda shvatiš da zapravo nemaju nešto mnogo da ti kažu, jer je sve u redu . I malo se čak postave u stilu- aha, doći ćete OPET...?
Tako da, po nekim prosvetnim radnicima, kako god radiš kao roditelj, nije baš sasvim dobro - i to ne treba uzimati k srcu, jer često govori o njima a ne o roditelju.
Slično kao kod doktora- ili ćeš dobiti "To je mama samo viroza, niste morali doći, dovoljno je bilo odležati" ili "Jao, mama, pa gde ste do sad?" Mislim da sam samo dva ili tri puta dobila komentar kakav bi savestan roditelj očekivao kad dođe kod doktora: "Baš dobro što ste doveli dete na pregled, i u pravi čas ste došli".
Tj. slično doktorima, neki prosvetni radnici vole da vežbaju autoritet ne samo na deci nego i na njihovim roditeljima, pogotovo ako im je prvo dete krenulo u školu. Kod drugog deteta im to već slabije prolazi .
Ne kažem da ne treba da ideš na informacije, naprotiv, idi redovno. Interesuj se o tome kakvo je tvoje dete, sa pristojnim potpitanjima i pažljivo i ljubazno klimaj glavom dok govori, i nemoj ostaviti decu u hodniku, ti si brižna i uzorna majka, i uvedi ih sa sobom. Ako učiteljici smetaju- pa, to je tvoj život, nemaš drugačiji, neka dobije uvid u njega i malo razmisli o svojim zahtevima roditeljima.
Zlatno pravilo - na informacijama nemoj komentarisati tuđu decu i njihove ocene i vladanje, niti ih upoređivati sa svojom, osim ako si došla zbog nekog sukoba ili problema, a i onda budi odmerena koliko god možeš.
Što se tiče zadataka, i meni deluju malo preteški za prvačiće, osim ako se baš to konkretno obrađivalo u knjizi ili svesci- kako su iglice bora zapravo listovi, i šta je ralica, i kako se pravi sneško.
Potpis na pulinku.
Nama su uvijek govorili da se na informacije "mora" doći jednom u polugodištu. Uopće ne znam kako bi se stigli svi roditelji izredati u tih sat vremena tjedno ako svi dolaze nekoliko puta mjesečno. A u prvom razredu ionako dovodiš dijete u školu pa progovoriš usput koju riječ s učiteljicom, pa onda i riješiš problem odmah u nastajanju.
Kod jednog učitelja uopće nemamo službene informacije jer on smatra da je ako nastane neki problem kasno čekati informacije. Imamo njegov broj i možemo ga nazvati ili mu poslati poruku što god da zatrebamo, pa čak i u 10 navečer.
I kod nas je rečeno da bi se trebalo barem jednom u polugodištu i svi oko mene se toga drže ako nema problema
Kamo pretjeruju s previše informacija, pisani je pravilo da bi trebali biti jednom u polugodištu, za klinca sam onda normu ispunila
Istina je ali je problem ili više da se treba biti više puta, u osnovnim vole pokazati ispite pa je zgodno vidjet napredak djeteta
Za klince na informacijama ili ispred učione nemoj brinuti većina njih dolazi s klincima, čak sam i ja
Moja mama je znala i roditeljski obavit u autobusu u srednjoj gdi ne bi i informacije
Ma nije to za zafrkanciju, kod nas su znali zvati czss ako se roditelji ne bi pojavljivali na informacijama. zutaminuta je tu izložena zbog svoje obiteljske situacije, tako da bi bilo bolje da se tu i tamo ukaže baš u službenom terminu informacija, jer o tome učitelj vodi evidenciju i sve se prijavljuje stručnoj službi u školi. To nije isto kao kad dođeš na kraju dana po dijete i pitaš kako ide. Kao i sve ostalo - bitno da papiri štimaju .
Da, rekla je da budu zvali za roditelje koji nisu opravdali izostanke i koji imaju dug, za ovo nije rekla. Ali evo iskreno, mislila sam da je to za djecu kad imaju poteškoća. Ne cijenim ta nepisana pravila koja bih trebala saznati na koji način točno?
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk