Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
Nisam to rekla.
Ali ako je čovjek podložan takvim blagodatima, one se moraju drugačije rješavati (između ostalog i psihoterapeutima).
Imam i ja jedno dijete na peglanjima, ali nije mu to donijela škola, on je takav. Perfekcionist, lakoodustatelj, bez upornosti (kad treba, ali kad ne treba pila li ga ko profesionalan pilar). Štoperica više manje, on to ima i nosi u sebi, samo je pitanje trigera. Bolje da se s tim nauči nositi na štoperici kod čitanja nego na radnom mjestu.
Nije ni mojoj donijela škola, ali joj sustav kakav jest i učiteljica kakva jest odmaže i to poprilično. Nosimo se mi s tim još i jako dobro, jer mi doma to ispravljamo a imamo i prekrasnu psihoterapeuticu, ali kako i ona kaže, sve se to negdje slaže, crtica tu, crtica tamo i onda ispliva.

Ova tvoja zadnja rečenica je na tragu onoga što mi je učiteljica rekla, međutim ako imaš nalaz psihologa s uputama koji kaže drugačije možda ga je dobro poslušati i primijeniti.
Najbolje to vidim na primjeru J. Krenula je u školu sa 7,5g jer je rođena u 4,mj, da je krenula godinu ranije to bi bio kaos. Ta 1 godina je donijela ogromnu razliku u njenoj emocionalnoj zrelosti, pa se ne slažem s tim da dijete u 1. i 4. razredu treba biti podvrgnuto istom pritisku i da će štopanje vremena u 1. r pomoći mom djetetu kasnije na radnom mjestu.