Edit: a bome mi je pomoglo i poslovno u Makedoniji, mlađa kolegica Slavonka isto nije razumjela,a ja ko od šale, pravila se važna, pa sam fino dobila kad već razumijem da provjerim cijeli prijevod na engleski
Edit: a bome mi je pomoglo i poslovno u Makedoniji, mlađa kolegica Slavonka isto nije razumjela,a ja ko od šale, pravila se važna, pa sam fino dobila kad već razumijem da provjerim cijeli prijevod na engleski
Eto mi ga na ma zapravo sam više uživala u osjećaju: gle pa ništa nisam zaboravila, čitam jednako brzo,a godinama nisam imala prilike. Fascinira me kako kad nešto naučiš kao dijete, svejedno ostane u glavi.
Pa kad mi već dobro ide, kažu kolege de ti provjeri i prijevod haha
Posljednje uređivanje od Lili75 : 08.07.2019. at 23:37
Eh, to je skliski teren - npr. slovenski i češki su na latinici, pa se ja baš ne usudim tvrditi da razumijem, iako znam sva slova, a Englezu (koji ne razumije ni jedan od navedenih) ti bi jezici zvučali slično.
Glede u svezi makedonskog jezika - njihova elektroprivreda ima austrijskog vlasnika, pa njihovi javni natječaji obično budu dvojezični, na makedonskom i njemačkom. Bome, čitam jedno i drugo iz originala, jer ako propustim kroz google translate, dobijem cušpajz
Hoću reći - nije dovoljno znati pismo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.07.2019. at 08:04
Ja puno bolje razumijem makedonski nego slovenski jer sam do 16-te govorila više srpski nego hrvatski, pa tako i više riječi prepoznam nego u slovenskom.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.07.2019. at 08:28
A prevodit u stručnoj terminologiji mi je pogotovo lakše.
Ta dva centa su s linka iz mog ranijeg posta i odnose se na 2019., a wikipedija kaže da je to 6 centi:
Ovaj unadjusted pay gap se u svim izvorima koji se ovdje navode vrti oko 20 % za SAD (za Hrvatsku oko 11%, po onom linku za Europu).The average woman's unadjusted annual salary has been cited as 78%[2] to 82%[3] of that of the average man's. However, after adjusting for choices made by male and female workers in college major, occupation, working hours and parental leave, multiple studies find that pay rates between men and women varied by 5–6.6% or, women earning 94 cents to every dollar earned by their male counterparts. The remaining 6% of the gap has been speculated to originate from other unmeasured differences, a greater value placed on non-wage benefits, gender discrimination and a difference in willingness and/or skills to negotiate salaries.
Posljednje uređivanje od vertex : 09.07.2019. at 10:34
Objasnjenje: kad te zivot mlatne i godine prodju, doc ces ti na moje i shvatit da je ono sto ti je sad nebitno i sto mozda percipiras ko agresiju i nabrijanost starijih zena koje misle da im vise ni.puderi ne mogu pomoc (samokritika moja: isko ne jucer sam si kupila 2 kupaca, a kupila sam.i primer nakon one rasprave - al ga ne koristim bas nesto) , nije to, nego faktualno stanje. Doc ces do asertivnijeg stava i govorenja popu pop, a ne sve u lijepe, moje misljenje grli tvoje misljenje. I vidjet ces da postoji nepravda i mervirat ce te baba s kojom se mora bost tm, bost ces se sama. A jos vise s didama i mladicima. I poducavat ces neosvijestene mladice .
Ko jenu pravu - a svi. Normalno je da je.mladost pozitivna, rozih cvika grabi naprijed, stvara novi zivot. I normalno je da je starost korektiv.
Naravno, ima karakternih razlika, nismo.svi mladi.i stari isti. Ja sam.i u mladosti htjela bit lonesome cowgirl kija se bori za pravdu, al je u...hm...zrelosti, to samo.izrazenije.
A ne.mogu se ne raznjjezit na mladost i.njen sklop harmonije i pozitive. I mojnje takav bio.
A mozda sam.i zabrijala skroz.
Ina zabrijala si
Pa evo ti i ja smo bliže po dobi, a Riri i ja sličnije s pogledom na život.
Bezveze sam uzela primjer nas tri jer si se ti osvrnula u zadnjem postu.
Pa dok smo bile mlađe tebe su neiznjerno živcirali mirišljavi smotuljci na potpomognutoj, a meni su davali nadu
Nije to do godina nego do karaktera/osobnosti.
Jel se slažeš?
Evelinin post:
Meni nisu budale ni jedni ni drugi
Nadam se da neću bit babac koji se posprdiva s mladima.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.07.2019. at 14:05
Mislim da nije (samo) do karaktera i godina, nego i do životnih okolnosti i osobnih iskustava.
Ja se ne sprdam s mladima, a mislim da to nije ni Agatha radila kad je pisala što misli Miss Marple.
Ono što time želi reći jest da mladi misle da kuže stvar i podcjenjuju mišljenja starijih, koji su ta mišljenja stvorili na bazi stečenih iskustava tijekom godina, misleć' da su "ishlapjeli", a stari znaju što su i kako i zašto mislili kad su bili mladi i koliko je to bilo pogrešno radi neiskustva.
Ali ti to i sama znaš, pa me sad malo trolaš.
Čini mi se da Ina nije mislila k'o A. Christie da su mladi budale, nego onako više k'o Tadijanović
Pjesma o Čovjeku i Suncu
Zaogrnuv tamni plašt,
Čekat ću osvitak dana.
I poći zatim na pute daleke:
Kroz dozrela polja i livade zelene,
Preko voda, planina, dolina,
Do devetoga brda.
A Sunce još neće
Planuti na mene!
No kad stupim na vrh,
Izaći će Sunce, veliko, sjajno,
I zaliti mene, Vječnoga Bježača,
Srebrnim i zlatnim zrakama.
Pružit će se moja sjenka
Duboko.
Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo.
Sunce će me milovati blagim rukama,
A ja ću biti na vrhu sam.
Zaviknut će grlo moje Suncu:
Pobijedio sam mrak,
Savladao sam žalost...
Sad sam radostan, jak.
Vječan sam kao i ti, Sunce!
Najzad ću početi da se spuštam, lagano,
S vrha u dolinu.
Sunce će me pratiti neprestano.
Moja će sjenka bivati sve manja,
Sve tanja:
Nestajat će me, polako, u dolu.
Pa ću se okrenuti vječitom Suncu
I pogledati na vrh:
Ugledat ću Drugoga Čovjeka
Gdje ide mojim stopama;
Čovjeku ću se nasmijati,
A Suncu šapnuti, malen:
Tko može s tobom, Sunce?
Nestat će mene
I moje sjene
U dolini mraka.
Apsolutno ali i kad su ljudi u istoj/vrlo sličnoj situaciji imaju drugačije mehanizme reagiranja, to sam htjela reći.
Evelina, možda nije bilo jasno al mene je zvoj post samo asocirao na stare ljude oko mene u mon RL koji se sprdaju s mladima tipa “ma šta oni znaju “ takva nadam se da neću postat.
Zapravo kad bolje razmislim to “sprdanje“(namjerno pod navodnicima) s mladima mi je znak da netko stari.
Svi fizički starimo,al nekima duša ostaje duže mlada
Lijepo za tješit se šta ne
Da sam ja ovdje pisala prije 2-3 godine, svi bi iz prvih 5 postova mogli zaključiti da sam negativna i tmurna osoba, što i jesam bila. Nisam ja pozitivna zato što sam mlada i bez iskustva, nego zato što sam se naučila biti pozitivna bez obzira na neka loša iskustva. Meni život do sada uopće nije bio med i mlijeko pa da se može govoriti o tome da nemam životnog iskustva. Nisu iskustva ni baš tako usko vezana za godine..
I sad nakon što sam provela dosta vremena u učenju o pozitivnom načinu razmišljanja i u okretanju cijelog svog mozga da nauči živjeti na taj način, ne bih se nikad vraćala na staro jer mi to ništa nije donijelo. Kod mene to ide obrnuto, prije bih se iznervirala zbog lude babe i razmišljala danima kako je nepravedno što je ja sama nisam mogla riješiti. Sad mi ne pada na pamet, mogu naći 258 stvari u danu koje su nepravedne i koje bi trebale biti drugačije. Ako mogu utjecati na nešto što će donijeti pozitivne promjene i meni i drugima, rado ću utjecati, a ako ne mogu e pa je*iga, nisam svemoguća.
Nisam baš ni moje mišljenje grli tvoje mišljenje tip osobe, pa ja svako svoje mišljenje ovdje kažem bez problema i ne bježim od rasprave koju često sama izazovem. Ali Bože moj, ako nam se mišljenja ne slažu, pa šta sad? Ništa. Netko zbog svojih životnih iskustava stvori neka uvjerenja koja su možda više ili manje drugačija od mojih, meni je to skroz okej. Poslušam zašto ta druga osoba misli na drugačiji način, ali nemam neke želje uvjeravati je da bi trebala ipak na moj način.
I ne mislim uopće da su ovdje agresivne i nabrijane starije žene, niti podcjenjujem bilo čije mišljenje. Pa ja za 95% ljudi ovdje na forumu nemam pojma čak ni otprilike koliko godina imaju. Žao mi je ako ostavljam takav dojam da nečije mišljenje podcjenjujem, ali to stvarno nije istina. Ja svaki post pročitam, ako netko stavi link sve pogledam. Ne mogu na svaki odgovoriti jer bih bila naporna i sebi i drugima, i ovako previše pišem. Ali daleko od toga da nečije mišljenje ne uvažavam.
Pogotovo mi je žao ako se moji postovi automatski sklanjaju kao pogrešni zbog neiskustva. Onda džaba provodim vrijeme uz kavu ovdje, bolje da sam gledala tv.
Za kraj, pišem uvijek iz svojih cipela. Kao i na toj temi o puderima. Ja sam pisala da ja to volim i da se ja želim šminkati, nije mi uopće važno koristi li netko drugi puder ili ne. Sasvim sigurno zbog (ne)korištenja šminke neću misliti da je netko nekakav ili što god već. 100% neću. 101%
Genijalan mi je citat agate, a za fina tina nemam sad vremena. Riri, ja ti mislim da npr ja pisem na forumu dobrom dijelom sebi i zbog sebe - razgovaram s.mladjom aobom, s par njih koji me shvacaju itd. (il su vrsnjaci, il...stare duse ). Nemoj da te manjak sljedbe il lajka skrene, nije ovo ta vrst alata . Ko mene lajka..jadna li.mu majka . Bitno lajkat sam sebe, ako te lajka jps njih par, kud ces vece srece. Brusis svoje stavove il mijenjas, meni.je u tome gust. Nema pogrrsnog Al ima drugaciji frame of reference kod vrsnjaka.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.07.2019. at 15:37
Pa jest, al razlika u dobi i dalje nije zanemariva, a ni razlika u iskustvu, barem sto se smotuljaka tice. I mislim da nama koje nismo uspjele roditi ti mirisljavi smotuljci nisu donijeli nista dobroga, do nekakvog šuma, kojeg smo potisnuli negdje. I sjecam se jako dobro sebe u prvim godinama IVFa, sve prognoze fenomenalne, godine na nasoj strani, nitko nam nista ne moze, i sve ce biti super. Bila sam mladja od vecine cura na prvim ivf kavama. Meni se to nista nije moglo dogoditi sto se njima dogadjalo. I dogodilo se.
I nisam bila nista pozitivnija kod posvajanja da bi se dalo zakljuciti da je to pomoglo da posvojim božanstvo glavom i bradom. Dapace, puno sam vise vjerovala svojem tijelu. IVF statistike puno bolje od posvojiteljskih, samo kad si s krive strane statistike, svejedno je jesi vjerovao ili nisi. Bez obzira sto si netko tko je bio u 3 postupka laska da je uspio zbog pozitive.
Moja dusa se u IVFu hranila s dobrim djelima nekih anonimnih cura i to je jedna lijepa strana te price, a smotuljci to sigurno nisu. Tako da je ipak puno u iskustvu (ne negiram naravno karakter). Ja sam svoje bozanstvo cekala 15 godina. Mislim da je dusa pritom ostarila u nekim aspektima.
Jedini problem u tome da se rasprave temelje na iskustvu je mala šansa da dvije osobe imaju isto iskustvo.
Daleko od toga da ja mogu raspravljati o IVFu, naravno da ne mogu. Mislim, teoretski mogu ali nema smisla kad ništa o tome ne znam i ne događa mi se. Samo hoću reći da rasprave o nekim općenitim stvarima, o našim stavovima prema nečemu i slično, nikako ne bi trebale biti temeljene na iskustvu. Po tome bi ispalo da osobe koje imaju super i lagodan život nikad ne bi mogle imati formiran stav.
Nije sve ni u pozitivnom razmišljanju. Meni sasvim sigurno ne bi pomoglo da sam prije 10 godina kad sam bila doslovno gladna kruha, upalila neki kulinarski show i razmišljala kako oni lijepo imaju hrane i kako ću je i ja imati jednom i kako mi se neće više želudac stiskati jer sam gladna. Ali to ne znači da mislim da ljudi koji nisu bili gladni nemaju dovoljno iskustva da bi sa mnom raspravljali o nečemu. Meni je drago da nisu bili gladni i da ne znaju kakav je osjećaj, a bez obzira na to možemo pričati o bilo čemu.
Jel se konta što hoću reći?
Naravno da nemamo ista iskustva, ali ona doprinose raspravi ovdje i neki se stavovi bruse. Da sam sebi verbaliziras, da procitas kakav dobar argument ili kontra argument.
Ako moras po kruh svaki dan i svaki dan te na pjesackom srusi biciklist, onda si ljut sto opet moras po kruh jer znas da ce te opet lupit. Nekog ce lupit 18. puta i taj ce se nakon toga povuci, a netko ce 16. put pobijedit biciklistu i biti ce uvijek dobar anegdotalni primjer. Onda dodje netko tko jos nije nikad isao tim putem i objasnjava da je kruh iz te pekare odlican. Ovaj koji se povukao ce drugacije shvatiti od onog koji je pobijedio.
Htjela sam napisati konkretne slucajeve, a ne bicikliste, ali je slicnost s pravim osobama prevelika.
Nekad taj koji hvali kruh moze potaknuti onog neuspjesnog na jos jedan pokusaj i mozda uspije 19. put, a mozda i ne. Tako da nekad nije lose malo dobit mladenackog entuzijazma
Osobe sa super i lagodnim životom obično itekako imaju formiran stav o svemu i svačemu, bez problema, jedino je veliko pitanje koliko je njihov stav u dodiru sa realnošću različitom od njihove sopstvene (a većinu sveta i dalje čine osobe sa manje lagodnim životom).
Naravno da i sa uvek sitima možeš pričati o svemu i svačemu- osim o njihovom iskustvu kad su bili gladni: jer ga nemaju.
Jel se ja kontam?
Hoću reći, nekome je IVF samo opšta tema, kao meni, jer sam je tek ovlaš dodirnula u sumnjama te jedne godine koliko sam čekala svoju prvu trudnoću, a nekome je itekako iskustvo. Kao što je prazan želudac ili diskriminacija na osnovu pola nekome samo opšta tema, jer je imao/la sreće, a nekome višestruko ružno iskustvo.
I te dve osobe naravno jednako imaju pravo na svoje mišljenje bez obzira na iskustvo, naročito o opštim problemima IVF-a, gladi u svetu i rodne diskriminacije- ali njihovo mišljenje nije i ne može biti jednako validno, naročito ako osoba bez iskustva pri tome nema makar solidno teorijsko znanje i na osnovu toga dublje razumevanje te opšte teme.
Zato ja nemam valjda nijedan post na temi IVF-a, jer, iako sam povremeno sigurna da imam mišljenje o nekim opštim temama koje se tamo pojave, smatram da nisam dorasla da ga tamo napišem, ni znanjem ni iskustvom, čak ni kad pomislim samo reči lepih želja i ohrabrenja nekome, a često se to desi, nemam hrabrosti da ih i napišem iz straha da ipak nekoga ne povredim i time.
A bogami kad mi večno lagodnoživeća osoba počne iznositi svoje mišljenje o opštim temama gladi u svetu ja ga obično pristojno saslušam ali ubrojim u onaj nepristojni šum koji je Jelena pominjala.
Da skratim, svako ima pravo na svoje mišljenje ali nema svako mišljenje jednaku težinu i "zaleđe". Mislim da je to seni već napisala, negde pre desetak i više stranica. Demokratija i pravo na mišljenje naravno znači da svako može izneti svoje mišljenje, ali bi trebalo da bude i svestan i pošten na čemu ga (ne) temelji, i da li je tuđe bolje utemeljeno od njegovog ili ne.
Kontaš se.
I slažem se ja i s tobom i s Jelenom, ali mi i dalje nije jasno kako vi to znate tko ima kakva iskustva. Za mene nitko na ovom forumu ne zna ni kako izgledam (osim Lili ), a kamoli kakva iskustva u životu imam.
Posljednje uređivanje od Riri92 : 10.07.2019. at 00:29
Mislim, ovdje se govorilo o tome tko se izjašnjava kao feminist, a tko ne. I rekla sam da se ne izjašnjavam tako, ali da ne osporavam ono što je feminizam postigao. I nije istina da nikad nisam doživjela diskriminaciju na temelju spola, pa samo od vlastitog tate je doživljavam skoro 27 godina. Nije to ni bitno sad, samo hoću reći da se ja unatoč tome ne izjašnjavam kao feministkinja, a to što ovdje o tim iskustvima nisam pisala, ne znači da ona ne postoje ili da se ja tako ne izjašnjavam jer mi je sve super u životu. Ili jer nemam ni brige ni pameti jer je eto po defaultu nemaš dok ne pređeš 30-40-50.
Ja uopšte ne znam kakvo je tvoje iskustvo o čemu, osim onog što sama napišeš, a post mi je bio baš u onom duhu u kom si rekla: o opštim temama čisto filozofski , jedino što sam se nadovezala na niz prethodnih postova, ali nisam uopšte imala neku skrivenu poruku za lično tebe .
O prethodnom iskustvu drugih znam samo isto onoliko koliko napišu, ali za deset godina napiše se puno toga, pa eto kako .
Mislim, ako sam citirala tebe, to je zato što si mi ti dala ideju za razmišljanje svojim postom, ne da bih tebe nešto kritikovala.
Ne, ne mislim da je kritika meni upućena nego ja uzimam samu sebe za primjer jer smo počeli o iskustvu starijih i nedostatku iskustva mlađih. Zato pitam kako netko uopće zna kakvo je životno iskustvo drugih ovdje. Ali da, ovih 10 godina koje spominješ ima smisla.
Nisu iskustva nesto pozitivno. Svi bismo mi puno radije da neke stvari nismo upoznali iz prve ruke.
Vezano uz nesvrstavanje - netko je vec napisao da je vecina ljudi danas nesvrstano, iz raznoraznih razloga. Naravno da je lakse nesvrstat se, to pokazuje i statistika da je vjerojatniji dogadjaj.
MMa i mene dok smo gledali TV je zabavljalo kada su predstavljali bendove kako svi govore "nas se ne moze svrstati ni u jednu ladicu". A ono ljudi sviraju vec stoput odsvirano, nista posebno. Drugacijih bendova u hrvatskoj je bilo valjda 4. Svi ostali su se itekako mogli staviti u ladicu.
Uopće ne razumijem zašto je odjednom toliki naglasak na iskustvu, i to samo Ririnom
Pričamo o društvenoj pojavi, i uopće nismo svi pisali o svojim osobnim iskustvima, iznosili smo neke podatke istraživanja i svašta
Amo onda sve forumašice na temi analizirati na temu godina i privilegiranosti, pa te brojeve da stavimo u potpis
Ima na forumu više žena koje su starije od mene koliko ja od Riri, pa se ne sjećam da je to bila tema ikad
ma tang place im se od tog broja. to je poveznica s temom.
inace ova tema je vec na drugoj trecoj stranici otisla van iste.
Da kolektivno zaplacemo, pa da se vratimo na temu?
iksić
a što se iskustava tiče, svakako da su važna jer su važan element u formiranju stava
ali isto tako nije loše zapitat se bi li imao/la isti stav i sa različitim iskustvom, a sve u svrhu pronalaženja nekog univerzalnijeg stava, stava koji bi obuhvatio i neproživljena iskustva
Mene zanima postoji li ijedna osoba kojoj je čitav život lagodan? Ijedna osoba koja nije iskusila tugu, glad , rušenje svoga svijeta, bol i /ili nesreću bilo koje vrste.
Mislim da takve osobe nema.
Postoji samo osobno percipiranje loših događaja u svom životu. Da li će osoba plakati manje ili više, a možda uopće neće.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 10.07.2019. at 09:28
Pa ovaj topic sece od teme do teme. Ja uopce nisam konkretno mislila na Riri. Nego na negiranje iskustva kao necega sto ti odredjuje misao, da nije samo do karaktera. Mene je osobno dirnuo post od lili sa smotuljkom, a ne od riri. Ja na dnevnoj bazi komuniciram s hrpom odraslih dosta mladjih od Riri i dalje me nekad zacude naivnoscu, ali ih ne pokusavam razuvjeriti jer u puno stvari nemam pravo. Zasto bi oni naletili na iste prepreke kao one kojima sam ja svjedocila kod sebe i kod drugih. Good luck! Nadam se da ce sve ispasti tocno tako i ja se veselim ako da. Ali isto tako mi je tesko kad vidim da sam "tocno znala", a nisam reagirala. To je potvrda da sam stara neovisno o primeru i puderu kojeg stavim na lice.
Ja svakako nisam napravila u ovom svom postu poveznicu godine=iskustvo, očigledno tu poveznicu prave oni koji čitaju?
Zašto mislim da misliš i na moj post? Jer sam ja jedina spomenula privilegiranost u kontekstu iskustva, i iako pre mog ide niz postova koji analiziraju mladenačko vs. zrelo doba, ti reaguješ tek nakon mog.
Ja uopšte nemam želju da komentarišem poveznicu godine/iskustvo, niti sam ja ta koja vraća temu na taj tok.
Privilegije sigurno imaju uticaj i na formiranje iskustava, a samim tim i generalnog pogleda na svet, a samim tim i stavova.
Kako to znam: pa pročitaj bilo koje naše lokalne novine. Kod nas je normalno da privilegovani mogu ubiti čoveka na pešačkom i otšetati kao slobodni ljudi. Iskustvo privilegovanog je da se zakon i može i treba izbeći. I životni stav takve osobe mora nužno biti različit od mog.
A, da dodam na Betin komentar, sasvim sam sigurna da postoji niz osoba koji nikad nisu iskusili višednevnu oskudicu kvalitetne hrane u dovoljnim količinama zbog nemaštine. (kad kažem glad sigurno ne mislim na preskočen ručak jer sam na dijeti...) I takvi jednostavno nikad neće razumeti iskustveno strah osobe koja to jeste iskusila. Što ne znači da ne mogu razumeti svojom empatijom, ako je imaju. Ali ako nemaju ni iskustvo a ni empatiju, niti se inače onako akademski zanimaju za tu temu, njihov opšti stav o temama gladovanja biće jako različit od osobe sa iskustvom ili empatijom, ili bar teorijskim znanjem. Ili se ne slažete sa mnom?
Posljednje uređivanje od pulinka : 10.07.2019. at 09:56
Joj, koliko ste natipkale...u svim smjerovima....
riri, na tvoje pitanje od prije tri strane:
nisam mislila konkretno na tebe ili nekog posebno, jer svako toliko pogledam a ono novih par strana bude natipkano...
poanta je bila da moje čuđenje nad isčudavanjem oko kvota i opcenito mjera pozitivne diskriminacije (u smislu eto imamo zakone i to je to), te toga da je feminizam odslužio svoje jer zakonska regulativa ide u smjeru rodne ravnopravnosti.
tu gdje ja živim je to naprosto “opće mjesto”, svima je jasno sa jos ima puno posla na tom polju, te je mnoštvo mjera koje su prateće.
e sad može biti da kod nas tome nije tako... mozda to nije ni u fokusu ni u medijima.
Tko može, nek si prevrti jučerašnji RTL Kockica. Bila je epizoda Yes, Minister naslova "Equal oportunities" i kako (ne) pokušati uvesti kvote žena u državnu upravu.
Vrlo poučno.
pulinka, nisam mislila ni na čiji poseban post, nego na cijeli smijer rasprave, nisam skužila zašto se pojavilo
moje vrijeme reagiranja nema veze s tobom, nego s trenutkom kad sam sjela za mobitel natipkat
Prekinula me kiša...
Pa ako čovjeka to zanima, a ne razumije, može početi i sa Wikipedijom
Za mene ge bitan uvid i razumijevanje, iskustvo je jedna druga kategorija i u ovakvim raspravama ga ne držim presudnim