Suze znak slabosti?

[casa]

Mm je pravi krkan koji ne voli ici u nabavku ulozaka, ne voli ni plakati... i opet, i kupi uloske i zaplace. To sto zuga kad ga posaljem po uloske ili kad sinovima kaze, nemoj plakat pred svima, me jako malo dira. I ja ne volim sve sto radim...niti sve sto mi djeca rade.
A da mm nijednom nije zaplakao u ovih desetak godina, ah, ne znam... Veseli me da kad place, pola puta place zbog mene, i da kad smo prosle godine izgubili pa je sin br.2 ridao u javnosti kao ljuta godina, tjesio ga je. Rekla bih da mi je vazno da smo mu djeca i ja ispred njegova krkanstva.

[Mima]

Ne znam Konfuzija, jel' ti misliš da se ti iskreno rasplačeš radi reklame? Ja za sebe znam da ne, nego su suze posljedica neke vrste mog raspoloženja (koje sam u šali nazvala histerijom. moj tata ga je npr. zvao šiza što isto nije baš politički korektan izraz)

Jednostavno, kad sam u nekom raspoloženju, svašta me može rasplakati, a kad nisam - ne može. Zato mislim da se više radi o raspoloženju nego o iskrenoj emociji.

Tako da mislim da me to što sam se u zadnjih 10 godina niz puta rasplakala radi koječega baš i ne kvalificira u osobu koja na primjer stvarnu, iskrenu tugu isplače.

[anita83]

Tako je ja nisam fin. neovisna. Imam za sebe onoliko koliko mi mm da a to je nekad nista nekad nesto. Nemogu radit jer se brinem o svekrvi i svekru a i da mi je izvedivo ko bi uzeo osobu koja nema dana staza i bez fakulteta? Vjv nitko
To sam si sama kriva i nebi da netko shvati ko kukanje nad sudbinom nego ko bar pricanje i mastanje kad u stvarnosti nije tako. Istina da se osjecam usamljeno na forumu jer mi se cini da nitko ne zivi ko ja i da ste sve bile pametne kad ste slagale zivot kakav zelite....i nije mm nikakav alfa. Nebi ga svi okolo toliko vrtili oko malog prsta da je
Normalno da bi meni bilo super da imam muza koji zaradi toliko da svi zajedno idemo na more pa da mi jos da 500kn mjesecno da imam za sebe pa jos da ja idem i na fitnes i na kave i nezz sta sve ne idete. Onda da jos malo i pogledam seriju dok se muzic sjeti pripremit mi kupku pa da nastavim gledat seriju iz kupaone....dok on opere sudje. Al nije tako i zivim kako znam. Drage moje nisu to moji prioriteti nego moj zivot koji sam napravila nizom losih odluka i sad se tesko iscupat

[Kosjenka]

Nemogu radit jer se brinem o svekrvi i svekru a i da mi je izvedivo ko bi uzeo osobu koja nema dana staza i bez fakulteta? Vjv nitko

To nije istina, samo naravno da ne možeš očekivati dobro plaćeni posao. treba se aktivirati, vidjeti na birou, možda se prekvalificirati za njegovatelja ili nešto drugo. Posla ima, da je lagan i da je dobro plaćen nije, ali ga ima.
i smo se isto brinuli za nepokretnog svekrva i bolesnu svekrvu i to čak ne i u istom mjestu, ok, neke stvari je svekrva odrađivala ali većina je bila na nama, svakodnevna jurnjava po nekoliko puta autom, odlasci u bolnice, dežuranja na hitnoj...svega je bilo, no djeca i naši poslovi su nam bili prioritet.
Ne znam što točno uključuje briga o njima, dali su nepokretni ili im samo treba pomoć oko kućanstva...
Možda bi mogla polako sastrane tražiti neke povremene poslove, tipa čišćenje, peglanja..ne znam. Nešto da imaš tih svojih 500,00kn.

[čokolada]

Veliki dio ovog što si napisala ja ne upražnjavam. Osim što sam dipl., imam posao i morsko porijeklo pa vidimo i more. Imati posao neopisivo je važno. Gotovo jednako kao i iščupati se iz možda jako dugotrajne fizičke brige o muževim roditeljima.

[Angie75]

Onda da jos malo i pogledam seriju dok se muzic sjeti pripremit mi kupku pa da nastavim gledat seriju iz kupaone....dok on opere sudje.

Ovo recimo možeš dogovoriti već večeras, i uopće nije neostvarivo. Korak po korak, mic po mic

[sirius]

Rekla bih da je ovo s kupkom, seerijom i sudem apaolutni ostvariva kategorija koja nema veze sa stazem, novcem ili obrazovanjem. Meni jedino jedino neizvedivo jer su djeca po kuci stalno, a da me miz vidi u pjenusavoj vodi shatio bi to kao poziv pa nista od serije.

[sirius]

Anita, sto se posla izvan kuce tice u nasoj obitelji je to za zene bilo jako vazno. Moja baka je bila seoska uciteljica koja je pocela raditi sa 18 godina neposredni nakon drugog svijetskog rata. Jedno vrijeme je bila jedina koja je donosila novac u kucu uz sve ostale poslove seoske zene i malu djecu. Moja mama se zaposlila sa 18 godina i radila je kao trgovac sve dok nije otisla vrlo rano u invalidsku mirovinu. I ona je skoro jedno cijelo desetljece bila jedina koja je donosila siguran novac u kucu jer je tata bolovao od nelijecene depresije. Tako da je kod nas bilo vazno da sam zaposlena. Zaposlila sam se odmah nakon srednje, mjenjala poslodavce iako sam.ostala u struci , ali nisam niti imala niti dana prekida staza od kad sam se zaposlila.
Tako se poklopilo, takve sam odluke donosila.
Dobra sam u svom poslu , vecinom se osjecam korisno , i vazna mi je neovisnost. Sve ima svoje prednosti i mane, a godine samo idu. Ako si ti zadovoljna sa svojom odlukom- ok. Ali ako nisi tvoje je pravo odabrati zanimanje i posao.

[Jelena]

Slozila bih se s curama da je vazno da dvoje rade. U ovim godinama mi se to cini jednom od glavnih prednosti. Firme cesto otpustaju ljude 40+ i nije se lako odmah zaposliti. Zato smo jedan drugom osiguranje. I bome je bilo situacija i da ja nemam prihode i da MM ima minimalac.

A osim vecih prihoda, imas i prednost da nisi uvijek doma pa ni ne vidis mrvice ispode stola

[sirius]

Zapravo ova tema je ko da ju je moja mama izmislila. Njezina legendarna recenica je bila : " Moras biti zaposlena da ne bi morala muza novac za uloske traziti."
Ocito je tada mogucnost da uloske platis vlastitim novcem bio znak emancipacije. Kao sto je danas da uloske kupuje muz, nevazno tko je zaradio novac za njih.

[anita83]

Mi smo se dogovorili da ja brinem o njegovima umjesto da radim. Svekrva nemoze nist sama a i svekar je blizu....kupam kuham cistim pravim drustvo, ma sve. Nije da ja nezelim radit, nekad mi dodje da dignem ruke od svega i kazem da ja sebi trazim posao i da se kucanski odsad djele na oboje al nemogu. Onda bi morali placat brigu o njima plus placanje mog prijevoza do posla i to bi preslo minimalac koji bi ja mogla dobit. Mozda bi mogla nesto na pola radnog vremena al nebi ni da djeca pate. Morala bi pricat s mm o tome

[Tanči]

Samo ću se nadovezati na cure koje su gotovo sve rekle.
Što ako muž ostane bez posla?
Ili se razboli?
ILi te napusti?
Sve je to itekako moguće.
Što ćeš onda?
Raditi možeš kao čistaćica za cca 3000 kn i to odmah jer se čistaćice traže.
Ako si u Zg ili blizu ja te odmah preporučim za posao.
Nije važna škola i iskustvo. Uvjeti odlični.
Moj muž je imao odličan posao i odličnu plaću i onda je spletom nesretnih okolnosti dobio izvanredni otkaz.
Sedam godina je trajao sud, a on je sedam godina bio doma.
Radila sam samo ja pa kad to nije bilo dosta, našla sam još jedan posao pa još jedan.
I tako godinama.
Onda je on sudskom odlukom vraćen na posao, ali trebalo je izdržati, preživjeti i dočekati to.
I dočekali smo. Bez kune duga, minusa, kredita...
Onda je došla nepokretna svekrva.
I to smo odradili uz posao.
Sad kad se prisjetim nekih stvari ni sama ne mogu vjerovati da se to sve meni dogodilo.
Posljedice su moje jako narušeno zdravlje, ali ja se ne dam.
Ujutro popijem lijekove i na posao.
Moj novac je moj novac.
Iako mi više ne treba za uloške

[flopica]

Meni je tužno čitati anita da si ti taoc bolesnih i starih roditelja, znam da je nekad naprosto nemoguće izbjeći takve stvari i da smo i sami odgovorni za neke stvari ali ipak...
Ne radi se samo o novcu iako je i to esencijalne, naravno
Ali padaju mi na pamet i neke druge važne stvari, poput najbanalnije da se ujutro ustaneš i odeš među ljude, da razgovaraš, komuniciraš, imaš neki cilj, očekivanja, planove, nade
Čini mi se uzaludnim živjeti samo da bi zadovoljio tuđe potrebe, a gdje si ti u svemu tome?
I nije to nikakva pomodna filozofija tipa treba gledati sebe, to je naprosto u mom svijetu nešto što je nužno.
Možda da razmisliš o do(pre) kvalifikacijii razgovaraš s tm o svemu jako iskreno?
Mislim, još puno je godina pred tobom, život se okrene u trenu i bilo bi dobro da razmisliš što je dobro za sve vas, ne samo za neke od vas.

[flopica]

Ja godinama nisam radila iz nekih sasvim drugih razloga, a nisam bila u poziciji da gledam hoću dobiti novac za uloške jer oduvijek funkcioniramo tako da je sve naše, koliko god imali ili ne imali
I sad je naše, kad imam pristojna primanja, to nije uopće tema.
Ali sam uvijek znala da to nije situacija koja će me zadovoljiti na duže staze
I čupala sam rukama i nogama da se osamostalim u tom pogledu
Mm je isto odahnuo na neki način kad su se primanja povećala mojim zaposlenjem jer više nije bilo tolikog pritiska da sve ovisi o njemu
I puno je toga žrtvovao da bih ja završila faks i mogla krenuti dalje
I ja sama, jer nisam studirala u uvjetima koje bih ikome poželjela, bila je to borba
Tako da, znaš, i odlazak na ljetovanje i kave i sve skupa nije palo samo od sebe, to je došlo kao rezultat na kraju
A i to ti je sve relativno, nije diploma garancija sreće a ni dobrog odnosa među partnerima, samo što neke stvari s kvalifikacijama lakše dostigneš
U mom svijetu doslovno stoji ona "no pain no game"
Pokušaj se malo skockati i sagledati stvari iz više kutova, stavi na papir što su ti ciljevi i kreni pomalo
Za početak i razgovor može pomake donijeti.

[Riri92]

Joj Anita

Slažem se sa curama da bi trebala naći posao, bilo kakav za početak. Iako razumijem i da moraš izvagati isplativost. Mislim da svi oko tebe previše očekuju od tebe, a i ti sama. Brineš se o svekru i svekrvi, brineš se o kućanstvu, i svom i njihovom, o djeci i na kraju moraš misliti koliko će ti muž dati. Pa nije fer.

Jel postoji mogućnost da radiš preko interneta? Tako ne bi morala plaćati prijevoz, bila bi kući sa djecom, a imala bi nekakvu zaradu.
Pričaj iskreno sa mužem o svojim željama, ali znaš i sama da ti on nema pravo braniti da radiš.

[Jelena]

Ja mislim da i nije do isplativosti. Pretpostavljam da nisi 8 sati kod svekrve i svekra tako da bi na poslu zaradila barem onoliko koliko bi njegovateljicu platili. Al bi ti isao staz i mirovinsko za slucaj da se ili tvoj muz ili ti odlucite maknuti iz veze jer vam nije prihvatljiva vise. Ovako ste taoci oboje, ako je on korektan i svjestan tvoje situacije. Barem naglasi da bi rado radila, jer bi ti se moglo spočitavati da nisi nikad ni htjela raditi.

[čokolada]

Teško je ako živiš na selu ili u gradiću daleko od većeg grada. U ZG je sve lakše. Moji znanci plaćaju 6000kn ženu koja im je s alzheimer roditeljem od 8 do 16 radnim danom (čuva, pravi društvo, kuha i posprema).
Asistenti u nastavi rade sa SSS i završenim kratkim tečajem 4h dnevno za 2500kn.

[kli_kli]

Cesto jeste zbog isplativosti. Kod mene je tako bilo od kad sam rodila prvo dete. Posle sam radila od kuce, ali za odlazak na posao nismo nikad dosli do isplativosti. Ono sto ja radim, kvalitetom kojim radim, nije nadomestivo bez da potrosim vise nego sto zaradim. Muz sve vreme odlicno zaradjuje. Cak sam i ovde uspela da se probijem da imam network i obrazovanje, ali jos uvek nam nije isplativo da ja odlazim na posao i radim u officu.
Ja bih kao i Riri preporucila rad od kuce, s zadrskom da ce onda biti jos manje vremena za bilo kakve guste.
Takodje ne mislim da Aniti muz ne daje novac, nego da jednostavno ni on ne zaradjuje mnogo. U takvim situacijama se ipak najlakse odreci ne preterano nuznih stvari.

[Jelena]

Al u Zg se puno vise i placaju cuvalice, njegovateljice, pospremalice.
Ma mozda nek i ne radi, al bar da izrazi zelju da bi pokušala. Mozda bi budzet porastao neznatno, ali bi joj isao staž i mirovinski i imali bi opciju da ako muz ostane bez posla da ona uzdrzava obitelj, a on njeguje roditelje. Pa i onu za nedajboze, ako netko od njih nije vise sretan u vezi.

[Beti3]

A ako živi u Zagrebu, rješenje je i treće dijete kojeg ona ionako želi. Majka odgojiteljica, i imala bi svoja primanja i staž, a bila bi kući. Za Anitinu situaciju bi to bilo idealno rješenje.
A i ako nisi stanovnica Zagreba, opet je tu tri godine porodiljnog. A sebi bi se osjećala vrijednija, jer brine o još jednom članu.
Kad već zapošljavanje nije opcija. A djeca se znaju dogoditi unatoč kontracepciji. Ne nagovaram ja, samo otvaram još jednu opciju.
Naravno, imaš i opciju čuvanja nečijeg djeteta u kući. Ili brigu o nekonm starijem koja se plaća. Ili peglati nekome...

[sirius]

Da bi rijec rekla i suzu pustila, Beti.
Uvijek je dobro preporuciti kos koje dijete zeni koja se osjeca pomalo kao rob vlastite obitelji koju nitko ne cijeni dovoljno.

[sasa]

Da bi rijec rekla i suzu pustila, Beti.
Uvijek je dobro preporuciti kos koje dijete zeni koja se osjeca pomalo kao rob vlastite obitelji koju nitko ne cijeni dovoljno.

I ciji suprug jasno i glasno ne zeli trece dijete.

[NanoiBeba]

Ne znam bih li se smijala ili plakala na betin savjet

[Tanči]

I ciji suprug jasno i glasno ne zeli trece dijete.

Ali djeca se znaju dogoditi unatoč kontracepciji- kaže Beti



Sent from my iPhone using Tapatalk

[čokolada]

. A sebi bi se osjećala vrijednija, jer brine o još jednom članu.

!!!
možda da volontira u još 2-3 staračka domaćinstva, osjećaj bi se udvostručio .

[Tanči]

Ali bi imala tri godine porodiljskog!!!
San snova.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[betty blue]

Zasto se rasprava prebacila sa placucih muzeva na davanje savjeta aniti sta da radi sa svojim zivotom?

[Peterlin]

Zasto se rasprava prebacila sa placucih muzeva na davanje savjeta aniti sta da radi sa svojim zivotom?

A možda zato jer forumašice čitaju i druge teme, ne samo ovu.

[betty blue]

A možda zato jer forumašice čitaju i druge teme, ne samo ovu.

Svakako, ali svejedno, ne vidim da je trazila savjet. Citam temu tek danas i pola teme su suze - sto mi je bas zanimljiva tema - i onda odjednom idemo lajf koucing.

Na temu - kod placucih muskaraca sam primjetila da je skroz prihvatljivo plakati ako izgubimo utakmicu ali je super neprihvatljivo plakati na djecjoj priredbi. Ne znam sto je to ako ne patrijarhat. A mislim da je to i razlog zasto muskarci toliko vole nogomet. To je jedino mjesto gdje nece biti osudjivani zbog emocija. Ali je stvarno zalosno da ispada da vise emocija imaju prema nogometnog klubu nego prema vlastitoj djeci.

[Tanči]

Onda kod mene nema patrijarhata.
Moj obavezno plače za bilo što vezano uz kći.
Nogomet, rukomet pa ni vaterpolo ga ni najmanje ne dira, a Dinamo nije nikad ni spomenuo u ovih trideset zajedničkih godina.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Barbi]

Ali dječja priredba očito ne djeluje na isti način na muškarce i žene, ne pritišće iste dugmiće. Nije se jednom dogodilo da ja gledam sva uživljena sa suzom u oku dok se moj muž dosađuje i igra igricu na mobitelu za vrijeme priredbe.
Njih očito utakmica jače stisne, mog doduše ne na plakanje nego na nerviranje uglavnom.

Ode tema u kupus kao i obično.

[Riri92]

Ni moj ne plače na ništa vezano uz svoju kćer. U biti on je ona vrsta ljudi koja ti na plakanje od sreće kaže - pa zašto plačeš, jel nisi sretna?
Ali ne plače ni na sport, iako ga prati. Na sport se ljuti.

I slažem se sa Betty, suze su bile baš zanimljiva tema prije nego što smo je zasrale.

[betty blue]

Ali dječja priredba očito ne djeluje na isti način na muškarce i žene, ne pritišće iste dugmiće. Nije se jednom dogodilo da ja gledam sva uživljena sa suzom u oku dok se moj muž dosađuje i igra igricu na mobitelu za vrijeme priredbe.
Njih očito utakmica jače stisne, mog doduše ne na plakanje nego na nerviranje uglavnom.

Ode tema u kupus kao i obično.

Pitam se jel doista tako jer je inherentno ili je tako jer je uvjetovano.
Priredba i utakmica je samo banalan prumjer, generalno bih rekla da se muskarci puno vise emotivno uzivljavaju u nekim neosobnim ili kolektivnim zivotnim situacijama nego u tim intimnim/individualnim. A ne vjerujem da smo bas toliko razliciti. Bez obzira na sve sto priroda uvjetuje, ravnopravno roditeljstvo bi moralo barem malo omeksati muskarce i prema osobnim odnosima.
Ja sam svog oca znala vidjeti da place, radilo se najcesce o teskim trenucima ili teskim razgovorima o bolnim temama. Ta slika mi izaziva nevjerovatnu njeznost prema njemu, tim vise sto njegove suze nisu posljedica emancipiranog muskarca; njegove suze su se dogodile usprkos tradicionalnom odgoju, bescutnosti sredine koja ga je formirala i onom klasicnom "muskarci ne placu". Mogu samo misliti koja je to silina emocija kada muskarac zaplace pored svog tog uvjetovanja. Mene to bas rastuzuje, kako im je oduzeto pravo na jedan takav ventil i prirodnu reakciju.

[Jelena]

Suze žene cine zenu manje seksualno atraktivnom, snižavaju razinu testosterona i agresije kod muskaraca, sto mogu vidjeti kao pomoc fizicki slabijem spolu u opasnim okrsajima s muskarcima. Isto tako vjerojatno muskarca u muskom drustvu cini počinjenim, sto u krdu nije pozeljno.
https://www.nature.com/news/2011/110...ws.2011.2.html

Kod MMa bih ja prije rekla da on sam sebi ne zna objasniti svoje emocije.

[kli_kli]

Moram priznati da ne volim bas placuce muskarce. Verovatno naginjem alfama. S obzirom da sam zena, osecam koliko puta zaplacem ISKLJUCIVO jer me hormoni ponesu (a rodila 4 puta, 6 puta bila trudna, imam prakse s hormonalnim ektremima, hahaha). Prosto placem, a osecam da to veze nema s osecanjima, hahaha. Deci u tim situacijama cak kazem da to nije 'pravo' plakanje i da sam ok, samo citam/gledam nesto. U sustini, osecam ovo o cemu Jelena pise i potkrepljuje clankom. S druge strane, kad muskarac oseca da mu drustvo 'brani' ekspresiju emocija, to je jednako bez veze (bices 'cka ako places, osim u drustveno prihvatljivim situacijama). Moj muz je lagano autistican, i nije mi neki primer.

[Konfuzija]

Ne znam Konfuzija, jel' ti misliš da se ti iskreno rasplačeš radi reklame?

Rasplacem se iskreno svaki puta, ne fejkam suze, ako to mislis. Radi reklame kao takve vjerojatno ne, nego zbog poveznice koju ima prema mome zivotu ili iskustvu ili suosjecanja s akterima reklame, filma, knjige... you name it.

[Konfuzija]

So, we cry at movies because the oxytocin in the human brain is imperfectly tuned. It does not differentiate between actual human beings and flickering images of human beings. Either one is enough to kick oxytocin into high gear and impel our empathy.

https://www.psychologytoday.com/ie/b..._medium=google

[kli_kli]

Da, bas to Konfuzija :D
Ja sam veoma osetljiva na hormone, osetim svaku promenu, i prepustim se i 'fake' naletu. Imam iskustvo bezbolnih poroda (2., 3. i 4.) i mislim da to ne bih postigla ako bih blokirala oksitocin. Senzibilizacija i osvescavanje je sve

[betty blue]

Moram priznati da ne volim bas placuce muskarce. Verovatno naginjem alfama. S obzirom da sam zena, osecam koliko puta zaplacem ISKLJUCIVO jer me hormoni ponesu (a rodila 4 puta, 6 puta bila trudna, imam prakse s hormonalnim ektremima, hahaha). Prosto placem, a osecam da to veze nema s osecanjima, hahaha. Deci u tim situacijama cak kazem da to nije 'pravo' plakanje i da sam ok, samo citam/gledam nesto. U sustini, osecam ovo o cemu Jelena pise i potkrepljuje clankom. S druge strane, kad muskarac oseca da mu drustvo 'brani' ekspresiju emocija, to je jednako bez veze (bices 'cka ako places, osim u drustveno prihvatljivim situacijama). Moj muz je lagano autistican, i nije mi neki primer.

Mislim da nitko ne voli plačljive muškarce (ne znam jesi li mislila na plačljive (kao skloni su često se rasplakati) ili plačuće (kao plaču upravo sad)? ), kao uostalom ni plačljive žene. Ja sam plačljiva žena Iskreno, meni ne smeta moja sklonost suzama kada su to suze ganuća, sreće, pa čak ni tuge. To su mi sve normalne suze, njih sam embrejsala i pustim ih da idu, nekad baš ono besramno plačem - na dječjim priredbama npr. Ali to su slatke suze, kroz smijeh, nikom nije neugodno, svima je to manje ili više simpatično, u najgorem slučaju granično prihvatljivo. Ono što ne volim i gdje suze smatram slabosti su suze poniženja ili bijesa uz nemogućnost reagiranja, osobito u situacijama u kojima plakanje nije prihvatljivo, na poslu npr. Ono kad moraš gledat u strop i brzo treptat. To je baš slabost. Volila bih da toga nema.

[kli_kli]

Ja se ne osecam slabo, ali kad bi se sabralo koliko se puta rasplacem u nekom periodu, prilicno sam sigurna da bih bila okarakterizirana kao placljiva.
Sto se muskaraca tice, mislila sam na placljive, ali i na osecaj kad placu i eto zabune u mislima i recima.
Ne bih da ispadne da promovisem machoizam, ali mislim da postoji razlika uzrokovana bioloskim karakteristikama.
Cini mi se da smo na istom tragu.

[Konfuzija]

kli, ima tu nesto... Moje su se pipe otvorile nakon poroda, dugo sam dojila, ne znam je li sav taj oksitocin mogao biti okidac... Ali ocito je to vrlo individualno, jer su mnoge dojile pa se nisu rasplakale.

betty, pa te suze su tvoja reakcija, pokazujes da si povrijedjena, i ne vjerujem da se to dogadja bas cesto, ako da... valjalo bi promijeniti radno mjesto.

[Riri92]

Ja isto naginjem alfama oduvijek, ali nemam pojma, meni to nekako uopće nije u (ne)plakanju. Dobro, da se razumijemo, da plače svako malo to mi se nimalo ne bi sviđalo. Ali ovako ako netko plače ponekad mi je skroz okej. Ja alfa muškarce doživljavam kao muškarce koji su neke prirodne vođe, koji su sposobni, poduzetni. Onako, da se oduševiš kad ga slušaš. I kad su inteligentni i kad nastane neki problem da ga oni riješe. I da su onako fino veliki i zgodni.
Skromna sam i ne tražim puno, jel.

[anita83]

Uh zanimljivi prijedlozi hehe
Nisam u Zg a ni blizu. Al hvala Tanci <3 Beti ako imas ideju kako se zatrudni uz kontracepciju slusam hehe salim se....nemogu to kad muz nece i mislim da bi samo izazvala velike svadje da nesto mutim na svoju ruku. Mm se nikako ne slaze s trazenjem posla za mene i kaze da mu je to ko da ga izdam. Eh cekat ce sretnija vremena. A ti riri si jako skromna :D

[sirius]

Anita, vi ste vjerojatno vjencani samo u crkvi , ali da ste to obavili samo kod maticara tada bi vjerojatni dobili najvaznije clanke iz obiteljskog zakona.
Taj papir meni stoji uz vjencank list, a jedan od izabranih clanaka je :
Izbor rada i zanimanja

Članak 33.

Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svojega rada i zanimanja.


-------------------

Samo kazem. Brak jest kompromis, ali neke stvari nisu zajednicka odluka. Odnosno jesu do neke mjere, ali zna se cija bi trebala biti zadnja. ( npr. broj djece jest potpuno zajednika odluka . Barem ako pitas zakon.)

[Beti3]

Muž ti neda da radiš.
Muž ti neda da imaš dijete.

A gdje si tu ti?
Budi odlučna i zahtijevaj svoja prava.
Ili budi što jesi i osvoji postepeno svoja prava.

Pa ne može sve biti po njegovom!! Ne smije! Brak je zajednica. Ali ne takva u kojoj jedan odlučuje o svemu, a drugi samo sluša pognute glave.
Ne bih ja htjela da se zbog postova na forumu nečiji brak rasklima, ovo je samo moje mišljenje.

[Beti3]

Ja isto naginjem alfama oduvijek, ali nemam pojma, meni to nekako uopće nije u (ne)plakanju. Dobro, da se razumijemo, da plače svako malo to mi se nimalo ne bi sviđalo. Ali ovako ako netko plače ponekad mi je skroz okej. Ja alfa muškarce doživljavam kao muškarce koji su neke prirodne vođe, koji su sposobni, poduzetni. Onako, da se oduševiš kad ga slušaš. I kad su inteligentni i kad nastane neki problem da ga oni riješe. I da su onako fino veliki i zgodni.
Skromna sam i ne tražim puno, jel.

Veliki, zgodni, da puno zarađuju, sve to može. Ma, neka su i inteligentni, ali što će ti drugi rješavati tvoje probleme?
Pa nisam ja manje sposobna riješiti svoje, njegove ili zajedničke probleme, zato što sam žensko! Baš naprotiv. Ja volim imati uzde u svojim rukama.

[Tanči]

Eeee Anita draga [emoji3525]
Izdaja, kažeš?
Zanimljivo.
Ja se odjavljujem s ovog topika jer bih mogla svašta napisati, a ne vidim smisao.
Samo bih potrošila svoje dragocjeno vrijeme uzalud.
Odoh ja delat.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[jelena.O]

To mi je u stilu kad je uletacica rekla on bi me napustio da to nisam napravila.a ona zavrsila u zatvoru a ne on

[čokolada]

Da, tu se više nema što reći. Sretno!

[Angie75]

Ne znam jel slučajnost ili što već, ali kad je mm zbog išijasa morao piti velike koncentracije B vitamina, postao je jako osjećajan i oči su mu češće zasuzile, umirali smo od smijeha skupa s njim na sve to , pa mi pade na pamet anita da mu ubaciš više B vitamina u prehranu