Djeca iz postupaka s doniranim gametama, planirate li im reći i kako i kad?

[Kadauna]

Zakon koji regulira postupke medicinski potpomognute oplodnje je vrlo jasan po tom pitanju te kaže:
čl. 15:

(1) Osoba začeta i rođena uz pomoć medicinski pomognute oplodnje darovanom sjemenom stanicom ili darovanom jajnom stanicom ili darovanim zametkom, ako je navršila 18 godina ima pravo na uvid u upisnik podataka o začeću i svim podacima o svome biološkom podrijetlu, uključujući i podatak o identitetu darivatelja sjemene stanice ili darivateljice jajne stanice, odnosno darivatelja zametka, te podatak o identitetu osoba iz članka 26. ovoga Zakona, a koji se vodi pri Državnom registru o medicinski pomognutoj oplodnji ministarstva nadležnog za zdravlje (u daljnjem tekstu: Državni registar).
(2) Roditelji su obvezni osobu začetu i rođenu uz pomoć medicinski pomognute oplodnje darovanom sjemenom stanicom ili darovanom jajnom stanicom ili darovanim zametkom, najkasnije do 18. godine života upoznati da je začeta uz pomoć medicinski pomognute oplodnje.

Znam da je to samo zakon, uz činjenicu da gotovo svi idemo u inozemstvo u donacije, nisam sigurna uopće koliko je ovaj zakon relevantan.

No ne možemo se oglušiti na preporuke struke po tom pitanju - da se djeci treba reči od najranije dobi da su iz donacije - bez obzira možemo li im kazati išta o porijeklu (NEanonimna donacija) ili ne (anonimna donacija).

Što vi mislite? Planirate li im reči i kada? Mislite li da bi vam pomogla slikovnica koja to na lagan i dječji način objašnjava?

[Lovelife]

Nisam bas sigurna koliko je dobro reci u “najranijoj” dobi, ili možda ja ne znam na koji način bi objasnila..
Meni se čini da je bolje reci kada dijete malo poraste i osvjesti sebe..
Sto znaci “najranija” dob?
Mi smo sa svojih 35-40 godina zbunjeni i pola nas je u šoku zbog toga bilo kada smo čuli dijagnozu i prognozu, šta neće biti dijete..

[Sanrio]

Ako sve bude kako se nadamo i priželjkujemo i mm i ja ćemo uskoro biti u ovoj dilemi. Voljela bi čuti iskustva ljudi koji su u ovoj situaciji i kako su joj odlučili pristupiti.
Mi recimo nismo nikome u obitelji rekli da idemo na donaciju.
Nisam rekla čak ni svojoj majci.

[bubekica]

Nisam bas sigurna koliko je dobro reci u “najranijoj” dobi, ili možda ja ne znam na koji način bi objasnila..
Meni se čini da je bolje reci kada dijete malo poraste i osvjesti sebe..
Sto znaci “najranija” dob?
Mi smo sa svojih 35-40 godina zbunjeni i pola nas je u šoku zbog toga bilo kada smo čuli dijagnozu i prognozu, šta neće biti dijete..

Probat cu to pojasniti iz perspektive posvojitelja... preporuca se do 7. godine reci bas zato da djetetu to bude dijelom njegova identiteta, a ne da mu bude sok kasnije kad sazna naknadno. Pretpostavljam da i za ovu problematiku postoje slikovnice kao sto postoje i za posvojenu djecu kako bi im se priblizilo da postoje razlicite obitelji i da obitelji nastaju na razlicite nacine.
Osobno oduvijek zagovaram da se djetetu kaze, ali razumijem da nismo svi isti. Smatram da uvijek postoji “opasnost” da dijete sazna od osobe koja nije roditelj, a i zbog zdravstvenih razloga (obiteljske anamneze i genetike) mislim da je dobro da zna. Kao sto sebe ne smatram manje majkom svog posvojenog djeteta, tako pogotovo roditelje djeteta iz doniranih gameta ili embrija ne smatram manje roditeljima jer nisu davaoci genetskig materijala (namjerno necu reci da nisu bioloski RODITELJI).

[Lovelife]

Probat cu to pojasniti iz perspektive posvojitelja... preporuca se do 7. godine reci bas zato da djetetu to bude dijelom njegova identiteta, a ne da mu bude sok kasnije kad sazna naknadno. Pretpostavljam da i za ovu problematiku postoje slikovnice kao sto postoje i za posvojenu djecu kako bi im se priblizilo da postoje razlicite obitelji i da obitelji nastaju na razlicite nacine.
Osobno oduvijek zagovaram da se djetetu kaze, ali razumijem da nismo svi isti. Smatram da uvijek postoji “opasnost” da dijete sazna od osobe koja nije roditelj, a i zbog zdravstvenih razloga (obiteljske anamneze i genetike) mislim da je dobro da zna. Kao sto sebe ne smatram manje majkom svog posvojenog djeteta, tako pogotovo roditelje djeteta iz doniranih gameta ili embrija ne smatram manje roditeljima jer nisu davaoci genetskig materijala (namjerno necu reci da nisu bioloski RODITELJI).

Mnoga djeca dožive šok kad saznaju i počnu pitanja: zašto su me ostavili? (ukoliko je dijete posvojeno), pa potraga za biološkim roditeljima, Itd.. ja sam mišljenja da je s time možda bolje pričekati neku zrelost, jer i pubertet je sam po sebi pun hirova, i onda još ta informacija.. to je moje mišljenje, ali poštujem i svako drugo mišljenje

[jelena.O]

a kako bi i došli to toga NEKOGA kad je i za vas anonimus.
kod posvajanja, bar znate od kuda su ( bar mislim) da je tako

[čokolada]

Posvojitelji imaju "hodogram" koji moraju poštovati. Sve drugo bila bi protuzakonita ludost.
Naše posvojiteljsko iskustvo obuhvaćalo je pričanje istinite "Priče o curici" od prvog dana. Okosnica priče bila je mala curica čiji se roditelji nisu mogli brinuti za nju + muž i žena koji nisu mogli imati djecu + teta u CZSS koja je znala da curici trebaju novi roditelji pa ih je spojila.
Ispočetka (s godinu i pol) jako pojednostavljena priča za laku noć, ali svaku večer ista. Kako je dijete raslo tako je i priča dobivala nove detalje. S obzirom na to da je jako rano počela postavljati pitanja kako je uopće dospjela u trbuh prve mame (tete koja ju je rodila), priča je dobila i sve detalje uz pomoć dječje enciklopedije. Negdje s 3 godine baratala je izrazima spolni odnos, penis, vagina...na zgražanje rodbine . To joj je bilo potpuno prirodno kao i cijela njena priča.

Zato ne vidim razlog zašto se i vaša priča ne bi mogla na jednak način ispričati. Naravno, uvjet je da i rodbina zna za to, da ih dijete ne šokira za ručkom .

[Lovelife]

Čokolada, izvini, ali ako te mogu priupitati, čitajući sve žive forume kada sam doznala za svoju dijagnozu, naišla sam na nick čokolada koja je sa FSH 80 (ako se dobro sjećam) uspjela zatrudnjeti prirodno, u jednom kratkom periodu kada se taj fsh spustio... pa jesi li to možda ti?

[silkica]

Mnoga djeca dožive šok kad saznaju i počnu pitanja: zašto su me ostavili? (ukoliko je dijete posvojeno), pa potraga za biološkim roditeljima, Itd.. ja sam mišljenja da je s time možda bolje pričekati neku zrelost, jer i pubertet je sam po sebi pun hirova, i onda još ta informacija.. to je moje mišljenje, ali poštujem i svako drugo mišljenje

Obično ta informacija nije toliko tajna da za nju niko ne zna.Lično znam par koji je odlučio čekati,pa dočekao da to dijete sazna u školi.I što je najgore,oni su nastavili šutjeti,a ni dijete nije postavljalo pitanja.I tako oni nastavljaju čekati.Do kada će čekati ne znam.

[Lovelife]

A drugi očito nemaju svog posla pa se jaku brinu o “posvojenoj” djeci, katastrofa

[čokolada]

lovelife, PP

[silkica]

A drugi očito nemaju svog posla pa se jaku brinu o “posvojenoj” djeci, katastrofa

Ne znam na koga se odnosi komentar.Ako misliš na one koji su djetetu rekli riječ je o drugoj djeci,tako da...
Ako misliš na mene,nemam komentar.

[Lovelife]

Ta druga djeca su to vjerojatno čula od svojih roditelja, i pri tome mislim na te roditelje i njima slicne
Djeca znaju biti strašno okrutna, a sve to dolazi od kućnog odgoja.
Zao mi je ako si se pronašla u komentaru

[čokolada]

Susjedi i njihova djeca tu nisu krivi. Sva je odgovornost na posvojiteljima, nema života u laži.

[silkica]

O o.k. .
Istina je to što kažeš.Ali tako je to u životu,ne mora značiti da se to spominjalo u negativnom kontekstu.Nije to ni izolovan slučaj,neke tajne se ne mogu sakriti.Čokolada je napisala jako lijepo svoje iskustvo i svoj primjer,a mnoge forumašice su postupale slično.I uvijek volim čitati njihove priče pune radosti.

[Vrci]

Ali drugo je posvojenje, drugo je donacija stanica. Tu ako par ne kaze nikome, a to uopce ne mora,okolina nista ne zna.
Samo sto postoji taj aspekt povijesti bolesti i medicine kad dr znaju pitati ima li u obitelji xy bolesti

[sirius]

Meni je to kao presutjeti djetetu neke vazne zdravstvene podatke koji bi mozda u odrasloj dobi mogli utjecati na njegovo zdravlje i zivot.
Razumijem da je teze situaciju prezentirati manjem djetetu , ali reci to u pubertetu ili ne reci to uopce po meni nosi puni veci rizik.

[čokolada]

Nikako se ne bih složila da se radi samo o aspektu povijesti bolesti, niti da se to tiče samo mame i tate. Tiče se mame, tate i djeteta. Koja je razlika (u smislu reći djetetu ili ne) između posvojenja i donacije JS?

[Vrci]

Nisam pricala o tome da li mama i tata trebaju reci djetetu, to da. Al za razliku od posvojenja nitko u obitelji ne mora znati da je dijete od donirane stanice. Par ne mora nikome od obitelji reci da idu van radi donacije

I kod donacije onda nema onog "reci im prije nego cuje od susjeda"

[Beti3]

Znanstveno je dokazano da su mnoga djeca nastala "doniranim" stanicama prijatelja, susjeda, poštara...
I nikad nitko, a najmanje dijete to nije saznalo.
Možda jest u slučaju medicinske potrebe, ali to su sporadični slučajevi.
Ne, ne treba djeci pričati o darovanim gametama. To ne treba pričati nikome ako ne želite.

[sirius]

Znanstveno je dokazano da su mnoga djeca nastala "doniranim" stanicama prijatelja, susjeda, poštara...
I nikad nitko, a najmanje dijete to nije saznalo.
Možda jest u slučaju medicinske potrebe, ali to su sporadični slučajevi.
Ne, ne treba djeci pričati o darovanim gametama. To ne treba pričati nikome ako ne želite.

Znaci treba prekrsiti zakon i presutjeti djetetu vazne podatke o podrijeklu?

[Unadva]

Mislim da ne bih to mogla prešutjeli svom djetetu. Imam svoje biološko dijete, uvijek smo otvoreno pričali o svemu. Tako bih vjerojatno i sa djetetom koje bih dobila donacojom. Ako se dijete od malena informira o načinu na koje je došlo na svijet to mu bude normalno i ne mislim da se kasnije šokira. Mislim da je to puno jednostavnije nego prešutjeti. Za ostale nebitno, ali dijete bi trebalo upoznati time.

[čokolada]

A gle, Beti, ako ti ni inače nije problem lagati djetetu, onda svakako možeš savjetovati šutnju i u ovom slučaju.

[sirius]

A gle, Beti, ako ti ni inače nije problem lagati djetetu, onda svakako možeš savjetovati šutnju i u ovom slučaju.

Ma nije ti to laž. To je samo zaobilazenje istine.

[Lovelife]

Po Hrv.zakonima žena koja je rodila iz donirane stanice je majka.
Kako objasniti malom djetetu tu situaciju, meni se to čini komplicirano, možda i nepotrebno “mučiti” dijete sa tim.
Kao sto je netko gore napisao, mnoga djeca nisu od onih očeva koji ih odgajaju..
Zašto da se već sada sa time mučimo, kao da samo po sebi nije zahtjevno, fizički, psihicki, emocionalno, financijski..
Ovo sto ljudi prolaze sa donacijama, ne znam da li je to moguće dočarati sa ikakvom slikovnicom.
Neka svatko učini po svojoj savjesti.

[Lovelife]

Da me krivo ne shvati, i majka je žena koja je posvojila, ali pravno se drugačije gleda

[čokolada]

Pa i posvojitelji su pravno otac i majka, upisani u (novi) rodni list djeteta. Biološka majka nema nikakva prava, kao ni donorica js.

[Ženica75]

Mm i ja smo odmah bili na cisto da niko nece znat i bok...prije svega jer je donacija anonima...drugo zena nosi dijete i ona ga rađa...zna svekrva i moj tata i nitko vise...jedino me muce ginekolozi privatni i hzzo i bolnica gdje se vodim sve je zapusano u kompjuteru...a htjela bi i to nekako zamolit ih da izbrisu...jel zna neko dali je taj sustav povezan sa svim lijecnicima tipa ides kod zubara i on to vidi?

[Lovelife]

Ja sam mišljenja kao i Ženica75, kod mene zna samo par ljudi, jer ja sam bila u šoku, sa 35 g dijagnoza menopauze i jednostavno sam nekome morala reći.
A jedna žena koja je već rodila iz donacije js da je nj ginekolog njezinu trudnoću vodio normalno kao da nije donacija..
Čemu komplicirati

[Beti3]

Ma nije ti to laž. To je samo zaobilazenje istine.

Čak nije ni zaobilaženje, prije bih rekla da je saživljavanje sa tom gametom, duboka spoznaja da je to dio tebe. Da nije nešto tuđe.
Ok, može se reći i zavaravanje same sebe. Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Zakon kaže da je dužnost reći do 18.godine jer punoljetna osoba tada može vidjeti tko je davatelj ili ne može, jer je anonimno...uf, koje su to komplikacije. Osobno bih prekršila takav zakon. I šutjela.
Dopuštam da nisam u pravu, naravno.

[Peterlin]

Čak nije ni zaobilaženje, prije bih rekla da je saživljavanje sa tom gametom, duboka spoznaja da je to dio tebe. Da nije nešto tuđe.
Ok, može se reći i zavaravanje same sebe. Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Zakon kaže da je dužnost reći do 18.godine jer punoljetna osoba tada može vidjeti tko je davatelj ili ne može, jer je anonimno...uf, koje su to komplikacije. Osobno bih prekršila takav zakon. I šutjela.
Dopuštam da nisam u pravu, naravno.

Ne bih se usudila raspravljati tko je u pravu, jer zaista ne znam odgovor, aliiii da sam u takvoj situaciji, vodila bih računa da postoje nasljedne bolesti i stanja o kojima treba voditi računa u ovakvom slučaju. A ako se činjenice otkriju tek kad nastane problem, lako se može dogoditi veliki gubitak povjerenja i trajno narušiti odnosi roditelj-dijete... Dakle, ja bih ipak rekla istinu svom djetetu, a na tragu pitanja iz početnog posta - jako bi mi dobro došla nekakva slikovnica ili set uputa prilagođenih npr. sedmogodišnjaku ili desetogodišnjaku, da dijete može početi prihvaćati neke stvari koje će kasnije i shvatiti /razumjeti.

[jejja]

Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Uf, ovo se ne bih slozila. Mislim da je bitno, zato smo tako jako i radili na slikovnici "Roda koja je trebala pomoc" koja objasnjava da su sva djeca ista bez obzira na koji nacin nastala, da shvate da nisu drugacija, manje vazna, umjetna.. da mama i tata nisu lose osobe jer su isle na mpo, da je medicina zakon stvar... vazno je, pricati o tome kako su nastali, skidati stigme. Vazno je reci- toliko ste zeljeni i srecom postoje divni ljudi koji su nam dali djelic sebe kako bi vas mogli imati. Kqko cemo normalizirati ista na svijetu ako ne pricamo o tome, ako skrivamo? Da, nikoga se ne tice , ali s obzirom da zivimo u zemlji gdje vole ljudima oduzimati prava, upirati prstom u "drugacije" - bitno je.

[Lili75]

Ja isto nisam posve sigurna da bih rekla široj okolini :/
Ima mi nešto i u teoriji od Beti "saživljavanje s gametom, da je dio tebe".
Ovo s doniranjem mi se čini puno kompleksnijim za pojasnit djetetu od posvajanja ili IVF-a.

Za posvojenje i IVF bih apsolutno rekla.

Ja bih se usudila reći da velika većina parova koji su imali donaciju ne govori ljudima oko sebe za donaciju (možda samo svojim roditeljima, a neki ni njima) a ni djetetu (dok ne bude sposobno shvatit svu složenost situacije).

Baš dvojim na ovoj temi zato što nisam sigurna što dijete dobiva time da zna tu činjenicu (osim nasljednih bolesti).

Mogu li primatelji donacije znat te osnovne zdravstvene info o donatorima i prije začeća? Ako da, onda mi tek nema smisla opterećivat malo dijete takvim podacima ako ih roditelj zna.

Pa koliko samo danas bolesti se nažalost javlja a nisu vezane uz naslijeđe, suočiš se s njom i rješavaš. Činjenica da je to naslijeđeno ili ne, ne mijenja puno na stvari u smislu liječenja.

[LaraLana]

Pozdrav svima,
Kao sto puno vas ovdje zna ja sam samohrana majka dvoje djece zacete doniranim spermatozoidima u Makedoniji.
Dalo bi se puno toga napisati na ovu temu i nekako imam osjecaj da pokretacica iste ocekuje to od mene jer sam jedina jos aktivna na forumu sto se tice zene samice!

Samo da ne zaboravim napisati svoje misljenje jer je netko gore napisao i pitao kako to ide u sustavu kod nas i gdje je to sve zapisano i tko moze sve vidjeti i znati.

Iskreno da odgovorim meni to uopce nije palo na pamet.
Uopce me ne zanima dal netko zna ili predpostavlja na koji nacin ja imam svoju djecu i dal netko u mene upire prstom.
Bitno mi je bilo da porod prodje u redu i da se djeca rode ziva i zdrava. Drugo nista nije bitno.
Nema me pravo nitko nista pitati, ako je netko i pokusao dobio je diplomatski odgovor da se zasrami.

Moj donor je prosireni profil i pise sve za njegovu obitelj ukljucujuci obe stane djeda i bake. Znaci prabake i pradjedovi moje djece.
Bolesti ako je netko imao i od cega su umrli ako netko od njih vise nije ziv.
Za oca je doslovno sve napisano. Sto od strane osoblja sto od strane psihologa, sto se tice inteligencije itd da ne nabrajam jer se radi o najvecoj banci sjemena Cryos banka.

Moje M.vec zna da njen tata postoji negdje daleko i koga ima njen tata.
Naravno da je dolazila iz vrtica i pitala kako si imaju tatu a ona nema. Tako je pocelo i malo po malo smo razgovarale uz pomoc takodjer strucnih ljudi.

Teske su to teme i bila sam spremna na to jer u ulazak u postupak vas psiholog svasta pita pa i to sto cete reci djetetu kasnije.
Tako da M.je to prihvatila jako dobro i vrlo je inteligentna moja curica.
M.jos ima vremena kad ce to saznati jer je mali, tek je napunio godinu. M. je u trecem mj.imala 4 godine.

Kad stignem vjerojatno cu jos pisati.
A da, kod mene samo moja obitelj zna, znaci roditelji i brat i sestra.

[LaraLana]

A npr.zasto sam recimo isla na jos jedan ivf postupak a zena samica sam i imam vec jedno djete. Pa bas iz tog razloga sto je takva situacija kakva je da imaju jedno drugo. Imam osjecaj da ce to zajedno dobro i razumno prihvatiti kad odrastu.
Zaista sam ih zeljala svim srcem svojim i neizmjerno im puno poklanjam vremena da sto manje osjete ili da ne bi pomislili da je kod nas drugacije nesto jernjihov tata nije tu. Kad odrastu isto tako se nadam da ce me razumjeti a za to je potrebno puno rada, vremena, truda i razovora.
Nisu mi oni krivi sto ja sebi nisam nasla partnera al sam spremna na sve da me pitaju i svoju odluku nisam donijela preko noci. Bilo je tu puno vaganja i razmisljanja.

[Lili75]

LaraLana čestitam za dječicu!!!Nisam znala za drugo djetešce.
Ovo je odlično da već prije začeća znaš sve pojedinosti o donoru (ne samo bolesti uže i šire obitelji nego i psiho profil).

Kod tebe je još specifična situacija jer si samohrana, pa tim više može bit neumjesnih pitanja tko je otac, jel isti otac oboje djece i sl.
Kod parova koji su zajedno i žena zatrudni putem donacije, vjerujem da takvih pitanja ni nema i iz tog razloga je situacija drugačija.
Ne pita ni dijete zašto nema tatu, a ne pitaju ni "radoznali".

[LaraLana]

Lili75 hvala
Tocno si sve napisala, slazem se!

Kod moje djecice je isti tata i imam materijala za jos jedan postupak. Trebam odluciti dal mat.pokloniti klinici za istrazivanja, ucenje ili sto vec ili nekome pokloniti kome treba a nema financijske mogucnosti.

Materijal se kupuje za tri postupka i 2014 sam to 2650 eura platila.

[Mima]

Ali otac je anoniman?

[Lili75]

Lili75 hvala
Tocno si sve napisala, slazem se!

Kod moje djecice je isti tata i imam materijala za jos jedan postupak. Trebam odluciti dal mat.pokloniti klinici za istrazivanja, ucenje ili sto vec ili nekome pokloniti kome treba a nema financijske mogucnosti.

Materijal se kupuje za tri postupka i 2014 sam to 2650 eura platila.

Divno LaraLana!

Znači imaju istog donora, pametno.

[Lili75]

Ali otac je anoniman?

Ne uvijek, ne svugdje ovisi od zemlje do zemlje od klinike do klinike.

[Lili75]

Moram priznat da mi je jedino neobično što donora nazivaš tatom. Meni je tata onaj koji odgaja svoje dijete, pomaže mu, daje ljubav i podršku, dijete uz njega odrasta.

Na primjeru posvojitelja tata je ovaj kojeg sam upravo opisala, a ne biološki otac. To je naravno samo moje viđenje nadam se da ne zvuči uvredljivo. Ne bih to nikako htjela.

[Kadauna]

sama rasprava je po meni dokaz da je još puno rada i truda potrebno uložiti u ovu temu. No @LaraLana, ne, iskreno uopće nisam ništa očekivala, ovo je tema za sve koji imaju djecu iz postupaka s doniranim gametama ili koji planiraju ići na takav postupak.

Ja sam se s izrazom SAmenspende ili Eizellspende susrela još kao rekla bih 16-godišnjakinja, u Njemačkoj prije pa sad već skoro 30 godina i unatoč činjenici da je još uvijek u Njemačkoj zabranjena donacija jajnih stanica - no nije zabranjena donacija sperme - su te riječi imale bar za moje uši isključivo pozitivan prizvuk - SPENDE - donacija. Kad sam se mnogo kasnije našla u situaciji da nam je potrebna medicinska pomoć kako bi se ostvarili kao roditelji, sam se opet susrela s donacijom gameta. Kao dugogodišnja članica Rode sam naslijedila Rodin stav da donacije trebaju biti anonimne - jer u protivnom donacija neće biti. No kad sam prvi put 2013. godine slušala više o potrebi da donacije budu NEanonimne, kako djeca imaju pravo znati da su iz donacije, kako taj podatak jednostavno NE MOŽEŠ ZA VIJEKE držati tajnim, da će to dijete prije ili kasnije saznati i da su ta slučajna, nenamjerna i kasna saznanja veoma bolna, sam iskreno počela više i intenzivnije razmišljati o ovoj temi. Tad nažalost u udruzi nije bilo nikoga tko bi podržao tu temu, možda će se pacijentica kojoj sam slala podatke, materijale koji su mi bili tad dostupni prepoznati ako čita.

U međuvremenu je u Njemačkoj za primjer osoba (tad je ta mlada žena imala 19 godinu) koja je rođena iz postupka AID - inseminacija s doniranom sjemenom stanicom - tužila kliniku - i dobila je spor, ona je pokretačica udruge u Njemačkoj koja okuplja oosobe rođene iz postupaka s doniranim gametama www.spenderkinder.de, nije Njemačka jedina država s takvim raspletom, ali je njezin spor doveo do toga da su donacije u Njemačkoj od tada samo još dozvoljene ako su NEanonimne, nažalost i dalje zabranjuju donaciju jajnih stanica.

Sve je više država koje se od donacije gameta anonimnih donora okreče prema "open donation", u travnju 2019 je Vijeće Europe izdalo vrlo jasne preporuke po pitanju donacija te kaže:

anonymity should be waived for all future gamete donations in Council of Europe memberStates, and the use of anonymously donated sperm and oocytes should be prohibited.

The Parliamentary Assembly thus recommends that the Committee of Ministers makerecommendations to member States in order to improve the protection of the rights of all the partiesconcerned, while focusing on the rights of the donor-conceived person, who is in the most vulnerable positionand for whom the stakes appear to be higher.

Ja iskreno ne sumnjam da će ova tema završiti na razini Europske unije te da će nova direktiva implementirati i ovo a sve članice EU su obavezne slijediti EU direktive, ono što hoću reći je da ćemo ubuduće vjerojatno moći u Europi ići samo još u NEanonimne donacije.

Ali na stranu to što zakon kaže, direktive ubudće obvezuju, pitanje je i dalje, planiramo li reći djeci da su iz donacije, kad i kako?


Postoji na ovu temu puno literature, postoje i dobre slikovnice za djecu, predlažem da Roda jednu takvu izda na hrvatskom jeziku.


SAmo je pitanje jesmo li mi spremni, jesu li svi koji idu u postupak donacije razmišljali i o ovom pitanju.

[LaraLana]

Ne uvijek, ne svugdje ovisi od zemlje do zemlje od klinike do klinike.

Evo Lili je odgovorila.
U mom slucaju anoniman i u Makedoniji je takav zakon.
Prosireni profil znaci da jako jako puno informacija dobijes u vezi donora.
Ima da se netko odluci da to ne zeli da zna pa se dobiju osnovne informacije.
Zapravo s biologom konacno odlucujes koji je donor najprikladniji .

[Mima]

Hvala, znam da ovisi od zemlje do zemlje, zanimalo me za tvoj slučaj. Svakako to daje i drugačiji pogled na pitanje reći djeci ili ne.


Inače ne mogu reći da imam čvrsto formirano mišljenje na tu temu, ali ono što svakako mislim je da kad dijete ili mlada osoba nešto sazna kasnije u životu onda to dobije neke pretjerane dimenzije.
Odnosno, kad u obitelji postoji 'tajna', onda ono što se taji dobije na važnosti.
Zato mi se pristup kao kod usvajanja čini bolji, od početka pričati, tako da ta priča postane nešto sasvim obično.

[LaraLana]

Moram priznat da mi je jedino neobično što donora nazivaš tatom. Meni je tata onaj koji odgaja svoje dijete, pomaže mu, daje ljubav i podršku, dijete uz njega odrasta.

Na primjeru posvojitelja tata je ovaj kojeg sam upravo opisala, a ne biološki otac. To je naravno samo moje viđenje nadam se da ne zvuči uvredljivo. Ne bih to nikako htjela.

Niti najmanje Lili. Dobro si zamjetila. Al sad stvarno ne da se opravdavam vec sam jednostavno tu kod pisanja tako pisala "tata" da me se mozda stajaznam bolje shvati.
U razgovoru s M. kad je prvi put pitala za tatu pa me je valjda i to ponijelo.
U pravilu u razgovoru s M.ne spominjem.

[LaraLana]

Ja sam za da Roda izda slikovnicu na hrvatskom jeziku!
I da slazem se s Kadaunom jesmo li svi spremni oni koji idu u postupak donacije!

[Lili75]

Ja sam za da Roda izda slikovnicu na hrvatskom jeziku!
I da slazem se s Kadaunom jesmo li svi spremni oni koji idu u postupak donacije!

Da,da puno lakše reći ja bi ovako-onako nego to napraviti u RL.

Pogotovo eto kao kod tebe kad je donor anoniman i neće mu djeca nikad saznat ime, ni kako izgleda, ni upoznat ga. Uostalom imaju tebe koja im pružaš sve .

A sad kad je situacija drugačija, recimo par koji je imao donaciju, donor anoniman, zaista mi se čini samo dodatnim kompliciranjem objašnjavanje djetetu da nije začeto npr. sjemenom svog tate nego donora kojeg nikad neće upoznat, vidjet kako izgleda, razmišlja,...mislim da djetetu to zapravo stvara dodatni kaos, pogotovo dok je malo. Pričati o tome, o svim različitim mogućnostima postajanja roditeljem DA, al baš eksplicitno malenom djetetu reći znaš stvoreno si od mamine jajne stanice i sjemena nekog nepoznatog čovjeka kojeg ne poznaješ niti ćeš ikad (a ne tatinog)...ono pitam se što će malom djetetu takva info, što mu mijenja u životu.
Mislim da je to u RL puno kompleksnije za izvesti (reći djetetu) nego što to mislimo mi koje nismo imale donaciju.

Ovo pišem uzimajući u obzir da za donaciju znaju samo roditelji, bake/dede, sestre/braća najuži krug u koji se ima povjerenja i da roditelji imaju uvid u zdravstv.karton donora (prije začeća).

Ne znam ni sama što bih mislila, delikatna je to tema.


Kod LaraLane dijete pita jer je samohrana, kod parova dijete to čak ni ne pita.

[Kadauna]

Lili75 skroz si u pravu kad kažeš da je lakše o tome pisati i pričati, posebno onima koji nisu išle u postupak donacije, nego prave životne okolnosti i situacije.

No ovdje nije samo dijete u pitanju niti roditelji tog djeteta (potom mislim na LaruLanu kao roditelj - jedini ili par ako su kao par išli na donaciju) nego cjelokupna konstelacija.

Evo s jedne stranice na engleskom zašto je otvorenost korisna i bitna:

Being open with family, friends and others

Is openness right for us?

Openness about donor conception is now widely accepted by counsellors, psychologists and those with expertise in the welfare of families as being important for the long-term well-being of children and happy, healthy relationships in families. Being open -

• Puts honesty at the heart of family relationships
• Is respectful of donor conceived children/people as individuals in their own right
• Allows donor conceived people to make choices about their lives
• Allows donor conceived children to learn about aspects of their history, integrate the knowledge as they grow up and accept their story without shock or distress
• Means that significant differences between a child and parent (in looks, talents etc.) can be easily explained. Some DC adults have thought they must be adopted or the result of an affair by their mother.
• Means that a true medical history (or lack of it) can be given to doctors, making diagnosis and treatment of medical conditions more accurate. It also removes anxiety about the inheritance of disorders from the non-genetic parent
• Does not mean that children will reject their non-genetic parent.

ima kao što rekoh hrpa literature na tu temu, mi u HR stojimo na samom početku ove teme......

[LF2]

Baš sam o tome neki dan razmišljala. Iskreno, moje mišljenje trenutno je da bi rekla s vremenom, kad će se moć razgovarati s djetetom, da razumije zašto smo to napravili. Kad je premalo, ne bi, jer tada djeca gledaju sve crno i bijelo i ne bi voljela da krene to krivim smjerom. Trenutno razmišljam da bi zbog nekakve obiteljske anamneze. Duboko u sebi se malo i nadam da će do tad biti drugačija vremena i da će se neke stvari bolje prihvatiti.
Opet, s druge strane mogu ja sad pričati što bi i što ne bi. Kad dođe trenutak za to, mogu odlučiti totalno nešto drugo.
Za donaciju zna nekoliko ljudi, uža obitelj a ostali i ako pitaju to ćemo riješiti

[čokolada]

Djeca imaju sposobnost prihvatiti svaku priču kao normalnu i neće odmah čačkati daleko i duboko. Nema se tu što ne razumjeti. U trenu kada su sposobni za razgovor o tome kako nastaju djeca, može im se reći da dolazi do spajanja sjemenki muškarca i žene što se može dogoditi na različite načine - spolnim odnosom ili u bolnici kad doktori sjemenke izvade iz tijela pa ih spoje u "epruveti" te vrate u mamin trbuh. Koji put sjemenke se ne mogu spojiti pa neki striček ili teta poklone svoje sjemenke drugim ljudima da bi ovi mogli imati dijete. Pa usput spomenuti i druge načine npr. posvojenje itd.
Problem jest u roditeljskim glavama, ne u djetetu. Mi smo našoj odmah rekli da u svi načini nastanka obitelji uobičajeni, a da ona sama odlučuje želi li nekome ispričati da je posvojena.
Hoću reći, nije da sad djeca prime tu informaciju pa hodaju okolo gradom i o tome razgovaraju sa svima.