Koliko toga dijete od 25 mj. razumije?

[Laura]

Zna li vaše 25-mjesečno dijete pokazati nešto kažiprstom ( ne cijelom rukom nego baš prstićem )? Zna li odvojiti boje ( npr. crvene kvačice od bijelih )? Okrene li najčešće glavu kad ga zovete ili se pravi kao da ne čuje? Sluša li dok mu pričate priču uz slikovnicu ili nestrpljivo okreće stranice i vaše mu pričanje samo smeta?

Možda će vam se ta pitanja činiti čudna, ali moje dijete ništa od toga ne radi. Budući da je to moje prvo dijete, ne znam koliko bi toga trebao znati. Sad krećemo na pretrage. Ma puno toga on razumije, meni se čini bistar i inteligentan, ali samo za one stvari koje ga zanimaju. Dosta djeluje nezainteresiran za ljude oko sebe. Ako ga se pita gdje su usta, nos, uši, u 99 posto slučajeva neće odgovoriti, ali jednom u mjesecu kad mu pukne pokaže, znači da zna.

[Stijena]

Moje radi gotovo sve gore navedeno, iako je s govorom jako slab. već dugo zove mama, tata, deda, teta i te dvosložne, ali tek je sad počeo ponavljati neke jednostavnije riječi. Zbog toga sam se interesirala o ovome što navodiš i došla do informacija da je sve koliko-toliko u redu i da ne treba dizati paniku ukoliko dijete komunicira - makar pokazivanjem, odaziva se kad ga se pozove, raspoznaje svoje ime... no ukoliko toga nema, trebalo bi što prije posumnjati na autizam jer što se ranije otkrije, i počne se raditi s djetetom, to su veće mogućnosti komunikacije

[sirius]

Što bi u dobi od dvije godine trebalo znati odvojiti crvene od bijelih kvačica?
Meni to nije po istom redu važnosti kao verbalna komunikacija , gledanje u oći i sl:?

[gita75]

Luka je u toj dobi sve pokazivao, pričao nije gotovo ništa (progovorio je za pravo negdje bliže 3 g.). Čitanje slikovnice mu je bilo super.
Maša nije ništa pokazivala, čitanje joj je išlo na jetra. Boje još uvijek zove dipsi, lala, po, tinki vinki (sve ostale boje su: neka druga boja). Propričala je isto iza 2,5 g.

[dunja&vita:-)))]

Moja djevojčica ima sad 25 mjeseci i radi sve ovo što si nabrojila. Puno priča, ali jezikom koji je razumljiv samo meni. Slikovnice obožava i stalno traži da joj čitam.
Kockice isto može razvrstati po bojama.
Ali svako dijete je posebno, kod nekog te stvari dođu prije, kod nekog kasnije i mislim da nema mjesta panici.

[Bubica]

boje ne razvrstava, slikovnice obozava ali isto na nacinda rado sama lista ili trazi da joj pokazujem (ili ona pokazuje) likove iz slikovnice, za samo citanje i slusanje teksta je najmanje zainteresirana. Ali, odaziva se na svoje ime, pokazuje prstićem već dugo, dugo, vrlo je rado s drugima, i odraslima i djecom, društvena je.

[Laura]

Što bi u dobi od dvije godine trebalo znati odvojiti crvene od bijelih kvačica?
Meni to nije po istom redu važnosti kao verbalna komunikacija , gledanje u oći i sl:?

Ma znam, ni meni, ali kad smo došli kod defektologa, dr. mi je rekla neka se malo igram s njim da malo vidi situaciju. Imala je neku igračku... teško mi je objasniti, kao neke štapiće na daščici koji idu od manjeg prema većem i na te štapiće se stavljaju okrugle pločice s rupicama. Na svaki štapić druga boja...joooj, kako sam to objasnila :D Uglavnom, on nije skužio bit i igrao se bez nekog smisla. I nije reagirao kad sam mu rekla da ta pločica ide na taj štapić i sl., nego je radio po svome. Dr. je rekla da bi to trebao već znati. Kod kuće smo mu izrezali iz kolaža neke oblike u zelenoj i crvenoj boji i pokušali objasniti da npr. zeleni oblik ide u zelenu čašicu, a crveni u crvenu, ali on je sve skupa smješao...
Bili smo kod dječjeg psihologa na razgovoru, ali se još nije izjasnila, samo nas je ispitivala i igrala se s njim. Rekla je da dođemo kod nje još dva, tri puta pa da onda još moramo ići kod neurologa i dječjeg psihijatra. A mene tako zanima što mu je, može li se to ispraviti jer je još relativno rano, a nitko mi još ništa ne govori. Ali nije autizam, nije da uopće ne reagira i ne komunicira, samo djeluje na trenutke kao da je u "svom svijetu". Npr. dođe MM kući s posla, mali ga još taj dan nije vidio, tata ga pozdravi, a on ni ne pogleda,kao da ne postoji. Danas sam bila u parkiću s njim, igrao se malo s jednim vršnjakom, zajedno su se penjali na tobogan, a nakon deset min sjeo je u travu i počeo bacati kamenčiće i čupati travu. To je radio oko 40 min, nije ni podignuo pogled kad ga je mali prijatelj zvao da se igra. Jako voli mješati ručicama grančice, male figurice. To može raditi i po sat vremena. Dr. kaže da mu to baš ne bi smjeli pustiti jer su to rituali, radnje koje nemaju smisla. Baš sam se raspričala... ispričavam se na dugačkom postu.

[amel]

Ja bi u svakom slučaju odvela dijete stručnjaku na pregled pa bila sigurna makar puhala na hladno nego doći prekasno kada se sve probleme već teže ispravlja. Pada mi samo neuropedijatar napamet al sigruno ih ima još doktora koji se bave baš "mozgovnim" razvojem djeteta samo ja ne znam koji su to točno specjalisti. Svako dijete je individualno i ne mislim da sa 25 mjeseci treba znati razvrstavati stvari po bojama, ali sve ostalo navedeno po meni treba. Ne mjerim po mom djetetu jer ona priča u rečenicama od svojih 20 mjeseci, od 26 mj razlikuje sve boje i sl. ali gledajući sve njene vršnjake u dobi za koju je Laura pitala svi su te vještine već imali usvojene (osim već spomenutih kvačica).
I za kraj jedan savjet koji mi je dala jedna starija i vrlo mudra osoba: "Mama, uvijek slušaj svoje instinkte i intuiciju. Ti si tom djetetu mama i osjećaš ako nešto nije u redu"

[pomikaki]

Koliko se ja sjećam, s dvije godine je raspoznavala skoro sve boje ali ne bez greške. Da sam joj dala da odvoji kvačice po bojama vjerojatno bi joj draže bilo sve kvačice prosuti po podu (i sad s tri godine ih voli rasipati), ne mogu si baš zamisliti da bi ih uredno razdvajala.
Okretala se kad bih je zvala, i pokazivala prstićem. Te dvije stvari su mi jedino nesporne.
O mirnom slušanju priče nije bilo ni govora duže od minute, i listala je slikovnicu na silu prije nego bih pročitala stranicu do kraja. Sad već ima više strpljenja.

[ronin]

Zna li vaše 25-mjesečno dijete pokazati nešto kažiprstom ( ne cijelom rukom nego baš prstićem )? Zna li odvojiti boje ( npr. crvene kvačice od bijelih )? Okrene li najčešće glavu kad ga zovete ili se pravi kao da ne čuje? Sluša li dok mu pričate priču uz slikovnicu ili nestrpljivo okreće stranice i vaše mu pričanje samo smeta?

Možda će vam se ta pitanja činiti čudna, ali moje dijete ništa od toga ne radi. Budući da je to moje prvo dijete, ne znam koliko bi toga trebao znati. Sad krećemo na pretrage. Ma puno toga on razumije, meni se čini bistar i inteligentan, ali samo za one stvari koje ga zanimaju. Dosta djeluje nezainteresiran za ljude oko sebe. Ako ga se pita gdje su usta, nos, uši, u 99 posto slučajeva neće odgovoriti, ali jednom u mjesecu kad mu pukne pokaže, znači da zna.

tvoj post mogu potpisati od riječi do riječi,no kako se kod mene radilo o trećem djetetu,i imala sam s čime usporediti,na pretrage smo krenuli već s 19 mjeseci.moje sumnje su se potvrdile ispravnima.

kako je rana intervencija vrlo bitna,i može se puno postići,nemoj se obazirati na odmahivanje rukom i rečenicu "ma koliki kasno progovore nego slijedi svoj instinkt.

ako želiš,mogu ti na pp ispričati koji smo put mi prošli....nama je također točno 25 mjeseci

[andiko]

Moj zna većinu boja. Sve kuži, pokazuje, priča... Bez pelene je. Za priče nema volje. Ali svi klinci su različiti. Moraš se oslonit na ono kako se ti osjećaš. Ako misliš da nešto nije u redu, vjerojatno nije... Ti si mama.

[*mamica*]

Zna li vaše 25-mjesečno dijete pokazati nešto kažiprstom ( ne cijelom rukom nego baš prstićem )? Zna li odvojiti boje ( npr. crvene kvačice od bijelih )? Okrene li najčešće glavu kad ga zovete ili se pravi kao da ne čuje? Sluša li dok mu pričate priču uz slikovnicu ili nestrpljivo okreće stranice i vaše mu pričanje samo smeta?

Možda će vam se ta pitanja činiti čudna, ali moje dijete ništa od toga ne radi. Budući da je to moje prvo dijete, ne znam koliko bi toga trebao znati. Sad krećemo na pretrage. Ma puno toga on razumije, meni se čini bistar i inteligentan, ali samo za one stvari koje ga zanimaju. Dosta djeluje nezainteresiran za ljude oko sebe. Ako ga se pita gdje su usta, nos, uši, u 99 posto slučajeva neće odgovoriti, ali jednom u mjesecu kad mu pukne pokaže, znači da zna.

Moja curica ima nepunih 15 mj. i radi sve ovo osim razvrstavanja kvačica i poznavanja boja. Već odavno pokazuje prstićem jasno ono što želi, okreće glavu kad je zovem (ne baš svaki put, ali u 90% slučajeva da, ne okreće se kada vidi nešto jako zanimljivo), rado posluša onu malu tvrdu slikovnicu od nekoliko stranica (sa 1-2 rečenice po stranici). Pokazuje nos, trbuh, cice , gdje zeko pije vodu, koliko voli mamu, daje peticu, maše pa-pa. Zna reći desetak riječi, sa istim ili skoro istim slogovima. Razumije skoro sve što joj kažem.

I ovo sve ne radi zato što je turbonaprednointeligentno dijete, ne, ni po čemu ne bih rekla da je naprednija ili inteligentnija od druge djece, baš ide po knjizi, čak i sporije od mnoge djece iz svoje okoline. Što ti želim reći?

Ne čini mi se ok da tvoje dijete sve to ne radi i mislim da bi trebala poslušati svoju intuiciju i trk defektologu. Ne mora biti ništa strašno, možda je dijete samo zatvoreniji tip i nezainteresirano, ali ti najbolje poznaješ svoje dijete i svakako ga odvedi na te pretrage.

Drži se hrabro!

[Ifigenija]

Moji su oboje radili sve osim kvačica. To mi nije palo na pamet

[Laura]

Napisala sam još jedan post, ali stavljen je ispred vaših postova pa ne znam je li ga netko pročitao?! Hvala vam na savjetima. Ronin, ja sam nova na forumu pa još neko vrijeme ne mogu primati ni slati pp

[ronin]

stvarno,nije mi palo na pamet da ne možeš primati pp

ovo što opisuješ,i moja se djevojčica tako ponaša...identično.i moraš znati da je autizam vrlo širok pojam,zato se zove poremećaj autističnog SPEKTRA,i djeca koja su u spektru mogu se međusobno vrlo razlikovati.nisu oni svi sasvim isključeni.

ne znam jesi li u Zg-u,put do spoznaje što je s malenom tada bi ti trebao biti puno lakši,jer nekoliko stručnjaka ima iskustva u radu s autističnim spektrom...mnogi su gubili vrijeme na stručnjake i stručnjake koji nisu imali ni znanja ni hrabrosti napisati dijagnozu i preporučiti adekvatnu terapiju,i mnogi su izgubili godinu,godinu i po najdragocjenijeg vremena za rad s djetetom u šetnji specijalistima.

Prva psihologinja,tu u Dalmaciji kod koje sam ja bila kad je malena imala 19-20 mjeseci mi je otvoreno priznala da nema iskustva s takvom djecom,mogla je samo napisati da se radi o emocionalno jezičnom zaostajanju i uputila me dalje.pošteno.

ako si u ZG-u,put bi te prvo trebao odvesti neuropedijatru(preporučam dr Sabola )
napraviti ćete EEG i provjeru sluha

dvije stručnjakinje kod kojih ideš preko uputnice ,a koje su alfa i omega u dijagnozi i prepoznavanju problema,su ti
psiholog pri pedijatriji U Vinogradskoj B.Divčić
i pedopsihijatar u Kukuljevićevoj dr Z.Bujas Petković

taj put ti je,što se konkretno dijagnostike i evidentiranja problema koje tvoje dijete ima,najbrži,i brži i efikasniji od ERF-a i Suvaga.oni ti mogu biti od pomoći kasnije,kad se ustanovi u čemu je problem.

[***MARETA]

laura, odite kod liječnika, čisto da otklonite sumnje


No, mogu li se ubaciti malo u temu? Moj je stariji, 2,8 mj.
Razlikuje i imenuje većinu boja, priča dosta, malo nerazumljivo.
Na sve odgovara i zna točno kojim putem se ide u vrtić, kod bake, u grad...
Ali, ne zanimaju ga ljudi. Primjerice, izađemo s mojom frendicom, ona mu se javi, on ništa, doziva ga, on opet ništa.
Cijelo vrijeme ignoriranje, vartimo se doma s tom istom frendicom, on priča s njom ko navijen. I to je tako više manje sa svima.
Svi misle da ne priča jer jedino je doma na "svome" pa samo doma dolazi do izražaja njegova komunikacija s drugim ljudima.

A ja sam previše na netu i svaka čuda čitam pa pušem na sve živo

[mihim]

Moj je star ko tvoj.... Makni se s neta. I uživaj.

[lasada]

Nisam sve čitala samo prvo o biti i naslovu ove teme.
Naša Lara će za 4 dana napuniti 25 mjeseci.
Jako je zaigrana i radi sve što nju zanima, pa je za dosta nezgoda tipa npr. čupanje listova od cvijeća moramo opominjati da se to ne smije i da je cvijeće drago.
Još uvijek miješa/pogriješi boje i smatram da ih još ne treba razlikovati već neka se samo igra. Lara zna crtati krug, trokut, crtu i kocku jer smo se igrali tako kad smo crtali pa su nam ispale na pod, i slučajno su 3 bojice stvorile trokut i tako mi je došla ideja ja joj pokazala a i baka i djed su joj pokazali i to je upamtila.
Ona puno priča i to da ju se razumije čak govori i slovo R sa razumijevanjem. Kada nešto želi reči a ne razumije nađe riječi sa dužom rečenicom, ali da je razumljiva ili pokaže prstićom što želi reći ako ne zna tu riječ izgovoriti ili tu riječ još nije naučila.
Lara ne ide u vrtić jer ja radim samo u sezoni (turizam), npr. radila sam 7,8 i 9 mjesec i od danas sam kod kuće, čuvaju je baka i djed.
Puno me puta u ovih 3 mjeseca iznenadila kad sam došla kući crtala mi je crte, krug, sada već zna nacrtati i sunce.
Ne želimo je forsirati ali smo primjetili i ne hvalimo se, da je nadprosiječno inteligentna što nam je potvrdila i pedijatrica kad smo prije 2 tjedna bili kod nje pa joj je Lara sama sve ispričala, brojala joj je do 16 i pjevala joj pjesmice.
Za njenu dob to je i više nego dovoljno.
Što ne znači da će tako biti i kasnije kad pođe u školu. Lara se nikad nije prevrtala sa leđa na trbuh i nazad niti nije puzala već se ustala i kretala uz rub kreveta ili drugog namještaja i nije imala hodalicu niti dudu, naime još doji.
Eto vidiš i to, ne zna odvojiti bijele od crvenih kvačica jer joj se više sviđaju sve te šarene kvačice koje slaže po rubu kantice u kojoj budu pa kaže da je to šarena torta ( koja mašta).
Puno je zanima muzika, tata svira gitaru a imama je pjevala u zboru pa i svi zajedno svaki dan pjevamo i plešemo.
Jako je zaigrana i nepažljiva ( vrtirep), kako bi ja rekla, prije 2 dana se vozila i njihala na bicikliću po stanu i nezgodno se nagnuo biciklić i ručkica je razbila vrata od stakla na regalu pa smo i druga skinuli, Lara se prepala i plakala i ja sam ju utješila i rekla joj da mora paziti i da je staklo opasno, dok se to dogodilo ja sam bila 1,5 metar od nje usisavala okrenuta leđima. Svakakve se nezgode događaju al ja joj stalno objašnjavam i kad gleda kao da gleda kroza me i ko da me ne kuži što joj govorim al ju ne želim tući niti derati se kad se nešto dogodi. Samo ne znam na koji način da joj više objasnim a da ona ne ponovi neko sranje/ lošu stvar/nezgodu
Mislim da su djeca različita i u istoj dobi nekima neke stvari sjednu prije a drugima kasnije i ja se tu nebi puno zamarala osim ako imate baš neki slučaj da stvarno dijete od 25 mjeseci ne priča nikako nego samo ( hm, hm) i da daje jasne znakove da nešto nije u redu, tada se treba porazgovarati sa pedijatrom i logopedom.
Pozdrav od nas

[mihim]

Lara će za 4 dana 29 mjeseci.
Lijepo je to čitati, al mislim da, ne znam, nije neka utjeha mami koja je ozbiljno zabrinuta.
Mislim da je bila neka tema, što sve znaju i mogu, pa bi bilo zgodnije.

[lasada]

Da, pardon krivo sam napisala Lara je 29 mjeseci i na kraju sam napisala da ako stvarno vidite neki problem treba ići stručnjaku.
Isto tako sam primjetila da i druge majke pišu odgovore na pitanja što njihova djeca sa 25 mjeseci pišu.
Ovo ljeto je zbilja brzo prošlo od Larinih 25 mjeseci tako da se ispričavam al nisam fulala bit teme.
Puno pozdrava i nadam se brzom rješenju vaših pproblema.
Mama Sanja

Lara će za 4 dana 29 mjeseci.
Lijepo je to čitati, al mislim da, ne znam, nije neka utjeha mami koja je ozbiljno zabrinuta.
Mislim da je bila neka tema, što sve znaju i mogu, pa bi bilo zgodnije.

[Laura]

Htjela bih se svima zahvaliti na odgovorima. Puno ste mi pomogli. Ronin, puno ti hvala, jako mi znači sve što si napisala. Nisam iz Zagreba, ali ako treba, otići ću i tamo... Mi smo tek krenuli na pretrage, nitko mi ništa ne govori, a ja sam nestrpljiva... Javit ću vam kako je sve prošlo. Naručeni smo za tjedan i pol kod psihologa, pa ćemo vidjeti kako dalje. Ajme, što nam se jučer desilo, još sam u šoku... Maleni mi se lupio u radijator i izbio zub- gornju jedinicu, cijelu s korijenom!!! Nisam točno vidjela što se desilo, ali nigdje se drugdje nije udario, samo u zub, nema nigdje drugdje ni posjekotinu ni udarac. A tako je lijepi zubić bio ( Stalno ga pazim i imam oči na leđima, i onda trenutak nepažnje i eto... Siroti kako je plakao, i mi svi skupa s njim!

[pomikaki]

Ajoj, zubić
Istina, nisu se odmah vidjeli svi postovi, bit će zato što si friška na forumu.
Ne znam ti puno više reći, držim fige da riješite sve što vas muči...

[sanjaneo]

baš sam htjela otvoriti sličnu temu kad sam naišla na ovo. i petru je 25 mjeseci, od jutra do mraka vergla na svom jeziku, neke osnovne riječi upotrebljava (ali vrlo ih je malo),o bojama nema govora, ponavlja za mnom brojeve do 7(ne čisto i razgovjetno nego thi,četi,pe,šes,seda), melodije poznatih pjesmica ponavlja od početka do kraja, društven je, veseo, također dijelove tijela pokazuje samo kad on hoće (iako zna nos,usta,oko,pupak,noga pokazat će ih vrlo rijetko), dosta je tvrdoglavo dijete pa će šetati i raditi tamo i onako kako si je on zacrtao.
bilo me je malo strah, ali tješila sam se jer u drugim stvarima vidim da dobro napreduje (sam si mijenja cd na dvd-u,brzo memorira.......)i onda je danas došao taj

prvi pregleed kod logopeda :

evo me doma totalno utučena,prestrašena,nikakava. prvo su nam napravili orjentacioni slušni pregled koji je bio ok. čuje.
kod logopeda strašno. prvo mu je dala umetaljke koje je on rado uzeo,sve ih izvadio,kad je počeo umetati natrag čim prvu nije uspio staviti odustao je(to radi i doma). onda mu je dala papir i olovku i rado je crtao. uporno ga je forsirala :daj mami boju,daj meni boju a on nije htio jer je baš želio crtati. onda mu je nasilno uzela taj papir što je kod njega izazvalo plač. onda mu je ponudila lutku,čašu,žlicu,i malu lopticu. lopticom se odma igrao,pa čašom i žličicom mješao,kuhao,pio,stavljao žlicu u usta a ona je uporno inzistirala:počešljaj lutku(lutke ni doma opće ne želi,a nisam mu baš nikad davala da ih češlja pa vjerujem da mu je i to nepoznato.)

onda je zaključila da odbija suradnju pa je rekla da dođemo za dva tjeda. bez ikakvog objašnjenja, upute,ičega.
e tek me je sad strah. čitam o disfaziji i sve sam više uvjerena da je to to jer koristi geste i svoj jezik. ima dana kad surađujemo bez problema, kad odmah napravi sve što mu kažem a ima i dana kad moram jaaaaaaaaaaaaako inzistirati na tome.

pa nadam se i ako bude najgora dijagnoza da ima nade za govor,danas mi se čini kao da nema spasa ničemu

danas smo bili na pre

[sanjaneo]

ronin molim te i meni na pp ako ti nije problem.hvala

[ronin]

poslala sam ti pp

ovako čisto,laički,čini mi se da se kod vas radi o razvojnoj disfaziji,baš o zakašnjelom govoru

no evo jedno blic pitanje:pokazuje li tvoje dijete kažiprstom prema onome što želi/što ga zanima?
ili uzima tvoju ruku i vodi te do toga?

[Stijena]

sanajneo, tko vas je i zašto poslao logopedu? jel na tvoje traženje?
D ima 26 mj. i ima fond od možda 15-tak riječi, ali sve pokazuje - dijelove tijela npr., na sve reagira, boje još ne zna, ali u toj dobi nije znao ni stariji - u starijoj vrtićkoj grupi tek tamo s neke 3 godine sjećam se da su tete tražile da donesemo kutijice u bojama da djeca uče boje....
ni pedijatrica ni tete u vrtiću kad im god spomenem to što ne priča puno niti spaja riječi (npr. zna reći i di je i tata, ali još to ne može spojiti u rečenicu), govore da se ne zabrinjavam jer kao sve ide svojim tokom, malo sporije, ali sve ove druge stvari su u redu, pa kao bude već, i koliko bih god htjela zaobići pogotovo takve gore opisane stručnjake, opet me zanima jer pročitala sam negdje da tako malu djecu još uopće ne šalju logopedu. jasno mi je za psihologa i neuropedijatra ukoliko je već do toga da ima i drugih znakova.

[Mima]

sa tako malom djecom se ne radi na ispravljanju glasova tj. ne radi se takva vrsta logopedskih tretmana, ali logopedu ih svakako šalju, logoped u toj dobi itekako može procjenjivati kako teče razvoj govora.

[ronin]

ne samo to,već postoje oralne vježbice koje pospješuju razvoj govora

[sanjaneo]

poslala nas je pedica. na sistematskom s dvije godine je pitala spaja li dvije riječi. kad sam rekla da ne uputila nas je na logopeda čisto da vidimo kako stoje stvari. odmah sam je pitala sumnja li na autizam, rekla je da po njenom mišljenju o tome nema govora.
drago mi je da nas je poslala jer ako i je nešto imamo vremena da na tome radimo.

petar pokazuje što želi i pri tom govori aj što je kod njega daj. ako je više stvari na polici a ja mu dam krivu odmahnut će glavom i opet reći aj. ako ga pitam oćeš piti klima glavom i govori a-ha. sve svakodnevne upute razumije (daj loptu,baci loptu,idemo van,upali svjetlo,otvori vrata,idemo se kupati-ide u kupaonu i sam priprema kadu........)

ono što me izbediralo je stav logopedinje koja ga je posjela za veliki stol(ja sam pri tom morala čučati), na stolu nije bilo ništa nego mu je ona nudila stvari iz kutije (pri tom je komentirala:što ću ti sada pokazati,pa traženje,pa imam sve za veću djecu....).mislim,unaprijed sam upozorena da logopedi nemaju osjećaj za tako malu djecu,da ih odma na prvu etiketiraju a ja sam malo osoba koja odmah misli na najgore i eto posložilo se. hvala na iskustvima i savjetima od velike pomoći ste mi (kao i uvijek)

[*mamica*]

prvi pregleed kod logopeda :
evo me doma totalno utučena,prestrašena,nikakava. prvo su nam napravili orjentacioni slušni pregled koji je bio ok. čuje.
kod logopeda strašno. prvo mu je dala umetaljke koje je on rado uzeo,sve ih izvadio,kad je počeo umetati natrag čim prvu nije uspio staviti odustao je(to radi i doma). onda mu je dala papir i olovku i rado je crtao. uporno ga je forsirala :daj mami boju,daj meni boju a on nije htio jer je baš želio crtati. onda mu je nasilno uzela taj papir što je kod njega izazvalo plač. onda mu je ponudila lutku,čašu,žlicu,i malu lopticu. lopticom se odma igrao,pa čašom i žličicom mješao,kuhao,pio,stavljao žlicu u usta a ona je uporno inzistirala:počešljaj lutku(lutke ni doma opće ne želi,a nisam mu baš nikad davala da ih češlja pa vjerujem da mu je i to nepoznato.)

onda je zaključila da odbija suradnju pa je rekla da dođemo za dva tjeda. bez ikakvog objašnjenja, upute,ičega.
e tek me je sad strah. čitam o disfaziji i sve sam više uvjerena da je to to jer koristi geste i svoj jezik. ima dana kad surađujemo bez problema, kad odmah napravi sve što mu kažem a ima i dana kad moram jaaaaaaaaaaaaako inzistirati na tome.

pa nadam se i ako bude najgora dijagnoza da ima nade za govor,danas mi se čini kao da nema spasa ničemu

Dok sam čitala tvoj post, kao da sam pred očima imala svoju kćer. Uvjerena sam da bi se ona potpuno isto tako ponašala. Kada nešto ne može napraviti, ajde ne iz prve, ali iz druge treće... Naljuti se ili rasplače i onda ostavi to, ne pokušava dalje. Isto tako se igra lopticama, miješa žličicom nepostojeću tekućinu u šalici... S lutkom se igra, ali sam joj ja pokazala da je hrani i mazi i to ona radi, ali je ne češlja. Ali recimo, znala bi počešljati mene ili sebe da joj se da češalj u ruke. I dala bi ono što je se zatraži, to uvijek otprve učini.

I da - ima svoj jezik i govori tim svojim izmišljenim jezikom i to tako samouvjereno, kao da je sto posto sigurna da je mi savršeno razumijemo, doslovno razgovara s nama. E sad, ona je 10 mjeseci mlađa od tvog sina, ali koliko znam, dečki su inače sporiji u razvoju od cura i normalno je da ne govore do treće godine.

Jako mi je čudno da je logopedica okarakterizirala tvoje dijete kao dijete koje odbija suradnju, jer mi je to, barem sudeći prema vlastitoj kćeri, sasvim normalno dječje ponašanje. Samo je pitanje dokad je normalno da govore tim izmišljenim, vlastitim jezikom, baš me zanima dokad će moja malena tako govoriti... Ugl., ja se ne bih previše brinula.

[kovrčava]

poslala nas je pedica. na sistematskom s dvije godine je pitala spaja li dvije riječi. kad sam rekla da ne uputila nas je na logopeda čisto da vidimo kako stoje stvari. odmah sam je pitala sumnja li na autizam, rekla je da po njenom mišljenju o tome nema govora.
drago mi je da nas je poslala jer ako i je nešto imamo vremena da na tome radimo.

petar pokazuje što želi i pri tom govori aj što je kod njega daj. ako je više stvari na polici a ja mu dam krivu odmahnut će glavom i opet reći aj. ako ga pitam oćeš piti klima glavom i govori a-ha. sve svakodnevne upute razumije (daj loptu,baci loptu,idemo van,upali svjetlo,otvori vrata,idemo se kupati-ide u kupaonu i sam priprema kadu........)

ono što me izbediralo je stav logopedinje koja ga je posjela za veliki stol(ja sam pri tom morala čučati), na stolu nije bilo ništa nego mu je ona nudila stvari iz kutije (pri tom je komentirala:što ću ti sada pokazati,pa traženje,pa imam sve za veću djecu....).mislim,unaprijed sam upozorena da logopedi nemaju osjećaj za tako malu djecu,da ih odma na prvu etiketiraju a ja sam malo osoba koja odmah misli na najgore i eto posložilo se. hvala na iskustvima i savjetima od velike pomoći ste mi (kao i uvijek)

žao mi je što si naišla na logopeda koji , kako si napisala nema razumijevanja za malu djecu, ono što je najvažnije u dobi u kojoj je tvoje dijete sada, je razumijevanje, razumijevanje prethodi svemu, iz prijašnjih postova se nazire da kod njega postoji kašnjenje u ekspresivnom jeziku, manji leksik, mnje gesti , ali uz pravilan rad, poticanje, uvođenje komunikacijskih obrazaca, napredak će svakako biti visljiv, ali kažem, svemu tome prethodi razumijevanje koje mora biti uredno. O dijagnozi disfazije nemoj razmišljati, potrebno je ipak neurološko oštećenje (oštećenje mozga) kojke bi za posljedicu imalo disfaziju (koja opet ima podtipove), dakle ne treba trčati pred rudo. Tvome djetettu je potrebna prava intervencija u smislu rane komunikacije, dakle netko tko će Vas doma usmjeravati kako na koji način što razvijati -u govornom razvoju (od gesti, slogova, jednosložnih riječi, prepoznavanja, imitacije i sl.,), puno je toga, a on je još mali i puno toga se može napraviti, na vrijeme si se obratila za pomoć. ono što bi dijete u toj dobi trebalo, po nekim kriterijima, je da se odaziva na svoje ime, da prepoznaje osobe koje su često u8 njegovoj okolibni, da zna izraziti svoje želje (ako ne rječju, a trebao bi, onda gestom), da ima imitacijsku gestu, da ima određen fond riječi, da spaja riječi, da razumije određena pitanja, tipa gdje je...., daj mi...., dođi..., da prikladno upotrebljava određene riječi, da ima imitacijsku iigru, ali to su sve obrazci koji ne moraju biti zadovolejni, ali se mogu uz pravilno poticanje i rad razviti.

sorry na dugačkom postu.

[Stijena]

ono što me izbediralo je stav logopedinje koja ga je posjela za veliki stol(ja sam pri tom morala čučati), na stolu nije bilo ništa nego mu je ona nudila stvari iz kutije (pri tom je komentirala:što ću ti sada pokazati,pa traženje,pa imam sve za veću djecu....).mislim,unaprijed sam upozorena da logopedi nemaju osjećaj za tako malu djecu,da ih odma na prvu etiketiraju a ja sam malo osoba koja odmah misli na najgore i eto posložilo se. hvala na iskustvima i savjetima od velike pomoći ste mi (kao i uvijek)

mislim da bismo se svi mi puno radije obraćali za stručnu pomoć kad bismo bili uvjereni da nećemo naići na ovakve scene. ja ih, poučena iskustvom s drugim tipovima liječnika i nepotrebnom širenju panike, pošto-poto želim izbjeći, zato ne znam želim li uopće isticati svoju zabirnutost kao neki problem i tražiti uputnicu za logopeda ukoliko to znači da neću biti ništa mirnija, nego obrnuto.

Dok sam čitala tvoj post, kao da sam pred očima imala svoju kćer. Uvjerena sam da bi se ona potpuno isto tako ponašala.

i ja isto, i zbog toga me i zbunjuje taj logoped jer ne mogu ni zamisliti da bi dvogodišnjak bio kooperativan u tom smislu da bi prihvatio bilo kakav oblik vježbica....bar moj - nema šanse.

Jako mi je čudno da je logopedica okarakterizirala tvoje dijete kao dijete koje odbija suradnju, jer mi je to, barem sudeći prema vlastitoj kćeri, sasvim normalno dječje ponašanje.

I meni je to normalno ponašanje - za moje dijete, pa ga niti ne želim nepotrebno izlagati nečem takvom

Tvome djetettu je potrebna prava intervencija u smislu rane komunikacije, dakle netko tko će Vas doma usmjeravati kako na koji način što razvijati -u govornom razvoju (od gesti, slogova, jednosložnih riječi, prepoznavanja, imitacije i sl.,), puno je toga, a on je još mali i puno toga se može napraviti, na vrijeme si se obratila za pomoć. ono što bi dijete u toj dobi trebalo, po nekim kriterijima, je da se odaziva na svoje ime, da prepoznaje osobe koje su često u8 njegovoj okolibni, da zna izraziti svoje želje (ako ne rječju, a trebao bi, onda gestom), da ima imitacijsku gestu, da ima određen fond riječi, da spaja riječi, da razumije određena pitanja, tipa gdje je...., daj mi...., dođi..., da prikladno upotrebljava određene riječi, da ima imitacijsku iigru, ali to su sve obrazci koji ne moraju biti zadovolejni, ali se mogu uz pravilno poticanje i rad razviti.

e to je upravo ono što i nama treba, postoji li možda kakva literatura koju bih za početak proučila (po mogućnosti link ) da koliko god mogu za početak pokušam napraviti sama (ipak smatram da napredak jako puno ovisi i o pravilnoj informiranosti roditelja) jer od svega nabrojenog muči me samo to spajanje riječi - sve ostalo je i više nego u redu prema ovom popisu

[Peterlin]

Neću tupiti, samo da ponovim - djeci za koju se čini da imaju smetnje razumijevanja, obavezno provjerite SLUH, a bogme i vid. Moj stariji imao je problema i sa sluhom i s vidom. Kad se to otkrilo i kad smo počeli rješavati smetnje, dijete je relativno brzo progovorilo. Logopedu smo na terapiju krenuli kad je imao 4 godine - u ranijoj dobi dobivaju se samo upute za rad kod kuće.

[pomikaki]

Jako mi je čudno da je logopedica okarakterizirala tvoje dijete kao dijete koje odbija suradnju, jer mi je to, barem sudeći prema vlastitoj kćeri, sasvim normalno dječje ponašanje.

Ovako sam i ja slično pomislila, koliko se sjećam svog djeteta s 2 godine slično bi se ponašala, osim što je ona dobro govorila.
Nisam odmah ništa napisla jer mi su mi nedostajali podaci iz slijedećih postova, ali ako kažeš da razumije, komunicira, pokazuje prstom... nemam iskustva s problemima u razvoju, ali laički bih rekla da se ne treba previše brinuti.

Ipak, ako nisi sigurna da je sve u redu možeš poći kod drugog stručnjaka, možda da se raspitaš za nekog tko radi i s manjom djecom. Kako kaže ronin, ako neki problemi postoje, bolje ih je pravovremeno otkriti. Ali nema smisla ni maltretirati dijete s kojim je najverojatnije sve u redu kod osobe koja ne pristupa na pravi način.

Peterlinin savjet mi se isto čini koristan.

[ronin]

Od literature kojom si možete pomoći u svakodnevnoj komunikaciji,preporučam:

Stanley Greenspan-Program emocionalnog poticanja govorno-jezičnog razvoja
i još:
Renata Rade-Poticanje ranog govorno-jezičnog razvoja

sanjaneo-odlično je što dijete pokazuje prstićem,odlično.

[sanjaneo]

žao mi je što si naišla na logopeda koji , kako si napisala nema razumijevanja za malu djecu, ono što je najvažnije u dobi u kojoj je tvoje dijete sada, je razumijevanje, razumijevanje prethodi svemu, iz prijašnjih postova se nazire da kod njega postoji kašnjenje u ekspresivnom jeziku, manji leksik, mnje gesti , ali uz pravilan rad, poticanje, uvođenje komunikacijskih obrazaca, napredak će svakako biti visljiv, ali kažem, svemu tome prethodi razumijevanje koje mora biti uredno. O dijagnozi disfazije nemoj razmišljati, potrebno je ipak neurološko oštećenje (oštećenje mozga) kojke bi za posljedicu imalo disfaziju (koja opet ima podtipove), dakle ne treba trčati pred rudo. Tvome djetettu je potrebna prava intervencija u smislu rane komunikacije, dakle netko tko će Vas doma usmjeravati kako na koji način što razvijati -u govornom razvoju (od gesti, slogova, jednosložnih riječi, prepoznavanja, imitacije i sl.,), puno je toga, a on je još mali i puno toga se može napraviti, na vrijeme si se obratila za pomoć. ono što bi dijete u toj dobi trebalo, po nekim kriterijima, je da se odaziva na svoje ime, da prepoznaje osobe koje su često u8 njegovoj okolibni, da zna izraziti svoje želje (ako ne rječju, a trebao bi, onda gestom), da ima imitacijsku gestu, da ima određen fond riječi, da spaja riječi, da razumije određena pitanja, tipa gdje je...., daj mi...., dođi..., da prikladno upotrebljava određene riječi, da ima imitacijsku iigru, ali to su sve obrazci koji ne moraju biti zadovolejni, ali se mogu uz pravilno poticanje i rad razviti.

sorry na dugačkom postu.

e ovo me stvarno utješilo. hvala vam cure,ima trenutaka kad ne znam što bi da mi nije vas.

sve ovo petar radi,odaziva se na ime, sve osnovne stvari kuži,počela se javljati i simbolička igra....da ne duljim. sa 6 mj smo radili i ultrazvuk mozga i eeg i bilo je sve u savršenom redu (zbog urođene proširene zjenice ali divni doktori su se htjeli uvjeriti da je urođena pa su nam napravili sve detaljne pretrage) tako da mislim da se ne radi o oštećenju mozga.

također i mene bi zanimala literatura i kakav link jer iako sam odgajatelj nemam ovakvih iskustava a rad sa drugom djecom i svojim djetetom je neusporedivo drugačiji

još jednom hvala, uz vas svi moji ružni strahovi od jučer su nestali (ili se bar smanjili na podnošljivu mjeru :D )

[kovrčava]

Nekakvih konkretnih linkova s materijalima, nažalost nema, ali zato postoje slikovnice-prvo samo konkreti, životinje, voće, povrće, i sl. sve što se s djetetom radi se objašnjava govorom, kod oblačenja, kupanja, jela,kada kuhate, peglate-sve se imenuje, opisuje i važno je biti zahtjevan, kada je žedno i traži piti svojim načinom, roditelj treba uvijek reći hoćeš piti, i tu riječ piti upotrijebiti stotinu puta, na taj način se piti kao riječ njemu ugrađuje u leksik i dijete će ju upotrijebiti i tako , s vremenom,to vrijedi za puno radnji i riječi-papa, daj, ide, spava....... igra je najvažnija-kroz igru dijete usvaja i razvija govor i jezik, važno je vrijeme provedeno u igri, rasporediti u više cijelina , uz upotrebu konkretnih stvari, pokazivanje, imenovanje, objašnjavanje, to se sada čini jednostavno, ali kada to shvatite kao nešto što se mora, kao zadatak koji se svaki dan mora obaviti, vidjeti ćete koliko je ustvari zahtjevno, jer jedno je igra maženja, pjevušenja, skakanja, a drugo igra koja ima cilj-govor i jezik. Kroz igru se uz konkretne riječi-imenice uvode glagoli radnje, zatim prijedlozi, prodjevi, i tu dolazimo do onoga što je logopedica od Petra očekivala-stavi ovo na, u , počešljaj bebi kosu, stavi bebu na stolac, stavi žličicu u šalicu, dodaj mi crveno, plavo blabla, dakle sve se to kroz igu može dobiti i razviti-postupno, jer sve slijedi jedno drugo.

Važno je raditi i igrati se strukturirano. Koristiti sve iz kuće-lonce , kuhače, ručnik, češalj, sve što je u svakodnevnoj djetetovoj okolini, i biti uporan.

[stray_cat]

@laura, meni ti to malo vuce na simptome da je dijete u autisticnom spektru

pogledaj si jos za sensory integration disorder. tu je rijec o osjetilima i klinci sa takvim problemao ne mogu procesirati istovremeno vizualni i recimo zvucni signal

za ranu dijagnostiku odi na borongaj, ja sam jako zadovoljna (isli smo po drugo misljenje i mogu ti reci da sam sa kabinetom za senzorksu integraciju odusevljena, bolji su nego ovo sto sam dobila u nizozemskoj)

AKO je dijete u spektru trebas naci logopeda koj se spreman igrati i kroz igru raditi jer nema teorije da dijete iz spektra prihvati nesto dosadno

javi mi se na pp ako te zanima vise

pokazivanje prstom i dovlacenje odrasle osobe da ih posluzi, obavi ono sto im treba je tipicno manipuliranje i kroz to treba vrebati motivaciju za pricanje

[stray_cat]

@sanjaneo, da li ti dijete reagira kad ga se doziva sa udaljenosti, recimo kad ste u ducanu, ili kad ste u parku gdje su prisutni i drugi zvukovi (tako da ne moze isfiltrirati sto ide njemu)

da li u takvim situacijama imas osjecaj da dijete mozda na cuje?

[stray_cat]

p.s. za sanju

mi smo se nagledali na dijagnostici nenormalno netalentiranih i krutih ljudi. i onda svi ti tikvani svoju nestrucnost svaljuju na dijete

slobodno toj zenturaci reeci kaj joj ide. ja sam znala prekidati testiranja, vrijedjati ih u pol testiranja ako mi se nije svidjalo sto rade i ako sam vidila da se mali zatvara. bez obzira ana to da li se mali razvija svojim tempom ili je stvarno nesto ti si ta koja se mora boriti za njega. jednostanvo moras momantalno reagirati kad ti se stisne u crijevima i instinkti jave da nesto tu ne funkcionira

vjeruj u sebe i signale koje ti salje tijelo i bori se

[SikaPika]

p.s. za sanju

mi smo se nagledali na dijagnostici nenormalno netalentiranih i krutih ljudi. i onda svi ti tikvani svoju nestrucnost svaljuju na dijete

slobodno toj zenturaci reeci kaj joj ide. ja sam znala prekidati testiranja, vrijedjati ih u pol testiranja ako mi se nije svidjalo sto rade i ako sam vidila da se mali zatvara. bez obzira ana to da li se mali razvija svojim tempom ili je stvarno nesto ti si ta koja se mora boriti za njega. jednostanvo moras momantalno reagirati kad ti se stisne u crijevima i instinkti jave da nesto tu ne funkcionira

vjeruj u sebe i signale koje ti salje tijelo i bori se

potpisujem
kao prvo, dijete je u nepoznatoj okolini, s nepoznatom osobom koja od njega nešto traži, bez igre, bez razumijevanja
ma užas!
neke odrasle osobe se ne mogu odmah prilagoditi situaciji, a ne tako malo dijete
a što se tiče odustajanja, i moja lako odustaje, ne ljuti se, ne plače nego se jednostavno okrene nečem drugom

[sanjaneo]

mislim da sa sluhom nemamo problema. okreće se na ime,i vani i doma. zašto misliš da bi se kod laure radilo o autističnom spektru a kod nas ne? može na pp hvala

[sanjaneo]

što je najzanimljivije on je izrazito veselo i društveno biće. recimo obožava u vrtiću raditi male gluposti i time uveseljavati druge, nema problema sa novim osobama ili prostorom, odmah se baca u istraživanje a s osobama odmah uspostavlja kontakt:pogled u oči,osmijeh,brbljanje. djecu obožava. npr. kad dođemo kod pedice u čekaonu i djeca trče odmah se priključuje i to od kad je bio mali.dobro razumije humor (npr,na tv-u se smije baš tamo di treba),voli zezanciju i odmah ju shvaća.

sa 6 tjedana je počeo se glasno smijati i gugutati a vrlo rano je počeo brbljati tako da smo mm i ja mislili da će taj početi pričati prije godine. a onda je stalo.

i u svim životnim prekretnicama do sada je bio ziheraš: počeo se okretati s leđa na trbuh kasno,nije imao nikakvih pokušaja prije toga,samo se odjednom počeo valjati. prohodao je sa 15 mjeseci i to na način da se nikad prije toga nije pokušao dignuti (osim u vrtiću-ogradici), taj put se dignuo i počeo trčati za loptom.doslovno trčati.

imam osjećaj da ima neku kočnicu u sebi. sa tv-a će sve zvukove izimitirati savršeno,ja sam se mjesecima trudila da ponovi da patkica govori kva-kva,ništa,čuo je prvi put onu reklamu od anitre i odmah je to pokupio. kad mu kažem reci nešto ili kaže (npr mama) pa se posrami ili jednostavno kaže da neće.

kad god sam nešto forsirala,koristila te situacije postgla sam kontraefekt. neki dan stoji pola kruha na polici. on želi komad kruha,pokazuje i govori aj. ja se pravim da ga ne razumijem, on se protegne na prste,dohvati sam taj kruh,nosi po kući pola kruha i žvače ga. eto takav je on. ili jednostavno odustane kad vidi da ne dobiva šta želi.

ajme al sam vas udavila, kao da ja jedina imam dijete

[sanjaneo]

i moje mišljenje je da bi kod logopeda jednom trebao ići i sam roditelj jer teško je dobiti sliku o djetetu (ispitivanje o trudnoći,porodu,razvoju do sada) dok dijete sjedi nezaposleno za stolom i baš hoće šarati po njenoj bilježnici.

ako netko zna dobrog privatnog logopeda u rijeci neka mi se javi

[Stijena]

Nekakvih konkretnih linkova s materijalima, nažalost nema, ali zato postoje slikovnice-prvo samo konkreti, životinje, voće, povrće, i sl. sve što se s djetetom radi se objašnjava govorom, kod oblačenja, kupanja, jela,kada kuhate, peglate-sve se imenuje, opisuje i važno je biti zahtjevan, kada je žedno i traži piti svojim načinom, roditelj treba uvijek reći hoćeš piti, i tu riječ piti upotrijebiti stotinu puta, na taj način se piti kao riječ njemu ugrađuje u leksik i dijete će ju upotrijebiti i tako , s vremenom,to vrijedi za puno radnji i riječi-papa, daj, ide, spava....... igra je najvažnija-kroz igru dijete usvaja i razvija govor i jezik, važno je vrijeme provedeno u igri, rasporediti u više cijelina , uz upotrebu konkretnih stvari, pokazivanje, imenovanje, objašnjavanje, to se sada čini jednostavno, ali kada to shvatite kao nešto što se mora, kao zadatak koji se svaki dan mora obaviti, vidjeti ćete koliko je ustvari zahtjevno, jer jedno je igra maženja, pjevušenja, skakanja, a drugo igra koja ima cilj-govor i jezik. Kroz igru se uz konkretne riječi-imenice uvode glagoli radnje, zatim prijedlozi, prodjevi, i tu dolazimo do onoga što je logopedica od Petra očekivala-stavi ovo na, u , počešljaj bebi kosu, stavi bebu na stolac, stavi žličicu u šalicu, dodaj mi crveno, plavo blabla, dakle sve se to kroz igu može dobiti i razviti-postupno, jer sve slijedi jedno drugo.

Važno je raditi i igrati se strukturirano. Koristiti sve iz kuće-lonce , kuhače, ručnik, češalj, sve što je u svakodnevnoj djetetovoj okolini, i biti uporan.

hvala, kovrčava. u principu to i radimo - kad pokazuje prstićem vodu i govori hm, uvijek ga pitam što hoće (iako znam) i ne bi rekao ni pod razno, a znam da zna reći, kaže (doda) tek kad dobije
s određenom vrstom vježbanja sam upoznata (kasnio je malo i s motoričkim razvojem, kažu da je i to povezano, pa da kao ne brinem - prohodao je s 15,5 mj) jer smo radili motoričke vježbice po doma koje su uvijek izgledale jako jednostvno, a kad ih je doma trebalo stalno ispočetka ponavljati i on i ja smo tražili izgovore
pri porodu je imao moždano krvarenje 2. strupnja i hipoksiju, ali u literaturi sam nalazila samo da to utječe na motorički razvoj koji je u principu u redu. I zbog toga smo od početka koristili različite moždane stimulacije - šuštalice, sjajilice, didaktičke igračke, slagalice, slikovnice....
Sluh sam po sebi nismo kontrolirali, ali smo ljetos prije operacije 3. mandule (kad sam se isto nadala da će pokazati veći napredak u govoru jer moglo mu je i to smetati, ali baš nešto i nije previše - iako imam taj osjećaj da ne spaja riječi, ali već dulje vrijeme spaja na svom jeziku, pa sam tek nedavno kad je "điđa baja" prešlo u "tita bada" skužila da je to zapravo "kiša pada") napravili timpanometriju pa je sve bilo u redu s bubnjićima, a reagira i na šapat iza leđa, a uvijek i na glazbu.

[stray_cat]

@sanjaneo

ja ti ne velim da ti je dijete u spektru ali neke od stvari koje opisujes pokrivaju reakcije tipicne za djecu u spektru

imam osjećaj da ima neku kočnicu u sebi. sa tv-a će sve zvukove izimitirati savršeno,ja sam se mjesecima trudila da ponovi da patkica govori kva-kva,ništa,čuo je prvi put onu reklamu od anitre i odmah je to pokupio. kad mu kažem reci nešto ili kaže (npr mama) pa se posrami ili jednostavno kaže da neće.

kad god sam nešto forsirala,koristila te situacije postgla sam kontraefekt. neki dan stoji pola kruha na polici. on želi komad kruha,pokazuje i govori aj. ja se pravim da ga ne razumijem, on se protegne na prste,dohvati sam taj kruh,nosi po kući pola kruha i žvače ga. eto takav je on. ili jednostavno odustane kad vidi da ne dobiva šta želi.

imitiranje zvukova u jednom trenu pocne se zvati ekolalija ALI ja nisam specijalist, nisam ti vidila dijete i moje jedino iskustvo je moje dijete koje je dijagnosticirano i koje nikad nije imalo ekolaliju. moj je model koj je propricao pa prestao govoriti

ovo sto pises o druzeljubivsoti i igranju sa djecom, moj se lako odluci za ukljucivanje u igru sa drugom djecom ali su mu reakcije i nacin igranja cesto krivi

kod autizma je prisutno da klinci guraju u smjeru koj su si zacrtali, to je recimo tvoja situacija sa kruhom ALI to uopce ne mora znaciti da je stvarno nesto u pitnaju, mozda je mali jednostavno tvrd orah

namjerno ne pisem na pp jer hrpa roditleja se ne usudi potegnuti ovakva pitanja iz straha da ce stvarno doci do odgovora koj nije bas najugodniji. postoje takodjer roditleji koji uopce nisu svjesni da dijete ima prroblem pa ponasanja tipicna za spektar pripisuju karakteru

[stray_cat]

metode o kojima pise kovrcava su u principu ideja kako NT strucnjaci koji nemaju dublje iskustvo sa spektrom fantaziraju kako bi se natjeralo nekog iz spektra da se otkljuca

za njih je ovo predosadno i koliko sam vidjala oko sebe nikad nije pomaknulo djecu

roditeljstvo djeteta sa autizmom je komplicirano zbog toga sto ti tvoji instinkti i ono sto si upio kroz svoje djetinjstvo nisu dovoljni da to profunkcionira. ja sam se nacitala ali bez pomoci educiranog kadra tesko bih ovim tempom stigla na ovaj nivo na kojem sam danas (u reakcijama na sebastianovo ponasanje, u vodjenju malog kroz razlicite situacije i na kraju krajeva da se dovedem u stanje da sad vec refleksno objasnjavam svaku situaciju i zbog cega je do neceg doslo i sto treba odraditi. ljudi sa autizmom stvarno zive neku svoju realnost ali im se uz ranu intervenciju jako puno moze pomoci da se asimiliraju u drstvo i da nauce kako funkcionira NT svijet

[kovrčava]

metode o kojima pise kovrcava su u principu ideja kako NT strucnjaci koji nemaju dublje iskustvo sa spektrom fantaziraju kako bi se natjeralo nekog iz spektra da se otkljuca

za njih je ovo predosadno i koliko sam vidjala oko sebe nikad nije pomaknulo djecu

roditeljstvo djeteta sa autizmom je komplicirano zbog toga sto ti tvoji instinkti i ono sto si upio kroz svoje djetinjstvo nisu dovoljni da to profunkcionira. ja sam se nacitala ali bez pomoci educiranog kadra tesko bih ovim tempom stigla na ovaj nivo na kojem sam danas (u reakcijama na sebastianovo ponasanje, u vodjenju malog kroz razlicite situacije i na kraju krajeva da se dovedem u stanje da sad vec refleksno objasnjavam svaku situaciju i zbog cega je do neceg doslo i sto treba odraditi. ljudi sa autizmom stvarno zive neku svoju realnost ali im se uz ranu intervenciju jako puno moze pomoci da se asimiliraju u drstvo i da nauce kako funkcionira NT svijet

Ne znam otkud tebi ideja da uopće posumnjaš da se kod njenog djeteta radi o pervarzivnom razvojnom poremećaju, to je ipak za malo dublju, i složeniju dijagnostiku koja treba obuhvatiti i psihologa (po mogućnostu koji je specijalist za ranu intervenciju i komunikaciju, zatim logopeda-i njih danas ima koji su dr. i specijalizirali ranu komunikaciju i psihologiju govorne komunikacije, zatim rahabilitatora, dj. psihikjatra i dalje da ne nabrajam), nemoj ovdje pisati o tako ipak teškim dg, i plašiti na neki način, njezino dijete ipak po ovome što piše ima razvojne komunikacijske obrasce koje treba potaknuti, možda je samo kašnjenje-jezično, govorno. samo da te ispravim nije ekolalija već eholalije odnosno ponavljanja, perseveracije i sl. Sorry, ali ipak s dg. iz autističnog spektra treba biti oprezan.

[ronin]

potpisujem sve što je napisala stray cat

kovrčava,stray nije stručnjak koji može davati dijagnoze,ali živi 24 sata na dan s autističnim djetetom.bila je prisiljena pročitati brdo literature,i susretati se sa stručnjacima i "stručnjacima",i ako ništa drugo kompetentna je izjaviti svrstava li se određeno ponašanje u spektar ili ne.
bez davanja dijagnoze pervazivnog ikome(ja osobno,ponavljam laički,ali kao mama autističnog djeteta,mislim da se kod djeteta sanjeneo ne radi o pervazivnom)

ja ne vidim ništa loše u preispitivanju i slijeđenju instinkta,jer instinkt je nažalost jedino što u Hrvatskoj možeš slijediti ...nitko te nigdje neće uputiti prije druge godine,možeš biti sretan ako i tad

možeš biti sretan ako dospiješ u ruke stručnjaku koji te neće vozati do djetetove četvrte-pete godine,nego će se-usuditi dati dijagnozu da se djetetu pomogne što prije-presudno baš za autizam

instinkt je jedino što sam ja imala kad mi je dijete imalo 19 mjeseci,i mantra koju sam ponavljala sama sebi,bila je:ako nije ništa,neću joj naškoditi.ako je ono na što sumnjam,što ranije se problem iskristalizira,to bolje

ove upute koje si dala u podsticanju jezično govorne komunikacije su u principu dobre,ali kod autistične djece-ne pale

[Peterlin]

Svi smo mi skloni gledati tuđe probleme kroz vlastito iskustvo (pa tako ja mislim za svu djecu da su gluhi kao što je bio moj stariji sin, stray-cat svuda vidi autistički spektar itd....) To ne mora biti tako.

Bitno je otkriti uzrok smetnji. Mi, roditelji s kojekakvim iskustvima, možemo samo reći kakva su naša iskustva. SAMO STRUKA (i to više stručnjaka, često u više različitih institucija) može reći konačnu riječ. Umjesto da se mi roditelji ovdje nabacujemo ozbiljnim dijagnozama (što je po mom skromnom mišljenju u najmanju ruku neozbiljno, a može biti i kontraproduktivno) ja bih preporučila da upitate struku - logopeda ili rehabilitatora...

Imam dobro iskustvo s ovim forumom: http://sbkt.hr/djecji/phpBB3/index.php

Administrator je logoped, stručna osoba koja ne radi samo s djecom koja ne znaju reći R kako treba, nego sa djecom s puno složenijim smetnjama, pa njemu možete postaviti konkretna pitanja. Također, na forumu ima hrpa iskustava drugih roditelja čija su djeca kasno progovorila ili imaju s tim raznih problema.... Dijagnostika je često dugotrajna, ima tu i slijepih ulica, ali tko traži uzrok problema, taj ga i nađe. Moje dijete ne razlikuje se od vršnjaka još od polaska u školu, a s 2,5 godine govorio je možda 10 riječi. Sve se riješilo.
Ja imam dobro iskustvo sa Suvag-om (dijete je imalo kombinirane smetnje sluha, govora i motorike, zakašnjeli neurološki razvoj itd. Vid tu ne računam, ali i to je dio priče. Da netko danas vidi mog sina prvi put, ne bi vjerovao kako je to dijete loše komuniciralo u dobi od 2 godine... )
JEst da smo se nahodali, da se dijete našetalo po institucijama (ORL Merkur, Suvag, Rebro - dijagnostika, Rebro i SUvag - višegodišnje terapije) ali sve je u redu s njim. NEMA CIJENE koju čovjek ne bi odradio za to.

sanjaneo i svi ostali roditelji - sretno vam bilo!