Kasno se ubacujem i ne stignem pročitati, ali ovo je meni kod nje strahovito zaparako uši. S obzirom da imam nekoliko bliskih osoba koje se bore s depresijom ili nekim osihičkim poremećajima. Strahovito je opasno ovako spominjati lijekove... ovo indirektno poziva na ostavljanje lijekova i ovako se igrati s nečijim životom je strahovito opasno i neodgovorno.
Meni uopće nije sporno da je u životu bolje biti optimist, nego pesimist, da je bolje nadati se dobrom, nego izgubiti nadu, da je bolje nešto poduzeti i promijeniti ako si nezadovoljan, nego ne mrdnuti i reći - nek' me voda nosi.
I sama sam sa sobom prošla određenu tranziciju u svojim dvadesetim, ne u ovom smislu izvlačenja iz crnila, nego sam radila na samopouzdanju čitajući stručnu literaturu i razgovarajući sa stručnim ljudima.
Sporno mi je što se to pakira u bullshit-pričam-ti-priču kao univerzalno djelujuća pomoć i prodaje ljudima koji će jednom zapasti u još teža stanja samo zato što će im se, ako ne uspiju, reći - nisi dovoljno jako želio/vibrirao/vrtložio...try harder!
Tako je. Ovo je moment kad mi je razum potvrdio da mi kod Bucevicke nesto jako smrdi od samog starta.
Mogu preci preko tapkanja po faci, briga me...tapkajte ljudi, nece skoditi...ALI kad je napravila.video u kojem daje savjete roditeljima cija djeca imaju terapije, a oni nisu zadovoljni s rezultatima tih terapija (astma, neurodermitis...), da se postave kao da BOLEST NE POSTOJI pa ce onda tako i biti jer bolest nema mjesta kad je vibracija visoka!!???
Doslovce je rekla:"Kako se ponasa majka cije dijete nema neurodermitis? Normalno, nema bol3sti, ne razmislja o toj bolesti, ne ide k lijecniku, ne ide u apoteku, ne isprobava nikakve kreme. I bolesti nema."
Ljudi, to je bolesno za pop...
I sto je bilo s onom optuzbom za nadrilijecnistvo?
Vidiš, mojoj je dr. House rekao da nakon 10 godina cjelogodišnjeg alergijskog rinitisa (na koji antihistaminik djeluje samo u špici sezone raznih biljaka) ne zna kako da joj pomogne, možda je sve ipak na psihičkoj bazi .
Posljednje uređivanje od čokolada : 29.07.2019. at 09:59
Doduše, bila mu je gužva tog dana, a ja baš zapela za uzrok...
upravo to. svakako je bolje biti optimist i u svemu gledati pozitivno. ali sa zdravim razumom. i to nitko ne spori. ali prodavati to kao univerzalno rješenje za sve bolesti... ma nemoj me...
misliš? nema smisla brinuti? bojati se? trenutno sam u situaciji gdje brinem zbog zdravlja djeteta, i bojim se hoće li sve biti dobro. da, nadam se da hoće i jesam, optimist sam. ali uz zapadnu medicinu. a ne visoke ili niske vibracijeRiri92 prvotno napisa
Ovo od Tanči me baš najviše ubolo pa moram prvo. Ne, nisam ja imala vremena za depresiju jer sam bila mlada. Rado bih da se to nije dogodilo, ali jeste i što sad? Do depresije su me doveli događaji koji su išli redom otprilike ovako: teška obiteljska situacija, smrt jednog prijatelja, glad, smrt drugog prijatelja, maltretiranje od strane tadašnjeg dečka. Depresija. Ipak se ne čini više da sam bila tako neopterećena?
Haha Lili Slažem se 100%, različiti ljudi gledaju istu situaciju na različit način. Do nas je. Nekome je sasvim u redu gledati na život kao na nešto strašno i na svijet kao opasno mjesto. Meni nije. Zato sam izabrala drugačiji pristup koji mi je donio puno veće zadovoljstvo.
Betty, da, mislim da sam posebna. Mislim da si i ti posebna i bilo koji drugi čovjek. Kao kad imaš puzzle, pa ti jedna fali. Nije to više to, jel da?
Magriz, žao mi je ako tvoje dijete ima zdravstvene probleme, stvarno jeste. Ali ja nisam govorila o tome da briga nije normalna ili da nije prirodna. Brinem se i ja. Brine se svatko. Govorimo o tome da briga nema smisla. I nema, jer će se svakako dogoditi što će se dogoditi, a mi sami biramo kako ćemo provesti vrijeme dok se to nešto ne dogodi. I tvoje je potpuno pravo vjerovati zapadnoj medicini. U to ne ulazim. Nadam se da će sve biti u redu.
Ja svako jutro vježbam jogu kako bi kroz njen utjecaj na moj pogled na dan ispred sebe lakše plivala kroz svakodnevne probleme. Što doma, što na poslu...
Reći da je joga univerzalno rješenje za sve, vježbaj jogu ptmtr, pa ti neće trebati antidepresivi ako boluješ od depresije, antivirusni lijekovi ako si zaražen HIVom, i to još govoriti javno, zarađivati od toga, je nadrilječništvo. I treba biti kažnjeno.
Tanka je linija između onih koji traže boljeg sebe i onih koji nefiltrirano prenose ono što su čuli na sve dijelove svoga života pa i na bolesti. A tu pak na vidjelo dolazi moral tih samoproglašenih self-help gurua.
Nije važno što me netko krivo shvatio, nije na meni kako me on čuje. Sve dok mi kaplje lova, boli me.
Gle, nije problem ako ti sebi pomažeš na taj način - stvarno, to je za pohvalu.
Aliii mi ovdje govorimo o ovakvim situacijama: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...atvor/7985027/ - ne mogu metode koje opisuješ pomoći u stvarno teškim situacijama. U tome je problem. Ili kod stvarno teških psihičkih bolesnika kod kojih je opasno ako se oslone na pozitivne vibracije i prestanu uzimati lijekove - mogu postati opasni za sebe i za druge.
Ja nemam ništa protiv ovakve literature za ZDRAVE ljude koji misle da mogu unaprijediti nešto u svom životu. I sama si to zaključila i uspjela. Nije mi to strano, iako su mi se neki drugi autori više sviđali (štajaznam, ako želiš čitati dalje, evo iz rukava par imena - Mabel Katz, Phillys Krystal, Donna Eden...) ali nikad mi ne bi palo na pamet nekom ozbiljno bolesno savjetovati da primijeni tu vrstu alternative umjesto konvencionalnog liječenja. Osim toga, imam doma alergičara i astmatičara i ZNAM da nikakve metode samopomoći ne rješavaju njegove simptome, nego je godinama morao biti na odgovarajućoj terapiji koja mu je omogućila normalan život.
Da li bi bilo odgovorno dijabetičaru savjetovati da se riješi inzulina ili tako nešto? To su stvari o kojima vrijedi razmisliti.... Sitna poštelavanja stava funkcioniraju za psihički zdrave ljude. Za one koji to nisu, to može biti vrlo opasno.
Riri, nemoj se ljutiti, ali ovo je zbilja šuplje. Jesi li se ikad suočila npr. s vrlo teškom dijagnozom (ne mogu dodati "tebe same ili tvog djeteta" jer znam da djece još nemaš), jesi li hodala u tim cipelama? Misliš li zaista da u toj situaciji možeš reći - ah, odoh na Havaje, briga nema smisla, tu je moj vortex?
Ta teorija da briga nema smisla drži vodu samo ako su brige male (kao što je Peterlin napisala).
Ono...dobro zvuči, ali u stvarnosti ne funkcionira. Vortex liječi samo one brige koje bi izliječila i voda koja pamti.
Ja sam u prošlom postu pokušala objasniti to u vezi brige. Jesam, hodala sam u tim cipelama. I nisam rekla da idem na Havaje jer briga nema smisla. Ali sam znala da briga nema smisla i da će se ionako dogoditi što se već treba dogoditi. Zato govorim da nema smisla, a ne zato što su bolji ljudi koji su sposobni ne brinuti se. Nisam sigurna da je itko sposoban ne brinuti se.
Riri, ne kužim ti to s puzzlama?
Mislim da je malo deplasirano govoriti o tome kako je bolje biti pozitivan - pa to je valjda svima jasno
Ljudi koji usprkos volji da budu pozitivni to ne uspjevaju očito imaju probleme (bilo okolnosti, bilo unutarnja previranja) koje ne može riješiti želja da budu pozitivni
Nije mi jasno kako se to vibriranje uklapa u svakodnevni život i neku veću sliku?
Ako je sve već predodređeno - čemu onda vibrirati?
Ako nije predodređeno - onda se vibrira da se nešto dobije? Znači li to da oni koji nemaju ne vibriraju ili ne vibriraju dovoljno? Ako se nečije dijete jako razboli (npr. rak) usprkos vibriranju, jel mama vibrirala dovoljno ili se mama ne bi trebala brinuti jer je već sve negdje gore u vorteksima odlučeno i kako god bude bit će najbolje što može biti?
I da napomenem jako bitnu stvar. Da bi se nešto komentiralo, treba biti upućen u to. Onaj tko je o A.B. pročitao na nekom portalu, a nije pogledao to što ona govori, nije upućen. Novinari su jednostavno novinari. Već sam napisala da oni njen video od pola sata stave u jednu jedinu rečenicu koju sami izvade iz konteksta. Koliko puta sam gledala njen video i kasnije čitala članak o tome gdje je ona potpuno krivo citirana. Mislim, ne krivo u smislu da je netko nešto krivo protumačio, nego u smislu da su napisane potpuno druge riječi pod citat od onih koje je ona izgovorila, dakle čista laž. I onda se lako dobije dojam da ona ljude savjetuje da se skidaju s tableta itd.
Sve to treba uzeti za zrnom soli.... Nije isključeno da njene knjige nekom pomognu, ali ne možemo tvrditi da svakom pomognu. To nije točno.
Osim toga, ako ju obični novinari krivo shvaćaju, zar nije potpuno moguće da njene upute i teški bolesnici potpuno krivo shvate? Evo što kaže njena bivša profesorica: https://www.slobodnadalmacija.hr/moz...udi-sebi-naude
Riri,
Neću ti nabrajati što se meni sve izdogađalo i još uvijek se događa jer vjerojatno ne bi vjerovala.
Ali gle čuda, niti sam oboljela od depresije, niti sam posustala u borbi, a bome ni lijekove ne trošim.
Jednom sam otišla psihijatrici.
Prvo me jedva primila jer nisam bila naručena, a sljedeće što je napravila je da mi je otvorila bolovanje i napisala lijekove.
Uopće me nije slušala, a trebala je.
Zato sam joj i došla, a ne po bolovanje i lijekove.
Moj LOM se za glavu primio kad je vidio koje mi je dijagnoze dodijelila i lijekove prepisala.
Nikad više nisam otišla k njoj.
Odlučila sam boriti se sama.
Kad ne mogu spavati, kažem samoj sebi- sutra ćeš.
Kad me boli, teško mi je, ne mogu ili nemam...ustanem, namjestim krunu i idem dalje.
I dobro mi je. Zadovoljna sam.
Bez lijekova, bolovanja i doktora i “doktora”
Mene moje dijete treba. Muž isto. Pas isto.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Vezano uz teške dijagnoze:
Imam ju, a tko ju ima jako dobro zna da uvijek strepi.
Ima ju i muž.
Samo ja znam kako mi je kad podižem svoje ili njegove nalaze na Institutu, a to radim jednom mjesečno.
Taj dan obavezno imam proljev.
I onda odahnem kad vidim da su ok.
Jedan jedini put sam se rasplakala i to prije dvije godine kad se muž borio za život na intenzivnoj.
Uzela sam tada psa i kćeri rekla da ga idem prošetat.
Sjela sam na prvu zaklonjenu klupu i isplakala dušu. Bobby, ljubav moja dlakava, je samo tiho cvilio i gledao me.
Sljedeće jutro je konačno mom mužu pala temperatura i rekli su mi da ima šanse za oporavak.
Što je tome pomoglo?
Moje suze?
Teško.
Kćerina doktorica mi je rekla da sam jedina mama koja nije radila drame kad je saznala dijagnozu.
I nisam.
Zato jer znam da se sve može popraviti/liječiti osim smrti.
Jedino je smrt konačna.
Ja sam tada smireno pitala što i kako dalje.
Isto je bilo i kad je kći imala grand mal u tramvaju.
Kad sam stigla već je Hitna bila uz nju.
Doktorica mi je poslije nudila injekciju za smirenje.
Odbila sam. Nije mi trebala.
Ne kažem da su lijekovi loši.
Nekome trebaju i koriste.
Meni ne trebaju.
I dokle god mogu sama neće mi trebati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo, ja si dala truda, bilo je vraški teško, ali izdržala sam cijeli video. Svi su citati zločestih novinara do u zarez točni.
https://youtu.be/bXAP7ZSvkJs
Pojavu, govor, način, geste i sve ostalo neću komentirati. Strašnije je nego što sam mislila.
kako? ovo ne shvaćam? kako misliš da će se dogodit što već i treba? onda čemu ikakav trud? možemo piti, pušiti, ne voditi brigu o zdravlju jer ionako je sve određeno? ili?
i što znači brinuti se? ako imaš problema, ti ne brineš kako će završit? ono, uopće? sorry, ali to mi je apsolutno nepojmljivo. ono, potpuno ravno iščekuješ nešto? ili uopće ne iščekuješ nego ti je svejedno kakav će biti ishod? ja bih to mogla samo na teškim drogama, ali to sam ja. ja se brinem, nadam se dobrom, ali svejedno brinem.
i zaista ne poznam nikoga tko ne brine
Ja mislim sto Riri hoce reci s ovim "cemu briga".
To je ono sto u budizmu stoji kao "why worry"?
Ako mozes problem rjesiti-why worry?
Ako ne mozes-why worry?
Briga nije dio rjesenja, do rjesenja dovodi pozitivna misao/ideja i akcija.
Eto, sve to stoji, ovako kad se procita.
U realnosti je ipak drugacije.
Riri, iskreno mi je drago da si se iz svojih problema izvukla i razumijem da želiš preporučiti drugima nešto što ti je pomoglo, ali ima boljih i manje opasnih načina s dobrim knjigama, s elokventnijim i pametnijim ljudima, uopće ne moraju biti psihijatri.
Od ove me osobe zabolio mozak.
naravno da nije dio rješenja, jasno je i meni što hoće reći. ali daj mi čovjeka koji ne brine. ja ne znam. osim onih indijaca koji sjede pod stablom i meditiraju. čak i dalaj lama brine. jer da ne brine ne bi se zalagao za mir, ekologiju...
Betty, to mi je metafora da ti kažem na koji način smatram sve ljude posebnima.
Ako gledamo sebe i svoj život (jedna puzzla) u svijetu (cijela slika, složene puzzle), jednako smo važni i posebni kao i bilo koja druga osoba jer svi zajedno stvaramo savršeni svemir (svaka puzzla je jednako bitna jer ako izvadiš jednu, to više nije ta slika).
Vjerujem da svoja iskustva biramo prije rođenja, dok smo još nefizička bića. Koga zanima više o tome, može pročitati knjigu Razgovori s Bogom.
Velika je zabluda da ljudi koji sebe smatraju pozitivnima cvrkuću po cijele dane. Naravno da ne. Svima se događaju i dobre i loše stvari, bit je u gledanju na njih. Meni osobno je lakše gledati na neke stvari iz svog života na način da su tu zbog mog osobnog rasta i iskustva i da sam ih sama izabrala dok sam još bila duša, a ne čovjek. Nekome je lakše misliti da je rođen pod nesretnom zvijezdom. Ako je on s tim u redu, super.
Kao što rekoh, vibriraš svakako. Tako da ne znam kako da ti odgovorim na čemu vibrirati, to je nešto što samo postoji, ne možeš birati da li vibriraš ili ne. Dakle ako se nečije dijete razboli od raka, ta osoba svakako vibrira. Evo pokušat ću ti dati odgovor na čemu POZITIVNO vibrirati. Zato što bi toj osobi i njenom djetetu bilo ljepše tako. Zato što će djetetu biti lakše ako se u bolnici druže i igraju, nego ako plaču i ako se cijeli dan pitaju zašto je baš njihova obitelj tako nesretna.
Ove situacije koje sam nabrojala u vezi sebe meni jesu bile STVARNO teške. Ako nekome nije realno teška situacija u kojoj je netko maltretiran od strane partnera, bit će dovoljno da zamisli svoje dijete u toj situaciji. Ili nek zamisli veliku glad u želudcu, a nema što pojesti dok ne nađe osobu od koje će posuditi novac. Tako da mislim da imam potpuno pravo pričati o teškim situacijama u životu.
Tanči, slažem se s tobom i sa tvojim pogledima na život. Jedino što ja malo (puno ) više plačem.
Mnogo je puzli bez kojih bi slika ovog svijeta bila puno bolja.
Na svim temama. I možete vi slobodno izravno reći što mislite, nisam ni ja vruća kaša, ni vi mačke.
Magriz, ti govoriš istu stvar koju ja govorim ali si nekako uvjerena da ja govorim nešto drugo. I sama sam rekla da mislim da nitko nije sposoban ne brinuti se. Ni ja ne očekujem ishode potpuno ravno. Evo ti opet primjer. Jutros vadim betu. I strah me zbog prethodnog iskustva. I ulovim sebe kako mislim što ću sad ako bude loša, pa guglam kolika treba biti, pa iskustva pa ovo ono.. I odjednom mi klikne da je beta trenutno upravo onakva kakva jeste i da ja tu ne mogu ništa, ali da mogu recimo to vrijeme provesti u slušanju muzike, u pričanju s nekom simpatičnom curom iz čekaonice itd. Da mi bude ljepše. Jer se JA bolje osjećam s pozitivnim mislima nego s negativnim. I beta je super. Ne jer sam ja pozitivno vibrirala nego jer jednostavno tako jeste, a pozitivne vibracije su pomogle meni da se bolje osjećam.
I ja ne želim nikome nju preporučiti, mene je samo zanimalo jel još netko tako živi. Iako želim svima preporučiti da prouče zakon privlačenja, nije uopće bit u A.B.
Ali istina je to i u realnosti - to ti je slično kao i kad urlaš za vrijeme poroda. Kažu ti, a i sama znaš, da je to nepotrebno i kontraproduktivno trošenje energije. Bolje je tu energiju preusmjeriti na nešto korisno, samo nije to jednostavno. Isto je i s brigom - ako ne poboljšava proces rješavanja problema, onda je riječ o bespotrebnom trošenju vlastite energije. Aliii jedno je to primijetiti, a nešto sasvim drugo to usvojiti.
Ja baš mislim da treba brinuti, jer te inače život zaskoči. Znači, ako brineš do bola, onda ishod bude dobar. Nekad se uhvatim da ne brinem dovoljno, pa se potrudim da me recimo zaboli želudac od brige.
Ne znam što je to, neki obrnuti vorteks? Mislite li da imam šanse s ovom svojom filozofijom privući sljedbenike?
S ovime se slažem. I trudim se tako postaviti prema stvarima van mog utjecaja. A i prema onima na koje imam utjecaj. Ne paničariti nego utjecati.
Ne sjeda mi ovo privlačiš što vibriraš jer ne vjerujem da svemir tako funkcionira. Što se dogodilo, dogodilo se. Vibriranje mene u iščekivanju rezultata neće utjecati na već gotov događaj. A ni na onaj koji će se tek dogoditi.
I naravno, čestitam na beti
ja sam nakon one izjave o liječenju depresije odlučila pogledati njen video s pretpostavkom "novinari svašta izvrću".
I nisam uspjela pogledati cijeli, ali sam hrabro pogledala po nekoliko početnih minuta 3-4 videa.
Ne smatram se pesimističnom osobom. da me AB ide analizirati vjerojatno bih visoko vibrirala, ali apsolutno podržavam onu tužnu za nadriliječništvo
Meni je to prestrašno.
Na razini Pernara koji liječi gripu C vitaminom
U njenu polu obranu, velik je broj ljudi koji na psihijatrijske bolesti ne gleda kao na bolest, nego "sami ste si krivi, trgnite se, vibrirajte pozitivno" stanja.
Jest da ona na tome mlati pare..
Al mnogi tako gledaju i na reproduktivne bolesti...
Ne, ja uopće ne mislim tako, da se neću razočarati. Ja mislim da Svemir pazi kad nismo na oprezu i onda nas zaskoči lošim stvarima, a kad pazimo i brinemo i predvidimo svaki negativan ishod, onda se Svemiru jednostavno ne isplati poslati nam loše ishode jer bi to bilo previše očito. Imam jako puno primjera iz života koji dokazuju da je ova moja teorija potpuno točna!
ako sam dobro shvatila, ti Riri zastupaš filozofiju po kojoj je sve unaprijed predodređeno (kažeš da iskustva biraš prije nego se rodiš)
jesam li dobro shvatila da u tom slučaju vibriranje služi samo zato se osjećaš ugodno, odnosno da se odmakneš od negativnih osjećaja?
malo mi zvuče oporečne te dvije teze - jedna o tome kako se vibriranjem privlače dobre stvari i ta teza da je sve već zapisano (još prije nego se rodiš)
ne kužim čemu služi to vibriranje izuzev da se opustiš
Meni stalno predlazu da otvorim biznis ko Ana, tvrde da bih imala imala poprilican broj sljedbenika.
Samo meni vjera brani da zaradujem na prodavanju magle, tako da nista od toga.