Izbor ravnatelja je rijesen kako je gore opisano.
Moji, iz mog predmeta, su udzbenici digitalni takvi da mozes samo citati papirnato ali uz to ima niz kvizova, animacija, dosta zanimljivo. Meni su ti dodatni sadrzaji upitni samo u izvedbi, odnosno neki od njih mi se zasad cine nedovoljno uskladeni s ocekivanim sposobnostima ucenika. Ilitiga da su brzopleto napravljeni. Naravno, tek kad se pocnu primjenjivati, vidjet cu jesam li u pravu.
Visina uciteljske place i u krajevima gdje je ista visoka i dalje je nedovoljna da u struku privuce najsposobnije. Inace, nikakav papir ne moze izbrojati niti zajamciti ljubav za zvanje ucitelja. To ili imas ili nemas. Meni je osobno to prvenstveni motiv, ali mislim da sustav ne moze ocito pocivati na tom entuzijazmu, vec da je potrebno stvoriti preduvjete da entuzijazam bude samo neki dodatak... Matematicara i jezicara nedostaje sve vise, jer su u skoli uvijek potplaceni u usporedbi s privatnim sektorom. Predaje nestrucni kadar i iako sam i sama kao nestrucna drzala nastavu na zamjeni s mnogo entuzijazma i truda te postigla i nekakve uspjehe s ucenicima bas iz predmeta za koji sam nestrucan kadar, ipak, cvrsto vjerujem da bi strucan kadar s istim entuzijazmom radio bolje i postigao vise. Da su djeca, i ta nadarena i manje nadarena, bila zakinuta mojom nestrucnoscu. Nemam nikakvu vezu i vec godinama trazim posao u skoli i primljena sam jer nije bilo nikoga tko je strucan i radio bi. O tom problemu u reformi nema govora. U malim skolama, bar u mom kraju, stem podrucje vec sad radi polovica nestrucnog kadra, a u jezicima je sve ucestaliji.