 |
|||
Grupni rad po novom vrednovanju niposto ne treba vrednovati jednako sve clanove grupe, tako da slepanja ne bi trebalo biti. I
I poanta nije ocjena niti samo vrednovanje, vec da djeca nauce suradivati. To velika vecina odraslih ne zna, pa ni ucitelja. Mozda i ucitelji stogod od djece nauce.
Bas me zanima ovo na djelu.casa prvotno napisa
Može neki link gdje je to navedeno? Moji se svaki put isfrustriraju kad je grupni rad. Vuku ko konji, a uvijek isti se šlepaju.
Kaksv link? Na pravilnik? Na loomen? To nigdje ne pise vec je jasno iz edukacija... a i da pise, zar ce djeca pokazivat linkove u skoli? Jesu lipokusali dici ruku i reciJa ovdje sve sam radim i vise necu da vidimo mogu li oni bez mene?
Oprosti, ali meni je trazenje propisa o grupnom radu kako dijete ne bi preuzelo na sebe sav rad grupe upravo ono sto djetetu ne pomaze. Grupni rad sluzi i tome da bolji nauci ne raditi sve sam, da nauci delegirati i prihvatiti kao dobro i ono sto ono samo ne smatra dovoljno kvalitetnim i da se nauci izboriti i s neradnicima i s nastavnikom....
Manji je problem grupni rad u školi, kad učitelj/prof može biti moderator i prepoznati tko radi, a tko se šlepa. Meni je uvijek išlo na živce kad su dobili grupne projekte za doma. Obično su se okupili kod nas doma, napravili više nereda nego korisnog posla, a dvoje-troje uvijek istih je teglilo. Ocjene su bile svima iste, jer nitko od nastavnika nema uvida u to tko tegli, a tko se sve šlepa.
To sve dobro zvuči. Ali! Tko je odgovoran za kvalitetu grupnog rada koji se odvija u školi? Kako raditi grupni rad ako u razredu vlada kaos?
Kod moje velike domaći grupni rad izgledao je točno ovako kako su drugi opisali - jedno ili dvoje vuče, ostala se trojica zaj.....u. Bez posljedica.
U školi: obrađuju se 3 lekcije grupnih radom. 6 grupa po 4 učenika, svaka grupa dobije pola jedne lekcije iz koje izvade natuknice i ko fol prezentiraju plakatom. Ko fol sve u 45 minuta. I onda profesor smatra da je te 3 lekcije obradio. I sljedeći put ispituje ili grabi gradivo dalje. WTF?
Mislim, problem je u tome što se sve dobre ideje kod nas implementiraju naopako, forme radi.
Već vidim kako se navedeni učenik provodi ostatak svog školovanja u tom razredu.
A i, bar u slučaju moje kćeri, to su joj prijatelji. Ne želi ih usositi. Samo ne želi njihovu trojku ili četvorku.
možda se mogu napraviti manje ekipe, recimo kod mojih dosta ćedto su paravi,
Naravno... Da bi se uspješno provodio grupni rad, treba najprije nastavnik znati kako se to radi (nemam pojma, ali vjerojatno bi trebala postojati neka edukacija ili barem upute).
Ne znam za škole, ali kod raznoraznih stručnih edukacija za odrasle kod grupnog rada je isto - rijetko kad ti kažu što treba, kako treba podijeliti uloge, rijetko kad dobiješ solidne upute što se zapravo očekuje. Bila sam svojevremeno na nekakvoj FIDIC-ovoj edukaciji gdje je to bilo baš dobro postavljeno, jer inače ne bih ni znala da se to može. Daklem, čini mi se da su međunarodni tečajevi obično tu bolje pokriveni, a kod nas su ljudi "prepisali domaću zadaću" bez razumijevanja.
U školi je vjerojatno isto ili još gore. U srednjoj školi je nešto bolje, možda zato jer su ljudi drugačije motivirani i stvarno žele nešto naučiti, a osim toga dobivali su kakve takve upute. Ne sjećam se da je toga bilo u osnovnoj školi, možda sam već mentalno predaleko od toga...
Rad u paru nije isto što i timski rad - znaš i sama...
Sad bi moj nekadašnji šef rekao kako se kod nas najčešće radi: Svak za se travu pase! (Još je komentirao kako se zapravo kaže "Svak za se KRAVU pase", ali to u nas definitvno nije slučaj... ) Eh, teatar apsurda.
Malo sam pogledala što se nudi od literature o grupnom/timskom radu, pa sam naletjela na ovo: https://web.math.pmf.unizg.hr/nastav...li/timovi1.pdf
Unutra piše da grupni rad nije isto što i timski. Ima smisla...
Ali ovo je topic o školi za život. Nekako mi se čini da će grupni rad biti samo otimačina oko korištenja tableta. Nadam se da nisam u pravu.
I sad imaju mobitele za kahoot. Mobiteli se vec naveliko koriste u nastavi. Bar kod nas.
Pa, naravno, da nije sve super i da vecina nastavnika ni sama na edukacijama ne zna suradnicki raditi medusobno... Upravo to i jest poanta grupnog rada u skoli, da dijete nauci suradivati i sa sposobnijima i manje sposobnima od sebe, i s onima kojima se da i onima kojima se ne da. U zivotu ga kao suradnici ocekuju svakojaki. I najozbiljnije, djeca cesto dizu ruku na satu i govore: Pero nista nece radit, a ja necu za njega. Otprilike u svako drugoj grupi. I nisu zbog toga obiljezeni. To je u skoli svakodnevnica, i medu prijateljima. I rijetko, bas rijetko, Pero ne zeli bas nista raditi. U vecini slucajeva dijete koje dize ruku je sposobnije pa samim time vjeruje da ga ostatak grupe treba slusati i zadovoljiti njegove kriterije. A uvijek ima bar jedan Pero koji iako manje zna i umije, ne zeli raditi po ideji najsposobnijeg vec zeli suodlucivati. I gotovo sva djec misle da je njihov dio zadatka bio najtezi...
Grupni rad kao domaci sluzi samp tome da se djeca porjeckaju. Bar iz mog nastavnog iskustva.
Ono sto vam garantiram jest da dijete koje digne ruku i prijavi nespremnost da obavi sve samo, nije obiljezeno zauvijek.... jer vec za par dana ce to netko drugi opet prijavit.
Pa, naravno, da nije sve super i da vecina nastavnika ni sama na edukacijama ne zna suradnicki raditi medusobno... Upravo to i jest poanta grupnog rada u skoli, da dijete nauci suradivati i sa sposobnijima i manje sposobnima od sebe, i s onima kojima se da i onima kojima se ne da. U zivotu ga kao suradnici ocekuju svakojaki. I najozbiljnije, djeca cesto dizu ruku na satu i govore: Pero nista nece radit, a ja necu za njega. Otprilike u svako drugoj grupi. I nisu zbog toga obiljezeni. To je u skoli svakodnevnica, i medu prijateljima. I rijetko, bas rijetko, Pero ne zeli bas nista raditi. U vecini slucajeva dijete koje dize ruku je sposobnije pa samim time vjeruje da ga ostatak grupe treba slusati i zadovoljiti njegove kriterije. A uvijek ima bar jedan Pero koji iako manje zna i umije, ne zeli raditi po ideji najsposobnijeg vec zeli suodlucivati. I gotovo sva djec misle da je njihov dio zadatka bio najtezi...
Grupni rad kao domaci sluzi samp tome da se djeca porjeckaju. Bar iz mog nastavnog iskustva.
Ono sto vam garantiram jest da dijete koje digne ruku i prijavi nespremnost da obavi sve samo, nije obiljezeno zauvijek.... jer vec za par dana ce to netko drugi opet prijavit.
Osim ako ne prijavljuješ dvojicu razrednih bossova 185cm visine koji te nakon takvih satova redovito verbalno maltretiraju, isključuju iz skupina, dobacuju ti gluposti dok odgovaraš...itd., a sve zato jer značajnih sankcija - nema.
Ne znam u kakve skole idu vasa djeca... u skole u koje idu ili su isla moja djeca i u kojima sam radila u pravilu ne maltretira se nekog jer je digao ruku i pozalio se, niti jer je ista u stvari napravio. Maltretira se nekog jer se moze, jer se nekom prohtjelo tako rjesavat svoje frustracije. Onom maltretiranom tad vrlo malo pomaze pokusavati postati sve ono sto matretator osuduje, jer uvijek se moze pronaci jos poneki " razlog". Onom maltretiranom pomaze osnazit se i reci stop, i dici ruku ako misli da je nepravedno ocijenjen u korist maltretatora. Vec sam pisala da sam sa svojim sinom otisla do pedagoginje...
I jos samo bih naglasila da djeca vide grupni rad iz vlastite egocentricne perspektive jer nisu dorasli izmjestanju i objektivnom sagledavanju. Mozda je kao roditelj mudrije prvo ponuditi te druge perspektive, pa ohrabrit za pozivanje nastavnika ili pedagoga... i djeca od 185 cm su djeca.
Meni je taj grupni rad OK ako se radi u školi, a ako se radi kod kuće onda je to živa tlaka i napor za organizaciju, dogovaranje i tome slično.
Kod moje kćeri, međutim, u školi su radili samo jedan predmet, a svi ostali "projekti" u paru ili u grupi su bili domaći rad.
Znači ako se djeci unaprijed zada tema, ako svatko ima svoj zadatak što treba donijeti u školu, ako profesor podijeli djecu u grupe kako će raditi - to je u redu.
Ako se oni sami dijele, pa se onda krenu razvlačiti dogovori kad će i kako će, to je katastrofa.
Isto tako uopće ne vidim smisla u ocjenjivanju takvih projekata, kod nas kao da se baš svemu mora dati ocjena?! Ta pomama za ocjenjivanjem mi je neshvatljiva, kao da nešto u školi nisu radili ili učili ako nisu kapitalizirali ocjenom ?!
Pa, ocjena ne mora biti brojcana.. vec opisna. Samo kod nas i djeca i roditelji vise postuju brojcane.
Nije meni trebao link da bi dijete pokazivalo link, već da vidim gdje je to tako razvidno navedeno. Večina profesora (čast izuzetcima) ne radi razliku tko vuče, a tko se šlepa u nekoj grupi. Na žalost kod nas je još uvijek prisutna "kolektivna" krivnja ili uspjeh bez obzira na sve ostalo. I ako profesori neće odreagirati, učenici skoro sigurno neće jer ili će dobiti po piksi od profača ili od učenika.
Pa sad, kod moje kćeri ocjene definitivno jesu bile brojčane a ne opisne, tako da o tome pišem.
S ovim se nebi složila. Nisu ni djeca ni roditelji tražili brojčano ocjenjivanje. Baš kao što gore Mima kaže, ni najmanja sitnica nemože proći bez da se brojčano ocjeni. I samo to se važi.Samo kod nas i djeca i roditelji vise postuju brojcane.
Sustav im je to nametnuo
Vjeruj mi, i djeca i roditelji bi bili sretniji bez otprilike 20 ocjena tijekom drugog polugodišta prvog razreda po jednom predmetu.
Posljednje uređivanje od nevena : 13.09.2019. at 14:32
Za grupne radove domaće zadaće nastavnici bi prvo djecu trebali naučiti kako se radi grupni rad a i monitorirati ga a ne samo ocijeniti krajnji rezultat. Znači:
- da svi prvo sjednu zajedno (grupa, bez nastavnika) i da se identificiraju zadaci koje treba odraditi i redosljed (znači podjeli prikupljanje informacija na jednake dijelove, da se predvidi objedinjavanje, revizija pripremljenog, ispravke, uvježbavanje prezentiranja itd.)
- da se napravi podjela odgovornosti i rokovi za zadatke (to mora biti pismeno pripremljeno)
- da se to preda nastavnku i da on predvidi da s njima ima statusni sastanak negdje bar na pola izrade zadatka i još jednom pred samu prezentaciju gdje se vidi da li svi prate dogovor, ima li problema itd
- na kraju nakon grupne prezentacije nastavnik pripremi i pošalje anonimni upitnik na članove grupe - ocijenite od 1-5 koliko su članovi tima odrađivali dogovoreni posao (pa popis svih i ocjena 1-5)
Nakon toga NEMA šlepanja. A djeca nauče što znači timski rad na nekom zadatku.
Ovako, samo grupi dat zadatak - da uvijek ima onih koji se šlepaju i onih koji su savjesni pa popeglaju rupe... Tako da se i opet svodi na ovo:
I ne samo osnovna škola, ni srednja, nego i faks...
Inače, problem šlepanja je sveprisutan i kasnije, i po meni vjerojatno star koliko i sam ljudski rod (a imaju ga i neke životinjske društvene zajednice)
Posljednje uređivanje od sillyme : 13.09.2019. at 14:37
Ma, ali ja radim kao nastavnik i iz iskustva govorim da ucenici reagiraju. Dizu ruku i govore tocno ovo Pero nista ne radi. To je i bez reforme uobicajena praksa. Najcesce nisu u pravu. Pero najcesce ne radi jer odbija izvrsavati naredne i biti kritiziran, a dizac ruke je najcesce najjaci u grupi i ne uspijeva uvidjeti da ostatak grupe ima pravo grijesiti gdje on sam ne bi. Te suradnicke vjestine ni Pero ni dizac ruke ne mogu savladati odjednom.
A ovo o etapama rada je tocno tako izlozeno u radionicama na loomenu o vrednovanju kao ucenju. I tu dijete ocjenjuje sebe i kolege ne brojcano, vec opisno. To jest dio šzž i to je svaki nastavnik duzan provoditi te o tome opisnom ocjenom izvijestiti i roditelje bar jednom mjesecno. To su one opisne koje roditelj vidi u ednevniku.
Dijelim casino razmisljanje
Smatram pozeljnim da.se sto prije uce timskom radu (vecini ce to itekako trebati jednog dana kad se zaposle), sto je ujedno i lekcija da se izbore za sebe, ali postuju i druge.
Neki zaista smatraju da sve treba biti kako su oni zamislili I da ih drugi imaju slijediti.
Svasta se moze nauciti iz timskog rada.
Slazem se sillyme, simulacija je jako pozeljna, da vide primjer.
Simulacija odnosno upute su poželjne, ali ključno je da nastavnik inzistira da se napravi pismeni dogovor prije početka rada tko radi što i da to kontrolira dok se radi. Nakon što je rad gotov može se samo vidjeti kvaliteta ukupnog rada, ne i tko je što radio, kad, da li su dogovori poštivani, da li je rad bio pravedno podijeljen itd. A to je smisao kako naučiti raditi timski. Ne vjerujem u samoocjenjivanje učenika nego isključivo u kontrolu nastavnika nad procesom.
Pa sad je pitanje tko bi od nas zdrave pameti predao plakat na kojem pise "prosjećna" ako znas da je krivo napisano.
Tko bi u ppt za engleski jezik, s temom present simple ostavio krivo napisane negacije.. i tako predao "timski" rad?
Nije uopce stvar u "mora biti kako ja kazem". Ima i toga, ali to rjesavamo odgajanjem djeteta.
Dajte me najte.
Posljednje uređivanje od Cubana : 13.09.2019. at 15:22
Pa tvoj primjer Cubana nema veze s primjerom "bit ce kako sam.ja zamislio".
Pa nema... "Bit ce kako sam ja zamislio" je uvedeno naknadno kao komentar na moj citat o korisnosti timskog rada.
Ja sam pisala o ispravljanju i nadgledanju.
Ja to uopce nisam povezala s tvojim postom nego se nastavila na casu shvacajuci tu opasku onako opcenito.
Evo ja sam prva ona koja voli bit "dominantna", al kad smo u timu to je onda pravi timski rad.
Pa, zapravp, svi plakati imaju greske...ili gotovo svi. Samo neke vidi jedam, neke svi a neke nijedan ucenik. I ostatku grupe reci da se pise teaches a ne teachs treba znati kako da ostatak grupe prihvati.
Inace, oni koji ne vjeruju u samovrednovanje ucenika ne vjeruju u mogucnost da reforma funkcionira. I to je legitimno, ali jednako je tako legitimno da neki nastavnici i djeca vjeruju u suprotno.
Inace, pogreske koje nastavniku najvise bodu oci su one roditeljske. One kad na plakatu jasno vidis da je neki roditelj sebi dao ohoho truda, ali ne zna upotrebu clana ispred imena institucija. Uvijek dam 4 za takve. A i s teachs znam dati 5.
U državama u kojima je učenje suradnje važan dio školstva nema ocjena do 14-15 godina. Ako djetetu od 12 godina ocjena iz plakata mijenja prosjek iz predmeta( a time i mogućnost upisa u neku školu) nema tog čovjeka na svijetu koji će svjesno ostaviti ‘prića’ na plakatu.
U nižim razredim osnovne 2 od 4 učiteljice moje djece su ( svjesno ili nesvjesno) poticale roditelje da se pretjerano uključuju u zadaće. Kasnije se čudimo nesamostalnosti..
Rano ocjenjivanje je zlo ali mi ne znamo drugačije.
Nasi mali vecinom grupno rade u skoli tek mozda 2 doma
Tak da ova tvoja konstatacija ovisi o roditelju nastavniku djetetu
Ja nisam rekla da ne vjerujem u samovrednovanje kao takvo, ali kao način da se post-festum spriječi "slepanje" nekih članova tima - apsolutno mislim da ne funkcionira. Jedino vrijeme kad se može spriječiti slepanje je dok rad na zadatku još traje, i to i opet samo ako je bilo unaprijed pismeno potvrđeno tko radi sto.
Posljednje uređivanje od sillyme : 15.09.2019. at 21:08
Jasno je meni, iskustveno i svakodnevno, da stosta ne valja, ali vidim kako i koliko tome doprinose svi sudionici i da je ova navrat nanos uvedena reforma ipak u necemu i dobra. Pripremljenoj i osmisljenoj do detalja se nemamo razloga nadati, pa pokusavam gledat ono pozitivno u ovoj.
Inace, samovrednovanje djeci ide odlicno. A stvarno me kao nastavnika nijedan roditelj nikad nije pitao ista o opisnoj ocjeni, a o brojcanoj jesu. Njih roditelji puno ozbiljnije shvacaju, iako najvaznije stvari pisu u opisnim.
S obzirom da se o uvođenju reformi priča 30g i NISTA nije napravljeno sve to vrijeme, da smo proveli 20g u 21. stoljeću bez obavezne informatike (a i sad je pobuna što se uvode "ekrani" i da ne treba tehnike vec [tu svako ubaci svoju ideju]) - rekla bih da je uopće činjenica da se krenulo u bilo kakvu reformu epski uspjeh u ovoj jalnuskoj diletantskoj nesposobnoj upravi/vlasti/sindikatima/dijelu struke. Jasno je da nije detaljno i dobro pripremljena, no kako to i napraviti s postojećim kadrovima u ministarstvu i agencijama, i dok si svi podmeću političke kajle i gledaju kako progurati svoje privatne interese ili bar ocrniti druge da sami ispadnu manje nesposobni?
Kako će ispasti na kraju - ne znam, ali valjda ne može biti gore od ovog silnog strebetanja koje se forsirao zadnjih godina....
Štrebetet će i dalje, ako ni zbog čega drugog, onda zbog načina upisa u srednju.
OVo jako potpisujem.Štrebetet će i dalje, ako ni zbog čega drugog, onda zbog načina upisa u srednju.
Stalno slušam,ocjene nisu važne, roditelji inzistiraju na ocjenama, važne su im brojke... i onda dodje upis u srednju i onda ipak postaju važne. E onda slušam , mogli ste prije misliti.
Pa nisu roditelji izmislili taj sistem, nametnut im je i snalaze se kako znaju i umiju skupa sa djecom.
Jedno pitanje, čitajući o toj reformi, koliko sam shvatila iz one tablice na njihovoj stranici, slijedeće godine ce znaci zahvatiti i treci razred OŠ, sve predmete , jesam li u pravu?
Što ne da je slijedeće godine drugi i šesti razred?
Edit... vidim da je i treći..
Posljednje uređivanje od Cubana : 16.09.2019. at 12:04
https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//d...20odgovori.pdf
Evo na ovom linku... al ne kužim, 2020/21 će kurikularna zahvatiti sve predmete u sedmom razredu, da bi 2021/22 zahvatila geografiju????
Geografija ide postupno, ne moze pocet u 7. Redoslijed nastavnih sadrzaja je obrnut...prije od opceg do lokalnog, a sad je obrnuto.
Naravno, ali roditelji sudjeluju u cijelom tom cirkusu upisa. Pogledajte samo koliko je stranica ispisano pro i contra MIOCa. Kad bi roditeljima bilo vaznije da su djeca napredovala, bilo bi i nastavnicima. To je krug kojeg zajedno tvore i roditelji i djeca i nastavnici.
Stalno slušam,ocjene nisu važne, roditelji inzistiraju na ocjenama, važne su im brojke... i onda dodje upis u srednju i onda ipak postaju važne. E onda slušam , mogli ste prije misliti.
Pa nisu roditelji izmislili taj sistem, nametnut im je i snalaze se kako znaju i umiju skupa sa djecom.
X
Trenutno je sustav postavljan tako da su ocjene najvažnije. Sve dok će se u srednju upisivati uglavnom putem ocjena zaboravimo znanje, razumjevanje, suradnju, samostalnost, samovednovanje...
Roditelji sudjeluju ali sustav je nametnuo pravila igre
Kad bi željeli da znanje dođe u centar uveli bi malu maturu i statističku obradu podataka. Za 5 godina imali bi jasnu sliku što se radi ili ne radi u školi. Dodatnim edukacijama trebalo bi pomoći profesorima koji ne znaju prenesti znanje.
Pa da. Sto ne bi djecu uz pritisak 4 godine stisli i sa malom maturom.
Zar se ne bi to moglo napraviti i bez male mature, samo sa standardiziranim testovima iz pojedinih predmeta?
***
Sad vidim da je sirius napisala nešto slično i bolje pogodila bit...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.09.2019. at 13:19
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom