Evo mene konačno! Nastavljam i oprostite sve koje ste čekale na nastavak sve do sad, nisam uspjela prije, mada sam htjela.
Dakle, porod je polako krenuo, prve trudove dočekala sam doma, sretna i uzbuđena. Tog sam dana stvarno uživala, u odmoru, u hrani i kolačima koje sam pripremila dan ranije, u šetnji i slatkom iščekivanju. Javila sam douli i primalji da su trudovi krenuli, dogovor je bio da im javljam svaku promjenu i kako napreduju trudovi, tj. u kojem se razmaku javljaju i koliko traju (putem aplikacije na koju su me uputile da si ju skinem, mislim da se zvala "Contraction timer" i baš je super, zanimljivo mi je bilo pratiti trudove tako!). Dan je polako odmicao, trudovi postajali sve češći i intenzivniji, ja sam ih osluškivala, još su uvijek bili prilično blagi. Moje drage žene samo što nisu stigle, a dok sam ih čekala uredila sam do kraja krevetić za bebu, stavila u njega odjeću koju ćemo joj obući kad se rodi, okitila ga lampicama u obliku srčeka.. Muž je naložio vatricu u kaminu u spavaćoj sobi.. Bilo je baš predivno, romantično, onako kako sam sanjala i maštala.. Tako se polako spustila i večer, djeca su otišla spavati, a onda su stigle ONE - tiho, nježno, pažljivo, ako tri anđelice . Sa velikom torbom punom pomagala potrebnih za porod kod kuće i velikom ljubavlju za ono što rade . Primalja me ubrzo nakon dolaska pregledala, svako malo je provjeravala otkucaje bebinog srca onim tuljcem, ne znam kako se točno zove ta spravica . Doula je prepoznavala svaki nadolazeći trud i odmah kretala s masažom donjeg dijela mojih leđa što je straaaašno olakšavalo izdržavanje boli. Imala sam slobodu kretati se kad mi je to pasalo, leći kad mi je to trebalo, otići normalono u toalet, pojesti nešto kad mi ponestane snage, popiti nešto tekućine.. Sjećam se da sam najveći dio vremena provela u nekom četveronožnom položaju na krevetu, s jastucima pod prsima, tako mi je bilo najlakše i najudobnije. Neko vrijeme sjedila sam na stolčiću za porode koje su primalje i doula donijele sa sobom. I tako je prolazila ta moja prva porođajna noć, noć sa subote na nedjelju. U nekom polusnu. Slatkom i bolnom istovremeno. Trudovi su pred jutro se već dosta pojačali, sjećam se da sam bila kao u nekom transu dobar dio vremena, u nekom blaženom transu koji je taaako dobro djelovao, kao neka prirodna droga . Nedavno mi je stariji sinčić rekao da sam mu kad je ušao k meni u sobu govorila neke besmislene riječi, rekao mi je koje, sad se ne mogu sjetiti, pa se malo uplašio za mene, ali su mu primalje i doula objasnile da je to normalno, da je mama u jednom drugom svijetu dok rađa.. I baš je tako.. Druga je to dimenzija.. Dotad mi potpuno nepoznata. Zahvalna sam do neba što sam je iskusila !