Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 199

Tema: Zablude i predrasude u svezi s posvajanjem

  1. #1

    Početno Zablude i predrasude u svezi s posvajanjem

    Razmišljam već dulje o ovoj temi. Iako se postovi o tome nalaze razasuti po raznim temama, imam potrebu istresti se na jednom mjestu, a pretpostavljam i druge mame i mame to be (i tate, jasno). Nisam o tome htjela pisati na topicu s našom pričom, jednostavno da ne kvarim tamošnje raspoloženje.

    Naime, svatko od nas živi u svom nekom malom svemiru okružen uvijek manje-više istim ljudima za koje misli da ih poznaje i smatra da misle isto ili nekako slično. Znam da postoje predrasude prema posvajanju, onako generalne, nekih tamo neinformiranih ljudi, ali sam se začudila količini predrasuda i zabluda o posvajanju u svojoj okolini (s izuzetkom, na sreću, svoje obitelji i užeg kruga ljudi). Uočila sam ih u njihovom "punom sjaju" tek kada smo posvojili mrvu.

    Napisat ću neke od njih, a vas pitam da komentirate i svoja iskustva, dodate one na koje ste naišli ili one koje možda sami imate. Mislim da većina proizlazi iz neznanja i straha (i opet straha od nepoznatog) pa će možda netko pročitati i vidjeti. Ne znam. Uvijek mislim da nije sramota biti neznalica, nego je sramota takvim ostati (posebice vlastitim izborom). Ne želim nikoga uvrijediti, želim samo ukazati na ono što vrijeđa mene.

    Pa redom kako mi padaju na pamet:

    1. Pljuvanje po biološkim roditeljima tj. majkama koje su djecu dale na posvojenje. Nitko nema pravo suditi nikome. Ne volim kad netko kaže, kako je mogla ostaviti tako krasnu bebicu, zločinka jedna. Ja se nađem uvrijeđena tom izjavom. Ali neću tu duljiti, o tome ima skorašnji topic. Osuđujem one „biološke“ koji zlostavljaju i zanemaruju svoju djecu. I osuđujem sustav koji im to dopušta u nedogled. Kod nas se sustav više brine o pravima tek oplođene jajne stanice (ne smije se zamrznuti) nego o živom dijetetu...
    2. Stav/izjava – kako ste vi humani. Zaboga, ljubav prema mom djetetu nije milostinja. Nije čin humanosti, nego duboki istinski čin roditeljstva. I kad mi to netko kaže, isto se uvrijedim. Kao da mi kažu da sam Joan Crawford iz filma Mommie Dearest. Ajde, ne baš tako, ali me smeta.
    3. Stav i izjava (sniženim tonom) – pa koliko ste platili, tko vam je bio veza, mislim danas doći do djeteta od 3 mjeseca, morao je bit netko visoko... Bljak. O tome ne bih niti komentirala. Ne vjeruju nam isti da nismo nikom platili i da sve „veze“ koje smo „imali“ nisu upalile. Ali, kome tumačiti. Znaju oni da nećemo sad "priznati". Dok se ovaj stav ne promjeni, ali iz korijena, nećemo iz pakla korupcije nikud.
    4. Kako lijepo što ste usvojili dijete, vi ste dobro stojeći pa ste, vidiš, uzeli dijete, a toliki bi mogli, domovi su puni djece, a oni uzmu psa. Baš lijepo što smo mi uzeli dijete, a ne psa! MOLIM!!! Pa nemamo mi dijete jer nam je bilo dosadno! I nije nam dijete modni dodatak za šetnju (iako se volimo praviti važne u slingu po gradu, ali to je druga priča). Da se razumijemo, nemam ništa protiv kućnih ljubimaca, štoviše, volim pse i mace posebice, ali kakva je to izjava?! A uostalom bljuje mi se i od zablude kako su domovi puni djece, a ljudi ih eto neće usvajati. Informirajte se ljudi, domovi jesu puni, ali djece koja se NE mogu usvojiti jer je sustav trom i zadnja su mu briga djeca! Imala sam čak situaciju u kojoj mi je jedna poznanica čestitala na mrvi i rekla kako sam uvijek imala ukusa, pa sam eto i sad krasno izabrala. Nakon moje zabezeknute face, zbunjeno mi je rekla – pa zar niste otišli u sirotište i izabrali si dijete. Grrrrrr... Možda tako rade holivudske zvijezde, iako ne vjerujem u to, ali da tu kod nas netko tako misli – goli užas... Nakon što sam se pjenila cijeli dan u svezi s tim, MM mi kaže, pa što si mislila, ljudi pojma nemaju o posvajanu, a gledaju previše sapunica i čitaju petparačke ljubiće.
    5. Propitivanje odakle je mrva došla, tko joj je biološka majka, kako se prije zvala... Pa ljudi moji, to su tajni, osjetljivi podatci, što je vama!? Kad kažem da te stvari trebaju pitati mrvu (ako se usude kraj mene žive) pa ako im ona hoće to ispričati kad bude imala 18, neka im priča, ostanu malo zatečeni i govore kako nisu ništa loše mislili. Niste vi uopće mislili.
    6. Apsolutno najgora stvar koja me duboko uznemirila i povrijedila je bilo čestitanje na hrabrosti. Na tome mi je čestitalo nekoliko ljudi iz (relativne) blizine. U euforiji, prve dvije čestitke „na hrabrosti“ sam „prečula“ i zahvaljivala se, dok su mi je još u glavi zvonilo od sreće kao da sam bila u crkvenom zvoniku u podne. A onda mi je „(pri)sjelo“. Pitala sam jednu osobu koja mi je to rekla, što to znači - na hrabrosti. Ne vidim po čemu smo mi osobito hrabri (osim što smo opet i opet „hodali“ po czss-ovima nakon što su nas odbijali, ali sam slutila da ne misli na to). Pa mi je rastumačila. Pa hrabri ste, kaže, jer ste uzeli dijete s lošim genima. KAKO MOLIM!!! Pa mislim, kaže dalje, rizično je svako dijete, ali za svoje i muževo znate da ima dobre gene, a za ovo (ona za moje dijete kaže „ovo“ ) znate da je „od zla oca i još gore matere“. Bože dragi, kad me onda nije kolpalo... A kad sam se ohladila, rastužila sam se strašno jer sam shvatila da u mojoj okolini ima ljudi koji vjeruju u „čistoću gena“. Da i ne znam o genima koliko znam (zbog struke i posla) sigurno ne bih mislila da postoje ljudi s dobrim i lošim genima (ne govorimo o genskim bolestima, jasno). Koliko je ovo čovječanstvo u svojoj povijesti vidjelo zla činjenog zbog vjerovanja u „čistoću“ gena, a eto, oko nas ima onih koji još u to vjeruju. Možda razmišljam drakonski, ali bi li oni u nekoj hipotetskoj situaciji „digli ruku“ na moje dijete samo zato jer možebitno po njima nema „čiste gene“.


    Mrvo moja, mama te obožava, gdje da te sakrijem od ovoga...
    Osim da te učim, učim i učim da voliš sebe i druge, dokle god budem imala daha.

  2. #2
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    U široj društvenoj okolini prihvatljiva je opcija da si 2godine mlađa od muža, manje obrazovana, imaš manju plaću
    da ideš po principu završiš školovanje, kakvo bilo, nađeš dečka, 2godine hodate, on radi, ti možda radiš, udaš se, za 1-2godine rodiš i to ti je to
    ako može muško prvo

    ako išta od ovoga poremetiš, gotovo ti je

  3. #3
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Da, Pippi, to je standardni repertoar. Osobno sam se susrela samo s ovim pitanjima "otkud je - tko su biološki roditelji", ostalo su zadržali za sebe, pa se na neki način smatram sretnicom. Ipak vjerujem da su ljudi većinom dobronamjerni, a vidim i da jako malo o tome znaju, zato rado "educiram" kad god sam u prilici.

  4. #4
    bijelko avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    983

    Početno

    ovo je strašno!
    u svojoj blizini imam nekoga tko je posvojio dijete s posebnim potrebama, koje je dosta tamne puti pa vidim da okolne babe muči da li je Rom. sigurna sam da još više komentiraju iza leđa, preda mnom ne smiju. bilo je komentara i da im to nije trebalo, kako je to patnja, pa da ga oni ne mogu voljeti kao da su ga rodili.... i tako....svašta.
    ne znam što reći, svako dijete je blagoslov, svatko normalan to zna.
    lako bi meni sad bilo poručiti tebi, svojoj prijateljici i drugima da to jednostavno ignorirate ali znam da vas povrijedi. pogotovo ako se takav jedan nađe reći nešto ružno djetetu.
    ista ta koja baca ružne komentare na njihovu obitelj, baca ih i na moju i neku xy. u nekoliko navrata mi je komentirala kako ona ima samo jedno dijete jer bi se previše toga morala odreći da ih je bilo dvoje, čemu si kvariti lagodan život i tako to. to nisu normalni umovi.

    tvoja srećica će itekako znati da je ona vaša oduvijek, vaš centar svijeta i ta ljubav će joj dati snagu da i ona otpili te zlobnike bez imalo razmišljanja.
    inače, kao i čokolada, drago mi je kad nalete na mene s takvim komentarima pa da im objasnim pokoju, čisto da im ne bi palo na pamet pitati više.

  5. #5
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    neki od ovih komentara svakako su zlonamjerni, ružni. ali dajte nas onda poučite šta se može reći u toj prigodi. ne znam, evo ja sam se osobno samo jednom susrela s obitelji koja je posvojila dijete. poznanici, nismo bliski. ono, srela ih na korzu, nešto moraš reć. pa iz straha da ne kažem nešto krivo, nisam ništa rekla. i osjećala se totalno blesavo. čak me strah bilo reći ajme kako je lijepa, da ne ispadne kako mislim da su birali po ljepoti. htjela sam pitati kako ste posvojili, ono postupak i to, pa nisam ni to.

    većina tih komentara, osim ovih ružnih, tipa zla mama, je iz razloga jer nešto moraš reći. a naravno da ljudi nisu educirani, oko nečega što im nije interes. i zato mi je super ovo od čokolade, da ona educira u svakoj prilici. dakle, ta prilika je kad nešto neko kaže, po čemu skužiš da nije educiran, pa mu objasniš.
    ako me razumijete

  6. #6
    Ivanna avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    930

    Početno

    Slažem se sa cvijetom.
    Mislim da većina komentara koje čuješ nije iz zle namjere, nego baš suprotno pa ipak ispadne blesavo.

  7. #7
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    I ja bih kao cvijeta neugodno prešutjela, pa bi ispalo da ignoriram, a zanimalo bi me 100 stvari, a ne bih znala kako da pitam da ne povrijedim nekoga.

  8. #8
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    pa mislim da je umjesno reći "čestitam", što je uobičajeno kad netko dobije dijete.

    pippi - neke stvari koje si napisala su zaista too much, no većinom se radi o čistoj neinformiranosti i tome da ljudi samo ponavljaju 'opća mjesta', dakle ono što je uobičajeno mišljenje. Ljetos se kod nas poveo neki razgovor o posvajanju jer su neki ljudi koje znamo baš posvojili dijete, pa recimo vidim da moja nećakinja od 20 godina (u kojoj dakle ne vjerujem da ima predrasuda) ponavlja te iste stvari - to je plemenito, koliko samo ima djece u domovima itd, itd. Prema tome, kao što reče čokolada, objašnjavanje i educiranje je najbolje što možeš napraviti.

  9. #9
    ms. ivy avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    12,903

    Početno

    a kakav je komentar potreban osim "hej, kako divno! uživajte!".

    što se ima reći osim da je divno da su se roditelji i djetešce pronašli.

  10. #10
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Ljudi imaju potrebu pitati slična pitanja kao i kod dobivanja biološkog djeteta:

    -kakva ti je bila trudnoća
    -jesi li povraćala
    -koja bolnica, koji doktor
    -jesi li platila porod/jesi li imala vezu (to se pita nekog bližeg)
    -je li bio prirodni porod ili carski rez
    -visina, težina
    -sisa li/na kojem ste mlijeku
    -kako ti spava po noći
    -hoće li uskoro braco ili seka

    itd, itd, itd

    Vidite i sami analogiju!

    E sad, svaka rodilja jedva čeka da je netko priupita nešto od ovog gore , a posvojitelji smatraju neprimjerenim raspitivanje o porijeklu/imenu/uvjetima odrastanja djeteta jer to zaista jest službena tajna iz razumljivih razloga, time se štiti njihova privatnost i sigurnost.

    O svemu drugome može se razgovarati.

    A što pitati prijatelje ili znance, friške posvojitelje?
    -Predivan je/predivna je! (ono "ma pljunuti tata!" slobodno preskočite)
    -Zračite srećom, i vi i malena/i!
    -Jeste li dugo čekali? Kako sad stvari stoje s posvajanjem? Znam da zahtijeva veliki angažman...
    -Jeste li uspjeli dobiti dopust? Kako s tim ide?
    -Kako su vam protekli prvi mjeseci, je li maza, što najviše voli?
    -Život se promijeni za 180, jel da? Nema vremena za pripreme...
    -Jesu li bake/dede na sedmom nebu? (iako i tu može biti sklisko)
    -Znam i ja jedne posvojitelje.....
    -Treba li vam što od opreme? Imamo mi.......viška
    -Dođite nam u posjet pa će se djeca igrati
    -Super da ste posvojili, baš sam svom sinu/kćeri pričala na koje se sve načine može postati roditelj

    Ako je u pitanju veće dijete koje zna da je posvojeno, prikladna su sva opća pitanja koja bi inače postavili djetetu te dobi (bez ispitivanja o posvojenju ili tipa "kako ti se sviđa u novoj obitelji").

    I tako...nije teško .

  11. #11
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Drugi tip problema su predrasude koje okolina ponekad ima - ovo s genima, obaveznim plaćanjem djeteta i zamišljanjem da su domovi puni raspoložive djece. To je čisto neznanje za koje treba određeno djelovanje i vrijeme da se iskorijeni.

  12. #12
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Super detektirani i raspisani i problem i rješenje!

    Ako kao neostvareni posvojitelj koji je prošao dio puta, a prati ovaj pdf, plus iz perspektive neplodnosti, mogu rangirat koja se najviše javlja:
    - domovi su puni djece za posvajanje, nepdlodni su "obijesni" jer uz sve to idu kod doktora (apsolutno su nesvjesni koliko je postupak posvajanja "izazovan");
    - tuđi geni, ajme meni.

  13. #13
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Ima i još jedna, po meni, predrasuda, koja se više provlači, nego što se otvoreno govori:
    - biološko roditeljstvo, to jest baš posebno majčinstvo - trudnoća, porod, dojenje, stvaranje te tjelesno-psihološke veze majka-dijete - toliko su bitni i sveformirajući za život žene i djeteta da su "nenadoknadivi" i "nezamjenjivi" - a očituje se u onome "voli li ga ona kao svoje "vlastito"" i "može li ga ona volit, a druga ga rodila". Taj dio targetira baš mamu, tata je izvan te predrasude.

    Tj. ono naglašavanje svih tih stvari oko samog poroda i trudnoće ("stres" tijekom trudnoće, kontakt i u maternici) kao superbitnih i jako daleko dosežućih u život djeteta, i biološke majke.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 12:28

  14. #14
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Mislim da baš ta predrasuda formira i glavni problem kod posvajanja - sporost izmiještanja djeteta iz nefunkcionirajuće biološke obitelji i "uzimanje diteta materi". To jest, čak mi se to čini i kao the predrasuda ove priče, koja je u nekim mentalitetima i zemljopisnim širnama jača, na nekim slabija, a mi smo, čini mi se, ovamo di je ona jača.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 12:30

  15. #15
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Tako je, u tome je srž svega - krv nije voda.

  16. #16
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Eh, kad bi ljudi znali da je, po meni, znatno manji rizik poremećaja uzrokovanih "genima", barem za grupu koja je već u godinama, posvajanje djeteta od par godina di se već sve, više-manje, vidi u smislu dijagnoza, nego rađanje vlastitog s kao čistokrvnim genima...

    Ali, mislim da se tu ne misli čak uopće na gentske bolesti. Nego na "zle gene" u smislu bit će "delikventnog ponašanja" jer ko zna ko su mu bili biološki roditelji, a kao ponašanje se genetski prenosi i kao jer si "natural born good or evil". A i (biološki) roditelji mu kao vjerojatno nisu "naši", što god to za konkrenu skupinu koja diskriminira značilo.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 12:44

  17. #17
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Ja isto uvijek educiram i uglavnom se ne zgražam, jer većina pitanja dolazi iz kombinacije prirodne znatiželje i neznanja o posvojenju. Prije me je jako smetalo čestitanje na plemenitosti i hrabrosti i veličanje posvojenja, jer sam se od početka smatrala velikom sretnicom. Sad me više ni to ne smeta, jer mislim da to ne dolazi iz loše namjere. Jedino na što reagiram je priča o lošim genima - mi svi imamo dobre i loše gene, a za svoju djecu mislim da su pobrala vrhnje. Druga stvar koju isto ne prešućujem je ovo s plaćanjem i vezama. Nikad u svom životu nisam učinila nešto nepošteno i ne toleriram kad mi netko tako nešto imputira. Ima i ovoga o čemu govori ina33, ali to te ne može pogoditi, ako sama tako ne osjećaš. Ponovit ću ono što sam već i ovdje zapisala: bila sam i jesam sretna što nisam rodila, jer sam dobila svoju vlastitu djecu i ne mogu si zamisliti drugu.

    Kod mene sad ima puno manje pitanja jer su djeca već velika i već su se svi navikli na nas kao obitelj. Znam da kod nekih postoje predrasude, bilo ih je u vrtiću i u školi - tu se zadovoljavam time da educiram one koji se daju educirati, ignoriram one koji se ne daju i zaštitim svoju djecu od posljedica njihovih predrasuda. Znaju me, ne bi se usudili. Kad mi postave neka pitanja koja zadiru u privatnost moje djece to otvoreno kažem. Osim toga, nismo tu više samo mi roditelji nego i naša djeca koji pričaju o tome onako i onoliko koliko žele (u tome su jako različiti).

    Mi smo obitelj, živimo svoj život i lijepo nam je.

  18. #18
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Ali, mislim da se tu ne misli čak uopće na gentske bolesti. Nego na "zle gene" u smislu bit će "delikventnog ponašanja" jer ko zna ko su mu bili biološki roditelji, a kao ponašanje se genetski prenosi.
    Točno tako, na to se misli. I tu su često posvojena djeca pod lupom jer se sve što loše naprave tumači posvojenjem i ono što se kod drugih uopće ne zapaža.

  19. #19
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Da.. i ova mi se predrasuda isto čini kao the predrasuda koju treba razbijati. Slično prolaze svi "drugačiji", samo što će IVF-ovcima tražit "zdravstvene probleme", a ne probleme u ponašanju.

    I mislim da si u pravu, većina pitanja i predrasuda dolazi iz kombinacije prirodne znatiženje i neznanja, plus onog što je istaknula čoksa, normalno je da se o djeci priča.

    I uvjerena sam da će i Pippi nadoć' do tvoje čvrstoće u stavu.

  20. #20
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    I, po meni, ovo je još samo jedno od onoga di predrasuda ide prema manjini i di se ističe ta dručkijost, dok je puno više stvari koje su slične - jer su sva djeca, do na neke sitnije specifičnosti, ipak primarno djeca, i nemaju "bug" samo zbog načina dolaska u obitelj.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 12:58

  21. #21
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    da sam posvojitelj, ovo bi mi izuzetno išlo na živce, više od domova prepunih djece i plemenitih posvajatelja:

    Ima i još jedna, po meni, predrasuda, koja se više provlači, nego što se otvoreno govori:
    - biološko roditeljstvo, to jest baš posebno majčinstvo - trudnoća, porod, dojenje, stvaranje te tjelesno-psihološke veze majka-dijete - toliko su bitni i sveformirajući za život žene i djeteta da su "nenadoknadivi" i "nezamjenjivi" - a očituje se u onome "voli li ga ona kao svoje "vlastito"" i "može li ga ona volit, a druga ga rodila". Taj dio targetira baš mamu, tata je izvan te predrasude.

    Tj. ono naglašavanje svih tih stvari oko samog poroda i trudnoće ("stres" tijekom trudnoće, kontakt i u maternici) kao superbitnih i jako daleko dosežućih u život djeteta, i biološke majke
    al u rangu išlo na živce, nisu toga pošteđeni ni biološki roditelji. oću reć, ide mi na živce

    I
    tu su često posvojena djeca pod lupom jer se sve što loše naprave tumači posvojenjem i ono što se kod drugih uopće ne zapaža.
    a ovo bi me užasno pogodilo i, kako moraš birati bitke, to bi bila bitka koju bih sigurno vodila. ti geni su predrasuda na kojoj se najviše mora raditi da se razbije.

  22. #22
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    ina33, istovremeno smo pisale

  23. #23
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Slažem se s cvijetom, i to je ta the predrasuda. I sličnu, ali u bitno manjoj mjeri i opsegu, bijem vezano za način začeća, samo na zdravstvenom terenu, ne na terenu ponašanja.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 13:00

  24. #24
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Kod svega ovog što je Pippi na početku navela, veliku ulogu igra posvojiteljski staž. I mene je u početku štošta nerviralo puno više nego sad i često bih se zaplitala u duga objašnjavanja podrazumijevajući da je s druge strane uvijek lako-i-sve-shvaćajuća-osoba. Sad prakticiram kratko i jasno, uz osmjeh.

  25. #25
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Da, tako se i to ovako... sa strane čita, kao promjenjivost i dinamika. Ali kao topic baš edukacije što je problem i kako riješiti, baš super i izvrsno što je ovako "takstativno navedeno" kao skup predrasuda i zašto to jesu predrasude.

    Vjerojatno ću ovdje biti off topic sa sljedećim komentarom, dijelom, ali ovo je stvarno otvorilo zanimlijva i ključna pitanja.

    Naime, to pitanje drukčijosti, i u priči posvojenje i (u bitno manjoj mjeri, rekla bih, jer činjenica IVF-a nije toliko javno svima poznata kao posvojenje) ... koje sretni ističu kao "čudo" i "posebno", a podozrivi promatrači sa strane sa "biži, biži, tuđi geni", "biži, biži, ko zna što je tu smućkano" (u sebi, kad gledaju sretnu obitelj)... na kraju, dođe na to da ljudi postaju "relativno obični roditelji relativno obične djece" i život krene svojom predivnom normalnom. I to uvidi i "ekipa sa strane", barem ovi koji su obitelji bliži, pa manje gleda sve kroz tu prizmu.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 02.09.2011. at 13:25

  26. #26
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Ina-niz - nisam niti ja iz početka bila imuna od tih društvenih predrasuda, i o posvojenju, a i o IVF-u. Jednostavno, o nekim stvarima, dok ti se ne približe, i ne razmišljaš previše pa kupiš šprance ponašanja okoline jer to radiš nesvjesno i jer je to "ekonomično ponašanje". Tj. ne razmišljaš o svakoj stvari na svijetu koja postoji, a ne tiče te se neposredno i u tom ti je trenu daleka, ono a-ha, znači hajmo sad razmotrit tu pojavu i vidjet koji je moj stav o tome, nego nehotice kupiš ovo što misli "tvoj krug" tj. preslikavaš "prevladavajuće ponašanje". Barem ja tako.

  27. #27

    Datum pristupanja
    May 2004
    Postovi
    239

    Početno

    Kad gledaš svoje dite - ne razmišljaš o načinu na koji ti je došlo. Ja za svoje trojke često, vrlo često zaboravljam da su začeti IVF-om. Jednostavno kad ih gledam sa drugom dicom - to su dica.
    A to šta se tiče gena - pa kako netko od nas uopće može znat kakve gene nosi??!!! MM i ja smo bili ušli u priču sa posvojenjem, ali sam u međuvremenu bila ostala trudna. Zapravo mi je želja ogromna bila dobit dite, e sad na ovaj ili onaj način to nam nije bilo bitno, samo smo želili dite u svojoj kući. Kad gledaš dite vidiš ljubav a ne gene. i to je dovoljno!!!

  28. #28
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj adriana prvotno napisa Vidi poruku
    Kad gledaš dite vidiš ljubav a ne gene. i to je dovoljno!!!
    Slažem se, i, u konačnici, nije fokus ni na genima, ni na načinu dolaska u obitelj.

  29. #29
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    I

    a ovo bi me užasno pogodilo i, kako moraš birati bitke, to bi bila bitka koju bih sigurno vodila. ti geni su predrasuda na kojoj se najviše mora raditi da se razbije.
    Cvijeta, to i jest moja bitka, a rješavam je tako da to moje dijete ne osjeti - ja sam buffer. To ljudi tako postavljaju prvo zbog te predrasude o "lošim genima", a drugo zato što te u dubini duše ne smatraju roditeljem, pa su uvjereni da između tebe i djeteta sigurno nešto ne štima. Npr. kada ti učiteljica djeteta kaže da si se ti "na njega navikla" iz toga je jasno njezino mišljenje da ti i tvoje dijete niste i majka i sin, odnosno obitelj. U tom pitanju postavila sam čvrstu granicu u školi: stojim čvrsto iza svog djeteta, ne iza svakog njegovog postupka, ali iza njega kao osobe i mog sina. Dovođenje u pitanje našeg sinovsko-majčinskog odnosa jednostavno ne dozvoljavam i svi znaju da bi to povuklo posljedice. U tome nisam popustljiva, ni za milimetar.

    To pripisivanje svega posvojenju ima još jednu neugodnu dimenziju, odnosno tu da se problemi koje dijete stvarno ima (npr. ADD kod moje kćeri) ne prihvaćaju kao takvi nego se pripisuju stresu od posvojenja, prethodnom domskom životu. Drugim riječima, problem se ne rješava nego se dijete "samo voli". To je isto štetno po dijete.

  30. #30
    Osoblje foruma pujica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Zagabria
    Postovi
    2,116

    Početno

    Ja sam se isto srela sa svim ovim predrasudama o kojima Pippi pise, ali mene to bas ne dira previse, odnosno ne dira me uopce jer su zapravo svi ljudi koji su reagirala na ovakve i slicne nacine zapravo ljudi koji nisu niti bliska obitelj niti bliski prijatelji nego siri poznanici... pripisujem to neznanju i znatizelji pa se ne zivciram nego se nasmijem i uredno okrenem pitanje tako da to bude neugodno navedenoj osobi. Najzabavnije su mi situacije u kojima se neka prodavacica/frizerka (znaci netko potpuno nepoznat) nadje komentirati kako nase dijete lici na jednog ili nijednog od nas, a mi se samo pogledavamo i pucamo od smijeha.
    Dosad mi je najgluplja situacija ikad bila kad me jedna osoba pitala hocu li sad zbog trudnoce vratiti svog sina natrag? Mislim da je to najbolje opisalo nju samu..

  31. #31
    Rebbeca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Zagorje zeleno
    Postovi
    871

    Početno

    Draga Pippi, susrela sam se sa gotovo svim navedenim komentarima, neki me nisu povrijedili ni malo, jer sam znala da su rečeni iz neznanja, a neki su me malo štrecnuli.
    Kao što je već netko u postovima spomenuo, puno radim na educiranju ljudi o posvojenju, jer mi već na uši ide komentar o puno djece za usvajanje, a nitko ih neće...

    Neugodno sam se osjećala kada je đakon koji nam je božićnih dana došao blagosloviti kuću pitao našu kćer ( koja je tada bila doma možda nekih 10-tak dana ): ... i kako ti je ovdje...?!
    A ugodno mi je i doslovce se rastopim kada ih učiteljica u školi hvali, i kaže da smo odlični roditelji, i da je barem više takvih

  32. #32
    Rebbeca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Zagorje zeleno
    Postovi
    871

    Početno

    Joj, pujica, grrrrr, mislim da bi joj oči iskopala...

  33. #33
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj pujica prvotno napisa Vidi poruku
    hocu li sad zbog trudnoce
    iskoristit ću priliku čestitati ti na, u dogledno vrijeme, dvostrukom majčinstvu

  34. #34
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj pujica prvotno napisa Vidi poruku
    Najzabavnije su mi situacije u kojima se neka prodavacica/frizerka (znaci netko potpuno nepoznat) nadje komentirati kako nase dijete lici na jednog ili nijednog od nas, a mi se samo pogledavamo i pucamo od smijeha.
    Moj muž na ta traženja sličnosti uvijek odgovara: Krv nije voda.

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    ja dosad nisam imala nekih posebnih pitanja ili komentara koje sam zapamtila kao neugodne, osim kod ljudi iz birokracije i kod medicinskog osoblja i liječnika. Mojoj kceri na nekoliko nalaza prva riječ ili rečenica piše posvojena, kao da je to najbitnija činjenica u vezi njenog zdravstvenog stanja. Ili pitanje jesmo li bili informirani u vezi njenog zdravstvenog stanja i anamneze kad smo ju posvajali. kao, da nam ju slučajno nisu podvalili???

    Ili preopširna ispitivanja sestara kod upisivanja na preglede, u početku sam bila blaga i "nenabrijana" al to ne pali, treba stvarno biti odrješit, i s nekim ljuima i bezobrazan ako treba.

    Što se tiče bitelji i bližih prijatelja stvarno nismo imali loših iskustava i nitko ne propituje nas i naše roditeljstvo i to mi je najvažnije, i štedi mi puno energije.

  36. #36

    Početno

    Citiraj krumpiric prvotno napisa Vidi poruku
    U široj društvenoj okolini prihvatljiva je opcija da si 2godine mlađa od muža, manje obrazovana, imaš manju plaću
    da ideš po principu završiš školovanje, kakvo bilo, nađeš dečka, 2godine hodate, on radi, ti možda radiš, udaš se, za 1-2godine rodiš i to ti je to
    ako može muško prvo

    ako išta od ovoga poremetiš, gotovo ti je

    Draga Krumpiriću, ja sam ti teško izgubljen slučaj. Eto, na mene se ne odnosi baš ništa od navedenog...

  37. #37

    Početno

    Hvala ljudi na komentarima, sjajni ste. Pusa! (nema smajlića na izbor, a i sustav mi ne da nego pet)
    Znala sam ja da ću ovdje naći pravo društvo za raspravu. Čokolada, savršen spisak što je primjereno pitati. Po meni je i krasno reći - ajme divno, čestitam, u biti ne znam ništa o posvojenjima, bi li mi mogla reći ... i onda može slijediti bilo kakvo pitanje i ono najintimnije jer se sve može odgovriti u okvirima primjerenosti i objasniti. A nije me teško za jezik povući i dociranje na temu posvajanja mi je trenutno omiljena tema.
    Ali kao što netko reče nisu s druge strane osobe koje razumiju. Nekad mislim da je kod nas ljudima reći "ne znam" nešto najneprihvatljivije pa iako ne znaju, prave se da znaju, pa se tek onda uvale u još dublje blato.

    Jedan od razloga zbog kojih su me neki komentari tj. predrasude i zablude o posvojenju začudile i rastužile ili "štrecnule" dijagnosticirao je MM. Kaže on da je to zato jer sam ja "asocijalna" On je na takve primjedbe krajnje neosjetljiv i okreće ih uvijek na najužasniji oblik crnog humora pa nasmijava i mene. Naime, on je daleko društveniji od mene s puno više kontakta s širokim skupom ljudi, dok sam ja hermetična u svom krugu. A u poslu i životu sam u poziciji u kojoj mi ljudi iz šire okoline rijetko kad išta komentiraju. Davno prije mi je tu i tamo netko prokomentirao zašto nemamo djece, ali sam to srezala u korjenu. Pa sam se "uspavala" i pustila da me uzrujaju "napadi" s nebranjene strane tvrđave. Situacija s posvojenjem mrve im je (ne znam zašto, ali tako je) dala "pravo" da komentiraju i posvajanje i odgajanje. Komentare u svezi s postupanjem i odgojem djeteta smatram, kako sam i napisala ranije, ravnim komentarima "studenata s viših godina" koje nisam zarezivala niti kad sam studirala
    Ali, ovaj spisak koji sam iznjela me zatekao. Zato sam ih i htjela objaviti. Po sistemu, ljudi moji, ne komentirajte na ovaj način. Prvo, to su kometari ljudi koji mi se pod "normalnim" okolnostima uopće ne bi niti obraćali u svezi s privatnim stvarima. Nadalje, to su sve komentari iz najboljih namjera. Bez iznimke. Komentare zlih namjera nisam niti dobila, a oni se ionako rijetko govore u lice.
    Kao i drugi koji su se ovdje sreli s komentarima frizerki/kozmetičarki/prodavačica. Međutim, ti me nisu povrijedili, više su mi na razini dosadnih muha koje živciraju. Više su me zabrinuli komentari nekih ljudi za koje sam očekivala da nemaju takve predrasude i zablude.
    Slažem se također da to ima bitne veze s posvojiteljskim stažom. Tu sam "friška" pa me još nešto i dira, međutim iz Zdenkinog, Rebekinog i Čokoladinog primjera jasno je da i tu vrijedi "psi laju, karavane prolaze".
    I jasno, bez obzira kako sad uživam u "svjetlima pažnje" jer smo friški roditelji, svakog čuda tri dana dosta, pa vjerujum da ze neko vrijeme nikome to neće biti čudno niti će mi imati potrebu objasniti kako smo plemeti/hrabri/imali vezu i slične gluposti.

    I da, na kraju ostaje samo edukacija. Edukacijom se i inače bavim, pa iz iskustva mogu reći da nauče samo oni zainteresirani, a ostalima je svako tumačenje uzaludan trud. Ali, treba se truditi, nikad se ne zna

  38. #38
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Moj muž na ta traženja sličnosti uvijek odgovara: Krv nije voda.
    I moj. A što je najzgodnije, njih dvoje su sve više fizički slični. Doživjeli smo da su nas dvije posve nepoznate žene na tramvajskoj stanici daleko od našeg kvarta (dakle, neupućene u našu obiteljsku priču) dugo zagledale i potom mi je, "iz čistog mira", jedna od njih rekla: "Gospođo, vaša kćerkica nema ništa vaše, ali je "pljunuti" vaš muž". Što drugo na to reći osim "Hvala, to mu je jako drago čuti!".

    Neću napisati ništa novoga, sa svime sam se susrela (osim s brojem 4., alternativa-djetetu-pas, jer je prije naše kćerkice u naš dom došao pesek iz azila). U samom početku sam se daleko nespretnije nosila s takvim izjavama, tada su bile i najčešće a ja sam bila sva emocionalno ustreptala i pomalo nesigurna. Sada mi iskustvo s takvim izjavama i roditeljski staž pomažu da na njih u pravilu ne reagiram emocionalno, u slučaju da procijenim da je riječ o dobronamjernoj znatiželji ili dobronamjernim nespretnim komentarima. U stvari, ne mogu se sjetiti da sam do sada na vlastite uši čula išta što bih mogla procijeniti nedobronamjernim.

    Sada sam osjetljiva na izjave od kojih želim zaštititi svoje dijete, i ako nije prisutna. Evo jedne od prije par tjedana, tijekom ljetovanja, vjerujem da je bila izrečena dobronamjerno, ali pokazuje ono što je možda stav mnogih iako ga nismo još čuli, a vezano je uz ono o "većoj kvaliteti biološkog roditeljstva"... Priča ide ovako: nas smo troje šetali prema trgovini, a nas dvije smo se držale za ruke. Susjeda s kojom smo zastali porazgovarati je, nakon raspitivanja o tome kako smo, u jednom trenu rekla "Kako bi lijepo bilo da još dobijete i svoje dijete". Mene je to doista zbunilo, u prvi tren nisam uopće kužila kamo smjera, pa sam odgovorila da imamo svoje dijete, na što je ona krenula objašnjavati da je mislila svoje, koje bismo rodili. Ne sjećam se što sam točno odgovorila, bila sam ljubazna - u to sam sigurna, jer mi je bitnije bilo to što naše dijete stoji tik uz mene, hvata mi se ručicama oko noge i sluša to sve i bez obzira što je malena, u velikoj mjeri razumije. I da ona mora znati da je najnašija što može biti, pa sam se spustila k njoj i onda smo si nas dvije rekle koliko se volimo (do neba i preko neba, to joj je trenutno mjera za jaaako puno) i još neke naše uobičajene nježnosti.
    Nadam se da ta gospođa neće takav komentar reći više nikada ni nama niti ijednoj drugoj obitelji, a mi smo se suočili sa situacijom za koju se nadam da ćemo ubuduće biti još spremniji.

    U vezi povezanosti gena i delinkventnog ponašanja, evo jedna situacija vezana uz jednog posvojenog dječačića. Kad je, nakon nešto dana u vrtiću, počeo psovati, jedna od susjeda komentirala je da je to sigurno naslijedio "od svojih pravih roditelja". Tako valjda postoji gen za psovanje. (ne znam bih li se smijala ili plakala)

    A propos tih pravih roditelja, u knjizi s pitanjima i odgovorima primjerenim djeci različite dobi (vezano uz začeće, porod, rastavu braka, rase, masturbaciju itd.; možda je neki od vas imaju, nisam zapamtila točan naziv ni autoricu), u poglavlju o posvojenju također se na par mjesta govori samo o biološkim roditeljima kao pravim roditeljima.

    Nedavno sam pak jednoj mami s kojom sam inače dosta razgovarala i činilo mi se da barata pojmovima objašnjavala razliku između udomiteljstva i posvajanja, i da smo mi roditelji, jednako kao i oni, iako nismo biološki.

    Pada mi na pamet kako je različita percepcija nas kao obitelji koju imamo mi sami i koju imaju neki iz naše okoline. Koliko god se mi silno voljeli i znali da smo mi kćer-mama-tata(-i pas), neki vjerojatno nikada neće smatrati da smo prava obitelj. U vezi njih se, s jedne strane, možemo truditi razbijati im predrasude, a s druge strane, ono što mi je najbitnije, pripremati svoje dijete kako se nositi s time.

  39. #39
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    Nama je alternativa djetetu - maca, koja kad treba jesti zamjauče "ma-ma-mauuuuu"! Naravno, nema veze jel' je pored mene ili MM
    Za ostalo šta ste pisale, nemam blage veze - još! Ali budem vam napisala kad budem prolazila kroz to

  40. #40

    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    81

    Početno

    Nisam sa teme posvajanja ali jesam sa potpomognute, i vidim kako nas ljute slični komentari okoline.
    Grozim se etiketiranja - to je IVF trudnoća, to je IVF porod, to je IVF dijete............
    I upravo zato "skrivam" način začeća svog djeteta.
    Možda izgleda kao da se sramim, ali, s obzirom na neodobravanje postupaka od strane uže okoline, odlučila sam gdje god je to moguće, jednostavno prešutjeti tu "sitnicu".
    Tako da je taj podatak zadni put evidentiran pri porodu - nisam "prijavila" pedijatru jer ne želim da za bilo koji eventualni zdravstveni problem bude - aaaaaa, to je IVF dijete.
    Mislim da bih tako postupila i prilikom posvojenja.

  41. #41
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Citiraj Shanti prvotno napisa Vidi poruku
    Koliko god se mi silno voljeli i znali da smo mi kćer-mama-tata(-i pas), neki vjerojatno nikada neće smatrati da smo prava obitelj.
    U dobi od 4,5 godina sam, ponovnom udajom moje mame dobila nebiološkog tatu. Biološkog sam ponovno upoznala u dobi od 14 godina i od tad smo manje-više u kontaktu stalno. Kad sam imala 18 je ušao u vezu s drugom ženom i dobili su 4 djece, jedno za drugim. Njihovu zajednicu nikad u životu ne bi nazvala obitelji, jer niti je on ikad toj djeci pokazao ljubav, (a da prije nije testirao djetetovi nakonost), niti je ijedno dijete uzeo za ruku i odveo na livadu i igrao nogomet, niti je čitao priču prije spavanja, niti je pjevao s njim, niti je svojoj ženi iskazao poštovanje, vrijeđa je i ne uvažava... Nikad nije bio ni tata in muž. I... ne znam da li jednom godišnje oni svi sjede zajedno za stolom i ručaju, večaraju, igraju čovječe ne ljuti se... štogod. Vjerovatno ni na Božić.

    Zato... vi ne da ste obitelj, nego ste Obitelj za primjer svima, ma koliko "pravih" ili "nepravih" članova brojite. Jer, kako je već neko istakao na nekom drugom topicu, na ovom podforumu, ljubav se djeljenjem množi... i to vi svi neprestano činite... i u svakom trenutku znate da je ljubav jedini začin koji je potreban da bi te male okice bile nasmješene i sretne.

    A ti "neki".... Vjerovatno dolaze iz formalne zajednice slične onoj koju je moj biološki tata stvorio, pa ne znaju prepoznati. I zato, nije im za zamjeriti.

  42. #42
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj kofer prvotno napisa Vidi poruku
    Mislim da bih tako postupila i prilikom posvojenja.
    Razumijem te i za IVF se slažem, zašto to isticati, je li dokazano da djeca začeta određenom metodom IVF-a imaju zbog toga određene specifične probleme (osim one saborske tvrdnje zastupnice Petir, ako se ne varam, vezane uz "frižidere")?

    Za posvojenje se ne mogu složiti, situacija je ipak drukčija. Činjenica jest da naša djeca imaju dva para roditelja, pa i u situacijama kada je prvi par roditelja imao isključivo onu biološku funkciju, odnosno začeće+trudnoću+porod. Činjenica je da neki od posvojitelja ne znaju baš sve detalje obiteljske anamneze u vezi kojih bi mogli biti zapitani npr. od liječnika specijalista. U takvoj situaciji, kada pisanje nalaza započinje bolestima u obitelji vezanim uz to područje (npr., koliko posvojitelja bi na to pitanje moglo odgovoriti alergologu, odnosno, koliko ih zna jesu li biološka majka ili otac bili alergični na nešto i na što), bilo bi ne samo nepotrebno, nego i za dijete štetno, zatajiti, a liječnika dovesti u zabludu. Potom, većina djece je došla svojim roditeljima (i) s određenom medicinskom dokumentacijom, na kojoj su i njihovi prethodni podaci (drugo prezime i možda drugo ime). Tu dokumentaciju će zatražiti novi pedijatar i novi specijalisti. Ukoliko dijete ostane kod liječnika koji su ga liječili do posvojenja, u tom slučaju oni su i tako upoznati s činjenicama. Mi smo s liječnicima do sada nailazili samo na pozitivnu diskriminaciju.

    I još mi ovoga trena pada na pamet... Većina nas ovdje neće čekati nekakav poseban, važan trenutak u kojem će dijete posjesti pred sebe i odjednom mu, nepripremljenom, do sedme godine, otkriti da mu nisu biološki roditelji i da su ga posvojili. To je nešto s čime većina nas odrasta, čijenica s kojom djeca koja su bila malena kad su posvojena rastu. Zatajivati to bi moglo zbunjivati dijete i u malenoj glavici stvoriti dojam da je prekrasan način na koji je naša obitelj nastala nešto što treba skrivati, dakle što je možda sramotno ili ružno. A to nitko od nas ne misli, štoviše, osobno smatram da je moja obitelj nastala na izuzetno prekrasan način.

  43. #43
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
    A ti "neki".... Vjerovatno dolaze iz formalne zajednice slične onoj koju je moj biološki tata stvorio, pa ne znaju prepoznati. I zato, nije im za zamjeriti.
    To je različita percepcija roditeljstva, toga što mamu i tatu čini pravima, između nas i "nekih", slažem se.
    Pisale smo istodobno

  44. #44

    Početno

    Citiraj Shanti prvotno napisa Vidi poruku
    ... znati da je najnašija što može biti, pa sam se spustila k njoj i onda smo si nas dvije rekle koliko se volimo (do neba i preko neba, to joj je trenutno mjera za jaaako puno) i još neke naše uobičajene nježnosti...
    Nadam se da ta gospođa neće takav komentar reći više nikada ni nama niti ijednoj drugoj obitelji, a mi smo se suočili sa situacijom za koju se nadam da ćemo ubuduće biti još spremniji.
    Hvala draga Shanti, eto upravo zato sam otvorila ovu temu. Naše je dijete isto najnašije tj., apsolutno naše, tu nema komparativa (naše i našije). Pa ovdje ima forumašica koje su nakon posvojenje dobile "čudo bebu" pa nigdje nisam ni u primisli vidjela da je netko napisao, hej, društvo, eto nakon onoga dobili smo i naše dijete. Užas.
    I da, grozim se od takvih komentara. Sad sam se i prisjetila da mi je jedna usputna poznanica rekla još davno kad je doznala da smo aplicirali za posvojenje - lijepo od vas što ste na to odlučili (prema točkama 2. i 4.), ali šteta što ne možete imati svoje djece..." S time ću ja i izaći na kraj (jedno uho unutra, drugo van), ali da mi je dijete uz mene, pa zar ne bi posivio od muke.
    Da, na to točno treba biti spreman.
    Pusa

  45. #45

    Početno

    Citiraj kofer prvotno napisa Vidi poruku
    Tako da je taj podatak zadni put evidentiran pri porodu - nisam "prijavila" pedijatru jer ne želim da za bilo koji eventualni zdravstveni problem bude - aaaaaa, to je IVF dijete.
    Mislim da bih tako postupila i prilikom posvojenja.
    Draga Kofer, to se zna događati u (kako ja volim nazvati) površnoj medicini. Kad ne znaju što bi rekli onda će reći da je to aaaaaaa, zbog pušenja (ako ste ikad zapalili i samo jednu cigaretu) ili aaaaaa, zbog prehrane (ako kažete da ne volite meso) ili aaaa, zbog IVF-a i slične gluposti. I sama sam bila na IVF-ovima i ne znam bih li baš svima rekla za to. Ali, za posvajanje - nema izbora. Shanti je dobro objasnila. U našem je slučaju muški biološki predak naše mrve i nepoznat pa je "obiteljska" anamneza zbilja veliki upitnik. A osobno i ne držim puno do obiteljske anamneze, to je samo uvod u priču o zdravstvenom statusu. Niti jedan ozbiljni liječnik ozbiljan zdravstveni problem ne raspravlja i ne razmatra u svjetlu obiteljske anamneze. Danas se to radi genskim testiranjima kod nasljednih bolesti. Obiteljska anamneza je čak i u biološkim obiteljima upitne točnosti (tko se čega sjeća dalje od roditelja, eventualno po koje bake, a razne su se dijagnoze i simptomi u obiteljima često sakrivali zbog "sramote" ili ostali neprepoznati) i na nju se ne oslanja puno u ozbiljnoj dijagnostici i praćenju zdravlja.

    Mi nismo imali nikakvih problema sa zdravstvenim sustavom, dapače, ali po tom pitanju nismo sasvim reprezentativan slučaj (liječnici koji prate mrvu mahom su prijatelji i kolege koji je također obožavaju), tako da ne mogu relvantno govoriti o mogućoj diskriminaciji.
    Nas ljute i diskriminiraju razne "tete" po uredima i šalterima kojima se mora reći da je dijete usvojeno radi ostvarivanja svojih prava pa onda počinju priče po točkama 1-6 i smatranje biološkog roditeljstva jedinim "the roditeljstvom" kao ultimativna zabluda i predrasuda.

    OT Apropos djece iz IVFa, reći ili ne reći... Uvijek me nasmije priča iz parka obližnje kuće. Jedan tata čuvao je dječačića i napadno ga jako, jako pazio da se ne ogrebe, udari ili sl. Kad mu je jedna od prisutnih mama rekla s osmjehom - pa pustite dijete, neće mu se ništa dogoditi, ne možete ga tako štiti, odgovorio je (u pol' šale, u pol' zbilje), gospođo draga, ovo je dijete koštalo xx tisuća eura, neopisive boli i više putovanja u Prag, u mojoj se smjeni neće ni ogrebati...

  46. #46
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj Shanti prvotno napisa Vidi poruku
    I moj. A što je najzgodnije, njih dvoje su sve više fizički slični. Doživjeli smo da su nas dvije posve nepoznate žene na tramvajskoj stanici daleko od našeg kvarta (dakle, neupućene u našu obiteljsku priču) dugo zagledale i potom mi je, "iz čistog mira", jedna od njih rekla: "Gospođo, vaša kćerkica nema ništa vaše, ali je "pljunuti" vaš muž".
    Pada mi na pamet kako je različita percepcija nas kao obitelji koju imamo mi sami i koju imaju neki iz naše okoline. Koliko god se mi silno voljeli i znali da smo mi kćer-mama-tata(-i pas), neki vjerojatno nikada neće smatrati da smo prava obitelj. U vezi njih se, s jedne strane, možemo truditi razbijati im predrasude, a s druge strane, ono što mi je najbitnije, pripremati svoje dijete kako se nositi s time.
    Prvi citat: I kod mene je isto - često mi se znalo dogoditi da mi sažalno kažu: Gospođo, ništa nije pokupio od vas, sav je tatin!

    Drugi citat: To je to. Neke predrasude jednostavno postoje i trebaš se naučiti kada se i kako boriti s njima, a kada ih treba jednostavno ignorirati. Ne možeš se stalno boriti s time. To procjenjujem vrlo jednostavno - borim se kad je situacija takva da to postaje problem moje djece ili obitelji, a ne borim se ako je tako da to ostaje samo problem osobe koja tako misli. Nismo mi jedini koji se nose s predrasudama - puno je takvih drugačijih.
    Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 03.09.2011. at 20:53

  47. #47
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    I da još nešto dodam, nikad nisam niti bih tajila posvojenje. To ne znači obavještavat svakog nezainteresiranog susjeda da su mi djeca posvojena, ali postoje ljudi koji to moraju znati: to su svi oni s kojima smo na bilo koji način bliski i svi oni koji rade s našom djecom. A i mnogi drugi saznaju i to mi nimalo ne smeta. Moja djeca i moje roditeljstvo za mene su sreća, radost, blagoslov i ponos.

  48. #48
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Meni se jedna obratila nakon duljeg zagledanja: Gospođo, ova starija ista vi, a mlađa...Božemioprosti, ko da nije vaša!

  49. #49

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    I da još nešto dodam, nikad nisam niti bih tajila posvojenje. To ne znači obavještavat svakog nezainteresiranog susjeda da su mi djeca posvojena, ali postoje ljudi koji to moraju znati: to su svi oni s kojima smo na bilo koji način bliski i svi oni koji rade s našom djecom. A i mnogi drugi saznaju i to mi nimalo ne smeta. Moja djeca i moje roditeljstvo za mene su sreća, radost, blagoslov i ponos.
    Potpisujem

  50. #50

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Meni se jedna obratila nakon duljeg zagledanja: Gospođo, ova starija ista vi, a mlađa...Božemioprosti, ko da nije vaša!
    S obzirom da čitava naša okolina zna da je mrva posvojena kod nas je situacija sljedeća - znate, gotovo mi je neugodno reći, ali mala strašno liči na vas, nemojte se uvrijediti...

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •