Stranica 1 od 3 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 108

Tema: Trebamo li ići psihologu?

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jan 2020
    Postovi
    9

    Početno Trebamo li ići psihologu?

    Pretpostavljam da ime možda već ovakva tema , preusmjerite me ako je potrebno. Ne znam kako da skratim priču. Mama sam dvije djevojčice 8 i pol g i 5g.
    Starija kćer je, kako bih rekla, od rođenja vrlo plačljivo, tvrdoglavo i teško odgojivo dijete.
    Uvijek sve po njenom, tupi svoje dok ne izludi cijelu kuću, doslovno. Muž i ja se zaista teško nosimo s tim.
    Prije je to bilo užasno dugo vrištanje, sada ispoljava na raznorazne načine. Ne znam što bih od primjera uopće izdvojila.
    Imali smo fazu pišanja u krevet,,,trajalo je neko vrijeme, povremeno, 3 noći piša, 2 tjedna ne, 5 noći piša, 3 tjedna ne. Riješili smo problem s alarmom za noćno mokrenje.
    Ona je jako sramežljivo dijete koje teško uspostavlja kontakt, prvi, s ostalom djecom, srami se, nesigurna je jako u sebe i često u životu neke stvari neće ni probati od straha da ne uspije.
    Bez obzira na to, vrlo brzo je naučila voziti bicikl, rolati, pisati,čitati. Čita i piše od 4 godine. Ponekad imam osjećaj da je u svom nekom filmu..Kad joj nešto objašnjavam, kao da fleda kroz mene.
    U vrtiću i školi, dakle nitko od stručnih osoba mi nikad nije rekao da je primjetio da nešto ne štima. Da, povučenija je, da sramežljiva je, da ne želi plesati kad drugi plešu, ali u pravilu mirno i poslušno dijete koje ne radi probleme, ne ističe se posebno, voli raditi sama, ima prijatelje, iako mi je često znala doma reći da se s njom nitko ne želi igrati.
    Po rođenju seke, naravno da je bilo problema, neposlušnost, mučile smo se sve tri jer je i beba bila zahtjevna, i ona i meni je trebalo odmora, muž je radio po cijele dane. Voli seku jako, ali se ne slažu baš, uvijek borba oko igračaka, tv-a i slično. U početku ne, ali sad je i nasilna prema seki, samim time i seka prema njoj i svakodnevno se nosim s konstantnim svađama, deranjem , čupanjem, guranjem..
    Radim smjenski rad, kao i moj muž . Nemamo svoju neku komnstantu, svaki dan nam je drugačiji. U međuvremenu čuva baka dok mi radimo.
    Ono zbog čega se baš sada javljam je muka oko škole. Od kad je krenula u školu, ono, ide to, u školi je super uvijek kaže, čita lijepo, učiteljica je hvali, piše, računa..
    Voli se pravit blesava, strašno voli od sebe radit nekog tko ništa ne razumije, znam da je pametna i bistra. Od kad je bila mala ispituje pitanja razna, tipa s 4g "kako nastaje staklo, kako je nastao svemir" i slično, i nikad nije zadovoljna danim odgovorom.
    Dakle, školu kao voli, svaki dan dođe doma, u školi je supeeeer biloooooooo, supeeerrrr, kaj ima, ima zadaće? Uvijek kaže malo, i onda, satima ali saaaaaatimaaaa odugovlačenje, čekanje, sve drugo je zanimljivije, gasim tv, radio, stišavam mlađu kćer, samo ne bi li ova imala mira, ali ne vrijedi. Pošaljem je u sobu da piše za radnim stolom, tek tamo ne radi ništa, doslovno smo izluđeni i više zaista ne znam šta da radim.
    Potrošila sam se od pričanja, potrošena sam od objašnjavanja,uvijek kažem, sebi ćeš pomoć ako se koncentriraš i riješiš brzo , onda imamo vremena za tv, igru, park, bilo što.
    Ne vrijedi, pomažem, uvijek sam na raspolaganju ako nešto ne ide, oboje smo, dogovaramo, dajemo do znanja da nas zanima što radi, hvalimo ju da je pametna, inteligentna, ali ovo sa zadaćom nas ubija. Doslovno je sposobna, kad ima popodne školu, doć iz škole, ko fol krene pisat zadaću, ne napiše skoro ništa, jer eto bas je zanimljivo buljit u bijeli zid ili sat, i onda u 21h vidim da nema smisla, nakon sati i sati nagovaranja, a moj život i život mlađe kćeri ne može stati radi nje i njene zadaće, pošaljem ju spavat, i onda panika, ALI NISAM NAPISALA,e pa tko ti kriv. Ujutro, doručak, ja obavim plac i sl, mlađu u vrtić, dođem doma, ona tek onda kreće pisati, do tad se igrala dok me nije bilo.
    Kao da ne razumije ili što? I onda piše piše dok već skoro ne kasni u školu,u školu uvijek naknap i često ne napisane zadaće do kraja.
    Ona jednostavno ne želi i ne razumije da mora napisati zadaću. Bilo je situacija kad bih joj jednostavno nakon par sati uzela knjige i bok. Onda tuli da će dobit 1 i tako, ja kažem neka dobiješ , jer me zaista zaista izludi.
    Molila sam učiteljicu da slobodno bude malo stroža vezano za te zadaće, da surađujemo, ali ništa. Planiram skoro opet ići kod nje na razgovor.
    Danas je kulminiralo jer ja sam na poslu, muž je bio s njom doma, sve su se lijepo dogovorili, da piše zadaću, pohvalio ju je sve lijepo ,super, otišla u sobu, on legao malo odmoriti jer isto ide raditi do 1h u noći, došao u sobu, ona riječi napisala nije nego je vadila sekine igračke i igrala se. Poludio je, uzeo joj knjige i rekao da ni neće pisati zadaću.
    Zvala ga je da gdje su knjige, ja mu kažem neka joj dozvoli ovaj put da napiše to i bok, on smatra da stalno tako popuštamo i zato i radi to. Ima još hrpa toga ali ne mogu sada sve tipkati sjetiti se uopće svega.
    Pa ja vas molim, trebamo li ići psihologu? Da interveniram u tom pravcu? Išli smo u par navrata kad je piškila u krevet, psihologica ništa posebno nije rekla, fokus je stavila na ljubomoru na seku i da će to proći.
    Ne znam više što da radim , svi dani su nam opterećeni s njenom školom i zadaćom. Nije jedina, i mlađa traži pažnju, i ja trebam vrijeme za sebe, muž i ja nemamo vrijeme za nas dvoje nikada, kada ne nađemo zajedno doma, svak legne na svoj dio kreveta i umre umoran dok jedna od njih ne dolazi doma.
    Eh da, još nešto, jede poskrivce, uzima slatkiše poskrivce, neb branim, čisto ne dozvoljavam u toj mjeri koliko mi ona mogla pojesti, a granica kod nje nema, pa se penje po kuhinji, uzima poskrivce, trpa papiriče svuda.. Uvijek, zašto? zasladi se, ali iza doručka, ručka, ne rano ujutro, dobit ćeš uvijek, nemoj skrivati, i onda još gore.
    Uzela mi je 200 kn iz novčanika prije par mjeseci, nisam ni znala, odnosno, znala sam da su nestali, ali sam mislila da sam ih ipak potrošila, nađem ih nakon mj dana u ormariću, i onda je priznala da ih je uzela, zašto? Jer si je htjela kupiti nešto. Ali što? Imaš sve, kupimo, naravno isto u granicama, ali njoj nikada dosta, jednostavno uvijek traži više, a ne razumije posljedicu, ili je toliko inatljiva... Ne znam. Znam da sam pretjerala u pisanju, ali ovako se nemam kome obratiti, jednostavno nitko ne razumije , a muž i ja stalno iste priče vrtimo u krug.
    Hvala vam puno, kome se bude dalo čitati.

  2. #2
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Imate darovito dijete koje je samo naucilo citati sa 4. godine i cudite se zato sto joj je zadaca -dosadna?
    Nadite psihologa koji ce testirati njezine sposobnosti i uputiti vas koje su poteskoce darovite djece.
    Ima dosta i tema o tome na forumu.

  3. #3
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Ovo kao da sam ja pred koju godinu pisala, samo što moja ima 3 g. stariju sestru pa je polako shvaćala da se za školu ipak mora raditi.
    Mogu misliti kako u školi umire od dosade i još sad kad uče samo štampana slova. S druge strane je nesigurna, s manjkom samopouzdanja i ne želi pokazati da išta zna jer bi se "izložila".
    Osim ovog što je Sirius napisala, dodala bih samo da je upišete na neku aktivnost koja će je potpuno okupirati tako da zna da mora brzo srediti zadaće jer nakon toga ide na tu aktivnost.
    Prepustite joj i neke obaveze, da osjeti samostalnost i odgovornost. Neka ide u dućan, neka radi popis sama, neka računa koliko novaca treba, dajte joj da radi kućanske poslove uz nadzor (to je, doduše teško ako je baka uz njih jer bake sve rado hoće umjesto njih). Dajte joj do znanja da sve može, da joj vjerujete.

  4. #4
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Agresija je zbog frustracije i tog raskoraka sposobnosti i nezrelosti.

  5. #5
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Da, i nastojte da ta aktivnost ne zahtijeva veliki kućni umni rad jer ćete dobiti kontraefekt tj., shvatit će to kao dodatnu domaću zadaću.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Jan 2020
    Postovi
    9

    Početno

    Pošaljem ju u dućan, ode , obavi bez problema, uvijek gleda kako da si sakrije ostatak novaca, bar nešto , kao da mi ne skužimo. objašnjavam joj da nema potrebe za tim, ima kasicu, sprema, dajem joj sitniš, dam joj da si kupi nešto kad smo vani, parkić, ljeto, da odabere poklon, odjeću... Ide joj se na ruku maksimalno.
    Na vanškolsku aktivnost ide unazad par mjeseci, zadovoljna je. Uvijek kažem, ako ne napišeš zadaću, nema parka, nema tv-a. Jednostavno nju to ne dira.
    Nikad nije bilo toga s čim bi se nju moglo kazniti pa da se trgne. Kad joj nešto uzmem, isplače more suza, a za 20 minuta sve zaboravi.
    Voli sa mnom kuhati, zajedno dosta radimo, razgovaramo. Neki dan mi je u autu rekla da sa mnom nekad razgovara kao da razgovara s najboljom prijateljicom. Stvarno je bistra, duhovita, za svoju dob, razmislja o nekim stvarima npr o kojima mlađa, ni u peti... I onda ovo...

  7. #7
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    http://forum.roda.hr/threads/15986-D...Darovita+djeca


    Dijete se ponasa apsolutno normalno i ocekivano obzirom na karakter i sposobnosti. Nema to veze s vama i vasim kucinim pravilima. Stavila sam link na temu, ima materijala pa ti bude mozda nesto jasnije .

  8. #8
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Meni to izgleda kao deficit pažnje. Čitanje i pisanje je naučila pomoću vas roditelja ili uz mobitel i tablet? Ako je ovo prvo možda je doživjela nešto kao burnout gdje ste je previse isforsirali još i prije polaska u školu, a ako je ovo drugo onda su joj ekrani promijenili način na koji razmišlja i sinapse u mozgu. Da to sredite trebat ćete razgovor sa psihologom da vama objasni kako dijete istrenirati da odrađuje dosadne rutinske zadaće bez previše fiksanja s dopaminom. Možda upis na učenje sviranja instrumenta, možda vaša prisutnost dok piše zadaću, možda više vremena bez ekrana... a možda je doista nadareno dijete i ove zadaće vidi kao gubitak vremena.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 16.01.2020. at 23:22

  9. #9
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Da ima deficit pažnje, zujala bi u školi i ne bi stizala završiti školski rad.
    Dijete koje ima deficit pažnje ne možeš naučiti čitati i pisati s 3-4 godine. A sposobnu ili darovitu djecu i inače ne učiš čitati i pisati, oni to nauče sami.

  10. #10
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Pa i ne stigne ga završiti. Tamo je pokreće adrenalin pa svu pažnju usmjeri na ono što treba znati i što se traži. Možda i novce sprema iz potrebe za adrenalinom.
    Možeš prosječnu djecu naučiti pisati i čitati ako im staviš tablet u ruke koji obrće slova i riječi dan i noć. Ili ako forsiraš. Kako bi uopće dijete naučilo slova i riječi bez da ga netko provede kroz to? Bez obzira koliki bio genije ono mora imati pred sobom resurs iz kojeg uči.

  11. #11
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Ne moraš bistrog koncentriranog trogodišnjaka provoditi ni kroz što. Ako je okružen slikovnicama i ako mu netko čita, sam se zainteresira za brojke i slova i krene ih proučavati. Trebaš mu samo osigurati olovku i papir. Tu i tamo te pita ima li Z kvačicu i je li nešto Č ili Ć.

  12. #12
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Dijete koje ima deficit pažnje, ima ga i doma, i u školi, i na zahodu, i među igračkama.

  13. #13

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Možda nije trebalo tako, ali ja sam sa svojom decom (vrlo sličnog ponašanja kao curica iz uvodnog posta) sedela (i još ovu godinu ću sedeti uz mlađeg) dok su radili svoje zadatke u prva dva razreda. Ako sam očekivala da dete samo uradi domaći, to je značilo višesatno otezanje i scene. Ali ako sam samo odsedela njihove domaće tik uz njih, bez ikakvog pomaganja osim uz uz more pohvala i povremeno vraćanje pažnje na zadatke, domaći je bio rešen za 20 minuta i dan je mogao da ide dalje. Bitno je samo bilo ne dopustiti nikakav prazan hod - gotov zadatak, odlično, hajde sledeći. Gotova matematika, prelazimo na čitanje, i tako redom dok se sve ne završi.
    Sa tim što moji obično nemaju neku nerazumnu količinu za domaći, i različiti su. Starija je takva da lako krši dogovore i satnice, i sa njom sam domaći radila čim dođe iz škole i jede, sve druge varijante su bile gore. Mlađi je drugačiji, poštuje satnicu, ali jednostavno ne može da radi domaći odmah nakon škole, njega puštam da se odmori par sati pa onda sedam uz njega i domaći. U trećem sam konačno ostavila stariju da sama radi, tako planiram i sa mlađim. Nemam pojma da li je to pedagoški ispravno ili ne, meni je spaslo moje živce i vreme, a i dečje samopouzdanje, jer ako dete koje čita i pomalo piše od 4-5 godine satima sedi pred neurađenim zadatkom, znači da mu i dalje treba neki oblik naše pomoći.

  14. #14
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Pa da, sjediti nad necim sto je dosadno ( i davno usvojeno) isto treba nauciti.
    ( ja se uvijek cudim kako roditelji NE sjede uz dijete prve razrede osnovne skole nego ocekuju da to djeca odrade sama. Posebno ako postoji neki problem. Jer nije problem samo slabije usvajanje gradiva.)

  15. #15
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Kao prvo, ako imate mogućnosti, mislim da je vrlo korisno otići psihologu, jer se kao što si sama napisala teško nosite sa ponašanjem svoje djevojčice.
    Već sam razgovor vas roditelja sa psihologom bi bio koristan, a te obrade djece koje ljudi rade si isto svakome donijele samo korist.
    Ne znam odakle su forumašice na temi zaključile da je djevojčica darovita, ali psiholog bi tu svakako mogao donijeti procjenu.

    Kao drugo, apsolutno se slažem da trebate sjediti s kćeri dok piše zadaće. Super je kad su djeca od početka školovanja dovoljno samostalna da obavljaju svoje obaveze, ali ako nisu, onda im je pametnije pomoći nego se ljutiti. Znači - odredite vrijeme, sjednite s njom, prokomentirajte zadaću, ako je problem u tome da je zadaća dosadna, dodajte nekakve zadatke, pokušajte povezati zadaću sa stvarnim životom. Pretpostavljam da sa osam i pol godina i nema ne znam koliko zadaće. Ja bih joj dala još i dodatnih zadataka!

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj *armani prvotno napisa Vidi poruku
    Pošaljem ju u dućan, ode , obavi bez problema, uvijek gleda kako da si sakrije ostatak novaca, bar nešto , kao da mi ne skužimo. objašnjavam joj da nema potrebe za tim, ima kasicu, sprema, dajem joj sitniš, dam joj da si kupi nešto kad smo vani, parkić, ljeto, da odabere poklon, odjeću... Ide joj se na ruku maksimalno.
    Na vanškolsku aktivnost ide unazad par mjeseci, zadovoljna je. Uvijek kažem, ako ne napišeš zadaću, nema parka, nema tv-a. Jednostavno nju to ne dira.
    Nikad nije bilo toga s čim bi se nju moglo kazniti pa da se trgne. Kad joj nešto uzmem, isplače more suza, a za 20 minuta sve zaboravi.
    Voli sa mnom kuhati, zajedno dosta radimo, razgovaramo. Neki dan mi je u autu rekla da sa mnom nekad razgovara kao da razgovara s najboljom prijateljicom. Stvarno je bistra, duhovita, za svoju dob, razmislja o nekim stvarima npr o kojima mlađa, ni u peti... I onda ovo...
    Potpisujem što su forumašice rekle - darovito dijete, koje ima velik raskorak između intelektualne zrelosti i emotivne (ne)zrelosti.
    Stvarno bi bilo dobro konzultirati se s psihologom. Ako škola ima stručnu službu, to je prvi korak. Ako nemaju psihologa, možeš pitati školskog liječnika (tamo gdje ste obavljali pregled procjene sposobnosti za školu). Inače, i stručna služba u školi i liječnik iz školske ambulante kontaktirati će učiteljicu, što je bitno, da i tijekom nastave dijete dobije odgovarajući pristup. Nije dobro da je smatraju zločestom, nego treba prepoznati njezine prave potrebe. Ona se upravo za to bori na jedini način koji joj je dostupan - drečanjem i skretanjem pažnje na sebe.

    Psiholog vam može pomoći naći aktivnost koja će djetetu poslužiti za stjecanje ravnoteže. Forumašica mitovski je za svoju kćer našla plivanje. Moj mlađi sin se našao u glazbenoj školi, a išao je i na dramske radionice. Njegova prijateljica je išla na gimnastiku. Učenje stranih jezika isto nije loša ideja.

    Takvoj djeci znaju se dopasti i neke radionice u školi (robotika, informatika, novinarstvo...). Istraži malo što se nudi u okvirima koje imate, da ne mora daleko ići i da ne morate to nešto ekstra plaćati. Teško je to organizirati u uvjetima kad roditelji imaju rad u smjenama, pa zato kažem - probaj naći nešto zanimljivo u okviru mogućnosti koje imate. Što više aktivnosti - to bolje. Klinci brzo nauče upravljati vremenom i ne događaju se više cirkusi sa zaboravljnim zadaćama. To je važno i za kasnije školovanje.
    Sretno!
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.01.2020. at 08:57

  17. #17
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
    Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
    Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.

  18. #18
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Ja se čudim kako netko misli da mora s djetetom pisati zadaću?!?
    S nekima se mora, ali s mnogima ne mora.
    Čemu generaliziranje?
    Nije mi jasno ni odakle zaključci da je darovita?
    Malena iz ove priče, a i roditelji trebaju savjet i pomoć stručnih osoba.
    I učinite to što prije.
    Budite uporni i uspjet ćete.
    Sretno.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  19. #19

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    zg
    Postovi
    1,366

    Početno

    Tanči ?!?

    a po čemu ti zaključuješ ovo kaj si ti napisala?!? i otkud ti pravo?
    uz dužno poštovanje, i ti si si dala prostora....

  20. #20
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
    Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
    Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.
    Ovo ne treba generalizirati. Moj stariji NIKADA u životu nije zaboravio zadaću, jer je takva osoba. Mlađi je imao drugačiji pristup, ima ga i danas, ali njemu je trebao nadzor. I dan danas mu treba vanjska prisila. Oni jednostavno moraju naučiti način na koji će im najbolje ići odrađivanje obveza. Netko moje sam (moj stariji - taj je savjesniji od mene, nisam zaslužna), a nekom je bolje da ima organizirano vrijeme i aktivnosti tako da je mogućnost preskakanja obveza minimalna. U osnovnoj školi to je produljeni boravak u nižim razredima, a kasnije već polako moraju sami.

    Nije dovoljno uz dijete sjediti, jer tako od sebe napraviš njegovu štaku. Treba ga poučiti kako da si sam pomogne - nek zapisuje što ima za zadaću i do kad...Dok još ne znaju pisati, to je posao učiteljice, a kasnije bi ih i ta ista učiteljica trebala polako upućivati. Zato je bitno "dihati učiteljima za ovratnik" dok su djeca u nižim razredima, a ponekad i dalje. Ne mislim time da učitelje treba gnjaviti, nego da je za dijete bitno da učitelji i roditelji traže od njih iste stvari.

  21. #21
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno Trebamo li ići psihologu?

    Citiraj mama pticica prvotno napisa Vidi poruku
    Tanči ?!?

    a po čemu ti zaključuješ ovo kaj si ti napisala?!? i otkud ti pravo?
    uz dužno poštovanje, i ti si si dala prostora....
    Otkud tebi pravo?
    Ja imam pravo na javnom forumu komentirati javno objavljenu i svima dostupnu temu.
    Što ti nije jasno?
    Beti napiše da se mora sjediti s djecom i pisati zadaće.
    Ja kažem da ne mora sa SVIMA!
    I to je točno.
    Dalje se nemam namjeru prepucavati s tobom kao ni objašnjavati svoje stavove na koje imam pravo.
    Tebi ako se ne sviđa, preskoči.




    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Posljednje uređivanje od Tanči : 17.01.2020. at 09:54

  22. #22
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Ja se čudim kako netko misli da mora s djetetom pisati zadaću?!?
    S nekima se mora, ali s mnogima ne mora.
    Čemu generaliziranje?
    Nije mi jasno ni odakle zaključci da je darovita?
    Malena iz ove priče, a i roditelji trebaju savjet i pomoć stručnih osoba.
    I učinite to što prije.
    Budite uporni i uspjet ćete.
    Sretno.


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Pa bistra je, kad je naučila čitati u dobi od 4 godine - samostalno.

  23. #23
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Treba BITI s djetetom, ne pisati sa djetetom. Njima je ljepše ako roditelj sudjeluje. Meni je to normalno.
    Kao što bebu prve godine ne ispuštaš iz ruku, kao što sa njima uvijek ideš liječniku, kao što im se budiš noćima, kao tisuću drugih stvari koje radiš za djecu.

  24. #24
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Gdje piše da je naučila samostalno?
    Promaklo mi je.

  25. #25
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Pa bistra je, kad je naučila čitati u dobi od 4 godine - samostalno.
    Peterlin,
    Dijete može biti bistro ili natprosječno inteligentno, ali to ne znači da je i darovito.
    U današnje vrijeme uz pomoć raznih ekrana nije problem naučiti čitati pa čak i govoriti strane jezike.
    Većina djece uistinu sve ranije savladavaju čitanje. Pisanje već malo teže.
    Ne želim secirati ovu curicu.
    Pogotovo zato jer me jako podsjeća na jedno dijete meni izuzetno drago.
    U njenom ponašanju ja vidim vapaj.
    Ona treba pomoć.
    Ne našu.
    Stručnu.
    Roditelji isto.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  26. #26
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Gdje piše da je naučila samostalno?
    Promaklo mi je.
    U pravu si - nije pisalo da je samostalno naučila čitati, ali je pisalo da roditelji rade u smjenama itd. pa sam ja zaključila da je dijete samostalno naučilo čitati. Kako god - ne znam da bi baš netko učio čitati dijete koje za to ne pokazuje interes, tako da vjerujem da nisam daleko od istine. Ne bih rekla da su je prisiljavali ili tjerali.

    Uostalom, to je nebitno za topic. Bitno je da savjet psihologa ne bi škodio.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jan 2020
    Postovi
    9

    Početno

    Naucila je, ajmo reci sama. Nismo nikada forsirali i sjedili s njom i poticali ucenje slova i brojeva. Jednostavno je uz igru ucila, zanimalo ju je. Tv voli, tablet nemamo, mob dobije jako rijetko, oduvijek je tako, za poneki crtic.
    Od samog pocetka skole sam uz nju dok pise zadacu, nije da sjedim pored nje na stolcu, ali sam 2m dalje, ukljucena sam maximalno, gledam, pitam jel ide, komentiramo zajedno zadacu, poticem je da razmisli ako nesto ne ide, u izrazavanju zna imat problema, dajem primjere..
    Ali, nisam ja uvijek doma kad radi zadacu. Baka se ne ukljucuje dok ju ona cuva recimo, tako da ona radi sama.
    Printala sam joj dodatne zadatke, uz igru rjesavala s njom.
    U 1 razredu je bila dijete koje jedino cita besprijekorno i pohvaljena zbog toga.
    Strucne sluzbe kod upisa u 1 razred komentiraju kako je napredna za svoju dob i ozbiljna.
    Znam da nam treba psiholog i definitivno idem u tom smjeru.
    Trenira karate, dala sam joj na izbor aktivnost, zasada joj se to svida.
    Recimo imali smo 1 zanimljivu situaciju. Zaboravila je pisanku iz prirode jedan dan i pisala u skoli na papir. Rekla sam joj da to mora prepisati u pisanku jer ce izgubit se papir. Danima je odugovlacila a to nije radila. Dosla je subota, ostavila sam je doma na sat vremena da radi zaostatke, i to, dok mi obavimo nesto. 4 puta me zvala jel stvaaaarno mora to prepisat.?? Da, moras. Nemas puno, gotova si brzo. 2 poziv, jel bas moram? 3 poziv jel bas moram? 4 poziv, mama ja sam to zaljepila u pisanku.

  28. #28
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin,
    Dijete može biti bistro ili natprosječno inteligentno, ali to ne znači da je i darovito.
    U današnje vrijeme uz pomoć raznih ekrana nije problem naučiti čitati pa čak i govoriti strane jezike.
    Većina djece uistinu sve ranije savladavaju čitanje. Pisanje već malo teže.
    Ne želim secirati ovu curicu.
    Pogotovo zato jer me jako podsjeća na jedno dijete meni izuzetno drago.
    U njenom ponašanju ja vidim vapaj.
    Ona treba pomoć.
    Ne našu.
    Stručnu.
    Roditelji isto.


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Istina je - vrhunska darovitost "tipa Einstein" je izuzetno rijetka, ali ima puno više bistre iznadprosječne djece koja imaju problema u adaptaciji, jer je sustav školovanja (a i društvo u cjelini) prilagođen prosječnima i malo manje od toga.

  29. #29
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Gdje piše da je naučila samostalno?
    Promaklo mi je.
    Piše u prvom postu:
    Bez obzira na to, vrlo brzo je naučila voziti bicikl, rolati, pisati,čitati. Čita i piše od 4 godine.
    Pretpostavljam da nema baš previše roditelja na svijetu koji ciljano i s namjerom dijete od 4 godine krenu učiti slova, pa se valjda zaključilo da je "samostalno" naučila.

    Mojih starijih dvoje su isto s 4 godine pisali = sami prepisivali na papir slova od negdje drugdje, ispitivali u dućanu i na velikim natpisima "koje je ovo slovo", slovkali i sl., znali napisati ime, mama, tata, "sretan rođendan" i sl., na način da su sami to krenuli ispitivati, bez da im je netko s namjerom to pokazivao. Mislim, i da uče uz tablet (moji ga tada nisu imali) opet nije isto buljiti u ekran i reproducirati sam ispravno slova i riječ na papir. Mislim, vjerojatno je proces učenja olakšan ako ti na ekranu sve objasni, no opet treba dijete to samo napisati i na papir.


    Za utjehu otvaračici teme:
    - moji dvoje su također kao bebe i todleri često vrištali, bacali se i slično
    - česti emocionalni ispadi u svakoj dobi (6 i 9 su sad)
    - stariji (3. razred) isto treba da netko sjedne kraj njega kad je škola u pitanju, inače ne ide baš, isto zna biti svađa, kažnjavanja, ja sam mu isto znala uzimati knjige i znalo je to sve skupa trajati satima, a nekako smo došli do faze kad smo shvatili da je najjednostavnije kad on kaže: "učit ću, ali molim te sjedni kraj mene" - ne moram ništa posebno ni raditi, bitno je da sam blizu, i da me on nešto pita ako mu padne na pamet
    - ne znam jesu li nešto posebno daroviti, ali oboje su "prilično inteligentni" da se tako izrazim, plus je mala od 2 psihologa "dokazani perfekcionist", krasna kombinacija: intelektualno napredni za svoju dob, emocionalno nezreli za svoju dob, i to rezultira time čime rezultira
    - Ja sam išla psihologu, nema ništa loše u tome, dapače, meni je super... no moraš biti svjesna da je odlazak psihologu 1x ili 2x i da na kraju opet 24h ostaneš ti (i tvoj muž) sam s djetetom i vi ste ti koji se moraju ta 24h izboriti sa svim izazovima. i onda sutra ispočetka. Meni je psiholog pomogao samo da mi napiše na papiru to što sam vjerojatno institiktivno već i sama znala. On ti da "opće upute", a ti onda imaš borbu s tim svaki dan da te upute pretočiš u stvarnost i svaku situaciju, jednu po jednu. A taj 1, ili 2 ili 5 susreta s psihologom ti nisu dovoljni da te drže cijelo vrijeme, pa su tu meni pomagale knjige koje iznova otvaraš i čitaš kad zaboraviš što ono treba i samo vičeš i živciraš se. Npr. samo jedna "Razvoj dječjeg mozga", a u knjižnici sam našla i svakakvih drugih o zahtjevnoj djeci.
    - naravno ako vam je to fizički i financijski dostupno možete ići psihologu i na radionice djetetom, to puno pomaže nekim obiteljima koje si to mogu priuštiti.

    Samo polako, potraži stručnu pomoć - psiholog + literatura i sve će biti u redu .

  30. #30

    Datum pristupanja
    Jan 2020
    Postovi
    9

    Početno

    Iskreno, potakla me na ovo jedna tema s ovog foruma na koju sam slucajno nabasala, gdje zena pise tocno ono sto se meni dogada, a nemam to s kim podjelit jer nailazim na osudivanja.
    Ona je moje dijete, zeljeno, voljeno, ali smo jednostavno zapeli u tom krugu svadanja, zamjeranja, neprestanih molbi, prepirki i ocaja gdje meni dode da sebe ispalim na mars, gdje mislim da smo mi krivi, da krivo odgajamo, neprestan osjecaj krivnje zbog toga sto nekad sretna odem na posao samo da se ne moram svadat, gdje sam udaljena i pravim se da je sve ok, a lomim se stalno i vrtim film iznova i iznova. Mlada je jednostavnije dijete koje je lakse odgajati iako je isto tvrdoglava i ima musice, ali naspram starije mi dode kao apaurin. Onda imam osjecaj da vise "tople" paznje pridajem mladoj i da to nije u redu, da sve to starija primjecuje i da zbog toga trazi jos vecu paznju. Drugi dan pak mislim da nije tako i tako se vrtim. Doslovno se raspadam psihicki.
    Sve bih dala za nju samo da bude sretna i da joj zivot prolazi lakse. Ne forsiram odlicne ocjene, ne trazim da bude savrsena, ali se jako tesko nosim s njom.

  31. #31
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj *armani prvotno napisa Vidi poruku
    Naucila je, ajmo reci sama. Nismo nikada forsirali i sjedili s njom i poticali ucenje slova i brojeva. Jednostavno je uz igru ucila, zanimalo ju je. Tv voli, tablet nemamo, mob dobije jako rijetko, oduvijek je tako, za poneki crtic.
    Od samog pocetka skole sam uz nju dok pise zadacu, nije da sjedim pored nje na stolcu, ali sam 2m dalje, ukljucena sam maximalno, gledam, pitam jel ide, komentiramo zajedno zadacu, poticem je da razmisli ako nesto ne ide, u izrazavanju zna imat problema, dajem primjere..
    Ali, nisam ja uvijek doma kad radi zadacu. Baka se ne ukljucuje dok ju ona cuva recimo, tako da ona radi sama.
    Printala sam joj dodatne zadatke, uz igru rjesavala s njom.
    U 1 razredu je bila dijete koje jedino cita besprijekorno i pohvaljena zbog toga.
    Strucne sluzbe kod upisa u 1 razred komentiraju kako je napredna za svoju dob i ozbiljna.
    Znam da nam treba psiholog i definitivno idem u tom smjeru.
    Trenira karate, dala sam joj na izbor aktivnost, zasada joj se to svida.
    Recimo imali smo 1 zanimljivu situaciju. Zaboravila je pisanku iz prirode jedan dan i pisala u skoli na papir. Rekla sam joj da to mora prepisati u pisanku jer ce izgubit se papir. Danima je odugovlacila a to nije radila. Dosla je subota, ostavila sam je doma na sat vremena da radi zaostatke, i to, dok mi obavimo nesto. 4 puta me zvala jel stvaaaarno mora to prepisat.?? Da, moras. Nemas puno, gotova si brzo. 2 poziv, jel bas moram? 3 poziv jel bas moram? 4 poziv, mama ja sam to zaljepila u pisanku.
    Ako stigneš baciti pogled na knjige - na pamet mi padaju dvije:

    Stanley Greenspan: Vještine igrališta
    Stanley Greenspan: Sjajni klinci

    Obje imaju u sebi primjere djece koja su napredna, ali imaju problema s uklapanjem u zadane okvire. Imaju i metode kako s tim pametno i nježno izaći na kraj.

    Meni su puno pomogle i knjige koje su napisali Steve Biddulph i njegova supruga: Tajne sretne djece i Nove tajne sretne djece

    Ali važnije od knjiga je vrijeme koje provodite s djetetom. Ne mora ga biti puno, ali mora biti dobro osmišljeno. Zdravoseljački savjet - ne smije se sve vrijeme svesti na natjeravanje oko obveza, treba naći nešto što će vas veseliti i čemu ćete se zajednički radovati. Ne mora to biti ništa veliko. Svakodnevne aktivnosti prilagodiš tome. Kod nas doma to je bio odlazak u vikendicu, radovi u voćnjaku i cvjetnjaku... osim toga ribolov, elektronika (to su bile aktivnosti koje su moji sinovi provodili s tatom) i slično. Mlađi sin je volio i naučio kuhati. Stariji voli sastavljati namještaj... Jednom je za rođendan tražio da mu kupimo lemilicu, još debelo u osnovnoj školi. Eto...

    Često im je bitno da ih ne smatramo malima. Davanje zadataka tipa "donesi kruh iz pekare, zamijeni knjige u knjižnici, odnesi smeće..." daje im osjećaj odraslosti, a istovremeno nama puno pomaže.

    Uspjet ćete, samo treba malo promisliti gdje imate prostora za provođenje vremena s djecom. To ne znači da morate kućne poslove ostaviti po strani, nego da djecu treba uključiti u puno aktivnosti koje se ionako moraju obaviti.

  32. #32
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    Ja bih samo rekla da se ne slazem s konstatcijom da sjedenje kraj djeteta dok pise zadace cini cuda za njegovo samopouzdanje- dapace mislim da najvece cudo za djetetovo samopouzdanje cini saznanje da sam uspijeva u izvrsavanju svojih obaveza. I bez namjere da se uvucem u individualne primjere- uvijek bih bila sklonija tomu da se NE sjedi s djetetom nego da se sjedi, a kamoli da se to u osnovnoj skoli podrazumijeva


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  33. #33
    pepi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    ZAGREB
    Postovi
    1,503

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Ja bih samo rekla da se ne slazem s konstatcijom da sjedenje kraj djeteta dok pise zadace cini cuda za njegovo samopouzdanje- dapace mislim da najvece cudo za djetetovo samopouzdanje cini saznanje da sam uspijeva u izvrsavanju svojih obaveza. I bez namjere da se uvucem u individualne primjere- uvijek bih bila sklonija tomu da se NE sjedi s djetetom nego da se sjedi, a kamoli da se to u osnovnoj skoli podrazumijeva


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Apsolutno se slažem!

  34. #34
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Ja bih samo rekla da se ne slazem s konstatcijom da sjedenje kraj djeteta dok pise zadace cini cuda za njegovo samopouzdanje- dapace mislim da najvece cudo za djetetovo samopouzdanje cini saznanje da sam uspijeva u izvrsavanju svojih obaveza. I bez namjere da se uvucem u individualne primjere- uvijek bih bila sklonija tomu da se NE sjedi s djetetom nego da se sjedi, a kamoli da se to u osnovnoj skoli podrazumijeva


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    I ja se slažem apsolutno s tim kada je u pitanju opća populacija osnovnoškolske djece . To si htjela i reći?
    Ali kada je u pitanju dijete koje će provesti 2-3-4 sata zureći u zid umjesto u knjigu onda je bolje sjesti kraj njega ako je to ono što mu nešto znači .

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2020
    Postovi
    9

    Početno

    Netko je dobro napisao, ona je intelektuakni prezrela a emocionalno nezrela za dob i tu dolazimo do problema. Uvijek smo je dozivljavali starijom nego sto je jer se tako ponasala. Svekar je imao mozdani kad je ona imala 6g. Objasnili smo joj, prilagodeno njoj kako i zasto se njemu to dogodilo, ali nije bila zadovoljna tim odgovorom dok joj nisam objasnila kako izgleda mozak, krvne zile, sto je za sto zasluzno i kako to funkcionira i kako je doslo do mozdanog, uz pomoc knjige i slika. Onda je bila zadovoljna odgovorom. I tako oko svega.

  36. #36
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    Htijela sam reci da bih bila sklonija traziti uzroke i rijesenja koja ne bi podrazumijevala dugorocan roditeljski angazman oko skolskih obaveza.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  37. #37
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Kod takve djece stalno treba tražiti uzroke i rješenja za to hoće li ili neće ići na wc, izaći iz stana, ući u auto, izaći iz auta, ući u stan, jesti, sjesti, leći (kad su manji) pa su školske obaveze samo prirodan nastavak stvari .
    Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 17.01.2020. at 13:07

  38. #38
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Htijela sam reci da bih bila sklonija traziti uzroke i rijesenja koja ne bi podrazumijevala dugorocan roditeljski angazman oko skolskih obaveza.


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    To uopce nije sporno. Samo.treba prvo otkriti razlog da bi se mogo utjecati na posljedice. Nisam sigurna da roditelji bas uzivaju u druzenju uz skolsko gradivo. Sigurna sam da ima i puno boljih nacina provodenja vremena .

  39. #39
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    Pa ne mislim da je uopce uzrok sjedenju uz djecu roditeljsko uzivanje. No bome ne mislim niti da je uvijek u pitanju dijete kod kojeg niti jedan drugi pristup ne pali. Dapace mislim da je ucestalo sjedenje rezulatat svakakvih kombinacija osobnosti, gdje je dobrim dijelom bitna i osobnost roditelja (a ne samo djeteta). Pa uostalom i na ovoj se temi provukao temeljni stav da je sjedenje nerijetko potrebno, prihvatljivo pa i pohvalno te beneficirajuce za djecu.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  40. #40
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,643

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
    Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
    Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.
    Čitam i ne vjerujem

    Nikad u životi nisam sjedila kraj djece dok rade bilo šta za školu.

    Niti su to radili moji roditelji samnom.

  41. #41
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Pa ne mislim da je uopce uzrok sjedenju uz djecu roditeljsko uzivanje. No bome ne mislim niti da je uvijek u pitanju dijete kod kojeg niti jedan drugi pristup ne pali. Dapace mislim da je ucestalo sjedenje rezulatat svakakvih kombinacija osobnosti, gdje je dobrim dijelom bitna i osobnost roditelja (a ne samo djeteta). Pa uostalom i na ovoj se temi provukao temeljni stav da je sjedenje nerijetko potrebno, prihvatljivo pa i pohvalno te beneficirajuce za djecu.


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Pa ako se dijete ne snalazi samo ili ima problema u savladavanju gradiva nesto je sporno u tome da roditelj sjedne uz dijete i pomogne mu?
    Pricamo o prvom, drugom razredu... moje misljenje je da je u ovom sustavu izuzetni štetno ne sjesti uz dijete ako ima neki problem izvrsavati zadatke koji se od njega ocekuju. Naravno da odredenim broju djece to nije potrebno. Super za njih i njihove roditelje. Da je otvaracici teme tako ne bi postojala ova tema.
    Posljednje uređivanje od sirius : 17.01.2020. at 14:05

  42. #42
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    Citiraj *armani prvotno napisa Vidi poruku
    Iskreno, potakla me na ovo jedna tema s ovog foruma na koju sam slucajno nabasala, gdje zena pise tocno ono sto se meni dogada, a nemam to s kim podjelit jer nailazim na osudivanja.
    Ona je moje dijete, zeljeno, voljeno, ali smo jednostavno zapeli u tom krugu svadanja, zamjeranja, neprestanih molbi, prepirki i ocaja gdje meni dode da sebe ispalim na mars, gdje mislim da smo mi krivi, da krivo odgajamo, neprestan osjecaj krivnje zbog toga sto nekad sretna odem na posao samo da se ne moram svadat, gdje sam udaljena i pravim se da je sve ok, a lomim se stalno i vrtim film iznova i iznova. Mlada je jednostavnije dijete koje je lakse odgajati iako je isto tvrdoglava i ima musice, ali naspram starije mi dode kao apaurin. Onda imam osjecaj da vise "tople" paznje pridajem mladoj i da to nije u redu, da sve to starija primjecuje i da zbog toga trazi jos vecu paznju. Drugi dan pak mislim da nije tako i tako se vrtim. Doslovno se raspadam psihicki.
    Sve bih dala za nju samo da bude sretna i da joj zivot prolazi lakse. Ne forsiram odlicne ocjene, ne trazim da bude savrsena, ali se jako tesko nosim s njom.

    zbog ovih napisanih stvari trebate otići psihologu, da vam pomogne da se iskobeljate iz tog vrtloga neuspješne komunikacije u kojoj se svi osjećaju loše, nevezano za konkretno ovo sa zadaćama

    što se tiče zvrkanja, imala sam identičan problem kao i ti, ali ne mogu reći da sam nešto mudra iz njega izašla. Isto bih preporučila kao što su cure rekle: dodati neke aktivnosti da se smanji taj raspon vremena koji je na raspolaganju za napravit zadatak. Sjećam se moga, u stanju saaaatima pisati zadaću, uz sve moguće zvukove, lupkanja, črčkanja, glupiranja.. I onda na vrata pokuca njegov prijatelj i zove ga na igru. Ja kažem da će moći tek kad napiše zadaću. Gle čuda, za deset dana je dovršena (točno). Ne mogu sad više reći dokad je trajalo, ali znam da to sad više ne radi, odgađa početak, ali jednom kad počne uzme i napravi.
    Uglavnom, probajte stavljat neki time limit za pisanje, tipa ako napišeš do toliko sati možeš gledati tv, ako ne napišeš do toliko sati ne možeš.

  43. #43
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Gruba podjela bi bila da postoje slučajevi kad je
    - dijete iz knjige, pa roditelj nema nikakvu potrebu sjediti i išta kontrolirati, osim ako se baš nešto iznimno i kratkotrajno ne poremeti
    - dijete s kojekakvim teškoćama (od sitnih emocionalnih nezrelosti do kojekakvih stanja i poremećaja) pa roditelj u početku ili dulje mora biti prisutan i nadzirati
    - dijete iz prethodnog stavka, ali roditelj misli da škola nije roditeljski posao pa kola u nekom času nužno krenu nizbrdo, a onda bude kasno za intervenciju.

  44. #44
    pepi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    ZAGREB
    Postovi
    1,503

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Pa ako se dijete ne snalazi samo ili ima problema u savladavanju gradiva nesto je sporno u tome da roditelj sjedne uz dijete i pomogne mu?
    Pricamo o prvom, drugom razredu... moje misljenje je da je u ovom sustavu izuzetni štetno ne sjesti uz dijete ako ima neki problem izvrsavati zadatke koji se od njega ocekuju. Naravno da odredenim broju djece to nije potrebno. Super za njih i njihove roditelje. Da je otvaracici teme tako ne bi postojala ova tema.
    Sasa se referirala na Betin post kako je uz djecu u nižim razredima potrebno sjediti dok pišu zadaću.Dakle, uz svu djecu. Znam hrpu roditelja koji su tako sjedili od prvog osnovne pa se to produžilo i na fakultetu

    Naravno da ako postoji problem,da treba pomoći djetetu.

  45. #45
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    Poanta u ovim podjelama djece na zahtjevnu i nezahtjevnu je da podrazumijevaju nekog univerzalnog roditelja. Jedan dio odnosa prema skoli i obavezama dolazi iz odosa roditelja prema djetetu, roditelja prema skoli, generalnih stavova u obitelji itd.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  46. #46
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj pepi prvotno napisa Vidi poruku
    Sasa se referirala na Betin post kako je uz djecu u nižim razredima potrebno sjediti dok pišu zadaću.Dakle, uz svu djecu. Znam hrpu roditelja koji su tako sjedili od prvog osnovne pa se to produžilo i na fakultetu

    Naravno da ako postoji problem,da treba pomoći djetetu.
    Tvoja djeca su isla u boravak ili su ostajala doma sama od prvog razreda i morala su sama organizirati vrijeme i posao? Pitam, jer pretpostavljam da su Betina djeca bila u smjenskoj nastavi.

  47. #47
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,643

    Početno

    Da, naglasak je bio na SVU djecu. Pa zato valjda i teba MO dobiti plaću, jer sjedi uz djecu dok pišu zadaću

  48. #48
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Naravno, Saša, i taj faktor treba uzeti u obzir, ima roditelja koji nadziru stalno bez ikakve potrebe. Samo, treba uzeti u obzir i faktor nepostojane kvalitete nastavnika pa ako si kao roditelj potpuno isključen iz školovanja i u srednjoj shvatiš da je OŠ nastavnik hrvatskog i matematike bio slab, dijete ti se lako nađe u nebranom grožđu itd.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 17.01.2020. at 14:38

  49. #49
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Poanta u ovim podjelama djece na zahtjevnu i nezahtjevnu je da podrazumijevaju nekog univerzalnog roditelja. Jedan dio odnosa prema skoli i obavezama dolazi iz odosa roditelja prema djetetu, roditelja prema skoli, generalnih stavova u obitelji itd.


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Jedan dio, ali nikako jedini dio.

  50. #50

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    557

    Početno

    Citiraj *armani prvotno napisa Vidi poruku
    Iskreno, potakla me na ovo jedna tema s ovog foruma na koju sam slucajno nabasala, gdje zena pise tocno ono sto se meni dogada,
    Nadam se da ne jedna moja.

    Kao odgovor na tvoje pitanje, da, trebate psihologa.
    I to radi toga što ti od njega lošije biti ne može.
    Može biti ili isto (što neće) ili bolje.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •