Stranica 6 od 6 PrviPrvi ... 456
Pokazuje rezultate 251 do 294 od 294

Tema: Psihoterapija i dozivljaj iste u drustvu

  1. #251
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Pa mi ta tvoja izjava nužno zvuči kao “nema potrebe za terapijom ako imaš nekog za kavicu”.
    Otprilike tako nekako. Kad je to u svojstvu "aerobika".

    Masa ljudi ne ode na pretrage koje i nisu mental floss baš iz tog razloga što za privatnike nemaju novca, a za socijalce živaca.

  2. #252
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    3,924

    Početno

    Sto se tice zapada, prva je stvar da im fali dosta psihijatara u sustavu, to je stalna stvar radi cega i kod nas fali sve vise psihijatara jer mnogi kolege odlaze van. Druga stvar je da su tome, a i skupoci psihijatra, doskocili na nacin da su razvili jake mreze socijalne psihijatrije koje ne nose lijecnici nego drugo medicinsko i nemedicinsko osoblje ( socijalni radnici, defektolozi, psiholozi). Dakle postoje razni programi koji su uglavnom usmjereni na preveniranje pogorsanja sto ukljucuje da je pacijent znacajno vise “prisutan” u sustavu i samim time se moze lakse i brze intervenirati. Programi koje spominjem su od mjera za zaposljavanje, raznih “wellness” settinga koji traju nekoliko tjedana gdje pacijenti borave, socijaliziraju se, bave sportom etc., skrbi u vidu patronaze koja obilazi oboljele u njihovim domovima, inkluzivnih smjestaja za oboljele gdje po recimo 3-4 covjeka zive zajedno u zajednici, a jednom tjedno ih obilazi medicinska sestra etc. Psihijatar je preskup da bi bio ta poveznica. Sve te zemlje imaju manje hospitalizacija nego mi, sto znaci da njihovi programi djeluju. U Hrvatskoj se trenutno provodi projekt tzv mobilne psihijatrije gdje educirano osoblje odlazi u domove oboljelih- no to je na razini projekta, placeno iz sredstava projekta, HZZO to ne placa. Inace nas zakon o zastiti osoba s dusevnim smetnjama je star tek dvije, tri godine i vrlo slican zakonima kakve imaju zapadne zemlje.
    Jos bih htijela reci da unatoc tome sto je tema preplavljena idejom da su teske psihijatrijske bolesti nelijecive, a sve je drugo kamilica koju mogu rijesiti psiholozi i frendovi, da VECINA psihijatrijskih pacijenata, OGROMNA VECINA, nisu neugodni, teski opasni za svoje obitelji, ne trebaju im hitne ni policije, potrebno im je lijecenje, koje nije idealno, ali je dostupno.
    I da se isto tako velikoj vecini pacijenata moze pomoci da im bude bolje i da poprave kvalitetu zivota.
    Inace mislim da ne postoji zemlja u kojoj je psihoterapija apsolutno dostupna svakom tko to pozeli jer je to naprosto iznimno zahtjevno i skupo da bi placao javni servis. No u Hrvatskoj postoji, postoje psihoterapijske dnevne bolnice i postoji sustav individualne psihoterapije- no naravno da nas je malo obzirom na potrebe.

  3. #253

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,352

    Početno

    Meni je žao što više ljudi ne ide na psihoterapiju, a sigurna sam da bi svakome dobro došla. Svi se mi s nečim borimo ili su nam neke životne situacije teške. I daleko je to od kavice s prijateljima. Nisu svi prijatelji odlični u davanju savjeta ili pomaganju u kriznim situacijama, a u nekim situacijama ti može pomoći samo stručna osoba.
    Mene iznimno smeta taj mentalitet, koji se obično svede na "ja sam takav/takva, uzmi il ostavi". A malo provest psihohigijenu, malo poraditi na sebi i osvijestiti probleme koje donosi takav stav? Truditi se biti najbolja verzija sebe?
    Daleko je to od aerobika.
    Posljednje uređivanje od annie84 : 24.01.2020. at 10:12

  4. #254
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    2,930

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Jos bih htijela reci da unatoc tome sto je tema preplavljena idejom da su teske psihijatrijske bolesti nelijecive, a sve je drugo kamilica koju mogu rijesiti psiholozi i frendovi, da VECINA psihijatrijskih pacijenata, OGROMNA VECINA, nisu neugodni, teski opasni za svoje obitelji, ne trebaju im hitne ni policije, potrebno im je lijecenje, koje nije idealno, ali je dostupno.
    I da se isto tako velikoj vecini pacijenata moze pomoci da im bude bolje i da poprave kvalitetu zivota.
    Skroz se slažem s ovim. I sad tema može napokon započeti .

    E sad, zašto onda ta ogromna većina, ili neki dio te većine, pretpostavljam ne odlazi psihijatru/psihoteraperutu ili barem običnom psihologu?

    Ja bih rekla da je tu jako važan razlog neprepoznavanje i od same osobe i od bližnjih da ti pomoć treba. Gdje smo mi vjerovano nekako kolektivno naučili “guraj dokle ide”. I tek kad imaš burn out, odnosno dođeš do neke točke “kad stvarno više ne možeš”, TEK onda počneš RAZMIŠLJATI o tome da ti ta pomoć MOŽDA treba. Onda tako neko vrijeme samo razmišljaš, onda tek počneš istraživati kad i gdje i što ti je uopće dostupno. Onda odabereš način, ali onda ti treba još koji mjesec da odeš “jer ipak možeš sam, malo ćeš se isplakati, prošetati po prirodi pa će biti bolje”. Ili nikad uopće ni ne odeš.

    I zato sto u tim tvojim previranjima bi li ili ne bi, još i imaš nepodrzavajuci sustav, tj. sam mu ne vjeruješ. Ili je skupo sve jako.

    Ja sam sinoć napisala Kosjenki da mislim da im je vrijeme za tražiti pomoć “jučer”. Pa je i Kaee napisala da potraže pomoć odmah ako mogu. Pa si jutros mislim jesam li uplašila ženu, no s druge strane mislim da mogu zamisliti u kakvom si kaosu s bolešću i onda se pri tome još boriš s tim treba li ti stručna pomoć ili ne treba i možeš li sam.

    Kod njih je najčešći stres novijeg datuma, a puno previše puta sam vidjela ljude koji zaglave godinama i nikada ne prerade nešto što je trebalo.

  5. #255
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Sasa, hvala sto si konkretizirala kako taj ps sustav izgleda, on zvuci smisleno i bio bi nam sig puno pomogao - od patronaze do inkluzijskih zajednica, da opcija nije bila opet privatna na kraju te tuzne balade (priv. staracki dom, drzavni smo procijenili neprihvatljivim, zanijemili smo kad smo to vidjeli). Vjerujem da je zakon odlican, nadam se da ce to jednog dana zazivjeti u postojanju ove nase mlade zemlje.

  6. #256
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    2,930

    Početno

    Vjerojatno nam treba nacionalni program ranog otkrivanja psiholoških/psihijatrijskih problema.

  7. #257
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Ne znam.kako funkc drzavna uprava al imamo svakakvih sredisnjih ureda za ehrvatsku, pa drz inst traze pecat i potpis, ubijaju akademsku zajednicu s izvjescima za dobit projekte. Iz moje perspektive, vrijeme za implementaciju super zakona je jucer. Nadam se da bi pisanje i usvajanje nacionalnog programa ubrzalo implementaciju, a ne otezalo. Nadam se da ce nas u rh biti i kad sve to zazivi.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 24.01.2020. at 10:29

  8. #258
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,004

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Nadam se da bi pisanje i usvajanje nacionalnog programa ubrzalo implementaciju, a ne otezalo. Nadam se da ce nas u rh biti i kad sve to zazivi.



    Meni je ovo gore odlično te patronažne, inkluzijske zajednice i sl.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 24.01.2020. at 10:44

  9. #259
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    4,203

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Vjerojatno nam treba nacionalni program ranog otkrivanja psiholoških/psihijatrijskih problema.
    Pilot-projekt: https://posi.hr/svecano-obiljezavanj...skolske-djece/

    Prvaši u srednjim školama na sistematskom ispunjavaju upitnik u svrhu probira rizika u mentalnom zdravlju.
    Posljednje uređivanje od Jurana : 24.01.2020. at 10:54

  10. #260
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    2,930

    Početno

    Okupirale smo temu .

    Sjetila sam se još jednog značajnog razloga zašto ljudi ne idu na terapiju/liječenje.

    Zato što to nije čarobni gumb koji pritisneš pa ti je bolje. Nego je proces na kojem ti sam moraš jako puno raditi. I koji može biti izuzetno težak i bolan.

    Neki ljudi se toga boje i ne žele se zapravo suočavati sami sa sobom i svojim najdubljim dubinama. Sjećam se razgovora s jednom jako pametnom i obrazovanom osobom koja sve o svemu zna i svega je svjesna, koja je oboljela, i svima i njoj je jasno da treba pomoć. Osoba malo zagrebe, nešto učini po tom pitanju uzimanja pomoći, ali onda izađe iz svega. I kad obaviš cijeli razgovor i to hoće li na uputnicu ili privatno, može li si priuštiti ili ne može, hoće li saznati ekipa na poslu ili neće, hoće li nastaviti s lijekovima ili neće, i sve to osoba lijepo i racionalno argumentira i prihvati, opet stane i kaže da neće na samu psihoterapiju. Zašto? "Bojim se kopati po tome svemu. Ne želim kopati unazad do svih događaja koje će netko htjeti iskopati iz mene". I to bude kraj, nema nakon toga nikakvog razgovora.

  11. #261
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    2,930

    Početno

    Citiraj Jurana prvotno napisa Vidi poruku
    Pilot-projekt: https://posi.hr/svecano-obiljezavanj...skolske-djece/

    Prvaši u srednjim školama na sistematskom ispunjavaju upitnik u svrhu probira rizika u mentalnom zdravlju.
    Bravo!

  12. #262
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,145

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Skroz se slažem s ovim. I sad tema može napokon započeti .

    E sad, zašto onda ta ogromna većina, ili neki dio te većine, pretpostavljam ne odlazi psihijatru/psihoteraperutu ili barem običnom psihologu?

    Ja bih rekla da je tu jako važan razlog neprepoznavanje i od same osobe i od bližnjih da ti pomoć treba. Gdje smo mi vjerovano nekako kolektivno naučili “guraj dokle ide”. I tek kad imaš burn out, odnosno dođeš do neke točke “kad stvarno više ne možeš”, TEK onda počneš RAZMIŠLJATI o tome da ti ta pomoć MOŽDA treba. Onda tako neko vrijeme samo razmišljaš, onda tek počneš istraživati kad i gdje i što ti je uopće dostupno. Onda odabereš način, ali onda ti treba još koji mjesec da odeš “jer ipak možeš sam, malo ćeš se isplakati, prošetati po prirodi pa će biti bolje”. Ili nikad uopće ni ne odeš.

    I zato sto u tim tvojim previranjima bi li ili ne bi, još i imaš nepodrzavajuci sustav, tj. sam mu ne vjeruješ. Ili je skupo sve jako.

    Ja sam sinoć napisala Kosjenki da mislim da im je vrijeme za tražiti pomoć “jučer”. Pa je i Kaee napisala da potraže pomoć odmah ako mogu. Pa si jutros mislim jesam li uplašila ženu, no s druge strane mislim da mogu zamisliti u kakvom si kaosu s bolešću i onda se pri tome još boriš s tim treba li ti stručna pomoć ili ne treba i možeš li sam.

    Kod njih je najčešći stres novijeg datuma, a puno previše puta sam vidjela ljude koji zaglave godinama i nikada ne prerade nešto što je trebalo.
    Nisi me preplašila, svjesni smo da treba ili da će trebati..zapravo bio je psihijatar kod njega u bolnici nakon što je priznao da skoro mjesec dana nije spavao, nakon kratkog razgovora (onako u sobi s ostalim pacijentima, njemu je to više zvučalo kao zafrkancija) psihijatar je prepisao lijekove i to je to.
    Trenutno smo u gore opisanoj situaciji" guraj dokle ide", ja sam u Slavoniji, on u Zg, na poslu ludnica (imamo zajednički obrt u kojem sada kreću rokovi i ludnica, novozaposleni se trude no nije dovoljno), a nalazi opet ne valjaju...
    Mislim da ću danas otići do opće prakse vidjeti dali mogu tu nešto, negdje blizu...naravno ako budem stigla

  13. #263

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,031

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    Sto se tice zapada, prva je stvar da im fali dosta psihijatara u sustavu, to je stalna stvar radi cega i kod nas fali sve vise psihijatara jer mnogi kolege odlaze van. Druga stvar je da su tome, a i skupoci psihijatra, doskocili na nacin da su razvili jake mreze socijalne psihijatrije koje ne nose lijecnici nego drugo medicinsko i nemedicinsko osoblje ( socijalni radnici, defektolozi, psiholozi). Dakle postoje razni programi koji su uglavnom usmjereni na preveniranje pogorsanja sto ukljucuje da je pacijent znacajno vise “prisutan” u sustavu i samim time se moze lakse i brze intervenirati. Programi koje spominjem su od mjera za zaposljavanje, raznih “wellness” settinga koji traju nekoliko tjedana gdje pacijenti borave, socijaliziraju se, bave sportom etc., skrbi u vidu patronaze koja obilazi oboljele u njihovim domovima, inkluzivnih smjestaja za oboljele gdje po recimo 3-4 covjeka zive zajedno u zajednici, a jednom tjedno ih obilazi medicinska sestra etc. Psihijatar je preskup da bi bio ta poveznica. Sve te zemlje imaju manje hospitalizacija nego mi, sto znaci da njihovi programi djeluju. U Hrvatskoj se trenutno provodi projekt tzv mobilne psihijatrije gdje educirano osoblje odlazi u domove oboljelih- no to je na razini projekta, placeno iz sredstava projekta, HZZO to ne placa. Inace nas zakon o zastiti osoba s dusevnim smetnjama je star tek dvije, tri godine i vrlo slican zakonima kakve imaju zapadne zemlje.
    Jos bih htijela reci da unatoc tome sto je tema preplavljena idejom da su teske psihijatrijske bolesti nelijecive, a sve je drugo kamilica koju mogu rijesiti psiholozi i frendovi, da VECINA psihijatrijskih pacijenata, OGROMNA VECINA, nisu neugodni, teski opasni za svoje obitelji, ne trebaju im hitne ni policije, potrebno im je lijecenje, koje nije idealno, ali je dostupno.
    I da se isto tako velikoj vecini pacijenata moze pomoci da im bude bolje i da poprave kvalitetu zivota.
    Mislim da je većini na temi jasno da se većini pacijenata, pa i najtežim, može pomoći, i da im može biti bolje, i da im se može popraviti kvalitet života. Većina nas poznaje bar jednu osobu kojoj je lečenje pomoglo trajno ili na duži vremenski period. I većina nas misli da su mnogi psihofarmaci vrlo delotvorni.
    Ali nisu dovoljni.
    Pitala si šta mislimo o psihoterapiji? Mislim da je nedovoljna, i teško ostvariva. Jer je čitava država, čitavi državni aparati, čitav sistem vrednosti, na kraju krajeva, u rasulu. Jer je neverovatno komplikovano ostvariti i najbanalnije zdravstveno pravo, a kamoli bilo kakav ozbiljniji i detaljniji spec. pregled, bez ulaganja silnog novca i vremena. Jer kod nas ne postoji sve ono što si nabrojala u svom prvom pasusu o zapadnim zemljama, jer nema podrške, nema edukacije. I to je problem čitavog zdravstva, ne samo psihijatrijskih pacijenata, samo se na njih obrušava dodatno teško.
    I tu dođe ono što je Bubilo napisala: psihoterapija ogoljava, ona je teška i bolna, ona obično znači preispitivanje mnogih porodičnih, poslovnih odnosa, ona uključuje mnoga osećanja, verovatno i mnoge promene, i ako čovek nema podršku porodice ili ona nije adekvatna iz bilo kog razloga, (neznanja na kraju krajeva), on ostaje da se bori potpuno sam, sam protiv svojih problema, protiv neefikasnog, nezainteresovanog sistema koji sve simptome psihičkih bolesti može samo da pojača. Zar je čudno što mnogi ljudi ostanu paralisani pred tom Godzilom od poduhvata koji treba preduzeti da bi se osećali bolje? (naravno, ograđujem se na samo svoje dosadašnje iskustvo. Drago mi je ako je negde zdravstveno pravo bolje uređeno i lakše ostvarivo.)
    I banalna sitnica koju sam već pominjala, a muči nas iz malih sredina. Dovoljno je neugodno svaki drugi, treći dan sresti po selu svoju ginekološku ekipu iz DZ, a sretati svakodnevno svog dr psihijatrije sa čitavom njegovom porodicom koju poznaješ manje- više čitavog života, nakon što si na psihoterapiji ogoleo i sebe, i možda bitnije, mnoge druge ljude upletene u tvoj život- na to zaista mnogi ljudi nisu lako spremni...
    Posljednje uređivanje od pulinka : 24.01.2020. at 12:17

  14. #264
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,918

    Početno

    Odlazak na psihoterapiju uspoređivati s jednom dobrom kavicom na kojoj se ispričaš s prijateljem upravo pokazuje nerazumijevanje ili nepoznavanje psihičkih problema a i same psihoterapije. Ne mislimo valjda da većina ljudi koja ide na psihoterapije ide iz mode, dosade ili jer se nemaju s kim ispričati. Naravno da ima i takvih, ali vjerujem da su u manjini. Dobri psihoterapeuti su skupi i većinom u privatnom sektoru, do ovih drugih je teško doći jer su prebukirani.
    Moja J. ide na psihoterapiju. Obožava svoju psihoterapeuticu, jako se veseli svakom odlasku i strahovito joj je pomogla psihoterapija. E sad to što ima ljudi koji si misle, e da ste vi dobri roditelji ne bi joj trebala psihoterapija ima, a ima i onih koji misle da smo predobri (jer oni bi to šamarčinom popravili).
    Nama je kao roditeljima bila spomenuta od strane psihologa mogućnost odlaska s J. kod psihijatra i uvođenje lijekova. Na kraju su odlučili da nije potrebno i stvar se riješila psihoterapijama i naravno uz pomoć nas kao roditelja koji smo bili savjetovani što i kako.
    Ne znam što bismo da je terapija bila potrebna. Da je stanje koje je tada trajalo 4 mjeseca potrajalo duže i išlo na gore mislim da bi i pristali jer je situacija bila izuzetno teška i nama kao roditeljima je bilo strahovito teško gledati koliko se ona mučila. Nama je psihoterapija strahovito pomogla, prvo njoj a onda i nama kao roditeljima. Sva sreća pa smo si mogli to financijski priuštiti, da nismo ne znam kako bi završilo.

  15. #265
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,004

    Početno

    Citiraj Kosjenka prvotno napisa Vidi poruku
    zapravo bio je psihijatar kod njega u bolnici nakon što je priznao da skoro mjesec dana nije spavao, nakon kratkog razgovora (onako u sobi s ostalim pacijentima, njemu je to više zvučalo kao zafrkancija) psihijatar je prepisao lijekove i to je to.
    o moj Bože, pa jel se nije moglo čovjeka posjest u kolica i odvest ga nasamo u sobu kod psihijatra, ako je naravno bio u takvom zdravstvenom stanju da se to može izvesti? Ono razgovor s psihijatrom pred drugim ljudima, to nije razgovor, to je samo "izvol'te tablete".

  16. #266
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,004

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Odlazak na psihoterapiju uspoređivati s jednom dobrom kavicom na kojoj se ispričaš s prijateljem upravo pokazuje nerazumijevanje ili nepoznavanje psihičkih problema a i same psihoterapije. Ne mislimo valjda da većina ljudi koja ide na psihoterapije ide iz mode, dosade ili jer se nemaju s kim ispričati. Naravno da ima i takvih, ali vjerujem da su u manjini. Dobri psihoterapeuti su skupi i većinom u privatnom sektoru, do ovih drugih je teško doći jer su prebukirani.
    Moja J. ide na psihoterapiju. Obožava svoju psihoterapeuticu, jako se veseli svakom odlasku i strahovito joj je pomogla psihoterapija. E sad to što ima ljudi koji si misle, e da ste vi dobri roditelji ne bi joj trebala psihoterapija ima, a ima i onih koji misle da smo predobri (jer oni bi to šamarčinom popravili).
    Nama je kao roditeljima bila spomenuta od strane psihologa mogućnost odlaska s J. kod psihijatra i uvođenje lijekova. Na kraju su odlučili da nije potrebno i stvar se riješila psihoterapijama i naravno uz pomoć nas kao roditelja koji smo bili savjetovani što i kako.
    Ne znam što bismo da je terapija bila potrebna. Da je stanje koje je tada trajalo 4 mjeseca potrajalo duže i išlo na gore mislim da bi i pristali jer je situacija bila izuzetno teška i nama kao roditeljima je bilo strahovito teško gledati koliko se ona mučila. Nama je psihoterapija strahovito pomogla, prvo njoj a onda i nama kao roditeljima. Sva sreća pa smo si mogli to financijski priuštiti, da nismo ne znam kako bi završilo.
    Upravo tako X na boldano.

    mitovski, jako mi je drago zbog tvoje J. i vas kao roditelja

  17. #267
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Odlazak na psihoterapiju uspoređivati s jednom dobrom kavicom na kojoj se ispričaš s prijateljem upravo pokazuje nerazumijevanje ili nepoznavanje psihičkih problema a i same psihoterapije. Ne mislimo valjda da većina ljudi koja ide na psihoterapije ide iz mode, dosade ili jer se nemaju s kim ispričati. Naravno da ima i takvih, ali vjerujem da su u manjini. Dobri psihoterapeuti su skupi i većinom u privatnom sektoru, do ovih drugih je teško doći jer su prebukirani.
    Daj molim te, pa nisam ja uvela na temu ideju da bi na psihoterapiju trebali mnogi, a neki su za sebe napisali da bi na psihoterapiju išli kao što idu na aerobik, dok u stvarnosti imamo ljude koji se samoliječe kada imaju serijske glavobolje, trbuhobolje i ostalo jer se boje liječnika, tako se mnogi samoliječe razgovorom s prisnom osobom, a neki valjda i preveniraju teže psihičke patnje kada istresu dušu "na kavi" jer neće da stvari budu službene kao što bi bile da odu doktoru. Taj ih razgovor malo olakša, možda ne toliko pomogne, ali eto, možda i osigura da kap ne prelije rub čaše.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 24.01.2020. at 13:34

  18. #268
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,947

    Početno

    prijatelj je prijatelj, a psihoterapeut je psihoterapeut

    možeš imati najbolje prijatelje na svijetu, ali oni neće znati što da rade s time što si npr. stalno anksiozan u mjeri da ti to jako otežava život
    ne znaju ti pomoći kako da se riješiš učestalih napada panike itd itd
    a prije svega, to je odnos koji bi trebao biti ravnopravan i prijatelji neće biti voljni redovito samo i isključivo slušati tebe i tvoje probleme
    druga stvar je da ljudi mogu biti divni prijatelji, ali obično komuniciraju na drugačiji način, i prijateljica na kavi će ti reći "slušaj ti trebaš reći/napraviti to i to", i neće imati strpljenja niti vještine da te vodi do toga da sama dođeš do nekog svog odgovora
    to su jednostavno dvije potpuno različite dinamike, čak i kad su ti prijateljice psihoterapeuti (čak i kad su obje)

  19. #269
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,947

    Početno

    još nešto, žuta, primijetila sam da si spominjala neki site gdje se može birati terapeuta prema vjerskim uvjerenjima
    to me malo zateklo, nisam znala da to ima
    ali mislim da stvarno nije potrebno
    ako je terapeut dobar, to ne bi trebalo imati veze, on ne mora imati ista religijska niti politička uvjerenja kao ti, niti biti iste seksualne orijentacije.. dobar tereapeut kreće od klijentovih vrijednosti, naravno u okviru zakona

    isto tako, obično nije potrebno isprobati ih 10 da odlučiš koji ti valja. kreneš najčešće od neke preporuke, al onda isto treba malo vremena da se uspostavi neki odnos i da se može procijenit je li osoba ok ili nije, ako se ne dogodi nešto što je baš diskvalificirajuće

  20. #270
    betty blue avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    3,680

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    prijatelj je prijatelj, a psihoterapeut je psihoterapeut

    možeš imati najbolje prijatelje na svijetu, ali oni neće znati što da rade s time što si npr. stalno anksiozan u mjeri da ti to jako otežava život
    ne znaju ti pomoći kako da se riješiš učestalih napada panike itd itd
    a prije svega, to je odnos koji bi trebao biti ravnopravan i prijatelji neće biti voljni redovito samo i isključivo slušati tebe i tvoje probleme
    druga stvar je da ljudi mogu biti divni prijatelji, ali obično komuniciraju na drugačiji način, i prijateljica na kavi će ti reći "slušaj ti trebaš reći/napraviti to i to", i neće imati strpljenja niti vještine da te vodi do toga da sama dođeš do nekog svog odgovora
    to su jednostavno dvije potpuno različite dinamike, čak i kad su ti prijateljice psihoterapeuti (čak i kad su obje)
    da, odnos s terapeutom je poseban, ne postoji prijatelj koji ima toliko strpljenja slušati sva naša njasra over and over again, niti prijatelj koji je toliko tolerantan da neće nikada imati nikakav sud ili mišljenje o našim postupcima ili prijatelj koji će UVIJEK biti toliko empatičan da te i kroz najgora priznanja i dalje gleda kao ljudsko biće vrijedno ljubavi. Istina, za novac, ali da rade besplatno trebalo bi ih proglasiti svecima isti tren.

  21. #271
    betty blue avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    3,680

    Početno

    Citiraj betty blue prvotno napisa Vidi poruku
    da, odnos s terapeutom je poseban, ne postoji prijatelj koji ima toliko strpljenja slušati sva naša njasra over and over again, niti prijatelj koji je toliko tolerantan da neće nikada imati nikakav sud ili mišljenje o našim postupcima ili prijatelj koji će UVIJEK biti toliko empatičan da te i kroz najgora priznanja i dalje gleda kao ljudsko biće vrijedno ljubavi. Istina, za novac, ali da rade besplatno trebalo bi ih proglasiti svecima isti tren.
    mislim, terapeut je čovjek i vjerojatno ima neko privatno mišljenje o svemu, ali na samoj terapiji donosi samo ljubav i razumijevanje, nježno gurkanje prema rješenju

  22. #272
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,918

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Daj molim te, pa nisam ja uvela na temu ideju da bi na psihoterapiju trebali mnogi, a neki su za sebe napisali da bi na psihoterapiju išli kao što idu na aerobik, dok u stvarnosti imamo ljude koji se samoliječe kada imaju serijske glavobolje, trbuhobolje i ostalo jer se boje liječnika, tako se mnogi samoliječe razgovorom s prisnom osobom, a neki valjda i preveniraju teže psihičke patnje kada istresu dušu "na kavi" jer neće da stvari budu službene kao što bi bile da odu doktoru. Taj ih razgovor malo olakša, možda ne toliko pomogne, ali eto, možda i osigura da kap ne prelije rub čaše.

    Nisam stručnjak pa ne mogu stručno niti komentirati. Mogu ispričati ono što znam iz života. Meni bliske osobe koje su imale stvaran problem i to ne u obliku psihičke bolesti nego poremećaja su sve pokušavale i pričale na 'kavama' i gurale dok nije došlo do prelijevanja čaše.
    Prijateljica je tako godinama pokušavala i nosila se dok jedan dan kad je krenula na posao nije ostala nasred grada stajati i hitna je došla po nju te je bila 2 tjedna hospitalizirana ( a ovdje se radi o anksioznosti i paničnim napadajima- ne o teškim psihičkim bolestima) dok joj nije uspostavljena terapija.
    Iz primjera meni bliskih ljudi, razgovori s prijateljima nisu pomogli dok nisu potražili stručnu pomoć. Ovdje pričamo o ljudima koji su imali stvaran problem. Onima kojima pomogne razgovor s prijateljima rekla bih nikada nije ni trebala stručna pomoć.

  23. #273
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    ako je terapeut dobar, to ne bi trebalo imati veze, on ne mora imati ista religijska niti politička uvjerenja kao ti, niti biti iste seksualne orijentacije..
    Ne, osim ako meni kao osobi je baš to potrebno pa mi je bilo nevjerojatno drago vidjeti takvu opciju.

  24. #274
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,918

    Početno

    Citiraj betty blue prvotno napisa Vidi poruku
    mislim, terapeut je čovjek i vjerojatno ima neko privatno mišljenje o svemu, ali na samoj terapiji donosi samo ljubav i razumijevanje, nježno gurkanje prema rješenju
    Upravo tako, mi smo imali sreću da smo to pronašli.
    Neki dan smo sreli J.-inu prvu psihologicu. Zadnji put smo se vidjeli prije 3 godine. Mi smo se s njom izgrlili i izljubili. Rekla je da ne prođe dan da ne pomisli na J. a mislimo i mi na nju jer nam je pomogla neopisivo puno.

  25. #275
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,947

    Početno

    Citiraj betty blue prvotno napisa Vidi poruku
    ali da rade besplatno trebalo bi ih proglasiti svecima isti tren.
    zanimljiv izbor riječi, ja obično koristim neke druge

  26. #276
    betty blue avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    3,680

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    zanimljiv izbor riječi, ja obično koristim neke druge
    luđacima?

  27. #277
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    2,930

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Daj molim te, pa nisam ja uvela na temu ideju da bi na psihoterapiju trebali mnogi, a neki su za sebe napisali da bi na psihoterapiju išli kao što idu na aerobik...
    Ja sam to napisala za sebe, i napisala bih opet 100 x.
    Za sebe jer mi je ponekad jako teško u životu i zbilja ne znam što ću pa želim otići pitati nekoga što da radim. Ne zato jer se premišljam bi li na zumbu, bi li na geliranje noktiju ili na psihoterapiju. Da, ja bih jako rado išla često na nju jer se ponekad osjećam da mi treba.

    Drugo... Imam oko sebe najmanje 5, a možda i 10 ljudi koje poznajem cca 20-tak ili više godina za koje ozbiljno i najozbiljnije mislim da su si jako fulali u životu što se nikada nisu ozbiljno posvetili nekoj psihoterapiji. Kako stare vidiš kako im kvaliteta života i međuljudski odnosi sve više kopne. I da, ako proširim to na susjedu od susjede koju znam iz viđenja i to naslućujem i za nju, dolazim do zaključka da je "tamo vani" sigurno jako puno ljudi kojima bi psihoterapija nekad u životu pomogla da imaju kvalitetniji život i bolje međuljudske odnose.


    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    ...tako se mnogi samoliječe razgovorom s prisnom osobom, a neki valjda i preveniraju teže psihičke patnje kada istresu dušu "na kavi" jer neće da stvari budu službene kao što bi bile da odu doktoru. Taj ih razgovor malo olakša, možda ne toliko pomogne, ali eto, možda i osigura da kap ne prelije rub čaše.
    teže psihičke patnje se preveniraju na kavi?
    jok, samo se zakopaju na neko vrijeme.

  28. #278
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Ja imam iskustvo psihoterapije s psihologom i slično je kao ovo koje mitovski spominje. Knjiga koju sam gore linkala Lorrie Gottlieb Maybe You Should Talk to Someone (na američkoj listi bestelera, ne znam koji od časopisa), baš govori o tim aspektima kako ti treba netko neovisan i stručan, prijatelji su uključene strane, koje staju na tvoju stranu i, jer su emotivno uključeni, blokiraju te da vidiš stvari kakve jesu. Knjiga se sastoji od „njenih“ (vjerojatno izmišljeno-kompajliranih) psihijatrijskih slučajeva, ali i nje kojoj treba terapija – i tu dobro opisuje kako i zašto prijatelji nisu u stanju pomoći, oni su uključene strane. Pa opisuje, po njenome, standardne faze koje prolazi psihoterapeut, ali i psihijatar. Npr. to kad je ošla na sprovod pacijentici iako se to u načelu „ne savjetuje“, pa je rekla da je prijateljica (ne smije se disclosati kao psihoterapeutica) i kaže da se stvarno tako osjeća. Pa onda njen strah hoće li kliknuti sa svojim psihoterapeutom, pa zabrinutost što on stvarno o njoj misli (sviđam li mu se kao osoba, ili misli da tlačim), pa njeni koji su njo izgledali kao da je tlače, pa raznorazna otkrivenja koja je kod njih postigla. Nemma pojma što bi sasa rekla o knjizi sa stručnog aspekta. Meni je kao nekome tko je terapiju prolazio (s istim toplim osjećajima prema psihoterapeutici kao što mitovski to opisuje), bilo jako zanimljivo to čitati jer mi se čini da sam dobila uvid druge strane. Treba se jedino kulturološki odmaknuti od američkih nekih specifičnosti (tipa, ona sama zatrudnjuje tako da uzima spermu iz banke sperme, kad joj jedan prijatelj odbije potpisati ugovor da iskoristi njegovu spermu – nikome npr. nije niti palo na pamet da spavaju zajedno). Naše bi selo i nju proglasilo vjerojatno „weird“ i, brate, mili, jel ovo pak normalno ko što danas na onom portalu Dalmatinac sprdaju čovjeka koji vodi mačku na lancu. Ali, ja sam u knjizi uživala, a to su mi samo bile kulturološke „drangulije“.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 24.01.2020. at 15:19

  29. #279
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    I, dolazim do zaključka da je "tamo vani" sigurno jako puno ljudi kojima bi psihoterapija nekad u životu pomogla da imaju kvalitetniji život i bolje međuljudske odnose.
    Normalno da bi. Meni je psihologinja u srednjoj pomogla oko banalne stvari - tresenje nogom u nervoznim situacijama, tako što mi je raščlanila što se sve događa u mozgu, u mišićima. Prestala sam tresti nogom taj dan. Pomogla mi je oko manje banalne stvari - prihvaćanje drugih i sebe onakvima kakvi jesmo i činjenicu da se jako teško mijenjamo. Pokušala me još naučiti tehnikama opuštanja, ali nisam imala discipline da radim vježbe doma. Svi imaju te sitne i krupnije probleme, valjda nema čovjeka kojem ne bi odgovarao razgovor sa psihologom/terapeutom.

  30. #280
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Treba se jedino kulturološki odmaknuti od američkih nekih specifičnosti (tipa, ona sama zatrudnjuje tako da uzima spermu iz banke sperme, kad joj jedan prijatelj odbije potpisati ugovor da iskoristi njegovu spermu – nikome npr. nije niti palo na pamet da spavaju zajedno).
    Jer ne žele razviti osjećaje jedan za drugog.

  31. #281
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Zuta, mislim da se primarno zele pravno zastititi - ona da on ne polaze nikakva prava, on da nije nista duzan. Zapravo, pitala sam se jel to gamo.uopce zakonito, a njihov prvi impuls je - ugovor. Kod nas vjer ne bi bilo. Al jedan kriticar modernih trendova (ne znam vise tko, jel harrari il neko drugi) govore o legalizaciji i psihijatrizaciji americkog drustva, pri cemu bi cijeli svijet trebao gledat ameriku jer ona je i buducnost drugih razvijenih zemalja. Klijentela koju ona opisuje, i.ona sama, su bogati i obrazovani kalifornijski wasp-ovci.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 24.01.2020. at 16:20

  32. #282
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,716

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    prijatelj je prijatelj, a psihoterapeut je psihoterapeut

    možeš imati najbolje prijatelje na svijetu, ali oni neće znati što da rade s time što si npr. stalno anksiozan u mjeri da ti to jako otežava život
    ne znaju ti pomoći kako da se riješiš učestalih napada panike itd itd
    a prije svega, to je odnos koji bi trebao biti ravnopravan i prijatelji neće biti voljni redovito samo i isključivo slušati tebe i tvoje probleme
    druga stvar je da ljudi mogu biti divni prijatelji, ali obično komuniciraju na drugačiji način, i prijateljica na kavi će ti reći "slušaj ti trebaš reći/napraviti to i to", i neće imati strpljenja niti vještine da te vodi do toga da sama dođeš do nekog svog odgovora
    to su jednostavno dvije potpuno različite dinamike, čak i kad su ti prijateljice psihoterapeuti (čak i kad su obje)
    X

    meni je psihoterapija puno pomogla da skužim srž svog problema,
    zašto sam anksiozna, zašto sam fizički bolesna.
    pila sam i AD godinu dana, bez problema se skinula s njega i bila dobro.
    išla sam tu i tamo, da pročistim psihu i proluftam mozak.

    na žalost sad sam opet tu, dolazi vrijeme vađenja markera, UZV, magneta,
    nuspojave na lijekove s kojima se ne nosim dobro i psihoterapija je u punom jeku.

    ne zanima me što itko drugi misli o tome što idem psihijatru, ne vičem o tome okolo,
    ali ni ne krijem. ako me netko pita, otvoreno pričam.
    ako vidim da nekome treba, ponudim pomoć, preporučim ustanovu i psihijatre ili psihologe.

    a što se tiče stigme oko AD, ja sam imala priliku čuti od liječnika preporuku da ih ne pijem,
    da je to zlo, blablabla... što onda očekivati od običnog čovjeka, laika?!

  33. #283
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,493

    Početno

    Super tema!
    Zasada samo ćirim, jer sam u totalnoj gužvi...

  34. #284
    Cathy avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    7,206

  35. #285
    Forka avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    3,426

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Jer ne žele razviti osjećaje jedan za drugog.
    S ovim si puno rekla...
    I previše.
    Pitanje emocija i njihovih ekspresija pa i potiskivanja u našim životima je iznimno važno.
    Tu si dodala još i "ne žele"...
    Apsolutno po meni slučaj za dobru psihoterapiju .

    Čitam napreskokce, oprostite, u gužvi sam, ali tema je baš zanimljiva...

  36. #286
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    A zašto forka?
    Zar nemaš kolegu za kojeg možeš zamisliti da uzmeš i upotrijebiš njegov genetički materijal za začetak djeteta, ali ne i njega kao romantičnog partnera u životu?

  37. #287
    Forka avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    3,426

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    A zašto forka?
    Zar nemaš kolegu za kojeg možeš zamisliti da uzmeš i upotrijebiš njegov genetički materijal za začetak djeteta, ali ne i njega kao romantičnog partnera u životu?
    Natjerala si me da o kolegama razmišljam na dosad neuobičajeni način , ali definitivno ne, nemam

  38. #288
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,721

    Početno

    Znači svaki od tvojih kolega je potencijalni romantični partner?

  39. #289
    Forka avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    3,426

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Znači svaki od tvojih kolega je potencijalni romantični partner?
    Ma ne, nikako, kakav je to zaključak?

  40. #290
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,873

    Početno

    Nemam vremena čitati sve što ste napisale pa ne znam jeli možda spomenuto...Ali do lijekova je puno lakše doći nego do psihoterapije. Lijekovi su dostupni i kod dr opće prakse (antidepresivi) i besplatni su, a psihoterapija je skupa i teško dostupna. Znam puno ljudi koji se bore sa svim i svačim i sve više se o tome priča u društvu. Većina njih uzima antidepresive a na psihoterapiji ili nisu bili nikad ili su bili jednom pa odustali zbog novaca. Neki su se ohrabrili tražiti pomoć pa su čekali termin predugo i odustali. Ovdje ne pričam o psihijatrijskim slučajevima nego o ljudima koji su se našli pred zidom zbog životnih problema

  41. #291
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,873

    Početno

    Osim toga, kod nas nema organizirane ni osnovne pomoći za krizna stanja. Npr ljudi se u svom aranžmanu moraju organizirati za nekakvu pomoć kod ekstremnih situacija (traume zbog bolesti ili smrti itd), a često nemaju ni snage ni vremena, novaca, a nekad ni volje za takve stvari. A pomoć im očigledno treba. Vani npr roditelji djece koja se liječe od malignih bolesti imaju obiteljske terapije tijekom i nakon liječenja, imaju na izbor vrstu terapije (individualnu, grupnu..), ne moraju sebe dovesti do stanja očaja da bi završili na psihijatriji od straha ili tuge. Dok god smo mi na takvom nivou nemamo što pričati o odnosu prema psihoterapiji, farmakoterapiji, odnosu okoline prema psihološkim poremećajim, a da ne pričam o psijijatrijskim dijagnozama. U Hrvatskoj je situacija takva da se ljudi nemaju kome obratiti ni kad u obitelji imaju agresivnog bolesnika jer službe smiju reagirati tek kad nekome nešto konretno napravi.
    Na depresiju se gleda ko na sindrom dokonih ljudi, na anksioznost kao na dosadu pojedinaca koji izmišljaju probleme. Kako mislite da će ljudi gledati na psihoterapiju? To je hobi bogatih s viškom vremena.

  42. #292
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    U Hrvatskoj je situacija takva da se ljudi nemaju kome obratiti ni kad u obitelji imaju agresivnog bolesnika jer službe smiju reagirati tek kad nekome nešto konretno napravi.
    Dok citam o slucaju s Malog Losinja zazvonila mi je ova recenica, evo, sad se dogodilo nesto konkretno, cura nije imala srece. Vjer. nitko nece ispast kriv, nego...krivi smo svi mi, krivo je more, kriv je 'sustav'. Ne, zapravo ce kriva bit ova zena ex, ona je 'obitelj', ona je trebala skrbit, il mama i tata s kojima nije u kontaktu godinama :/. Nazalost, koji put zbog necijeg tudjeg prava (sam mora zatrazit lijecenje, a to je kvaka22 cesto jer mali btoj ga trazi), strada netko drugi .
    Posljednje uređivanje od ina33 : 16.02.2020. at 21:47

  43. #293
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    Piise da se obracala dr opce prakse i policiji i da je navodila da je opasan i molila za pomoc :/. Mozda joj je receno da se obrati tek ako nju il nekog napadne pa ce onda moc postupat, al ljudi ne zele bit zive mete, maknu se.

  44. #294
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,897

    Početno

    A argument da je psihicka bolest ista kao i bilo koja druga, npr. rak, dijabetes itd, pa se ocekuje da se obitelj skrbi, jer su sigurmo svi drugi koji su sluzbeni postupali po ps-u i u okvirima svojih humano definiranih ovlasti, a cemu stigma, osim toga to je tako rijetko (sto to npr znaci mami izbodene cure)..ja, kao netko tko je to prosao u puno blazoj formi, stvarno ne razumijem. Koga tu lazemo tim narativom...
    Posljednje uređivanje od ina33 : 16.02.2020. at 22:24

Stranica 6 od 6 PrviPrvi ... 456

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •