Problem s koncentracijom

[Peterlin]

Ja se slažem s ovim što je Sofia napisala, puno se može postići vježbom. Osim toga, uz pomoć ligopeda u školi ili izvan nje treba istražiti koje metode čitanja i učenja daju najbolje rezultate. Sillyme je u pravu kad kaže da je vještina čitanja s razumijevanjem ključna za daljnje učenje. Nažalost, roditelji i djeca su često prepušteni sami sebi i nemaju dovoljno razumijevanja školskog osoblja, a o pomoći da i ne govorimo... Moj stariji je imao učiteljicu koja je bila iznimno vješta u radu s učenicima kratkog intervala pažnje. Mlađi nije bio te sreće, pa je tek puuuno kasnije osmislio načine učenja i čitanja koji mu odgovaraju. S druge strane, nema tu velike filozofije, treba raditi na izgradnji metoda i vještina koje djeluju. Neke će se razviti, češće će se razviti kompenzacijske metode. Gradiš na onome što djetetu ide dobro i ukazuješ mu kad odluta da pažnju sam vrati na centar. Mobitel mora biti aus za vrijeme čitanja ili pisanja zadaće. I roditeljski isto.

[čokolada]

Ja stvarno nisam htjela reći da se takve smetnje prerastu, ali se očito nisam dobro izrazila.
Htjela sam reći da se uvježbavanjem može puno postići, a i odrastanje donosi neke benefite.
Moj recimo nikad nije dobio dijagnozu poremećaja pažnje,
jedino je u svi psihologijskim nalazima uvijek bio prisutan blagi motorički nemir.

Naravno, vježba od najranije dobi svima pomaže, i razviju se strategije, i puno se toga poboljša. Samo sam htjela upozoriti da poremećaj pažnje (tko ga zaista ima!) ostaje ZAUVIJEK i stvara teškoće cijelog života. Osobito ako postoje i pridružene "ljepote". Može biti blaže i jače izražen.
Pišem iz perspektive osobe koja je s djetetom doktorirala vježbanje i poduku strategija učenja. Nije dijete sad s 18 g. postalo pažljivo i koncentrirano, i dalje teško memorira pročitano, smanjio se samo motorički nemir.

[Kosjenka]

jesi radila neku obradu van škole?

Radili smo obrade u više navrata, logoped i psiholog na kraju i psihijatar su davali preporuku ip-a ali skolski psih i razrednica(prof HJ) smatraju da ne treba. Taman kada sam mislila izgurati do kraja druge dijagnoze su nas snašle
Sve to skupa po ocjenama i znanju nije jako loše, ali mogli bi biti i bolji rezultati i sto je važnije puno manje frustracija.
Sad smo fokusirani na to da si sam složi raspored i da ga se drži
Mora shvatiti da nema kod njega stignem, da on ne može poput brata sjesti i učiti satima kad voda do grla do
Dodje, nego mora skroz drugi pristup imati.

[čokolada]

Kosjenka, znam da ste imali puno većih briga od svađanja sa stručnom službom škole, ali ako logoped, psiholog i psihijatar testiranjem ustanove da učenik ima teškoće, što razrednica i školski psiholog imaju uooće misliti? Sigurno ste radi sportske rekreacije obijali vrata ovih spomenutih .

[Kosjenka]

Joj čokolada pa dijete svladava gradivo "bez poteškoća"
Nepisano pravilo da ako bas ne može i negdje je izmedju jedinice i trojke treba se djetetu olakšati.
Isto i sa gimnazijom, odnosno srednjom, ima djece "čak" i u četverogodišnjim programima sa IPom. Ali gimnazija nikada čuli
Zadnji pregled kod školske, malo razmotali klupko i ona sva ljuta zasto nisam ustrajala, ona je u komisiji itd its. Pita malca a s koliko prolazilš, on odgovori oko 4.2 i tu završi razgovor jer je to krasan prosjek za dijete sa poteškoćama i još hrpom sranja koje ga prate.
Btw uistinu se za svaku tu ocjenu izborio i odradio.

[čokolada]

A, to je ono "meni se ne čini da on ima problema".
Doduše, i kad ima IP, bude ti "Zar on ima IP? Prvi glas!"

[Kosjenka]

Tako nekako.
Puno toga još i mi doma moramo napraviti.
"Pišem iz perspektive osobe koja je s djetetom doktorirala vježbanje i poduku strategija učenja." Može koji savjet?
Vidim da moram i ja mijenjjati, pojačati svoj angažman.
Povećava se obujam gradiva. Mislim povećao se. Online skola je donijela svoje, pubertet isto tako. Sve ovo sto smo prolazili i situacija u kojoj smo sada isto nosi svoje.

[čokolada]

Nemam savjet. Radila s djetetom od 5. g. života do kraja 5. razreda svaki dan satima. Od vježbanja držanja olovke, smišljanja strategija kako razlikovati geom. tijeka od likova, kako usvojiti banalnost da rečenica završava nekim interpunkcijskim znakom, kako savladati oduzimanje preko desetice, tablicu množenja do bjesomučnog vježbanja čitanja i ČSR.
Onda sam krajem 5.r. pustila i intervenirala samo u matematici (svakodnevna kontrola DZ u kojima bi bilo more disleksičnih pogrešaka) i objasnila poneki zadatak iz kemije ili fizike, glasovme promjene u HJ i sl., a dijete je nastavilo raditi sámo doslovno po cijele dane kako je dotad bilo naviklo.
U srednjoj se umorila, ne vidi više smisla u tom mnogosatnom učenju nakon kojeg u glavi ostaje tako nesrazmjerno malo. S čitanjem lektira nema problema, dapače, no nema predmeta koji bi joj išao s lakoćom, spora je, dan bi trebao trajati 48h da sve stigne pa je posustala. Napravi koliko treba i može da sve bude pozitivno i sa što manje stresa.
Memoriranje podataka bio joj je i ostao najveći problem usprkos usavršenim strategijama učenja, zato i kažem da se izraženi poremećaj pažnje uz dis-teškoće ne može "izliječiti", može se samo s njim pomiriti.

[MusicBee]

Ola...raspisale se zadnjih dana, a ja nikako upratiti....

Bas mi je drago da je tema opet zivnula...iako, da budem skroz iskrena, kad vas citam, nasi problemi se cine manjima

Evo bas pregledala knjige i pisanke i nije mi dobro, ali ja sam zivac...jednostavno podivljam kad znam sto sve moze, koliko slusam o potencijalno natprosjecnoj inteligenciji i onda iz matematike dobije 3 jer eto, ne misli....a prije toga kaze, pisali smo mnozenje i dijeljenje s 4 (a ucili do 8 vec), bilo je prelako, sve sam provjerila
A pisanje, to je najveca frsutracija, zna sva pravopisna pravila i kad hoce, sve moze super napisati, a u pisankama....mene sramota....sve isarano ispravcima, pa i po 4. Puta ponavlja isti tekst dok ne bude tocan....pisanje, a prijepisi posebno - NE IDE
A opet nije da nikad nije tocno, nego 85% katastrofe, pa onda 1 dan joj cijeli razred pljesce jer je najbolje napisala...i sto reci?
Ali eto, bar lektire sama cita i dobiva petice ali iz CSR dobila 1

Moram nazvati logopedicu da vidim sad nakon par termina ima li tu cega ili je samo lijenost i nezainteresiranost....ja mijenjam misljenje iz sata u sat kako doma radimo, s jedne strane mi se ucini da se trudi, ali zbilja ne ide, a onda me opet izbije iz cipela....mozda i mi imamo notoricki nemir

[sirius]

Ja se odmah uzrujam kad se roditelj tako detaljno bavi djetetovim knjigama i biljeskama pa onda uzrujava oko rukopisa.
Logoped vecinom nece prepoznati poremecaj paznje ako je dijete motivorano i inteligentno. Vecina ih ne prepoznaje ni vece poteskoce kod suradljive djece.
Moze dijete imati super sposobnosti i moze svasta, ali ako su izvrsne funkcije u pitanju tamo gdje mu je tesko rezultat ce biti klimav. Ili ako mu je los dan biti ce klimav.

[Peterlin]

MusicBee, vidi ovdje https://malisvijet.hr/logoped/74-brzopletost
Tekst savršeno opisuje mene kakva sam bila u mladosti. Ni danas nemam strpljenja za dugotrajne aktivnosti.

[tangerina]

Joj čokolada pa dijete svladava gradivo "bez poteškoća"
Nepisano pravilo da ako bas ne može i negdje je izmedju jedinice i trojke treba se djetetu olakšati.

Nisam ti sigurna za to nepisano pravilo, a da svladava bez poteškoća zašto bi išli na sve te obrade?
Moj je 5. razred prošao sa 4.25 (ocjene su bile sve, od 1 do 5, i bilo je svakakvih situacija, od toga da napiše test najbolje u razredu, do toga da tjedan dana učimo gradivo, provjeravamo, ispitujemo, gradivo je pritom dvije lekcije, a on u testu dobije 2 - ovo doduše češće od onog prvog), ali kad smo na početku 6. razreda došli sa papirom od logopedice, psihologica je rekla: okej, odmah krećemo sa IP.

[Kosjenka]

Ma to ja pišem za našu školu.
Kažem ti nakon ne znam koje obrade( na koje idemo iz raznih razloga) i preporuke školska psihologinja je rekla da ne vidi potrebu jer gradivo svladava bez poteškoća i ima lijepe ocjene.

[Peterlin]

Ne dijelim savjete, ali moji sinovi su prošli roditeljski terorizam tijekom kojeg smo otkrili da starijem sinu dobro čini masaža, a mlađem je bolje odgovarala fizička aktivnost i pametni pokreti (brain gym https://www.centar-logos.hr/brain-gy...ezbi-za-mozak/ ). Uostalom, na Rodinom portalu ima materijala o tome https://www.roda.hr/portal/djeca/zdr...mo-glavom.html Od ostalih preporuka - strukturirani dan (vremenski okvir, raspored na vidljivom mjestu, podsjetnici, popisi obveza u vidu check lista s rokovima), strukturirano radno mjesto (ukloniti ometače pažnje). Još jedna stvar - razina šećera u krvi također je jedan od ometača pažnje. Rafinirane slatkiše i škrob treba ukinuti ili ograničiti na vikende i posebne prilike. Od suplemenata odličan je omega3 (nekad su djeci davali riblje ulje i to nije bez razloga). Ne zaboraviti hidrirati organizam, odnosno često piti VODU, a ne slatke sokove.

[Peterlin]

Literatura: knjiga Brain Gym i ja - https://mojaknjiga.hr/brain-gym-i-ja/, a osim knjige postoji i priručnik s opisanim vježbama: https://www.izvorznanja.com/zdravlje...lj-i-edukatore

[Peterlin]

Još literature: Barbara Meister VItale - Jednorozi su stvarni (to mi je puno pomoglo kod mlađeg sina): https://www.superknjizara.hr/hr/jedn...meister-vitale

[Peterlin]

Ragnhild A. Oussoren: Ples pisanja (to je za mlađu djecu koja tek uče pisati i za djecu s teškoćama, nije toliko primjereno starijim učenicima) https://www.superknjizara.hr/en/ples...ild-a-oussoren Uz knjigu dolazi i cd s vježbama. Mislim da je kasnije izašao i drugi dio, kao i serija vježbenica.

[MusicBee]

Ja se odmah uzrujam kad se roditelj tako detaljno bavi djetetovim knjigama i biljeskama pa onda uzrujava oko rukopisa.
Logoped vecinom nece prepoznati poremecaj paznje ako je dijete motivorano i inteligentno. Vecina ih ne prepoznaje ni vece poteskoce kod suradljive djece.
Moze dijete imati super sposobnosti i moze svasta, ali ako su izvrsne funkcije u pitanju tamo gdje mu je tesko rezultat ce biti klimav. Ili ako mu je los dan biti ce klimav.

nisam sigurna da shvaćam ovaj komentar o pregledavanju knjiga jer nama je još u prvom razredu jasno rečeno da se od roditelja očekuje da vikendom pregledaju knjige i stave svoj potpis, a nekako mi je to i normalno bez da mi se kaže...pa kako inače da znam što se radi i s čim mi dijete ima poteškoće, odnosno što treba doma malo proći? a pogotovo u slučaju djeteta koje možda ima, a možda i nema poteškoće, ali ga treba dodatno poticati...
ali što se tiče stručne službe škole, iskreno sam se iznendaila, odreagirali su odmah na moj poziv iako im nitko nikad nije spomenuo da s mojim djetetom ima poteškoća, logopedica me nazvala nakon 1. dana kad ju uzela i odmah rekla da jasno vidi zašto sam ih kontaktirala i tražila dodatne odgovore od mene...obećala je raditi s njom do kraja gdoine, pa da se čujemo ima li tu nečega da nas pošalje na daljnje obrade ili nema...

MusicBee, vidi ovdje https://malisvijet.hr/logoped/74-brzopletost
Tekst savršeno opisuje mene kakva sam bila u mladosti. Ni danas nemam strpljenja za dugotrajne aktivnosti.

dobar tekst, u nekim dijelovima pronalazim svoju E, ali ona ako nešto nema, nema problema s govorom...osim pretjeranog ta je još u vrtiću verbalno uništavala i djecu i tete, problem je samo što se ne gasi.... a i u svakom društvu je glavna, ili kako uči kaže, omiljena... ona je drago i dobroćudno dijete (me zato što je moja, jel ), ne ulazi u sukobe i svakome se zna približiti, tako da socijalizacijom nikad nije bilo problema..

Ne dijelim savjete, ali moji sinovi su prošli roditeljski terorizam tijekom kojeg smo otkrili da starijem sinu dobro čini masaža, a mlađem je bolje odgovarala fizička aktivnost i pametni pokreti (brain gym https://www.centar-logos.hr/brain-gy...ezbi-za-mozak/ ). Uostalom, na Rodinom portalu ima materijala o tome https://www.roda.hr/portal/djeca/zdr...mo-glavom.html Od ostalih preporuka - strukturirani dan (vremenski okvir, raspored na vidljivom mjestu, podsjetnici, popisi obveza u vidu check lista s rokovima), strukturirano radno mjesto (ukloniti ometače pažnje). Još jedna stvar - razina šećera u krvi također je jedan od ometača pažnje. Rafinirane slatkiše i škrob treba ukinuti ili ograničiti na vikende i posebne prilike. Od suplemenata odličan je omega3 (nekad su djeci davali riblje ulje i to nije bez razloga). Ne zaboraviti hidrirati organizam, odnosno često piti VODU, a ne slatke sokove.

e vidiš, za većinu ovih stvari već znam, ali nisam znala kako omega djeluje na klince....znam da magnezij pomaže funciji živčanog sustava, ali baš ću istražiti i probati tu omegu....zbilja se trudim raditi s njom, paziti na uvjete rada i sve što joj može olakšati da se fokusira i poboljša koncentraciju...nikad ju nisam trpala slatkišima, pojede, ali ne puno i stalno, vodu ju češće moram podsjećati, sokove rijetko pije, sad nam samo ostaje probati sa suplementima...tnx!

[Peterlin]

MusicBee, sirius gleda iz perspektive roditelja starije djece. Slažem se da u početku treba dijete nadzirati, ali ne treba od sebe djetetu napraviti štaku. Djecu (s teškoćama i bez teškoća) treba što ranije poticati da sve što mogu obavljaju samostalno. Djeca s teškoćama će često našu pomoć trebati dulje, kao i pomoć logopeda, učitelja, IP i sve što im se može omogućiti. Već je rečeno - mnoge teškoće ostaju trajno. Treba naučiti kako živjeti s tim i snalaziti se najbolje što se može. Ima djece koja spontano prihvaćaju obveze i kojima škola ide lagano, ali i one druge kojima treba pomoć pri iznalaženju metoda učenja. Sve smo to već prožvakali. čokolada je isto napomenula da se s vremenom djeca (i roditelji) umore i na kraju prihvate svoje karakteristike/teškoće jer ionako nemaju druge mogućnosti. Meni zna mlađi sin reći "pa ti znaš da ja ne čitam knjige". Njemu je to naporno. Ponekad će poslušati audio ako ga baš jako zanima (ili ako je bilo bitno za lektiru) ali nije čitač i neće to nikad biti. Uostalom, među ljudima bez ikakvih poteškoća puno je onih koji jednostavno ne vole čitati knjige i nakon lektire ne pročitaju više niti jednu. Za mog mlađeg sina dovoljan je uspjeh da se služi stručnom literaturom i da uči i savladava gradivo kako god zna i umije. On je u srednjoj školi više stručnih predmeta savladao gledajući youtube nego što je pratio nastavu u školi. Gledao je npr. ovakve filmiće: https://www.youtube.com/watch?v=qlMhw5izb_k Kad sam to otkrila, prestala sam ga tlačiti da se okani elektronike dok uči, jer je otkrio kako da iskoristi tehnologiju i dostupan materijal za dobru svrhu. Nemam ja ništa s tim, sam si je to osmislio. Prestala sam mu pomagati negdje na polugodištu prvog razreda srednje škole, upravo zato što je u to vrijeme uspostavio sustav učenja kojim se služi i danas.

[MusicBee]

ma jasno...ja stalno ponavljam kako sam ja svoju školu završila i kako je njena škola njena jedina obaveza i nitko tu ne može ništa osim nje....ali nije dijete kojemu su obaveze i škola legle same od sebe, već ja moram vršiti nadzor i biti taj korektivni faktor....ali definitvno ne mislim da mi trebamo preuzeti sve njihove brige na svoja leđa, već samo im pomoći da osvijeste svoje probleme i nauče se nositi s njima... mi trenutno radimo na tome da učimo greške napamet, u smislu da svaku grešku koju napravi mora zapamtiti kako bi idući put se toga sjetila kada nešto radi i pripazila na to....nije njen problem baš tako jako dramatičan, tako da vjerujem i nadam se kako radom i odrastanjem neke stvari ipak budemo korigirali, ali ne zavaravam se da će ona postati drugo dijete od onoga što je sada.... s poteškoćama ili bez, ima nešto i u karakteru, a to se ne mijenja tako lako....

[Ozujak]

Long time, no see.

Mlađi je dobio dijagnozu : ADHD, disgrafija i lagana disleksija.
Stariji ima disleksiju.

Nije lako, ali moram reći za sve ovdje mame koje su tužne svoje iskustvo i dati im malo pozitive. Sa starijim ovu godinu (7.r) sam radila stvarno minimalno. I još k tome, imati će jednu četvorku (Hrvatski mu je oduvijek ajme), a ostalo sve same petice.. Presretna sam radi njega. Iza svega toga stoji stvarno trud i rad cijelu godinu. Dok njegovi u razredu se snalaze i prepisuju, manje rade nego on, on sjedi nekako izdvojen pa znam da su sve te ocjene njegov trud. Pače, od njega prepisuju. Naviše od svega mi je drago što je stvarno samostalniji, što je nekako uspio skužiti kako da radi.
S mlađim sam isto manje radila, što zbog obaveza, što zbog toga što želim da se i on osamostali maksimalno (najviše pomažemo oko organizacije..) pa ga puštam da pliva sam. Ima tu i šalabahtera i svega.. On nije kao stariji mu brat. Ali ocjene mu nisu groblje. I on je dobar, čvrsta petica. Namjerno sam pustila da i odskliže malo (Hrvatski, fkorz), ali to je bilo s višim ciljem. Mora i on shvatiti da bez rada, neće biti ni rezultata. On je 6.r. pa ima još vremena da sazrije i nađe i on svoj način kako da uči.
Možda je pomoglo i to osvješćivanje profesora u školi ŠTO su problemi s kojima se djeca po IPu nose pa im znaju dati malo više vremena za rješavanje ispita. To je veliki pomak, iako zvuči kao ništa.
Vidjeti ćemo kako će dalje ići. Nadam se da će biti ok. Imam stvarno pametne i vrijedne dječake i bilo bi mi baš žao da na kraju u životu rade nešto što im uopće nije interesantno, samo zato što ih je kočila disleksija, disgrafija i/ili adhd u osnovnjaku.
Mislim da sam i ja kao dijete imala disleksiju i uvijek sam mislila za sebe da sam glupa i da ne zaslužujem nešto veliko i značajno. Upisala sam srednju koja mi je bila grozna.. No imala sam na kraju sreću (+puno uloženog rada i truda) da mi se posložilo sve kako treba. Ne želim, naravno, to svojima da prolaze. Pogotovo kada znamo da imaju objektivan problem i kada postoji rješenje/program.

Zanima me znate li možda u kojim srednjim školama u Zagrebu provode IP? Navodno u svima, ali znamo svi da to nije baš tako. Negdje prate tu djecu, educiraju profesore, a negdje je to samo puko slovo na papiru.
Stariji bi silno želio biti programer, a mlađi se još traži.
U gimnazije ne bi željeli (iako je mlađi bio neko vrijeme spominjao Klasičnu, ali sada je u fazi elektronike).
Izbor će na kraju (naravno!) biti njihov, ne mislim se tu upetljavati osim da im razjasnim što je što. Ali me zanima u kojim sš su profesori koji će znati što je disleksija, disgrafija.. U ovoj oš je baš teško, jer samo nosala nekim profesorima njihove dijagnoze i objašnjavala što i kako (nisam ni logoped ni psiholog ni pedagog). Nitko ih ne educira što će s takvim učenicima.

[Peterlin]

Ožujak, drago mi je da su dečki dobro.

[Peterlin]

Moja iskustva sa srednjim školama u Zagrebu opisana su ovdje puno puta.

Stariji je u Miocu imao ipnu potpunosti, a mlađi je završio Ruđer

[Peterlin]

U Ruđeru isto primjenjuju ip, ali u strukovnim školama to ide teže na praktičnoj nastavi, jer zbog kapaciteta laboratorija teško je osigurati produljeno vrijeme na vježbama. Na ispitima nije bilo problema.

[Ozujak]

Draga Peterlin, da vidjela sam tvoje postove. Hvala ti. MIOC ne dolazi u obzir. Ta škola je stvorila animozitet kod moje djece slušajući priče. Ne konkretno supruga i mene, već naših prijatelja i njihovih klinaca. Iskreno, nisam ni ja sklona miocu (imam prijateljicu koja tamo radi kao prof). A i da jesam, vjv ne bi mogli upisati (nisu petnulaši). U svakom slučaju, mioc otpada!
Ruđer im je napet jer smo blizu.
Ima li još neka sš koja provodi IP (a da nije nužno gimnazija, možda prije tehnička)?

[čokolada]

Provođenje IPa ovisi isključivo o tvojoj, odnosno u srednjoj već učenikovoj upornosti. Sin ti mora imati vrlo jasno napisane struktne upute. Nastavnici obožavaju "veći font, širi prored" i misle da su time jako pomogli. Prije odlaska u srednju odi kod stručnjaka koji je sina testirao (psihologa?) i zatraži detaljne upute ovisno o tipu teškoće npr. (lupam)
- odgovaranje po dogovoru
- neocjenjivanje diktata
- skraćeni testovi (a onda neka ga usmeno pitaju što smatraju da nedostaje)
- printanje ili slanje PPT (kojeg su učenici prepisivali na satu) na mail

itd.

Upute uruči SS nove škole i traži njihovo provođenje, a sin neka razgovara sa svaki nastavnikom 1:1.

[Ozujak]

Provođenje IPa ovisi isključivo o tvojoj, odnosno u srednjoj već učenikovoj upornosti. Sin ti mora imati vrlo jasno napisane struktne upute. Nastavnici obožavaju "veći font, širi prored" i misle da su time jako pomogli. Prije odlaska u srednju odi kod stručnjaka koji je sina testirao (psihologa?) i zatraži detaljne upute ovisno o tipu teškoće npr. (lupam)
- odgovaranje po dogovoru
- neocjenjivanje diktata
- skraćeni testovi (a onda neka ga usmeno pitaju što smatraju da nedostaje)
- printanje ili slanje PPT (kojeg su učenici prepisivali na satu) na mail

itd.

Upute uruči SS nove škole i traži njihovo provođenje, a sin neka razgovara sa svaki nastavnikom 1:1.

Hvala Čokolada na odgovoru. Znači, isto kao i u sadašnjoj OŠ.
Imamo upute (možda ne ovako jako detaljne, ali postoje smjernice), samo svejedno moram hodočastiti od prof do prof u OŠ i pojašnjavati što i kako.
Sada me to baš ljuti.. jer nemam toliko slobodnog vremena, neugodno je i meni i djetetu što sam svako malo u školi, a nisam ni logoped/psiholog da mogu uputiti profesore. Nekako bi voljela to izbjeći... na način da dam njihove papire u školu i škola sa svojom stručnom službom porazgovara i uputi profesore. Nisu moji sigurno ni prvi ni zadnji s problemom disleksije, disgrafije, adhda..

[Ozujak]

Ako sve državne (?) sš fukcioniraju kao naša oš, onda nam jadna majka..

[čokolada]

Da, sve je isto, samo što će te u srednjoj stručna služba možda tražiti friške i KONKRETNE upute/preporuke, a tu onda iskoristi situaciju pa dodaj sve ono što je djetetu bitno. I ne računaj da će ih se svi pridržavati, dijete se mora samo izboriti za svoja prava. Ovisi to i o školi, nije svugdje isto. Kažu da je u srednjoj lakše nego u osnovnoj.

[Peterlin]

Ožujak, najbolje je da se najaviš stručnoj službi škole za koju je dijete zainteresirano i odeš na razgovor. Mi u Ruđeru nismo imali nikakvih problema sa sinom, ali on je osoba koja se zna zauzeti za sebe i to uredno i radi. Ruđer ima psihologa i najmanje jednog pedagoga. Nemam iskustva s psihologinjom koja je sada zaposlena, ali nema to veze. Možeš komunicirati i s upisnim koordinatorom (to je trenutno razrednik mog sina, čovjek je odličan). Najavi se i pitaj: https://www.tsrb.hr/kontakt/

[Ozujak]

Da, hvala. Znam da ću morati odraditi taj početni razgovor u sš. I ako će biti Ruđer, znam kome se obratiti (znamo novozaposlenu psihologinju ).
Zanimalo me kakva je situacija u ostalim sš. Koje sš NE ignoriraju djecu s poteškoćama? Npr. dobila sam informaciju da XIV. gimnazija se brine o učenicima po IPu (psihologica razgovara vrlo direktno i konkretno s učenicima, a onda profesorima). No međutim, mi vjv nećemo u jezičnu. Zanimaju me takva iskustva.

[čokolada]

Nijedna SŠ neće ignorirati, proslijedit će upute nastavnicima, a što će oni s tim, drugi je par rukava. Učenik svakako mora sa svakim ponaosob razgovarati odmah u rujnu, izvježbajte doma to predstavljanje i razgovor. Uvijek je bolje ako dijete samo nastupi.

[Peterlin]

Nijedna SŠ neće ignorirati, proslijedit će upute nastavnicima, a što će oni s tim, drugi je par rukava. Učenik svakako mora sa svakim ponaosob razgovarati odmah u rujnu, izvježbajte doma to predstavljanje i razgovor. Uvijek je bolje ako dijete samo nastupi.

Tako je. Roditelji odrade razgovor sa stručnom službom i razrednikom, a učenik mora to isto odraditi sa svamim nastavnikom. Može roditelj isto, ali bolje je ako učenik sam objasni što mu najbolje odgovara, a što mu predstavlja teškoće. Obično nadu neki modus kako to funkcionira, ali većinu nastavnika treba sustavno podsjećati na IP.

[zutaminuta]

Mislila sam da nikad ne bum od onih mama kaj se ljute na dijete jer zabušava i oteže s pisanjem zadaće i evo ga, tu sam.

[Peterlin]

Mislila sam da nikad ne bum od onih mama kaj se ljute na dijete jer zabušava i oteže s pisanjem zadaće i evo ga, tu sam.

Sad ti je blizu kraj polugodišta. Dijete je umorno i treba predah. Sve bude u redu, treba samo paziti da zabušavanje i otezanje ne postane navika i obrazac. Predlažem metodu mrkve i batine, odnosno samo mrkve - obećaj nešto zabavno kad napravi zadaću. Možda upali... Sretno!

[sillyme]

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

[Peterlin]

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

Eh, sve dobro radiš, ali objektivno - ovo je težak period... Opseg gradiva raste, a sada je upravo trenutak za razvijanje najboljih metoda učenja. Prošli smo to. Sjećam se - zadnja pomoć koju je moj mlađi sin dobio bila je u početku prvog razreda srednje (nekakav projekt koji je uključivao jako puno prepisivanja), nakon toga baš ništa. Aliiii trebalo je doći do toga. Četiri godine viših razreda bile su najnaporniji period i njemu i nama.

Naoružaj se strpljenjem... Danas su poteškoće koncentracije i pažnje učestalije (jer brza komunikacija putem mobitela i interneta i nama odraslima skraćuje interval pažnje, a kako ne bi djeci koja ga nisu dospjela ni razviti...) Vidim to na svakom koraku. Ljudi NE čitaju jer nemaju sape pročitati ništa dulje od polovine A4. Baš sam u firmi razgovarala s kolegicom (ona se bavi zaštitom na radu) da moramo svim uputama za otpad ili rukovanje opasnim tvarima dodati "slikovnicu" - sažetu uputu koja će visiti na zidu, da se ljudi podsjete. Nije to lako, prenijeti informaciju na taj način, ali to je trend. Dovoljno je da pogledaš upute za kosilicu i vidiš koji su znakovi opasnosti gore postavljeni, da se korisnik ne mora probijati kroz upute...

Da se ja vratim na temu ovog djeteta... Ishodi mu papire, korist je višestruka: u školi s tim mašeš i istjeruješ da se nastava individualizira u mjeri u kojoj je to moguće. Kasnije će imati olakšice i na državnoj maturi i na faksu.

Doma - iz prostora za učenje treba maknuti sve što odvlači pažnju, a metoda mrkva-batina je odlična i igrice su tu često nezamjenjive. Joj, kad se sjetim nižih razreda OŠ - koliko si učio, toliko smiješ igrati kad završiš s učenjem. Naravno, nije uvijek tako jednostavno. Isprobajte sve što ti padne na pamet - uništavanje knjiga (opisat ću), umne mape u fizičkom ili digitalnom obliku, prezentacije, mnemotehnike... To je izrazito individualno. Ono u čemu će dijete trebati pomoć je razvoj najboljih metoda učenja i istraživanje što daje rezultate, a što ne...

Mom sinu je pomagao ovakav pristup: dulje tekstove čitao je tri puta - prvo čitanje ofrlje, da se upozna s onim o čemu tekst govori (ako ne ide odma' u komadu, može po segmentima, samo to ne odgovara svima). Drugo čitanje - signir u ruke i označiti bitne stvari. Treće čitanje - samo signirano. NEMOJ obraćati pažnju na čuvanje knjiga iako ih treba vratiti, to nije pogodno za ovakvu djecu. Vidi je li bolji način pisanje bilješki po marginama, signiranje ili prenošenje u drugi oblik (moji su obojica koristili PowerPoint da u njega ubace ono što je u knjizi/bilježnici bilo signirano). Imali su osjećaj da se igraju na računalu, a bilo je korisno. Sretno!

[Peterlin]

Dodatak: Mi smo na vidljivom mjestu imali obješen raspored i kalendar (npr. za kada su najavljeni testovi, iako je moj mlađi sin uvijek bio težak kad je trebalo zapamtiti i procesirati takvu informaciju)

Za upravljanje vremenom baci pogled na ovo, iako je to za starije učenike i studente: https://www.linigra.hr/linigra-blogo...anje-vremenom/
Možda ima kakvih dobrih ideja.

[sillyme]

Hvala na savjetima, puno toga već radimo, a dio možda da probam, ovo s ppt nije loša ideja jer kad piše bilješke na papir to ni sam kasnije ne zna pročitati.

A knjige, to moram ja uzeti ovaj vikend npr njegov udzbenik iz matematike (iz 2019. ) i obrisati apsolutno sve zaokuržene zadatke što su 3 generacije prije njega imale za zadaću. Jer on sad pojma nema što je riješio a što ne, pa da samo zaokruži svoje.
Tako da i to je dodatno ponekad problem, knjige su išarane od prethodnih vlasnika. Nekom organiziranom urednom i koncentriranom to ne bi bio problem - njemu je.

[Lili75]

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

Silly ma on ti sigurno ima neki još nedijagnosticiran problem, već dugo pišeš o tome. Neka prodje obradu, olakšat će to i djetetu i vama jer ćeze znati s čime se borite. Postoje i metode kompenzacije, naućče se neke metode rada, cure imaju puno iskustva na forumu.

Sretnoo!!!

[Peterlin]

Hvala na savjetima, puno toga već radimo, a dio možda da probam, ovo s ppt nije loša ideja jer kad piše bilješke na papir to ni sam kasnije ne zna pročitati.

A knjige, to moram ja uzeti ovaj vikend npr njegov udzbenik iz matematike (iz 2019. ) i obrisati apsolutno sve zaokuržene zadatke što su 3 generacije prije njega imale za zadaću. Jer on sad pojma nema što je riješio a što ne, pa da samo zaokruži svoje.
Tako da i to je dodatno ponekad problem, knjige su išarane od prethodnih vlasnika. Nekom organiziranom urednom i koncentriranom to ne bi bio problem - njemu je.

Ufff, da, to je problem. Probaj obrisati, a ako ne bude išlo, možda da potražiš po antikvarijatima imaju li koji primjerak u boljem stanju... Knjige iz matematike mi smo u OŠ obično kupili duplo, jer mi je bilo stalo da nam i ostanu u vlasništvu nakon završene školske godine. Stariji sin je imao traljavu nastvu iz matematike (veliku fluktuaciju profesora) pa smo silom prilika morali imati udžbenike doma. Puuuno kasnije, poklonila sam ih dalje. I u srednjoj smo nabavili vlastite knjige iz matematike (Element-ova izdanja) ali to je već druga priča.

[Lili75]

Silly ma on ti sigurno ima neki još nedijagnosticiran problem, već dugo pišeš o tome. Neka prodje obradu, olakšat će to i djetetu i vama jer ćeze znati s čime se borite. Postoje i metode kompenzacije, naućče se neke metode rada, cure imaju puno iskustva na forumu.

Sretnoo!!!

ajme tipfelera

[Peterlin]

ajme tipfelera

Kao da sam ja pisala... Možda MI imamo nedijagnosticirane probleme ili nam internet i mobiteli razaraju koncentraciju
Za sebe mogu sa velikom sigurnošću tvrditi da imam neke elemente toga.

[Peterlin]

Zavirila sam malo u svoje stare bilješke da se podsjetim što smo koristili za digitalno učenje. U petom razredu još nam je bila atraktivna Čista petica (Artrea) - ovo: http://www.cistapetica.com/
(takve metode smo koristili u nižim razredima, djeca su se opismenila uz edukativne softvere). Imali smo i Učilicu, ali to se mojima baš nije sviđalo.

Za više razrede imali smo matematiku https://www.artrea.com.hr/matematika58.html. Mislim da smo sve to udomili kako dečkima više nije trebalo.

[Lili75]

Kao da sam ja pisala... Možda MI imamo nedijagnosticirane probleme ili nam internet i mobiteli razaraju koncentraciju
Za sebe mogu sa velikom sigurnošću tvrditi da imam neke elemente toga.

Nije kod mene to nego ako tipkam bez naočala (ćorava) i još pri tome hodam

[jelena.O]

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

ja sam svojem dala informativku s nakanom da će svaki dan napisati datum i predmete tog dana uz bilješku kaj ima za zadaću, neće ni pogledati , ali ponekad vidim da u bilježnicama osvanu na kraju dana par fusnota kaj je za zadaću. a njegov rukopis je nečitljiv meni , još uz to piše s tehničkom , iako mu stalno govorim da piše s B olovkom

[sillyme]

U informativku nije uspijevao pisati dulje od 3 dana u kontinuitetu ikad. Sad ima neki svoj sistem, piše u bilježnice, višemanje čak i ima zadaće... bar neke

Svaki tjedan nešto izgubi, prestala sam imati živaca oko toga, npr dođe doma bez jakne - nema više "budem sutra pogledao" - idi odmah nazad (pa makar bilo 9 navečer i cendra da je gladan i umoran) i nađi jaknu. Nekidan nije imao doma niti jednu zimsku jaknu pa sam ga po pljusku poslala nazad u školu da nađe bar jednu. Donio je nazad. Torbe sa sportskom opremom pregledavam ja, nedavno sam ga 3x vraćala u svlačionu dok nije sve skupio... Ajde još uvijek bar nije školsku torbu izgubio. Valjda zato što ima nardbu da prvo mora doć doma ostaviti stvari a tek onda smije van. Bar dođe brzo doma.

[Peterlin]

To je zahtjevan period. U ovoj dobi dijete razvija radne navike koje se ne odnose samo na učenje nego način života općenito. I mi smo prošli ove priče s gubitkom stvari i knjiga. Meni je bilo najteže natjerati sebe da pustim sina učiti na greškama, odnosno natjeravati ga da se sam pobrine. Sillyme, postupaš ispravno. Vrijeme će donijeti rezultate. Sretno!

[sillyme]

Dakle danas... otišao u skolu bez kisobrana. Opet. Jer je bio van torbe. Jer se torba (i neke biljeznice) susili posto jučer se nije sjetio izvaditi kisobran iz torbe pa se sav smocio, jer je išao romobilom iako sam mu rekla da ne ide romobilom jer ne može istovremeno voziti romobil i imati kisobran. Ali je zato danas donio kabanicu koju je izgubio pred četiri tjedna i za koju se zakleo da je sve pregledao i da je sigurno nema

(o ocjenama bolje da ne pišem... za tako inteligentno dijete porazno)

[sirius]

Dakle danas... otišao u skolu bez kisobrana. Opet. Jer je bio van torbe. Jer se torba (i neke biljeznice) susili posto jučer se nije sjetio izvaditi kisobran iz torbe pa se sav smocio, jer je išao romobilom iako sam mu rekla da ne ide romobilom jer ne može istovremeno voziti romobil i imati kisobran. Ali je zato danas donio kabanicu koju je izgubio pred četiri tjedna i za koju se zakleo da je sve pregledao i da je sigurno nema

(o ocjenama bolje da ne pišem... za tako inteligentno dijete porazno)

Pa nije on kriv sto je inteligentan , a ima problema sa izvrsnim funkcijama. Kao sto on nije "kriv" za svoju inteligenciju , nije "kriv"ni za lose izvrsne funkcije.
Ako te tjesi , iz osobnog iskustva ( a istrazivanja to potvrduju) koncentracija se djelomicno poboljsa nakon puberteta . Djelomicno, ne potpuno. Nakon sto se mozak razvije u pubertetu. Jedino sto je do tada vazno ne ubiti dijete u pojam i zgaziti mu samopouzdanje.