 |
|||
Meni uopce nije niti tuzan niti crnjak, nasuprot.
Mislim sa bi za puno ljudi bilo oslobadjajuce prestati se valjati u samosazaljenju
i konstantnim htijenjima za necim sto nije, nego biti tu i prozivljavati svoj zivot takav kakav je, ja ga tako citam.
Neki novinar/ka ga je vec povezala s niceanskim amor fati, pa evo meni jedan predivan nietzscheov citat koji je na tom tragu:
I want to learn more and more to see as beautiful what is necessary in things; then I shall be one of those who make things beautiful. Amor fati: let that be my love henceforth! I do not want to wage war against what is ugly. I do not want to accuse; I do not even want to accuse those who accuse. Looking away shall be my only negation. And all in all and on the whole: some day I wish to be only a Yes-sayer.
Javiti se dr, pa na pcr. Cijepljeni ne trebaju u izolaciju tj. ako su među ljudima moraju nositi maku, a cijepljeni idu u samoizolaciju. To sve ako je pcr pozitivan
Evo jednog super intervjua. Na fb stranici cijepljenje i vakcinacija izaso je post mohmka koji je primio booster u nekoj od procijepljenih zemalja, oni zive puno normalnije od nas, pri za mene to znaci prihvatiti realnost i u njoj odgovarajuce reagirati i prilagoditi se. Trenutno su bez mjera, s ogromnom procijepljenoscu i bez djece na respiratorima.
Evo intervju music milanovic:
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti...-djeci-1135536
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2021. at 18:07
Prema deaths per 1m population u zadnjih 7 dana, crvene se bih (sto ce se uskoro prelit i na nas), srbija je narancasta, majdarska i mislim bugarska crne. Ostale zemlje se zelene. Tako da od rozih ocala i sta nas to snadje i dostaaa vise, a bez primjerenih aktivnosti (koje ne ukljucuju bijeg na samotni otok, po meni) ja ne vidim benefita. Samo od prihvacanja i prilagodbe.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2021. at 18:14
Da, ina, jer tako gledaš na svijet. No, ne gledamo svi isto.
Tako i treba biti.
Ti ne bi bila sretna na svjetionika.
Ja bih. I to ne samo sada u koroni. Oduvijek volim samoću.
Prihvaćanje i prilagodba nisu donijeli nikakav napredak čovječanstvu. Gdje bismo bili da se ljudi u povijesti nisu bunili.
I ja bi na svjetionik ili na Velebit čuvar ovce
Je, i meni je bio depresivan kad sam ga citala prvi put.čokolada prvotno napisa
Ali onda shvatila sto zapravo pise.
"Okolnosti su nista, stav je sve"
I suprotni onoj koja meni ide na zivce " Zasto bas ja? Zasto bas meni?"
Meni je bliza :" ZAsto NE ja?" Nije da sam bas tako posebna da me moze skroz zaobici negativna statistila.
A
Beti, citav zivot je prilagodba, i darwin to govori, za neke stvari se ima smisla bunit, ovo meni nije ta.
Evo novosti o boosterima od danas - nece nas jos pripustat boosteru (ako nismo preko 65 ili med. djelatnici), tj trebali bismo mi ostali navodit razloge. Vjer. ce se to onda poklopiti s istekom putovnica, pa ce nas pripustat nakon njihovog isteka (ne u roku od 6 mjeseci nego god dana), vidjet cemo.
Booster i gripa ce se smjet primat istovremeno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2021. at 19:36
Beti, ne znam jel te to tješi, ali uopće nemamo neki ludi porast zaraženih, zadnjih 5 tjedana je skoro pa ista situacija, neki blagi porast, doduše na povećim brojkamaPoželite li ponekad da živite na svjetioniku, na otočiću na pučini?
Daleko od svih ovih vijesti o koroni. Daleko od korone. Daleko od ljudi.
Znam da je nerealno i nemoguće udaljiti se od svih i svega, ali mozda ne bi bilo loše
Nisam trebala otvoriti fb jutros. Nisam trebala čitati o povećanju broja zaraženih. Ni o tome kako cijepljeni oboljevaju. Poneki i umiru, od korone ili uz koronu, svejedno.
Taman sam se bila malo opustila i opet se jedva držim na površini. Hitno trebam neki putto me najbolje podigne. Barem na Brione. Otok, a blizu.
E meni je sad zanimljivo citat postove i filozofirat o (ne)prilagodbi, svjetioniku, al ne znam koliko ima smisla tu. Osobno mi je to jako zanimljiva tema.
Eh da Beti3 ne daj se bedirat kako rece tang, nisu bas tako dramaticne brojke.
Daleko od korone DA, daleko od ljudi NE. Nikad.
Volim ljude, druzenja, iako volim i biti sama sa sobom. Meni zivot bez ljudi, obitelji, prijatelja nije zivot u svoj svojoj punini.
Sirius, jako lijepo si napisala.
I slazem se da, okolnosti mogu biti svakakve, no stav je sve, nacin na koji promatramo svijet, ljude oko sebe.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.10.2021. at 20:20
Lili ja nisam napisala da brojke nisu dramatične nego da nije neki veliki porast ovih dana u odnosu na zadnjih mjesec dana, to može značiti i da su već mjesec dana dramatične
I ja bi bome malo na svjetionik. Na tjedan dana, mira i tisine
Tang upravo na to sam i mislila da nije dramatican porast da sad padne u depru zbog toga.
Jadro, i ja bi na tjedan dana al ne na par mjeseci
Za pocetak bi preko granice da udahnem malo zraka "izvana"
Ulala, ne biti na svjetioniku, evo lijek na vidiku
https://www.tportal.hr/vijesti/clana...odine-20211016
Jedan interesantan intervju koji je Torre dao vezano uz koronu, prošle godine:
https://www.glasistre.hr/hrvatska/ro...bolesti-680026
Meni je upravo to najstrašnije vezano uz ovu pandemiju, taj strah i osjećaj ugroženosti od drugih ljudi. A žalosno mi je i to što znam da je današnja paradigma takva, da sam ja neodgovorna zato što se ne želim plašiti. Ja se čudim kako se neki čude što starci žele izlaziti i družiti se s prijateljima i članovima svoje obitelji bez maske; nekima je moje čuđenje izraz neodgovornosti.Toliko ljudi strahuju za sebe i takozvane svoje živote, iako ne mogu baš položiti račune čemu oni žive i na čemu se temelji svrha tih života, ali svejedno bi htjeli živjeti što duže, pa i na štetu drugih. A ako ih ne mogu disciplinirati tim 'šamponom za pranje mozga', onda ih discipliniraju time da moraju brinuti za zdravlje svoje djece. Ako i kroz to prođu, onda im se nameće briga za zdravlje drugih. Stalno im se zavrće ruka i disciplinira ih se s platforme koja se prezentira kao zdravstvena, a u stvari je moralna i obezvrijeđujuća po ljude; diskreditira ih i isključuje kao sugovornike. Naravno da onda postoje čak i osjećaji projekcije zla u druge i drugo, u smislu da drugi više nije meni bližnji i drag, moj subrat, nego je on nositelj smrti, nositelj korone, nositelj zaraze.
Marija,
Onda sam i ja neodgovorna jer se ne zelim i ne dam plasiti
Moj odabir je ne zivjet u strahu bilo koje vrste.
Ovo sto je Torre napisao za pandemiju je fantastican prikaz cijele situacije i trenutnih okolnosti.
Koja katastrofalna izjava. Što ovo uopće znači : Toliko ljudi strahuju za sebe i takozvane svoje živote, iako ne mogu baš položiti račune čemu oni žive i na čemu se temelji svrha tih života
XXX
Tko može biti ocjenjivač nečijeg života?
Tko to živi na štetu drugih? Je li ičiji život na štetu drugih?
I tko je taj koji odlučuje da je nečiji život na štetu drugih?
Valjda živjeti na štetu drugih znači očekivati da se taj drugi ponaša odgovorno i recimo stavi masku u epidemiji zarazne bolesti.
Ja to nisam tako shvatila, već da strah paralizira i da ubija kvalitetu i smisao života.
Masku nosim gdje je obavezna
Posljednje uređivanje od Marija : 16.10.2021. at 22:56
Priznajem, malo sam u šoku od ove izjave, ali dozvoljavam da sam nešto možda krivo shvatila.
Na trenutak sam pomislila da misli na starce/bolesne "koje smo štitili na štetu mladih", ali se nadam da sam krivo shvatila.
Mi živimo u epidemiji zarazne bolesti, i što god tko rekao ljudi jesu izvor zaraze jedni za druge. Znači moj bližnji dragi brat me može zaraziti, to je činjenica, Valjda je ljudski ponašati se tako da ne štetiš drugome. Nevjerojatno je kako se neprestano što se kaže okreće pila naopako, pa je sad neljudski očekivati nekakvo suvislo normalno ljudsko ponašanje jer na tako živiš na štetu drugih. Na nesreću sam u nekim grupama na Facebooku (koji je zlo i deinstalirat ću ga čim završi korona, ovako ne mogu jer moram pratiti pandemijski realizam) - uglavnom, svako malo u tim grupama pročitam neke nesretnice i nesretnike koji se hvale time što ne nose maske u dućanu. Ima li jadnijeg ponašanja od takve potpune bezobzirnosti prema ljudima koji cijeli dan rade u tom prostoru i sreću se s gomilom ljudi? Ili nek se pozdrave sa svojim takozvanim životom.
A znaš što ja mislim? Ja mislim da je ljude koji negiraju epidemiju zapravo strah.
Identicno tako shvatila i isto se ponasam, maska di je obvezna.
Nidje veze.
Zasto mislis da ne postoje ljudi koji su svjesni pandemije i svih opasnosti, ali ne dozvoljavaju da ih strahovi paraliziraju?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.10.2021. at 23:07
A kako se to ponašaju ljudi koje strahovi paraliziraju?
Sigurno ne mislim da nekog treba "žrtvovati". No mislim da su upravo mnogi starci doživjeli ogromnu štetu dok ih se štitilo. S jedne strane, smanjivalo se kontakte radi sprečavanja širenja bolesti. No istovremeno im je onemogućen kontakt sa članovima obitelji; evo znam slučaj čovjeka koji je svakodnevno zvao starog oca koji je bio u domu i koji mu je svaki dan plakao na telefon, da zašto mu sin ne dolazi. Ovaj mu je objašnjavao da je to zaštita od virusa. Ali starac je bio blago dementan, pa je do sutradan zaboravio na pandemiju i opet pitao isto i ostao mu je samo osjećaj napuštenosti.
Jasno mi je da je tu teško biti pametan i da osoblje u domu mora preuzeti odgovornost i paziti da se zaraza ne širi po domu. Ali s druge strane, one slike domova gdje se starci "dodiruju" preko stakla su užasno tužne. Ljudi su socijalna bića i mnogi su možda spašeni od zaraze, ali su u ovom predugom periodu umrli, a da nisu mogli dotaknuti i zagrliti one koje vole.
I ja. Ja sam Torreovu izjavu shvatila da nema smisla živjet u strahu, ali niti u roza balonu jer - ako se ne ispune očekivanja, ako nisi super super zdrav, djeca savršena i sve super truper, moraš malo promišljat i malo se pazit - ne valja, ajmo na svjetionik i čekat bolje sutra. Nema boljeg sutra. Super nam je ovo danas i nema smisla kukat - što nas ovo zadesi, lele, ali niti se pravit - ne, to se mene ne tiče, ja živim u svojoj dimenziji.
Došla sam na tvoj trag oko pandemije - mislim da ljudi koji je negiraju i stalno očekuju jednu kao režisersku klapu koja će "ovo" (ovu stvarnost) prekinut - zapravo ustravljeni. Najbolji mi je primjer (jer si ne mogu drugačije to racionalizirati) jedna žena od 80 god, bolesna od kronične opstruktivne plućne bolesti, pušač, dr. sc. stem područja (znači, nema niti nekog "objašnjenja" za mene da ona ne razumije to, da je zapravo doktorirala na proučavanju sfingi ili takonešto) - odbija se cijepiti, misli da namjerno pale svjetla u KB Dubrava ne bi li izgledalo da je neka panika i čeka cjepivo koje će amenovati Radman (generacija su) koji isto čeka Godota. S kojim ciljem to misli - ja mislim da se ne može nositi sama sa svojim strahom - strahom od bolesti, strahom od cjepiva.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2021. at 23:14
Ja ne znam nikoga tko je paraliziran strahom od korone.
Znam ljude koji se cijepili, pravilno nose maske i dezinficiraju ruke, znam i one koji ne, u svim mogucim kombinacijama navedenog.
To je otprilike to, od terora u kojem zivimo.
Iz moje perspektive - čovjek paraliziran strahom diže bune zato što dolaze boosteri protiv smrtonosne bolesti (dokaad viššeee, zar još i to, i maske, i prva, i druga, sad i booster doza?). Ti dolaze pred kuće ovih iz stožera i prijete fizičkim obračunima, nije to samo kod nas. Ja to dubinski ne kužim - meni je to izvan područja racionalnog, a nisam stručna to tumačit - ja to kao laik.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2021. at 23:19
Marija, slazem se da su starije osobe u tim situacijama stvarno pretrpile nenadoknadivu stetu, nadam se da vise nikad necemo doci do toga.
Bas zato, i zbog djece i mladih, koji izgubljeno vrijeme nece moci nadoknaditi, mislim da bismo mi ostali trebali napraviti sve sto je u nasoj moci da do toga ne dodje.
I biti prakticni i realni.
Od moje prijateljice baka je umrla sama u starackom domu, nije smjela vidjeti obitelj mjesecima, to mi je pre pretuzno i strasno.
Strasno mi je sto mi prijateljici nije smio biti muz na porodu.
Strasno mi je da mladi ne idu na maturalac i da su zakinuti za dio mladosti, i strasna mi je pomisao na online skolovanje.
Ali da je odrasloj osobi strasno nosit masku, cijepit se ili sto vec treba za makar mogucnost da se sve to u buducnosti sprijeci, to mi nije jasno.
Ne samo mi, nego ti isti neprocijepljeni starci, oni nisu u velikom postotku odradili svoje. Al da - bit praktičan i realan, to je ključ. A praktičan i realan ne znači pustit da korona nekontrolirano kosi, nego se cijepit i poštivat mjere koje su, mislim da smo se tu složili, smijurija u odnosu na druge zemlje.
x.
Kad je naš narod najpametniji i najhrabriji, mi smo najbolji, neka pati koga smeta itd. Nema veze, odradit će drugi, oni plašljivi ispranih mozgova, za sve te ležerne ljubitelje života. Barem će pokušati da se ova trakavica završi. Možda će upaliti, možda neće, možda će trajati još deset godina, možda i neće. Glavno je i dalje filozofirati, kukati i komentirati prastari tekst. Lakše je tako nego prihvatiti realnost i malo istrpiti za dobrobit sviju. I to je onda hrabrost?
Malo istrpiti?
Kome može značiti "malo istrpiti" kad mu mama umre u bolnici bez da ju se smije vidjeti? Malo istrpiti? To nije malo, to je ogromno, to je nenadomjestivo.
Nema tu hrabrosti. Samo tuge.
Cijepljenje, maska, dezinfekciju, to su sitnice, ne treba ni spominjati, normalno je da se podrazumijeva da u pandemiji nosimo maske, dezinficiramo ruke i cijepimo se.
No, prihvatiti realnost da roditelj umire sam tjednima u bolnici je jako, jako teško.
To nije odgovor na postavljeno pitanje.
Kad odgovoris, odgovorim i ja tebi
Ina slazem se s ovim tvojim tumacenjem Torrea.
A gle kao sto postoje ljudi paralizirani strahom od korone, tako poatoje i ljudi paralizirani strahom od cjepiva. Postoje na obje strane. Strahovi raznih vrsta.
Ja opcenito govoreci (nevezano uz ovu temu) smatram da je uspjeh zivjeti sa sto manje strahova, ne bojati se izazova, prihvacati sto se promijeniti ne moze, a mijenjati ono na sto se moze utjecati. Nikako ne ljubim tezu da smo mi pasivni promatraci svojih zivota.
Pa jenn mislim da velikoj vecini nas ovdje na temi to nije uopce sporno. Ne razumijem zasto se dovodi sad u pitanje. Sve to radimo, al nije da nesto idemo naprijed :/
Sto se tice cjepljenja, nece tu bit vise znacajnih pomaka ako ne uvedu obvezne covid potvrde za sto sta,a nekako mi nasi ne izgledaju da su na tom putu kao vecina EU DČ.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.10.2021. at 08:47
Beti, jako mi je zao da si sve to dozivjela
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.10.2021. at 08:49
Beti, jako mi je zao.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 17.10.2021. at 09:23
Prijateljici je umro muž u bolnici. Karcinom koji je metastazirao na mozak. Mlad čovjek. Zadnjih mjesec dana ga ni ona ni djeca nisu mogli posjetiti. Koliko je njemu bilo teško i koliki je trag na njima ostaviko. Strašno.
Što se tiče nenošenja maski. Ne mogu se sjetiti jesam li ikoga u trgovini vidjela bez maske. U javnom prijevozu sam već 7 mjeseci i na prste jedne ruke mogu nabrojati par srednjoškolaca koji su se vozili bez maske tako da se pitam gdje su ti silni antimaskeri koji se po tim nekim grupama hvale.
Jedna mlada Japanka je negdje nedavno izjavila da ne razumije protivljenje nošenju maski na Zapadu jer je ona oduvijek nosila masku kad je bila prehlađena i to zato što je smatrala da tako ima čast pokazati obzir prema drugima i to ju je ispunjalo ponosom. Koliko je ovo daleko od ovog gore razmišljanja.
X
I ne znajući za njega sam nekako sam nastojala tako živjeti.
Vjerovatno ne dođe to samo od sebe, nekakvu razvojnu dob su mi obilježile smrti i bolesti u jednom uskom krugu ljudi, konstantan kontakt s preživjelima i obitelji umrlih, određeni obiteljski problemi koji jako utječu na dijete, sve te to očeliči ili shebe. Možda da nisam upoznala mm-a bi me shebalo, ali eto, posložilo se tako da je ispalo dobro. Ne tražiš od života više ružičaste balone, tjeraš se prihvatiti život najbolje što možeš. Sad kad se osvrnem, zadnjih dvadeset godina, odnosno 22 baš sam zadovoljna našim životom, s time kako smo se on i ja nosili sa hrpom problema s kojima se ljudi baš ne sreću svakodnevno. Al opet, možda je bila poanta baš to da smo oboje bili za života od ružičastog oblaka pa nam je super bilo na nekom našem modrom, na pola puta od ružičastog. Sad sam nigdje, treba proći neko vrijeme dok ne pođe proces prihvaćanja, valjda.
A korona, koliko god mi zagorčavala i otežavala život ne mogu gledati samo tu jednu stranu. Možda jer sam ratno dijete pa mi je normalno da se sluša upute stožera, da ako je neka opasnost da se sjedi podrumu na krumpirima sa bakama iz susjedstva, isto tako da se i sada ponaša po uputama onih koji se time bave jer hajmo pretpostaviti da bolje znaju.
Koliko god nekima su neke od nas pogodile strašne stvari koje je korona još otežala, one su strašne same po sebi i bez nje.
Činjenica je da smo u pandemiji, da ljudi umiru od korone, da ostavlja strašne posljedice po zdravlje i da bi bilo ljudski da prihvatimo sve mjere koje su nam obavezne. Jer ako ništa drugo tako ćemo najbrže doći do neke nove normale.
Po mom iskustvu, u Splitu, i još više u Kastelima. U busu bar trećina bez maske svaki dan
Pravila pisanja postova
