I ne, ne diže cijene
I ne, ne diže cijene
Btw, ja sam zivjela u susjednoj opcini tog otoka i da, treba to sve ukinuti, svesti na nekakve mjesne zajednice na celu kojih su volonteri, nista sisa. Kod nas je u opcini od max 1000 ljudi zaposleno 10-11 osoba.
Niš od toga.
Treba platiti ljude, ali provesti racionalizaciju. Da ne budu dvije osnovne škole jedna pored druge, doslovce, dijele dvorište. Kad je jedna nadrasla kapacitete, sagrađena je u dvorištu još jedna. Ali kao zasebna institucija. Sa svojim ravnateljem i svim ostalim popratnim osobljem...
Primjera je more.
Ma daj!
U kojem gradu su te skole?!
Zar je normalno da u istoj zgradi postoje dvije škole i to istog tipa? II i VII gimnazija. Od prvog dana djeluju odvojeno. A zapravo bi mogla biti jedna velika škola. Al kako onda Vokić...
Neću više, samo se uzrujam.
Ima I u osnovnim školama po dve škole
A sve seoske skole sa po 100 ucenika i komplet administracijom?
Danska je po broju stanovnika i površini slična Hrvatskoj, ima 100 administrativnih cjelina, ali je nedavno išla smanjivati broj svojih općina zbog neracionalnosti.
Hrvatska ima 500 općina i gradova. Ima se - može se.
Danas tajnici imaju vise posla nego itko u skoli. Znam sto govorim, jer su mi i muz i zaova tajnici u skoli. Muz u maloj seoskoj, na pola radnog vremena, zaova u glazbenoj u vecem gradu. Nemaju puno ucenika, ali zato administracije kao blata. Jos ako ravnatelj radi svoj posao lijevom rukom, onda je posla jos vise. Kaze mi zaova da je prije 15, 20 godina bilo mila majko sto je danas. Tako da nase ministarstvo, zupanje, uredi drzavne uprave i slični biseri samo izmisljaju tablice i obrasce koje jos treba popunit, po mogucnosri isti dan kad je dosao nalog.
Moje radno mjesto se nije spasilo. Uhvatio nas furlough. Place ce biti isplacene zakljucno s 5.4., a onda smo na plandovanju kod kuce dok nam guverner ne skine zabranu. Za sad je datum 1.5., a muzej se nada da ce otvoriti vrata 1.6. Ja sam vise nego sigurna da nece. Imamo pravo na naknadu, ostajemo u radnom odnosu, mogu iskoristiti godisnji.
Sva sreca da ne ovisimo financijski (a ni zbog osiguranja) o tom poslu. Grozno mi je zbog kolega kojima je bitno i koji sad dio zdravstvenog moraju platiti iz vlastitog dzepa.
Porez na kuću za odmor. Ovisi o zoni i veličini.
Možda sam mogla nešto izmuljati, ali poštujem zakon.
Upravo obrnuto, nema smisla baviti se mikroplanom dok se makroplan raspada. Jer novac kojim ti meni platis, ja necu moci uloziti u dobre place, razvijanje/poboljsanje biznisa i zalihe za krizna vremena. Ja cu s tim novcem morati platiti sume, vode, komore, agencije, FINA obrasce, naknade za milijun piz...rija da bi mogla sebi i radniku izbiti plaćicu. Ulozeni trud je toliko nesrazmjeran profitu da te moze samo malodusnost uhvatiti i pitanje - cemu? Govorim o malim i srednjim poslovanjima, je li.
Posljednje uređivanje od *mamica* : 28.03.2020. at 11:48
Mamica
Kako ces ti na makroplanu sredit situaciju?
ocemo kupovinom od nasih OPG ovaca doprinijeti?
svi ti ljudi prebacili se na nove nacine prodaje, do svega se moze doc ko zeli
ja sve orahe, bademe, ljesnjake, povrce sad agrume uzimam direktno, i kosta isto koliko bi me kostalo u ducanu, a ako i kosta koju kunu vise znam da se nije vozilo iz drugog kontinenta (bademi npr) i da ce taj "profit" bit potrosen u RH
kupujmo domaće!
Živimo na selu i imamo srećom veliki izbor domaćih proizvoda...ali kaj je krenuo prvi lockdown, naručili smo dostavu povrća iz susjednog sela od čovjeka koji ima opg. Njihovi susjedi rekli su mi da ima tolike narudžbe da rade cijeli dan do kasno u noć. I onda info...on nema tolike količine da bi mogao razvažati povrće po Zg, frajer lijepo kupuje na zelenoj trznici a reklamira domaće i nešpricano. Otvorio na fb stranicu, cijenu nabio samo takvu jer eto domaće i je ajmo u akciju. Osjećala sam se baš kao ovca, nasamareno...znam da toga je bilo jako puno, eto treba biti oprezan...
Upravo zbog takvih odbijam kupovati domaće.
Nisam ovca...
A vidjela sam hrpe objava i prepucavanja po grupama na fb-u, baš na tu temu.
Osim ako naravno iz prve ruke ne vidim kako rade a takvih imam malo, i onda recimo i oni useru na neki način.
Imala sam recimo ženu za meso. Odojki, piceki... i onda ona počne uzimati ostatke iz ribljeg restorana za hraniti svinje.
Jel možete zamisliti odojka sa mirisom ribe? Užas, od onda ju izbjegavamo u širokom luku.
Moj.zadnji primjer je kupovina adventskih svijeća od lokalnog obrtnika umjesto onih fensišmensi u Mulleru ili veç negdje drugdje.
A kaj se tiče hrane, osobe koje redovno kupuju domaće voće, povrće i miječne proizvode uglavno po izgledu znaju prepoznati domaći proizvod. Naravno da se možeš zaribat, ali kroz takvu školu se uči.
A da pred nama nije lagano razdoblje, nije