Isuse ja nisam cijelu noc oka sklopila, to je cijelu noc treslo.
Muz hrce u dnevnoj nista ne kuzi, ja sa klincima u sobi, srce sto na sat lupalo...
Uzas, uzas
 |
|||
|
|
|||
Isuse ja nisam cijelu noc oka sklopila, to je cijelu noc treslo.
Muz hrce u dnevnoj nista ne kuzi, ja sa klincima u sobi, srce sto na sat lupalo...
Uzas, uzas
Cure, jako mi je zao, saljem vam virtualni zagrljaj. Ja sam prozivjela one potrese kada je treslo Albaniju i PTSP je bio prestrasan. Sada, u ovom corona ozracju, jos je gore. Drzite se!
Cure vi blizu i na markusevcu veliki :hug
Zagreb zapad nije se osjetilo
al spavanje bas i ne ide jos
cure drage
čitala sam što kaže jedan naš stručnjak seizmolog
može podrhtavanje trajati i mjesecima
ali je mala vjerojatnost da će se ponoviti neki veliki potres
proći će, sve će ovo proći
Cure, pogotovo vi istok, u brdima, blizu epicentra. Znam da vam nije lako i da vas je strah, držite se. Sad ide slijeganje tla i bit će ih još, no ja na zapadu od jučer popodne nisam niti jedan osjetila, toliko su ti mali, znači da se smiruje (ok, može biti još pokoji jači, ali skoro sigurno neće više biti niti jedan kao prvi ili drugi koji je već dosta puno slabiji od prvog)
Ne znam, ja cijeli svoj život živim s tom spoznajom da je ZG u jakom potresnom području, i da je vrlo velika opasnost od jakog potresa. (U stvari imam živa sjećanja iz djetinjstva kako se cijela osmerokatnica podrhtava i ljulja, kako tutnji potres, kako se skrivam pod štok nosivog zida) I ovaj mi je u stvari olakšanje, da je lupio i nije bio onaj “pravi”, i sad se nadam da se oslobodilo energije da nam kupi vrijeme od par desetljeća mirnog života... Svi koji smo prošli živi smo imali sreće da nije bio onaj “pravi” koji se očekuje, i za kojeg su procjene štete i broja žrtava puno crnije, a nakon ovog malo je pala vjerojatnost da će “taj” uskoro (a to se mjeri u desetljećima) lupiti. Ovi naknadni potresi kidaju živce onima koji su preživjeli veliki strah ali treba se nekako priviknuti.
Kakvo je stanje na fakultetima, Ruđer itd.?
ALU ima rupu, Pravni u medijima bilo, Medicinski nisam vidjela slike,ali kažu koma, Ekonomija popucala.
Da, dobro je.zutaminuta prvotno napisa
I sve zgrade iz doba Juge su dobre.
Problem su stare zrade u centru koje nemaju armirano betonsku konstrukciju, već trstiku između katova i problem su kuće koje su ljudi sami gradili, zapravo svakako klepali kako su mogli.
Zgrade anatomije Medicinskog fakulteta su razrušene, Štampar isto, dekanat Mefa...sve prastare zgrade.
Moji u Čučerju su dobro, kuća ok jer je tu kuću gradio građevinar koji se kuži.
Od kćerine prijateljice kuća sva popucala u groznom je stanju jer je očito ta kuća svakako i nestručno građena.
Mi smo u neboderu starom 40 godina i ništa, sve ok, a prodrmalo nas je žestoko. I cijeli dan dan drma i cijelu noć.
Jedino su kćerini anatomski atlasi popadali s police, ali to su toliko velike i teške knjige da se ne čudim da su pali.
Drugo nije ništa palo.
Ozarila me slika dvije mame koje su rodile za vrijeme potresa i odmah puštene doma.
Kad su one to mogle izdržati i pokazuju jasnu sreću, moći ćemo i mi svi izdržati sve što nas čeka. Moramo.
Evo Medicinski https://mef.unizg.hr/potres-mefu-ost...salati?pid=319
Grozno.
Znam da je ljuljanje dobro. I bolje i pozeljnije od pucanja. Nama je samo jedan dimnjak popucao ono crta po sredini na visini 1.40m . Ono zasto ljuljanje nije dobro jest za ljude koji to dozive xD kada me razum napustio i preko noci strah obuzeo trcala sam na wc svako malo i trpila mucninu. Samo neka se ovi sa unistenim domovima izvuku kako treba, psihu cemo kasnije sredivati
Muzeji isto nastradali?
Kakvo je stanje?
Eksponati?
MUO je jako nastradao
Treslo je cijelu noć, onako lagano, tutnjava iz dubine cijelo vrijeme, pa smo to vjerojatno mi u Markuševcu i okolnim kvartovima samo osjetili.
osim ona 2-3 malo jača, koji su se vjerojatno osjetili i u ostatku grada.
taman kad bi počela tonut u san, streslo bi se tak da sam zaspala tek negdje oko pola 5 ujutro (MM pokraj mene puhao, hrkao, totalno nesvjestan ičega).
znam da se to sad podrhtavanje očekuje neko duže vrijeme, ali baš kida živce, jer se cijelo vrijeme pitam: hoće li opet grunuti jako?
Čulo se i kod mene. Peščenica, BorongajTreslo je cijelu noć, onako lagano, tutnjava iz dubine cijelo vrijeme, pa smo to vjerojatno mi u Markuševcu i okolnim kvartovima samo osjetili.
osim ona 2-3 malo jača, koji su se vjerojatno osjetili i u ostatku grada.
taman kad bi počela tonut u san, streslo bi se tak da sam zaspala tek negdje oko pola 5 ujutro (MM pokraj mene puhao, hrkao, totalno nesvjestan ičega
znam da se to sad podrhtavanje očekuje neko duže vrijeme, ali baš kida živce, jer se cijelo vrijeme pitam: hoće li opet grunuti jako?
Nas labos IRB je prosao OK. Tako su nam javili jer od petka smo doma.
Opet ga zatreslo
3.7 stupnjeva uh...
Ja ne znam, al ja sam u tolikom strahu.
Nikad se u zivotu nisam ovako necega bojala.
Trzam na svaki zvuk.
Meni su to zvuci iz Mordora
Jezivi
Nista me nije potreslo koliko danas kad sam vidjela svoji zgradu kojoj sam zivjela od rođenja...bas me rasplakalo skroz...hvala Bogu svi smo živi nemamo ozljeđenih.
Kako su vam djeca? Moji se tesko koncentiraju dobili smo i sanas gradiva i zadaca
Ima li tko ovdje da prišapne BD da olabavi malo za djecu iz potresom pogođenih područja. Ako pratite njena priopćenja gđa je cijepljena od empatije .
M. je dobila taman koliko treba, mislim da je bolje da imaju neki kontinuitet u radu, jer to daje osjećaj da život ipak ide dalje. Učiteljica pošalje listiće dan ranije, a učitlejica iz boravka im pošalje zadaću: plesanje, vježbe za razgibavanje, temu za druženje s roditlejima svaki dan (npr. danas moraju odglumiti da su meteorolozi i izmisliti vremensku prognozu za sutrašnji dan).
Ovi stariji imaju posla, ali vidim da nitko nije dobio previše (pogotovo maturant) Čini mi se da to opterećenje jako ovisi o profesorima, za naše mi se čini da su svjesni da je sve ovo izvanredna situacija.
Profesor zemljopisa (ne predaje im više, ali pratimo njegovu stranicu) stavio je prigodnu prezentaciju o potresima:
https://www.dropbox.com/scl/fi/fn4xr...vUHubEkVhB4pM#
u Remetama se sve osjetiloTreslo je cijelu noć, onako lagano, tutnjava iz dubine cijelo vrijeme, pa smo to vjerojatno mi u Markuševcu i okolnim kvartovima samo osjetili.
osim ona 2-3 malo jača, koji su se vjerojatno osjetili i u ostatku grada.
taman kad bi počela tonut u san, streslo bi se tak da sam zaspala tek negdje oko pola 5 ujutro (MM pokraj mene puhao, hrkao, totalno nesvjestan ičega
znam da se to sad podrhtavanje očekuje neko duže vrijeme, ali baš kida živce, jer se cijelo vrijeme pitam: hoće li opet grunuti jako?
nama je dosta popucalo po kuci, preko dana smo kod sveki, spavali smo u autu...
sad smo privatno nasli neke s dizalicom da nam skinu dimnjak koji je prijetio urusavanjem jer nikog ne mozes dobiti na tel
jos jucer je dosao mail za sve ucenike os Remete da danas nemaju nastavu
Moja ok, al moje 2 bi i prvi bili prespavali. Ja sam ga dans osjetila, oni ne. Moja je u proslu sri kukala da je previse zadace, al meni se cini da je u ovoj situaciji (prije potresa, a s koronom) bolje da imaju dosta za radit. BD mi se zasad svidja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 23.03.2020. at 16:21
Našla na fb-u obavijest o prijavi štete od potresa. Bandić nešto objavio.Ima neki mail.
Krivo, propisani obrazac, skinut sa stranice.
Da stalno se trese. Mi smo u jugozapadnom dijelu Zagreba pa ne osjetimo baš svako podrhtavanje no svako malo jače da.
Pozdrav i veliki zagrljaj svim zagrebcankama, tako me razalostilo sta ljecnici nisu uspijeli spasiti dijevojcicu....
grozno... ja sam sretna jer je moja kcer dobro, ali necije dijete je stradalo.
podrska cure moje, vama i vasim obiteljima https://www.youtube.com/watch?v=SNZ2BdMSG64
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...b/2168629.aspx opet potres, ste dobro vi zenskice iz ZG?
Dobro ali trzamo na sve zvukove. Ovaj smo fino osjetili u Novom Zagrebu.
Dosta mi je
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 24.03.2020. at 23:31
Ja (i mojih deset poznanica i frendica iz kvarta) umiremo od straha. Spavamo obučeni, u dnevnom boravku (bliže izlazu, nema ormara, nema PTSP spavaće sobe...), ruksak i jakne kraj vrata...
U jednu ruku, ludi smo, znam... u drugu, ne možemo se smiriti.
Mama i tata su večeras otišli malo u auto, samo da se smire...
Čitam stalno neke tekstove što iskaču, kao, bolje je ovako, da ima puno manjih... i sad će to trajati... ali ne znam kad ću se naviknuti. U jednu ruku sam i zahvalna sto je u sred karantene, ja ne znam kako bi otišla na posao i ostavila djecu u vrticu i školi, a da trese 5x dnevno. Ili ne bi ni išli? Sto uopće znači da je proglašena nepogoda? Kako bi izgledale stvari u ZG da već nema karantene?
Uglavnom, ako će ih biti još jako puno, nadam se da ću se priviknuti. U suprotnom ću prošvikati.
BB ja sam bila van sebe prva 2 dana, sad je već popustilo, čak spavam u piđami
Mi smo jučer rasčistili ured koji je u Centru i nije mi svejedno ići raditi jer ako rokne koji a tamo sam biti će užas, ali neće.
Mene je moja J. iznenadila ali zna ona to tako. Inače paničarka, OKP-ovka. Rekla mi je navečer i krevetu da neće više onako jako jer statistika kroz povijest tako kaže i da je dobro da ima malih i da ona zna da sam ja hrabra i da me jako voli
Još ništa od pidžame, jedini pomak koji sam napravila je da sam skinula čarape.
Jučer sam spavala, danas loše. Ako se mene pita, jutros je zaljuljalo sigurno 5 puta. Ne mogu se odlučiti tresem li se od umišljanja ili se stvarno ljulja.
Ne znam je l zato sto smo bliže Markuševcu, ili smo više ludi. Ako ne spavam, odem na fejs, a u kvartovskim grupama u svakom trenu netko budan. Morat ću počet pit
Mitovski, mogu misliti kako ti je bilo otići na posao. Možda zato sto ne izlazim, meni je sve to nezamislivo. Prijateljica iz kvarta ima dijete koje se jako bojalo. U nedjelju su oko 20h parkirali na livadi i do jutra ona, muž i dijete bili u autu. Ujutro je ona otišla na posao u Ilici. Ja bih vjerojatno mogla otići samo u Vrapče
P.S. J. je super!
BB - iskreni savjet - makni se od svih tih viber, fb, whapp i sličnih grupa, prestani čitati te poticatelje panike, uzmi knjigu, ako imaš kadu (ne znam) opusti se pola sata pred spavanje u vrućoj vodi, obuci pidžama, popij nešto žestoko pred spavanje i odi spavati u krevet. Ako se probudiš ne diraj mobitel ni u ludilu, eventualno upali TV i pogledaj neku komičnu seriju. Nemoj sabotirati svoju psihu stalno se izlažući paničarima i širiteljima panike i crnila.
E i stavi neku glasniju muziku preko dana, ako malo i zatutnji možda nećeš ni čuti
Posljednje uređivanje od sillyme : 25.03.2020. at 07:35
Lako je to reći
2 najbolje frendice, buraz i mama su tu negdje kao ja ili još puno gori. Ne trebaju mi ničije tuđe grupe i poruke, imam njih. U ove druge grupe se odem malo odmoriti
Upravo muž ustao i pita jesi čula... jesam... koliko puta? On samo 2x, ja mislim da ih je bilo 10. Ajde za 2 sam barem sigurna.
Bit će sve u redu.
Hvala na savjetima.
Preko dana imamo djecu koja skaču, pa nikad nismo sigurni što je, ako još upalim muziku...
Bit ću dobro
A da, kada i kupanje... nema šanse. Ja se bojim i otuširati, i otuširati djecu. Sve na brzinu u par minuta. Kosu nisam dugo oprala, a mislim da ju više nikada neću ni oprati.
Gotovo je, prošvikala sam.
Isključi zvuk na telcu kad ideš spavati
Meni je to pomoglo
Moje Viber, wh,mes grupe jučer i prekjučer pune humora
Ok i ohrabljenja napose srednjoškolska iz cijele juge i svijeta
Čak i raska iz prva dva razreda postala toliko toga zanimljivog,eto sreće da se skupimo nakon 30 godina od srednje
Posljednje uređivanje od jelena.O : 25.03.2020. at 08:50
XBB - iskreni savjet - makni se od svih tih viber, fb, whapp i sličnih grupa, prestani čitati te poticatelje panike, uzmi knjigu, ako imaš kadu (ne znam) opusti se pola sata pred spavanje u vrućoj vodi, obuci pidžama, popij nešto žestoko pred spavanje i odi spavati u krevet. Ako se probudiš ne diraj mobitel ni u ludilu, eventualno upali TV i pogledaj neku komičnu seriju. Nemoj sabotirati svoju psihu stalno se izlažući paničarima i širiteljima panike i crnila.
E i stavi neku glasniju muziku preko dana, ako malo i zatutnji možda nećeš ni čuti
Treba se zaposliti nečim korisnim. Evo, mi u firmi pokušavamo sanirati štetu, jer su u potresu stradala stakla na našim proizvodnim halama.
Jučer navečer kad je zatreslo, baš smo mm i ja komentirali - tja, nema pomoći, na to se ne možeš pripremiti ni zaštititi. Imamo u predsoblju emergency ruksak (voda, dvopek, rezervne čarape tople, set lijekova) i deke, te dogovor gdje i kako se nađemo ako se razdvojimo (kod mog auta, garaža je blizu, a opet dovoljno udaljena od visokih zgrada. Tam isto imam nešto opreme za nedajbože. Drugo mi ne pada na pamet. Spavamo u pidžami, jedino što je odjeća za idući dan (ili hitnu situaciju) pripremljena da se može brzo zgrabiti. S druge strane, ako fakat zatrese onak divljači, baš ništa ne pomaže, pa onda nema nikakve svrhe trošiti energiju i živce na ono što ne možemo predvidjeti. Pripremiš što možeš i odeš spat. Sretno (svima
Mene je ovaj potres paralizirao totalno.
B.B.mi isto spavamo obuceni u dnevnoj,muz,5god i ja.Sin je u svojoj sobi njemu je 18.
Stvari imam u autu.Tusiranje ne znam sta se brze otusiram ili obucem.Kakva kosa.To cu nekim boljim vremenima hahahahaha.
Blago onima koji se mogu opustiti.
Plus muz radi,kad dode malo je lakse.
Posve te razumijem. Sigurno nisi jedina. I ja bih tako. Bit će bolje (lako to napisati, a izuzetno teško stvarno misliti).A da, kada i kupanje... nema šanse. Ja se bojim i otuširati, i otuširati djecu. Sve na brzinu u par minuta. Kosu nisam dugo oprala, a mislim da ju više nikada neću ni oprati.
Gotovo je, prošvikala sam.
Ja nit se kupam, nit oblacim u piđamu.
Sinoc sam isla kod staraca spavat, jer mi muz radi popodne i nema ga prije ponoci doma
Nema sanse da budem sama navecer sa klincima, po danu jos nekako, al cim se smraci, panika
A ne možeš ih zamoliti da promijenite temu? Ja bi im rekla da ih molim da više ne pišemo o tome, da me to dodatno uznemiruje i da se želim smiriti i prebaciti fokus na druge teme. Bar s tako bliskim osobama možeš biti iskrena...Lako je to reći
2 najbolje frendice, buraz i mama su tu negdje kao ja ili još puno gori. Ne trebaju mi ničije tuđe grupe i poruke, imam njih. U ove druge grupe se odem malo odmoriti
Ne znam, mi smo jučer navečer igrali domino (sin 8g i ja), gadno je lupilo i streslo nas, on je samo rekao "to je bio potres, jelda?", ja potvrdila i nastavili kao da ništa nije bilo. za 5 minuta sam već zaboravila skoro, a onda dva sata kasnije vijesti na indexu ko da je ne znam što bilo...
Posljednje uređivanje od sillyme : 25.03.2020. at 09:38
Popij normabel.
Potpuno ozbiljno govorim. Panika čini stvari još 100x gorima. U takvom stanju duha ne možeš pomoći ni djeci ni sebi. Sjeti se samo kako idu upute u avionu - ako se dogodi da nestane tlaka, majka prvo mora masku staviti SEBI, a onda pomoći djeci. Ako si izvan stroja ili u panici, to je jako opasno za one koji ovise o tebi. Rješavaj to iz glave hitno. Podsjećaj se da moraš biti smirena i organizirana zbog djece. A i taj strah od mraka mi je bzvz - pa potres jednako može udariti i danju i noću, a za noćne uvjete još je važnije da znaš gdje su ti stvari i da unaprijed imaš promišljeno što ti je činiti. Ne možemo predvidjeti sve scenarije, ali neke možemo. Umjesto da paničariš, složi si nužne stvari u torbu za brzi izlazak, dogovori s mužem gdje ćete se naći ako se razdvojite i slično...
Žene, saberite se. Objektivni strah od potresa trebaju osjećati samo oni koji žive u prastarim kućama bez betona ili u potkrovnim stanovima u centru.
Neki sam dan nazvala osobu koja je kupila moj stari stan na Trešnjevci, u kući iz 1938., koja se i onda kad sam iz nje izašla (2007.) doslovno raspadala. Trstika među stropovima, napukli zidovi, nijedna se vrata ne daju zatvoriti, krov pred propašću itd.
Bojala sam se da se sve urušilo, kad gle čuda, sve stoji. Zidovi su joj se prošarali s još ponekom pukotinom.
Doživjela sam potres jačine 7 po Richteru, 9 po Mercaliju 1979. u Dubrovniku, mjesec dana kasnije ruknuo je još jedan malo slabiji. Veliki dio staroga grada bio je urušen, mi u kućama van st.grada nismo imali većih oštećenja. U epicentru u Crnoj Gori bilo je 9 po Ricteru, i da, bilo je 136 mrtvih.
Takav se potres ne očekuje u Zagrebu, čitajte malo članke seizmologa ovih dana i informirajte se.
Zato ako živite u imalo solidnijoj gradnji, ne paničarite. Dok je potres nema bježanja, ne vidim nikakvog smisla boraviti u automobilu, spavati u odjeći i cipelama ili imati spakirane kofere u hodniku. Razumno je imati vrećicu s dokumentima, novčanikom, zdravstvenim nalazima ako ste bolesni.
Ako vam je loše, popijte sredstvo za smirenje, svaki će vam obiteljski doktor to propisati u ovom ludom vremenu. Paniku prenosite na djecu, a oni ne znaju verbalizirati tjeskobu pa ćete kasnije liječiti tikove, pišanje u krevet, mucanje, griženje noktiju, noćne more itd.
Kad krene potres, zagrlite djecu pod neki čvrsti zid/štok i brojite u sebi....vjerojatno nećete doći dalje od 10, a onda je gotovo.
Čoksa dobro zbori.
A na fejsu je žena napisala jako lijepi osvrt svog života u Čileu gdje su potresi jako česti
čoksa
Ja bih vam samo još htjela reći da je iznimno važno kakvu poruku šaljete djeci. Kad sam doživjela prvi jači potres u životu, moji roditelji su iznimno panično reagirali, bili su izvan sebe, jurili po stepenicama još dok se treslo itd. Pri tome mi je otac bio statičar po užoj struci
Što reći, jako dugo, do odrasle dobi, sam se panično bojala potresa, i spavala sam sa spremljenim stvarima pored sebe.
Zato stvarno, pokušajte se smiriti. Facebook grupe ne otvarajte, ima ljudi koji zaista uživaju u ovoj histeriji i panici, i očito je da ju vole podgrijavati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
