Valjda onima koji su do sad uspjeli obnoviti konstrukciju zgrade od svojih novaca ili od novaca od osiguranja.
moj osobni stav je - da, onima koji zatraže, ali pod istim uvjetima kao i onima koji će tek ući u popravke
to znači: ne pločice, stolarija i sofe nego konstrukcija, kako je i navedeno u prijedlogu zakona
uz čiste račune, naravno, što podrazumjeva da postoji procjena štete i potrebnih popravaka, dokumentaciju o izvedenim građevinskim radovima i ostalo.
Ok, tu se slazemo.
Kako ne?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kao sto je navedeno u Dauenhauerovom clanku osiguranja ne pokrivaju stetu u statici i konstrukciji zgrade. A to je steta koju ce subvencionirati drzava i grad u postotku. Ako su vlasnici svojim novcima krenuli popravljati trebali bi moci dobiti subvenciju kao i svi drugi prema istim kriterijima- pri cemu bi se po meni trebalo prije svega voditi socijalnim kriterijem, pa vise pomoci onima koji imaju manje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ima, ali pitanje je žele li se natezati s državom, imaju li svu potrebnu dokumentaciju itd
meni je logično da su neki ušli u popravke sami, pogotovo uzevši u obzir vrijeme potrebno za donošenje zakona
Moj kolega (stanuje u centru Zg) trenutno ima velikih problema oko obnove zgrade, koja srećom nije jako uništena, ali stradali su dimnjaci, narušena je kanalizacija itd.
Nemam direktno iskustvo, ali čujem od njega koliko je komplicirano dobiti bilo kakva sredstva, pa čak i povrat sredstava... Da bi se to ostvarilo, traži se hrpa dokumentacije - tehnička rješenja, građevinski projekti ovjereni od ovlaštene stručne osobe, pa podaci o izvedenim radovima i slično (jer ne može se čekati da stignu sredstva, ljudi su iz pričuve i vlastitih džepova investirali u obnovu dimnjaka, e da bi im mogli pustiti bojlere u rad nakon više od dva mjeseca bez tople vode), a i dalje je pitanje hoće li uspjeti...
Uputa o zakonskim mogućnostima datira tek od 3. srpnja https://mgipu.gov.hr/UserDocsImages/...Dki-propis.pdf
Evo primjera - ovdje je uputa za dodjeljivanje pomoći nakon sanacije dimnjaka: https://mgipu.gov.hr/UserDocsImages/...vlasnicima.pdf
Da bi dobili sredstva, ljudi moraju biti informirani, educirani i jaaaako uporni, a po mogućnosti i složni (što je u stambenim zgradama često problem). Iskreno, nema tu laganog načina ni jedinstvenog rješenja. Eh, sad, ako u zgradi imate jednog stanara koji je uvijek protiv svakog prijedloga - nema puno šanse da se povuče lova. Nekako si mislim da su namjerno otezali s regulativom, da bi ljudi što više odradili sami. Možda imam krivo, jer okolnosti su objektivno zeznute, ali opet... možda se to moglo brže i kvalitetnije riješiti. Zapravo, rješavat će se još dugo.
Ja sam u FB grupi "Zagreb poslije potresa" (tako nekako), ima svega i svačega što možete i ne možete zamisliti što su neki napravili ili nisu, i što su sve neki prošli do sada.
Malo me ova rasprava podsjeća na tezu "zašto bi javno zdravstveno osiguranje koje svi uplaćuju pokrivalo liječenje čovjeku oboljelom od raka pluća, a koji puši 2 kutije dnevno 30 godina" .
Kakvi se argumenti koriste u takvim raspravama?
Ovako ću nekako odgovoriti...
Moja zgrada koja je sve (od ove države službene) papire dobila između 2005. i 2007. (dakle sve po zakonu, propisima, pravilnicima...) ispadne da 2020. ima problem jer nije protupotresno projektirana.
Tko je dozvolio da se zgrada tako projektira 2005.?
Nije li točan odgovor - država?
Isto tako, država (grad...) je kriva za sav drugi nered koji nastane ako je nešto regulirano ili nije regulirano... Zašto država nije regulirala da se sve zgrade (bilo jako stare, bilo novije) moraju protupotresno ojačati?
Zašto država već 30 godina nije do kraja sredila (natjerala ljude da srede) legalizaciju, gruntovnicu, vanknjižno vlasništvo, imovinsko-pravne odnose pa se gomila toga ne može ni rješavati, ni prodavati, ni rušiti ni graditi...
Zašto država nije donijela bolji zakon o Upraviteljima zgrada pa se za hrpu toga ne zna što je čija odgovornost? Zašto država nije napravila bolje propise o suvlasničkim odnosima pa da ti ne traje milion godina da nešto riješiš jer jedan jedini neće potpisati?
Ja ne vjerujem u ljude/pojedince da će srediti stvari. Trojca možda hoće, sedam njih neće ni mrdnuti prstom. Zamisli da se ukinu mirovinski fondovi, i da svatko mora sam sebi osigurati mirovinu da ona kao takva ne postoji. Što misliš koliko bi ljudi do starosti došli s nekim novcem? Ja bih rekla da to sigurno ne bi bili neki ogromni postoci.
Zato mislim da ljude treba natjerati da sređuju stvari. Iluzorno je očekivati da će u tim starim zgradama postojati masovni pokret samih stanara da rade protupotresna ojačanja zadnjih desetljeća, a da ih na to netko nije sustavno, programski upozoravao i usmjeravao što da točno rade. Jednostavno mi se "statičko ojačavanje" čitavog jednog dijela grada čini prevelikom stvari da se prepusti pojedinačnim vlasnicima bez nekog službenog javnog okvira za to, i u tom slučaju mi je teško razmišljati o pozivanju tih ljudi na neku odgovornost.
Evo ti moje zgrade... nas 12 suvlasnika, 2 jako razlupana zida, 4 mjeseca kasnije, znaš gdje smo? Nigdje. Dali su nam prijedloge od "samo zakrpajte za 20 tis. kn" do "morate napraviti novi projekt zgrade, protupotresno ju ojačati i tražiti novu uporabnu dozvolu za pola milijuna kuna".
Što misliš što stanari žele i što će na kraju biti? Žele sve i svašta. Od "rođe" za 20 tis. kn do najboljeg stručnjaka za pola milijuna. Što će na kraju biti nemam pojma. Čekam taj zakon da nam netko kaže što moramo napraviti. Ako nam to uopće kaže.
X
kad smo živjeli blizu centra (kao podstanari) u staroj zgradi sa svega 5 stanova, stanari nisu uopće plaćali pričuvu jer su smatrali da to staroj zgradi ne treba, dapače treba joj više nego novogradnji.
Dakle bila sam u 100 čuda da se usred Zg može živjet u zgradi bez upravitelja, pričuve, nismo imali ni čišćenje stubišta, ništa. Nisam znala da je to uopće moguće da zgrada može biti bez pričuve. Tko je plaćao troškove rasvjete na stubištu pojma nemam (to smo jedino imali, svjetlo na stubištu). Moguće da je netko skupljao novac za to sistemom od vrata do vrata, davno je bilo zaboravila sam (2003.-2005.).
Stan nam je bio OK, al znam da je zgrada naočigled svih propadala, al nikoga nije bilo briga. Neki su u toj maloj zgradi proveli cijeli život no svejedno...
Da se odmah usput nadovežem na svoj zadnji post. Ne volim kad mi se imputiraju ili izvrću riječi koje nisam rekla.
Ja sam se nadovezala na postove u vezi stanja zgrada u centru, pa sam napisala da ne mislim da su samo bogati u centru kako se tvrdi po medijima. Što se tiče stanara, naravno da u bilo kojem drugom kvartu može biti bilo kakvih stanara (ok, nećemo baš naći zaštićene stanare u novogradnji) - koji ne plaćaju pričuvu, ne brinu ni o stanu, ni o zgradi, uvijek su kontra ako se neki radovi trebaju napraviti i sl.
Također nisam rekla da ne treba pomoći ljudima pogodjenima potresom, ali da to treba biti na transparentan način i da ovo treba biti prilika za prislit ljude kao u Njemačkoj da se pričuva mora plaćati kao i snositi troškovi održavanja zgrade u kojoj živiš. Dakle, SVI stanari moraju sudjelovati u redovitom održavanje zgrade bilo da se radi o stubištima, fasadi whatever, inače dolazi do propadanja tih građevina što je slučaj kod nas. Kažu mi moji u Njem da ljudi koji si to ne mogu priuštiti odsele iz takvih zgrada. Kod njih je održavanje zgrade zakonska obveza. Možda zvuči grubo, al eto Nijemci to izvode na taj način.
Što se tiče konzervatora i oni snose dio odgovornosti (da ne kažem krivnje) jer ne daju da se srede neke starudije opasne za hodat pokraj njih dok nekome ne padne na glavu koja cigla ili ne daj Bože sve se uruši. Pa pogledajte na Gornjem gradu neke zgrade, ja kad tamo prolazim, odem na drugu stranu ceste da mi što god ne padne na glavu.
A Grad treba raditi na boljoj infrastrukturi i još mnogo toga.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.07.2020. at 15:54
Uhvatimo državu i pozovimo je na odgovornost.
Da mi možemo nastaviti netalasati..
U mojoj zgradi ima stvaaarno puno stanova. Puno penzionera, ljudi iz svih krajeva. Svi placaju pricuvu. Cak i oni koji stvarno nemaju novaca, jedva za hranu imaju.
Kod moje svekrve u centru, mali broj stanova, ispod 10, ljudi sjede na kavama, za pricuvu nemaju. Muljaju s prihodima i racunima, ne moze im se sjest na prihode. Ja stvarno imam problem s takvim ljudima i pomoci njima. Oni ce upast u socijalu, a nisu socijala.
Citam vasu raspravu, jer nisam nacisto sto da mislim o tome. Ja sam zeljela u gradu zivjeti jer volim biti u žiži dogadjanja. Netko je pisao da nije istina da su nekretnine u centru skupe - za mene su uzasno skupe. U Mesnickoj uz neku manju zgradu Vlade, s lijeve strane ceste, neka derutna kucica, zemljani pod, zena je trazila oko 2000 eura po kvadratu. Obisli smo masu stanova. Mi si nismo mogli priustiti stan u centru. Na kraju smo se povukli u veliku zgradu. Osim sto je skupo u 70 m2 u centru u pravilu imas 2sobni stan, u novijoj gradnji 3sobni. Eto sad sam sretna sto nisam u centru, jer sigurno ne bih kupila u Horvatincicevoj zgradi, nego nesto puno slabije, ali da, mi si to nismo mogli priuštiti.
S druge strane mi jako smeta sto Bandic placa obnove novcem Zagrepcana naokolo, a kad Zagrebu treba pomoci, svi su puni predrasuda. Da je potres pogodio Petrinju, na drugi bi se nacin pisalo i argumentiralo.
Jedan rodjak odrastao u Zg, sad je vani, trazio je godinama razumnu vecu nekretninu u centru, nije bilo. U onim ulicama kod Trga žrtava, Lopašićeva, Tomašićeva, to se nista nije odrzavalo. On je puno jaceg imovinskog stanja. Nismo ciljali na iste nekretnine, i opet nista. Preko agencija. Uvijek je nesto bilo. Mi smo znali ici pogledati s agentima, i snimiti za njega. Peterosobni gradjanski stanovi, lift užas, curi od susjeda, stolarija grozna, ne znam zasto se to tako lose odrzava. Meni je drago da sam imala prilike zaviriti u to sto se nudi, jer mi je to uvijek bilo nedostizno.
nisam bas sigurna. dapace, citajuci komentare o iznajmljivanjima apartmana ove sezone pogodjene koronom, uvjerena sam, da se radi o dalmaciji, da bi komentari bili, oni samo leze i beru eure iznajmljivanjem, necemo mi njima placati obnovu
to je tako kod nas, puno predrasuda, svak ima svoju 'crvenu krpu'
Al ja i dalje ne vidim zasto se ne bi Zagrepcanima pomoglo, ako se pomaze drugima u slucaju prirodne katastrofe.
Gunja je primjer kako se ne smije raditi, jer su se neki jako obogatili na obnovi. Sramotno je da nitko nije odgovarao za kriminalno rasipanje novca iz proracuna.
ne vidim ni ja zasto se ne bi pomoglo, daleko od toga
samo da budu kriteriji transparentni, da ne bi doslo do zlouporaba, kako pises za gunju, to nisam detaljno pratila
Posljednje uređivanje od summer : 03.08.2020. at 22:23
Jesam li ja jedina?! Trebala bih večeras u centar grada, na druženje, na Zrinjevac... imam lagani napadaj panike od odlaska u centar grada ...
Od potresa sam samo dva puta prošla autom kroz centar i to samo iz neke znatiželje po zelenom valu ...mislim da je centar grada za mene prekrižen
Ja isto dugo nisam išla u centar, sad već idem, Zrinjevac bih više izbjegavala radi korone jer vidim da je gužva.
Centar izgleda stvarno loše, na sve strane se vide tragovi potresa, prljavo je, ulična rasvjeta se ne pali ..
off topic: jučer su mi rekli da nije gužva na festivalu filma, zato i idemo tamo ... ajoj... double trouble...
Mene užasavaju i od ranije oni natpisi - Oprez, pada žbuka. Kako da pazim, to mi je kao Mirko, pazi metak. A zaista vidiš na podu komade žbuke. Naš gradonačelnik je dao sve od sebe da se minimira pješačka zona, gdje možeš ići posred ceste.
Ja idem kamo trebam ići, ne idem nešto iz gušta u centar.
Vrijeska radim u centru, tu sam svaki dan osim vikenda, ne primjećujem više ništa a nije me ni strah iako radim u zgradi s naljepnicom privremeno neupotrebljivo, koja je samo kozmetički "ulaštena" iznutra. Šta bude, bude
Doduše, ja se ne bojim potresa.
Radim u zgradi na kojoj je još uvijek crvena naljepnica. Kažu da je podrum (u kojem sjedim) siguran zgrada nam izgleda kao bauštela, navikla sam se već. Na potres sam već i zaboravila. Kroz centar grada prođem kad nešto trebam obaviti, nekako više zazirem od gužvi zbog korone, nego što bi me brinula padajuća žbuka.
Isto kao i lili i tanja: radim u zgradi s naljepnicom o privremenoj neupotrebljivosti (do ljeta smo radili s kacigama na glavi i selili stvari u sigurniji dio zgrade jer nisu svi katovi jednako osteceni).
Kroz centar prolazim svakodnevno, i osim sto izbjegavam guzve (kao sto su sada na Strossmayerovom trgu), nemam nikakvih zazora od centra grada.
Umirem od straha od pomisli na potres, a živim u zgradi na kojoj još uvijek piše “privremeno neupotrebljivo” .
Živ se čovjek na sve navikne .
Pazi samo gdje parkiraš, ali odi .
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 08.09.2020. at 15:41
Ovako i ja...
a krenula sam raditi već par dana nakon potresa, jer je trebalo sanirati štetu i srediti kaos koji je nastao...
u početku je to STVARNO bilo horor, nisu vozili tramvaji, padalo je sve sa svih strana, nisi bio siguran ni kad si posred ceste hodao, kupole su prijetile s krovova, a treslo je svako malo...
Ja sam moju (11g) pustala ljetos redovito da sama ide u centar na treninge, vozila se javnim prijevozom, hodala po cesti. Isla sam i ja prvi put s njom ( jos su svi tramvaju isli preko GK) - nista posebno strašno i zabrinjavajuće nismo vidjele da bi brinula ili joj ne dala da ide :
Posljednje uređivanje od sillyme : 08.09.2020. at 22:12
Ja se ne vozim tramvajem zbog virusa. I svaki dan hidam centrom . I nije mi ugodno. A i tužna sam kad vidim nebrigu gradskih vlasti o ovom gradu - i prije potresa, a pogotovo nakon.
Nakon potresa naša osnovna škola je oštećena, zgrada je iz 1930-tih. Bandić nam već barem 15 godina obećaje novu školu, svaki puta kada svrati na neku priredbu, i ništa. Još smo i podstanari, nije naša zgrada.
Danas sam igrom slučaja prolazila kroz Ivanju Reku, koju avion školu oni imaju. Škola nema što nema... barem izvana.
Nisam zavidna, ali očigledno se može ako se hoće i ako lokalna samouprava progura stvar.
Cathy jel to ova?
http://os-ivanjareka.hr/pocetna/vazn...e-sve-detalje/
I ja sam ostala paf kad sam nedavno prolazila, ugodno se iznenadila.
Predobar mi je taj arhitektonski projekt, a po njihovim slzžb.stranicama dalo bi se zaključiti i da se škola dobro vodi.
Svi smo kliknuli na link da vidimo to čudo . Stvarno super izgleda.
Piše ovo pod "povijest škole": Od školske godine 1990./91. do 2019. učenici su redovno pohađali Osnovnu školu Frana Krste Frankopana na zagrebačkoj Volovčici, a odlazak i povratak bio je organiziran školskim autobusom.