Ina
 |
|||
|
|
|||
Ina
S cetvero djece, tri osnovne skole ( jedna prvasic) i dvije glazbene imam osjecaj da smo cijeli dan u skoli...a i stalno je netko gladan...a i njima vec dosta svega pa stalno neke svadjice...jos i jedan dio posla koji odradujem...ne stignem nistaaaaa
Malo smo se bili uhodali prije potresa, a sad opet raspasoj
Tako da niti ne stignem razmisljati o izolaciji i zivotu prije
Najbolje mi je inino surfanje u snovima, jer kako stvari stoje o putovanjima ćemo samo sanjati idućih par meseci u najboljem slučaju. Baš ste me nasmejale sa nekim komentarima
U izolaciji pravim mafine (slane i slatke), idem 1x tjedno na plac,to mi je kao izlazak da prozborim sa prodavačima par reči. Danas sam kupila prefine suhe smokve na placu, kaže žena da su odlične i da su iz Grčke. Naravno mislila sam da hvali svoju robu, hehe, ali su falat prefine. Da me ne ulovi neka aksioznosti i stres, sebi zadam dosta aktivnosti pa nemam ni vremena razmišljati o tome kakav je život bio pre Corone.
Svidja mi se i to što jako malo trošim, praktički samo hrana, ostalo imam zalihe, pa je to dobra antirecesijska mera. A sama sa sobom znam biti i to mi nije neka novost. Stan spremam kao i ranije, osim što sam pobacala hrpu papira i sve to odvajam i stavljam u posebnu kantu ispred zgrade. Odlazak po poštu (1x mesečno kad pristignu svi računi), bacanje smeća i slično, odnosno sve što mi je ranije bilo mehanički, mi je sada wow aktivnost u izolaciji.
Uz to radim pranajamu, trudim se ne živcirati jer ništa ne menja. Najviše treba paziti na psihičko zdravlje koje će nam trebati kad sve ovo završi. Budući da sam pre neki dan stala na vagu i da se još nisam ugojila od izolacije, ugadjam si sa finim jelima, baš sam danas pravila kvinoju sa sparugama i salatom, a poslepodne sam napravila sladke mafine. Danas sam bila u kraćoj i dužoj šetnji i taj čisti zrak mi pomaže da se prizemljim i da lovim dobar balans.
O letu sanjam da odem na more, ako se bude moglo zbog Corone, a ako ne da se nekako "prešvercam" barem do Portoroža gde prijateljica ima stan, jer kod nas za sada nisu zabranjene šetnje i vožnje iz grada u grad. Hrpa ljudi se još uvek vozi na posao i slično i čudi me da se virus ne širi više (sva sreća), jer nije baš da se sve pozatvaralo i hrpa fabrika sa po 900 ljudi još uvek radi. Verujem da je to dobra prilika da razmislimo o našim priorititama i smislu života.
Mislila sam sutra malo ormare presložiti i dječju odjeću sortirati, odvojiti sto su prerasli... pa se pitam... koje godišnje doba će biti kad izađemo iz izolacije?
#ostaridoma
Sent from my iPhone using Tapatalk
lella suosjecam....imam 2 osnovnoškolca 1. i 3. razred, glazbena škola također, radim od doma 8h ne mogu bas uzeti pauzu i kuhati rucak npr. Nema toga...eventualno pojesti, skuhati kavu. Zadace a i gradivo radimo od 16.30 nadalje isto imam osjecaj da cijeli dan smo u školi...sa starijem sam imala ozbiljan razgov.da mora dio odradjivati i sam jer je dovoljno velik. Inače samostalan i vrijedan, mudrica pun znanja odjednom ( od kad je prekinuta nastava u školi) postao lijen, ne da mu se uciti niti pisati dz imam osjecaj da je sav teret na meni...a muz radii....iako i on poceo vise oko ucenja se angazirati jer sam rekla da cu friknuti ovim tempom...a kako je....moglo bi potrajati jos koji mjesec uuuzaaas
Posljednje uređivanje od mašnica : 27.03.2020. at 23:37
O, boze, u toliko sam se ovih vasih postova nasla... Sto mi sve fali i vec mi godinama fali. Najtuznije sto mi korona skoro nista nije promijenila. Najvise mi fali da mi se svi maknu iz kuce na koji sat. Ovako mi dodje da odem vrata na Lidlu lizati. Ne moze ni ta korona biti toliko losa.
Konfuzija prvotno napisa
Prije ili kasnije ćemo svi doći na tu ideju ako ovo potraje.
Meni se u nekom trenutku čini da ću eksplodirati od zvukova i multitaskinga u jednom prostoru (dnevni /kuhinja) jer radim posao uz klince, školu, pripremu hrane... i što mi dan nema kraja... pravi dan svizaca. Za vrijeme radnog vremena uglavnom na poslu “komuniciram”, bilo je dana i s preko 100 mailova. Pa sam onda od 9 do 17h stalno na mailovima usporedno sa životom oko sebe... i kad to završi, zapravo tek onda počnem raditi nešto konkretno do 22h, naravno usporedno sa životom oko sebe...
MM radi zatvoren sam u drugoj sobi jer je tehnička podrška i na telefonu je punih 8 sati. U 16h izađe iz sobe iscijeđen pa malo preuzme da ja imam 15 minuta u komadu za koji poslovni zadatak. Osim kad ode do svekrve ili u dućan.
I još sam neispavana od potresa i strahova...
No svejedno, gledam kako traje ovaj beskrajni dan svizaca i mislim si “sutra će biti isto, što mogu popraviti?” (Ni vikend ne nosi puno promjene, jer imamo zaostataka s poslom i školom, ali ipak će biti lakše). Kako da se oko posla drugačije postavim ili napravim nešto jednostavnije, kako da ne vičem na djecu, kako da obroke jednostavnije složim, kako da ne zaboravim tablet napuniti preko noći, kako da ovo... kako da ono...? Pomaci su mi manji nego tektonski pomaci kad nema potresa, no svejedno, zadovoljna sam napretkom, a još više “nadom” da je sutra novi dan svizaca i da ponovo imam priliku nešto bolje napraviti u ovom kaosu. Taman ću se za 2-3 mjeseca usavršiti
Djeca su teška... svađaju se, čak i tuku, ova mala želi cicati sto puta dnevno (skoro će 3 godine, to im je ta faza), školarac inače super učenik sad je težak, najteži... ništa ne želi, ne da mu se, ne može, mrzi školu od kuće, mrzi svoj život... srednja, ona zahtjevna, nekoliko puta dnevno vrišti iz petnih žila pri čemu usput baci koju igračku u zid...
I onda, duboko uzdahnem, i nađem ljepotu...
Gledam ih kako im zapravo paše ovo beskrajno vrijeme u neku ruku, za igru, složili su svoje male svijetove (“kućice-šatore”) po stanu i cijeli dan imaju neku svoju priču koja raste, dodaju nove stvari u nju.... gledam kako oni zapravo nemaju to vrijeme inače jer ih sto puta prekidaš u normalnom životu pa oni viču “čekaj, još 5 minuta”, ali “nemaš 5 minuta, zakasnit ćeš na trening/perin rođendan/u park... ako sad ne krenemo odmah, nema parka jer poslije kuhamo/seka spava/imaš trening/lektiru... Nakon 2 sata parka opet stres jer moramo u sljedeću fazu, a oni bi ostali u parku još 2 sata...
A sad nema toga “još 5 minuta”, imaju vremena koliko žele... i osim ovih teških trenutaka koji su njima zapravo upravo to - nezadovoljstvo nečim u tom trenutku - oni ne pokazuju veće znakove teškoće ovom situacijom. Ponekad nešto komentiraju. Ali veliku većinu vremena žive i igraju se u ovom trenutku i ti imaš jedinstvenu priliku gledati ih cijelo vrijeme u tome. Nebitno je l su se sami zaigrali, popeli se na stolicu da kuhaju uz tebe, sjeli u krilo da ti “pomognu” u poslu... divan je način na koji djeca žive u sadašnjem trenutku. U užurbanim životima rijetko kad imaš priliku za takvo rastegnuto vrijeme koje djeci treba... čak i kad si na godišnjem (a naši traju 2-3 tjedna) opet imaš hrpu “moranja”... “Ajde, požuri na plažu dok nije vruće, ajde požuri tamo da se ne zatvori...”.
U danu svizaca nema moranja, sto ne stigneš danas, možeš sutra, prekosutra.... i tako tko zna koliko još dugo
Da BB baš ovaj zadnji dio, djeci takooo treb ato slobodno vrijeme bez žurbe, strke...
A i nama odraalima dobro dodje ne bit stalno u totalnom speedu. Lakše reći nego realizirati.
Subota je. Kao da je bitno što je.
Ustati se. Napraviti krevet. Počešljati se. Obući, aha. Jesti...
Stvarno. Čemu?
Uspjela sam ustati se i napraviti krevet, krevet je napravio automatski pilot u mojoj glavi.
Trgnut ću se. Moram.
Moram?
Lakše mi je kad sam to napisala, oprostite.
Vani proljeće. Izađi u dvorište! Ali treba trenirku obući za to.
Trenirka, hahaha, jasni pokazatelj moga stanja.
Ja znam da je vikend jer djeca još spavaju, da je radni dan probudila bi ih oko osam da se spreme za (online) skolu.
Ja sam se probudila, prosurfala, podoruckovala, spremila cisto sudje, odvjezbala, sad idem probuditi djecu, otusirati se i oprati kosu, napraviti plan pospremanja u kuci i uređivanja terase/vrta preko vikenda jer stiže lijepo vrijeme pa da možemo biti i vani.
Moram još u dućan po banane i jogurt, do sveki jer je kuhala sarmu i za nas, do starog stana po postu i očitati struju, s mladjim proći engleski i njemački... Mislim da neću sve stić
Posljednje uređivanje od sillyme : 28.03.2020. at 10:09
Isto ovako. Kako smo se nakon potresa uspjeli vratiti u ured, rasčistiti ga i krenuti raditi ja više ne razmišljam nino koroni ni o potresu. Moja struka računovodstvena je sada pod takvim pritiskom da mi u uredu ne znamo ni jesmo li išli na wc a kamoli jeli.Sto se smijes?
Kad odes na posao nemas niti jednu od ovih briga. Plus preumoran si i tup nakon posla cak i ako ih stignes imati.
Drago mi je da je vikend jer bar nema zadaće i ogromnog pritiska oko škole. J. cijeli dan piše i rješava. Krenula nam je i online nastava engleskog, moram reći hvala bogu da su odustali od online nastave Robokacije.
Meni je jutros koma. Vani prekrasno sunčano, vidim roditelje kako se sa malom djecom šeću po ulici i mislim si tko je tu lud?
Jel ja koja svojima ne dozvoljavam van, a sada zbog zraka u Zagrebu niti na balkon ili oni.
Meni se ne čini dobra ideja sad sortirati po ormarima. Di ću onda s viškovima, preraslom robon, donacijama?
Na pod u hodnik?
Kraj kontejnera za smeće, ako nemaš kome potrebitom. Nestati će brzinom munje, vjeruj mi.
Uopće ne izlazimo
E onda ne znam.
A kako smeće bacaš? Ja moram do kontejnera pred zgradu.
Meni je šetnja do kontejnera svakodnevni top
Do 100m smiju naplaćivati odvoz. Valjda je hodao strogo pravocrtno dok je mjerio. Nizbrdicu i uzbrdicu nisu uzimali u obzir
Posljednje uređivanje od Beti3 : 28.03.2020. at 11:24
Ja sam na balkonu. 7.-mi dan nisam otvorila vrata stana. Najgore je prvi dan
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2020. at 11:27
Da, da. Odvjebat! Tooo, ina!
Proizvodimo baš malo smeća, jednom tjedno ga bacamo.
Ma zapravo ne želim to ostavljati samo tako, da vjetar raznosi. Želim dati prijateljici za njenu djecu, a ona je u drugoj općini.
Haha, to sam upravo jutros rekla MM. Počinula bi nekoliko dana na laganoj bolničkoj skrbi u izolaciji
Neće. Kod nas u kvartu mnogi tako rezoniraju, pa nam se oko kontejnera za smeće napravilo stovarište svih vrsta otpada - od cipela, odjeće, komada razlupanog namještaja, pa do starog kruha kojeg čerupaju jedino vraneKraj kontejnera za smeće, ako nemaš kome potrebitom. Nestati će brzinom munje, vjeruj mi.
Što je najgore, taj otpad se počne miješati s komunalnim (papirom, biootpadom, miješanim), pa su i ovi iz Čistoće počeli postavljati svoje uvjete i ponekad ne žele odvesti smeće.
Kod mene sve nestane. Koji puta dok uđem u stan i virnem sa balkona.Neće. Kod nas u kvartu mnogi tako rezoniraju, pa nam se oko kontejnera za smeće napravilo stovarište svih vrsta otpada - od cipela, odjeće, komada razlupanog namještaja, pa do starog kruha kojeg čerupaju jedino vrane
Što je najgore, taj otpad se počne miješati s komunalnim (papirom, biootpadom, miješanim), pa su i ovi iz Čistoće počeli postavljati svoje uvjete i ponekad ne žele odvesti smeće.
Ne bi ni ja to radila da nemam garažu. Evo upravo odvojila par vreća za odnijeti u garažu.
A kad prođe sve ovo... pospremat ću garažu 5 dana
Ne bih ni ja sad to ostavljala vani, nema bas sad previše ljudi koji bi uzeli vreće, a da tek kopaju, ne dolazi u obzir. Žute vreće nam nisu odvezli 10 dana, sve sam si mislila sto će vjetar napraviti... nije vrijeme za ostavljati stvari vani
Kći, pas i ja smo upravo došli iz dvosatne šetnje po okolici.
Prekrasno
Bome i kod mene, Peščenica...
Mi smo u gradu velicine Dubrovnika, prilicno rastrkani, na kraju naselja, na velikoj parceli s padinom koja zavrsava potokom i slapom. Od ponoci imamo dodatne mjere ogranicenja, zatvorena su igralista i izdana je shelter-in-place naredba. U principu nas i dalje nece legitimirati, ali preporuka je da ne izlazimo nikamo osim na posao (za esencijalne struke, medicinske usluge, hranu i rekreaciju. Ovo zadnje ne smije biti u grupama.
Ono sto najgore podnosim je vrijeme, s obzirom da je cesce hladno i kisa, nego podnosljivo za boravak vani, ali ok, ide na bolje. Imamo jednu troclanu obitelj s kojom se redovito vidjamo, a to je moj najbolja prijateljica i njena djeca, koja su najbolji prijatelji moje djece, tako da nam nije lose. Narucujemo hranu jedni za druge kad treba smanjiti troskove dostave, podijelimo ogromne pakete voca i povrca i slicno. Hodamo, secemo, vozimo se na biciklima kad god se moze.
Od ponedjeljka pocinje skola - meni faks online, a sinu distance learning na papiru sljedecih dva tjedna, dok skola ne nadje elektroniku za sve one koji nemaju. Od petka prestajem raditi jer neprofitni sektor nema love za place. Nerad je privremen; ne brinem ni za sto osim bas samog posla, svega sto ce preostala tri radnika na minimalcu eventualno ukenjati, pa razmisljam o tome da, ako je zakonski dozvoljeno, volontiram par sati tjedno i zadrzim uvid i kontrolu (a bez da muljam i to radim nesluzbeno). Bitno je da nam nije financijski problem, drugo cemo lako.
Odmaram glavu jogom, ali zapravo nista ne stignem. Otkad radimo od kuce, sto je nekih dva tjedna, naradila sam se vise nego zadnjih godina. Sto zbog djece koja me stalno odvlace od posla, a sto zbog karakteristika posla. Djeca imaju satove taekwondoa online, preko Zooma, balet preko neke druge aplikacije (taekwondo je super, balet nije). Zapravo nitko ne dozvoljava da zivot prestane. Samo nam je sve drugacije.
Mene su počeli izluđivati razni dobronamjerni i malo manje dobronamjerni frendovi koji mi šalju linkove na opskurne tekstove o tome kako je sve skupa velika podvala i prevara itd itd itd
Rastužuje me to i nemam živaca
"Baš se evo pitam, kome ovo sve odgovara najviše? migmig"
"Razmišljaj izvan okvira!"
"Zar nije logično...?!"
"Ti si naivna i izmanipulirali su te!"
"Ma kakva korona, gripa je daleko opasnija!"
kažu oni
I tako dalje
Meni to trenutno teško pada, imam puno važnijih praktičnih pitanja i izazova, kao i većina ljudi zapravo. On the bright side, priviliegirana sam jer mogu raditi od doma i živim dan za danom.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 29.03.2020. at 13:29
Potpis.Jos mi je gore kada mi to kaze mama koja je onkoloski bolesnik. Ja astmaticar. Pogorsala mi se na entu, sve od zivaca.Mene su počeli izluđivati razni dobronamjerni i malo manje dobronamjerni frendovi koji mi šalju linkove na opskurne tekstove o tome kako je sve skupa velika podvala i prevara itd itd itd
Rastužuje me to i nemam živaca
"Baš se evo pitam, kome ovo sve odgovara najviše? migmig"
"Razmišljaj izvan okvira!"
"Zar nije logično...?!"
"Ti si naivna i izmanipulirali su te!"
"Ma kakva korona, gripa je daleko opasnija!"
kažu oni
I tako dalje
Meni to trenutno teško pada, imam puno važnijih praktičnih pitanja i izazova, kao i većina ljudi zapravo. On the bright side, priviliegirana sam jer mogu raditi od doma i živim dan za danom.
Ja sam imala realan strah. Srednja kcer i ja smo bile u izolaciji u punom smislu rijeci 14 dana jer smo 11.03. dosle iz Njemačke. Iako niti jedan slucaj nije bio zabiljezen tada u tom gradicu, iako smo jos od polaska sve pazile, strah je bio prisutan ali i razum. Nisam muza i najmanje dijete poljubila ni kada smo dosli. (Izasle smo za vrijeme potresa, naravno) Dok nismo kontaktirale epidemiologicu i dok nam nije preporucila da nas dvije ostanemo nismo mrdale i odradile smo to do kraja. I onda gledas tu nonsalanciju i nije ti dobro.
Jurana ma ovo je prilika sad ili nikad.Ja moram i zbog privatn. razloga što više raščistit stan, čovječe ne stajem ko buldožer sam i jakooo volim taj osjećaj raščićavanja. Jučer smo dječju sobu sredili, ajme koliko vreća (robe i igračaka) em za smeće, em za dat frendicama.
Ja sam par vreća s robom koju su prerasli odnijela u gepek u auto. Druge vreće s robom (moje i muževo) lijepo označila i u podrum, da prvo pogledaju bake i dede prije donacije.
Imam prednost jer imamo predhaustor koji dijelimo s 1 susjedom, pa tu stavim dok ne skupim neku količinu onda raznesem. Smeće odmah nosim u kontejner u zgradi.
Danka_ma odhebi ih, lijepo napiši: Aj pls ne šaljite mi ovakve poruke! Gracias muchos
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.03.2020. at 15:45
Ina tako i kod mene, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na situaciju jer sam iz prenapornog poslovn tempa koji je trajao zadnjih 2 godine, odjednom ostala doma zatvorena, s djecom homeschoolam, radim od doma sa znatno manjim opsegom posla, ...
Al nakon nekog vremena se čovjek opusti, počela sam gledat serije, čitam, odmaram, spavam više no ikad, vježbam, svaki dan neki kutak stana raščistim, punoo vremena provodim s obiteljii tako prolazee dani. Nema druge nego prihvatit.
Danas mi dan 16. i dalje sam smirena i sabrana, samo nek nam je zdravlja, a sve drugo će se posložiti.
Poprilično dobro nakon početnog napada panike više zbog loših vijesti, bolesti, otkaza, gubitka bebe u mojoj bliskoj okolini, brige oko zadržavanja svog radnog mjesta. Vilenjak i ja smo samodostatni introverti pa nam je ok, a ja sam nakon razvoda naučila biti po nekoliko dana u komadu sama i nikada mi nije dosadno. Spašava me veselost vilenjaka, činjenica da se može satima sam zabavljati, posao online od 8 do 4, posvećeno vrijeme s vilenjakom, uvijek nešto počistim, odvježbam, ako je sunce lovim ga na balkonu uz knjigu, opskrbili smo se štivom, sadila sam cvijeće, tu je i njegova škola. Dobro nam dolazi rutina i rad. Lijepo mi je što prijatelji, rodbina puno više nego inače zovu. Ne znam kako će nam biti kada sunce i topliji dani budu mamili vani.
Posljednje uređivanje od palčica : 29.03.2020. at 16:11
Pjevate li danas u 20 Moja domovina
Posljednje uređivanje od jelena.O : 29.03.2020. at 16:41
Zavisi kad otvorim kupinovo vino
Još ću razmisliti... Ta pjesma me podsjeća na rat
Same here.Još ću razmisliti... Ta pjesma me podsjeća na rat
S druge strane je i nada u nešto bolje
Nema šanse da to pjevam.. ikad
Posljednje uređivanje od sillyme : 29.03.2020. at 17:32
u bolje? devastiranu zemlju kojom vladaju korumpirani politicari?
ne znam, mene podsjeca na rat i vladavinu hadezea i bandica
bolje pjevat internacionalu ili jaltu
Ako na ista podsjeća me na najodvratnije desetljeća mog života, na "katedralu hrvatskog duha" i njeno beskonačno ulizivanje "svetom trojstvu": FT, crkvi i HDZ-u, na licemjerje, laži, sirenje mržnje, na cenzuru, siromaštvo, izgubljene prilike, na 200 bogatih obitelji s rukom na srcu i drugom u našem džepu, koji su se nakrali za 100 generacija nakon sebe a nas ostavili gospodarski, socijalno i na sve druge načine devastirane. ONI. Ne rat.
Kad čujem negdje prva tri takta odmah mijenjam program. Prošlo je 20g a i dalje mi se diže želudac kad se sjetim svega...
Posljednje uređivanje od sillyme : 29.03.2020. at 17:47
Inače se brzo napijem, ali ne znam koje bih piće morala piti da to pjevam.
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...sti&id=2170104
Meni suze krenu kada cujem tu pjesmu xD
Danka, i mene ti nerviraju maksimalno nerviraju. Ja biram borbu tj link na nesto drugo pa da razmisle eventualno, jer me vise kosta sutnja (vise me nervira), nego reakcija. Pa uglavnom izevangeliziram svoje koliko mogu i savjest mi mirna. I zapravo dobro da sam takva, kad bi svi sutili, ne bi ni to bilo dobro. Pa se pomazim po svom ostrom i unlikeable karakteru i bas me briga, recem sto ih sljeduje. A mozda je ovo ona druga tema znate li odbrusiti
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.03.2020. at 19:12
I mene. I neću pjevati.Još ću razmisliti... Ta pjesma me podsjeća na rat
I naporni su mi s tim pljeskanjima, pjevanjima, moljenjem krunica...
Dođe mi da obrišem i Viber i Whapp koliko mi je naporno da me poznati bombardiraju s takvim pozivima/porukama.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
