Sigurno ima pametnijih i korisnijih načina da se pokaže podrška...
Evo, Zaprešić se ori.
Netko je pustio pjesmu preko razglasa.
Ne čujem baš da ljudi pjevaju, ali je bilo pokušaja pljeskanja.
Moj Bobby laje na balkonu
Njega ovo nervira.
Posljednje uređivanje od Tanči : 29.03.2020. at 20:06
Bobby nema sluha
Silly odvratno vrijeme za vrijeme rata ili ne nismo mogli birati,ko ni sad
Ujedno koliko si godina imala ,računam 9-12 ko tvoji klinci safd.nadam se da ne pričaju kako odvratno žive.
Nadamo se da neće sve trajati tako dugo i da ćemo preživjeti i ovu bedaću,neki di sanjali da će živjeti Eli nisu preživjeli rat.mi smo imali sreću da jesmo. U prednosti smo.
Ok strepili smo nad svakim izvještajem napose mi koji smo imali vreću pohote,očeve,prijatelje i rodbinu na frontovima diljem i hr i cijele juge,nemoj zaboraviti da moju braću nitko nije pitao gdje će se boriti,a većinu rata u bili ili na granicama ili u zabitima iza granice,skidajući oznake hr vojske bez obzira kaj su mobilizirani u iste.bili smo sretni kad bi nekom nekog vremena došli doma.jedan brat je imao ludu sreću da je izwšl iz kuhinje kad je pala granata i sve uništila,ali on je bio sretan jer je ostao ziv.ili toliko je tugovao kad je napokon otišao kući snjegova smjena je poginula uz kazan hrane koju je pripremao za suborce
Zato budimo sretni da da smo rat preživjeli i nadamo se da ćemo i ovo
Posljednje uređivanje od jelena.O : 29.03.2020. at 20:46
Isti taj brat koji je tad imao ludu sreću sad radi u bolnici,opet na meti svega i svačega
Ajmo malo pozitive,i misliti i o nekom drugom ne samo o sebi
Posljednje uređivanje od jelena.O : 29.03.2020. at 20:52
pa nećemo valjda sada svi pisati di smo mi i nasi bili 91.? nego, vreća pohote... bas me zanima sto je to
inače, da se vratim na temu malo.
mi smo danas tjedan dana u samoizolaciji... mm i ja. inace mi nije problem biti u kući, ali sad bi bas od gusta napravila bar krug oko zgrade. naravno da neću, izdržati ćemo još jedan tjedan. i danas su nam 3. put dosli policajci u provjeru u ovih 7 dana. svaki put druga ekipa. zaista revno rade posao.
pjevala nisam. u dućan nam odu prijatelji ili mm sestra. i inače stvarno svi misle na nas i zovu svako malo da li nam sto treba. susjeda je poslala i domaći kruh, prijatelji pun pijat kolača. Znam samo da sam se već udebljala par kila, ali o tome ću razmišljati malo kasnije
ponekad baš potonem malo pa pustim sebi muziku koju volim ili gledam na youtubu nesto sto me veseli. zezam se s mm, nismo se vidjeli 3 mjeseca pa se još podnosimo
i da, sretna sam sto nemam skolaraca... ja stvarno ne znam kako bih to izvodila i baš vam se divim kad čitam kako se uz sve ovo još i s tim borite. a s druge strane, ponekad poželim da su i moji mali samo da su uz nas, a onda se sjetim da bi poludili već drugi dan da smo svi zatvoreni u stanu i da bi se ponovno svađali oko jedine kupaonice u stanu. to mi je bila najveća trauma zajedničkog života, majkemi
Ja sam zaokupljena poslom, pa online školom, pa kucanskim poslovima - uglavnom imam toliko posla da ne stignem previše razmisljati. Umjesto pjevanja sam maloprije usisala i oprala podove, pa sve blista Meni puno pametnije potrošeno vrijeme. Da mi napenale na zvučnike tu grozotu nabila bi one avionske cepice u uši...
Kad se sjetim da sam krajem siječnja kunjala kad će više ta hunjavica proći... trajala je već tad dva mjeseca... najstarijoj je nos nastavio sliniti do danas... a cijeli svijet je taoc virusa. Isuse.....
Sutra pocinje 3. tjedan izolacije. Za sada nam je produzena do 19.4. uz napomenu da ce opet vjerojatno biti produzena do 3.5.
Jedino vrtici rade, ali smo curku ostavili doma jer smo oboje doma i nema bas smisla biti u karanteni dok se ona smuca s drugom djecom. MM radi od 9 do 18 zatvoren u sobi, a ja gledam kako se nered gomila jer od nje ne stignem nista osim skuhati rucak. Citam s uzitkom kako reorganiziravate police i ormare. Ja ih samo gledam i nemam snage se boriti s njom i stvarima iako je stvarno mila i voli pomagati. Citam jedne te iste 4 djecje slikovnice barem 30x dnevno.
Ima 22 mjeseca i jucer mi je rekla: "Ne, mama, momitel. Ne momitel!" dok sam surfala ispod deke. Skuzila me. Bilo me sram...
Upisala sam jucer online tecaj ilustracije samo ne znam kad cu stici olovke naostriti, a kamo li ista odgledati ili nacrtati.
Prestala je spavati preko dana pa vise ne znam kad cu trcati. Nadam se da je samo faza.
Citam 2. dio Moje borbe i totalno me deprimira, ali do sada samo jednu knjigu nisam procitala do kraja pa ne odustajem.
Nadam se boljem vremenu jer je opet "otislo" u minus i zima je...
Necu vidjeti fetus do kraja 5. mjeseca...
Mislim da nas pas mrzi..
Vec 3 tjedna nema brasna u ducanima, a ja imam pun frizider domaceg kvasca.
Mi smo pljeskali ali nismo pjevali. Kao što rekoh, krenu mi suze. Izgubila sam tatu i strahovala za strica. Za one kojima nije jasno zakaj NE ta pjesma predlazem dokumentarac: glasnije od oruzja. Ima ga na youtube. Skratis vrijeme a jos nekaj i saznas
Nisam pjevala i pljeskala gledala sam na tv...jeza me hvata jer me sjeca na rat, na skloništa, granate...2 smrti u obitelji...tatu na 1.liniji i mamu samu s 2 male djece. Nije da ne volim tu pjesmu vec mi tjera suze...
Ja samo želim da ovo sve što prije završi...što prije...
Mene je zasmetalo kako neki ovu situaciju izjednačuju s ratom, a to je krivo, neprimjereno i opasno.
Isto Kris.
Mi smo na balkonima svi pjevali, orilo se, isto tako plješćemo svaku večer za sve: medicin.osoblje, Vilija...ma sve, samo nek je neka akcija bar po balkonima. Mašemo jedni drugima.
Mene diže taj osjećaj zajedništva, baš mi pozitivno utječe na psihu.
Curke jako mi je žao za vaše gubitke, strašnoo
Ovo je isto apsolutno točno. Prošla sam razne grozote na vlastitoj koži u opkoljenom gradu i kad mi netko kaže ovo je gore nego rat, poludiim jer ti ne znaju šta je rat i ovo sad je obična kamilica prema ratu. Samo trebamo ostat doma,sve drugo imamo.
A sad na temu, jučer mi frendica pronašla neki opg preko weba koji dostavlja flance i veselim se što ću napokoon posaditi cvijeće na svom lijepom sunčanom balkonu i moći ćemo još više uživat u toj ljepoti jedvaaa čekam.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.03.2020. at 07:42
Munkice,
Nemoj se sramit moba, svima nam se to nekad dogodilo
Djeca su zato tu da nam vrate na pravi put
90-e su od 1990-1999. Svako pozivanje na (samo i isključivo) 1991 kad kažš što misliš o tom desetljeću su deplasirani. Još uvijek ne bolujem od skleroze, a kako sam imala puno više godina od 8 te 1991 srećom ne ovisim o lažnim "sjećanjima" iz knjiga i hrt "dokumentaraca" već imam svoja vlastita.
Dobro da sam odselila iz stana, iako srećom ni u starom ne bi mogla pjevati jer smo zatvorili lodju
Opcenito grozim se tih kolektivistickih predstava pred susjedima, ko da smo u S. Koreji pa kad krene prebrojavanje tko je pjevao, brrrrr
Posljednje uređivanje od sillyme : 30.03.2020. at 08:04
Da se vratimo na temu... mene su crvi poceli hvatati u kuci i rado bih si priustila ranojutarnju setnju sa psom. Maska na usta i sama bez ikoga.
Smije li se? Imam astmu, bebu i dijete u kuci. Samo se bojim da ne unesem virus u kucu. Kaj velite?
*mamice*, ja šetam stalno.
I imam astmu.
Imam dijete i bolesnog muža, nemam bebu.
I ne paničarim da ču unijeti išta u kuću.
mamice, smije se, drži distancu, pazi pogotovo na semaforima i slično, ali moje je iskustvo vani da ljudi fakat paze, ne žure se, drže distancu i strpljivi su
Samo dvaput dnevno? Kao tako malo?
Odi slobodno van. I više puta.
Pesonja će uživati, a i ti.
Mamice, naravno slobodno prošeći van psa, moji susjedi uredno vode pse u šetnju. Naravno pazi da ideš negdje gdje nema ljudi, a i nema ih sad.
Puno bolje se čovjek osjeća kad barem malo prošeće po zraku, to se preporuča - boravak na otvorenom bez socijalizacije. Najbolje jutarnji sati, tad fakat nema žive duše.
Ostatak dana doma.
Mamice, odi van, ja cu poludit ako nam to zabrane. Mi za vikend prehodali 18km, bez da sretnemo zivu dusu, hvala bogu za kucu na periferiji i sumi iza nje.
Smijes van, idi u off vremena, tad je najveca sansa da se mozes pridrzavat mjera.
Kod nas civilna zaštita jako revno provodi mjere. Frendica i muž joj šetali psa, presreo ih CVZ te potjerao da nemaju šta skupa šetati, samo jedno može šetati psa. Ostali zatečeni pa kaže pa mi živimo skupa (malo mjesto i jako dobro se svi poznajemo, ovi čak i susjedi skoro), a on nema veze samo jedno može šetati psa...
Sprdali smo se danima.
Mi smo peti tjedan u karanteni, no mi smo u malo drugačijim cipelama pa na to drugačije gledamo...
Da, nas 4 u 2 metra kreveta, a vani se ne smjemo šetat zajedno. Nek mi samo dođu, reći ću im da onda oni svaka 2 sata u hazard odjelima mjenjaju maloj pelene, jer nismo zaštićeni i na udaljenosti od 2 metra unutra.
Posljednje uređivanje od VeraM : 30.03.2020. at 19:01
Kosjenka, moram priznat da mi je to kod vas nelogično.
Prvo smije biti dvoje zajedno vani a uz to su ukućani. Al ajde šta se može...
Još k
Kosjenka
Moram priznat i meni to kod vas nelogično em može bit dvoje vani, em su ukućani.
Al sve je ovo još dobro dok nam ne lupe potpunu karantenu. E to će bit drž , ne daj.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.03.2020. at 20:27
Napisala sam na drugoj temi. Danima se osjećam loše a mislim da sam razlog našla u riječima suca ustavnog suca
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...ista/10150753/
I meni to teško pada. Ne idem nikuda, znam da treba ostati doma, ali pomisao da moram imati ausvajs za bilo kamo, mi pada izuzetno teško.
Nano, Beti,
Jel izadjete malo na zrak curke?
Možda si malo zaokupit misli s nekom aktivnošću doma, što vas veseli, ispunjava.
Beti-vrt/cvijeće, Nano-pletiva i sl.
Kosjenka, skužila sam.
Draga tebi više nego svima nama želim svu snagu ovog svijeta da ova epizoda ostane iza vas i da mužić bude bolje
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.03.2020. at 23:23
Da, ja izadjem do dućana, skoro svaki dan odem s kćeri u obližnju šumu, iako je ona astmatičarka, na podužu šetnju. Al imam neki loš osjećaj. A to vezano za ovo jaj piše ustavni sudac.
Lakše podnosim biti doma kad je ružno vrijeme. A za sebe inače mislim da sam kućni tip i baš volim biti doma
Nisam psiholog al Nano moguće da tom osjećaju doprinosi tvoje okruženje, budući da je centar razrušen i tužno ga je takvog gledat.
Dvorište moje zgrade na poslu izgleda ko gradilište , al trenutno nigdje ne idem iz kvarta, pa ništa od toga nisam vidjela uživo.
Mi smo u subotu izašli u šetnju, suprug, kćer, beba u kolicima i ja. Zaustavila nas je CVZ i rekli da je zabranjeno šetati uz more kako ne bi došlo do grupiranja i da najbolje da ne izlazimo iz kuće. U tom trenu samo samo mi bili na tom dijelu šetnice. I svi ljudi koje smo sreli su se stvarno držali razmaka ili smo mi prelazili na drugu stranu. Poslije smo sreli i policiju, oni nam nisu ništa rekli.
Evo jedno zanimljivo razmisljanje:
https://lupiga.com/vijesti/covid-19-...rnost-medicine
Vani sam stalno, no nije problem u tome. Idu dani. Smeta mi nemogućnost odlaska kod mame bez dozvole nekog samoproglašenog autoriteta.
Mrzim ausvajs i točka. Čitav život sam slobodna i poštujem vlast. I nikada ne bih iskoristila tu slobodu na neprimjeren način. Ali, da mi oni tu slobodu ograniče samo na vlastiti dom je nerealno.
Nepošteno.
Neprihvatljivo. Iako sam prihvatila, u sebi se bunim.
Uf, beti .... "somoproglašen autoritet"... pa ne bih rekla da su samoproglašeni... postoje pravila, zakoni koji im daju takvu ovlast
ne razumijem zašto takvo razmišljanje? pa nismo u zatvoru... i dalje možemo do trgovine, ljudi idu na posao, u šetnju, izvode pse ... mamu možeš nazvati telefonom i za nju je bolje da nije u doticaju s drugim ljudima...
tebi nedostaje sloboda da ideš u Italiju? nama koji ne idemo, to je smiješno (vjerojatno je i tebi smiješno neko nape razmišljanje....) mislim da dva-tri mjeseca suzdržavanja od putovanja neće škoditi... dapače, uštedjet ćeš novaca pa ćeš na još ljepše putovanje otići a sačuvat ćeš i život (svoj ili tuđi) pa ćeš još sretnija biti
Joj Beti, ne znam što bi ti rekla.
Evo mi napokon dobili poziv za ZG, doduše ne znamo točno koji dan. Dr dala propusnicu za mene i njega, no ja sam antravi vozač koji je pod pritiskom i nije u stanju voziti do ZG-a i po Zgu pa će nas frend voziti, no problem je izdati propusnicu za njega. Mislila sam da civilna zaštita može no oni tvrde da nemaju opciju za zdravstvene potrebe, to doktor izdaje, doktorica je već dala meni propusnicu i drami oko propusnice za vozača.
Uz to još ga moram spakirati za minimalno 30 dana jer se nema pristup KBC-u, ne posjete nego ne može nitko od mojih zagrebačkih prijatelja prismrditi bolnici te preuzeti torbu s prljavim vešom i odnijeti mu baksu vode.
No nekako ćemo.
Stvarno nastojim u RL te i na forumu imati razumjevanja za neke "obične" svakodnevne probleme, svakom su njegovi najgori i najveći. No ponekada stvarno možda treba reći daj razmisli, jel ti stvarno tako loše?
I ja sam pomislila zašto je Beti tako u bedu, pa ima vrt, voli kuhati i peći... kako ne može skrenuti misli... i isto sam u jednom trenu svog života (ali ipak ne korona trenu) spremala 2 člana kućanstva na 30 dana izolacije i kemoterapije na Rebru pa imam neki osjećaj “što su mali, a što veliki problemi”... ali nekako usprkos tome mislim da Beti “ima pravo” na svoj “očaj”, ako se ne može trgnuti, bojim se da joj ne pomažu naši savjeti i usporedbe.
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 31.03.2020. at 11:29
Nisam rekla da nema pravo, nego da ne znam što bi joj rekla...
odnosno ako je netko uistinu tako loše, a realno nije mu lošije nego drugima možda bi stvarno trebao razmisliti o traženju pomoći.
Ne odnosi se to konkretno na Beti.