marta prvotno napisa
Zuta, mjesec dana? Pa *****u. Ne treba o tome mjesec dana misliti.
Prije nego su nas stavili u karantenu, a vec je u Kini bilo sranje, Sofi se jako brinula hoce li ta bolest doci kod nas, hoce li ljudi umirati, hocemo li mi umrijeti ili mozda baka i dida. Istovremeno smo rjesavale ortodonta, odnosno trebao nam je ortopan. I tako mi u ambulantu, nigdje nikoga osim nas i nekog lika izmedju 50 i 60 godina zivota ( po meni su ti najgori, valjda iz kriza pere). Izlazi sestra po uputnice, mlada i zgodna. Tip se momentalno izravna, isprsi i zagldi frizuru. U tom trenutku Sofija za zagrcne i nakaslje. Lik nabaci smjesak i kaze maloj, A sto je, da nemas mozda ono od ceg se u Kini izvrcu?
Pitala sam ga jel uvijek prica pizdarije i plasi nepoznatu djecu smrtonosnim bolestima il mu se to dogadja samo u prisustvu mladje i zgodne zenske osobe. Sto sam pri tome mislila u sebi, stvarno nije za javnost. Sestra je uvela S u ambulantu, a on je pokusao meni reci da kao nisam pristojna. Vi se rugate djetetu da ima bolest od koje ljudi umiru, a ja nisam pristojna? Malo sam nastavila piljit u njega. Stopio se sa stolicom.