E ako gledati kroz ružičaste naočale nazivamo toxičnom pozitivnošću, onda je tema skroz zabrazdila. U slučaju da se pozitiva poistovjećuje s toxičnom pozitivnošću koja negira svaki subjektivni osjećaj negat.osjećaja.
E ako gledati kroz ružičaste naočale nazivamo toxičnom pozitivnošću, onda je tema skroz zabrazdila. U slučaju da se pozitiva poistovjećuje s toxičnom pozitivnošću koja negira svaki subjektivni osjećaj negat.osjećaja.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.04.2020. at 07:41
No pa, nismo li svi u nekoj mjeri? Ali ako cemo jos pogurati, ne znam slazem li se s njim (njom) dok ga ne poslusam..
A i dokazano je da je odredjena kolicina stresa potrebna za dobro funkcioniranje organizma. Zato ne citam Simlesu nego su mi njegove poruke u boci sasvim dovoljne za zdravu kolicinu stresa u mome zivotu.. znas ono, lijek u vecoj dozi je otrov, i tak... Ovo me podsjeca na neke pijane razgovore koje sam vodila. A nisam jutros jos nista, majke mi.
ja ne znam kakve su poruke na vodi, ni od Šimleše ni od ostalih koje spominjete, ali za vodstvo i inspiraciju volim se obratit Nevenki Bečić, čijih se mudrih izreka sjetim u brojnim životnim situacijama, evo u ovoj sada jako korisno:
1. čuvaj se i bog će te čuvat
2. šta triba ić Marmontovom? ima i drugi ulica. KO TO IDE tamo di je zaleđeno?
da bi riječ rekla.
ok, al sad ozbiljno
kad u životu dođemo do nekog uvida ili misli koja nam pomaže, tješi nas ili nas motivira ili inspirira
ona često zvuči banalno
ali nam nije banalna jer smo sami do nje došli, zaista došli, ono što se kaže da nam je došlo iz guzice u glavu
ista ta naša rečenica koja nam zaista pokreće kotačiće, ako podijelimo s nekim drugim tko jednostavno nije na tom mjestu, ako je prodamo na inspirativnoj kartici ili boci vode ili youtube videu, drugima će zvučati ili glupo ili iritantno, ili oboje
zato ljudi idu kod psihoterapeuta umjesto da pročitaju što im treba na boci vode. i zato terepeut ne može čim dođete na vrata pročitati vam pamflet životnih istina, nego morate palamudit mjesecima ili godinama.
svejedno, inspirativni citati ne bih rekla da su toksični sami po sebi. oni su tu u šumu svega, i nekome će u pravom trenutku leći, bit će podsjetnik na baš ono što im treba tad.
Toksični su oni life coachevi i slični koji to prezentiraju kao "ako se loše osjećaš, to je zato što si to odabrao, odaberi se osjećat dobro". Jer takve izjave čine da ljudi koji se osjećaju loše još osjećaju i krivnju da su sve to sami sebi svalili i osjećaj nesposobnosti kako se nisu sposobni osjećat dobro kao Marica na instagramu. To radi čak i moja ljubljena Zuzka.
Iako i u tome ima istine, jer zaista donosimo izbore hoćemo li ostati tu gdje jesmo ili ćemo potražiti pomoć, zaista jesmo suodgovorni.. ali to je samo dio istine, i bacanje svjetla na taj dio u nekim je situacijama kontraproduktivno.
tang, a jel ti stvarno mislis da do bilo koje spoznaje koja tebi osobno vrijedi mozes doci drugom metodom nego metodom vlastite koze ili kao sto ti kazes iz guzice u glavu?
Meni je bogme dolazilo iz guzice u glavu po nekoliko puta dok nisam naucila neke bitne lekcije. I to nije zato sto sam glupa nego zato sto je samo prenauceno zaista nauceno.
Odaberi se osjecati dobro, sto u tome ima lose? Ako nisi spreman, nisi spreman. Valjaj se u kaljuzi koliko trebas, kada ti dosadi, otici ces, ili neces. Sve ovisi o tebi. To je istina. Meni je to, kao se to lijepo kaze, osnazujuce.
Ovdje je ključno ovo “valjaj se koliko trebaš” - ne radi se o tome da se netko treba valjati u blatu. Nego da se netko ne MOŽE prestati valjati u blatu. Istina je da samo sam možeš izaći iz blata. Ali nekome to reći u trenutku kad se ne može ni pomaknuti (kad nije spreman) je pogrešno.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 20.04.2020. at 11:18
'Odaberi se osjećati dobro' je po meni divna izreka koja se previše puta interpretirala na krivi način. Odabir ima puno koraka. Za veliku većinu je teško samo kliknuti i odabrati. I za mene je, uvijek. Ali nije mi izreka tu kriva. Izreka je sasvim na mjestu. Zar nije u ljudskoj prirodi da želimo da nam bude dobro? Dakle, mi svaki dan radimo niz koraka i donosimo niz odluka koji imaju svrhu učiniti nas sretnima. Jer, nitko ne želi namjerno biti tužan. Slažem se ja sa svima vama da je pogrešno govoriti nekome takve stvari dok je u teškoj životnoj situaciji. Ne jer ne mislim da je to istina nego jer mislim da nismo svi isti.
Problem u NEKIM life coachevima je što su postali to što jesu, a nisu shvatili bit priče nego su potrčali za zaradom. I to stoji, kao i u svakom poslu, uopće to ne osporavam. Ali pravi life coach neće negirati da se i on nekad osjeća loše i da i on doživljava probleme. Šimlešu osobno ne pratim i ne bih sad smarala ni sa onima koje pratim. Ali - ovi koje pratim su pisali puno o negativnim emocijama i o načinima kako riješiti takvu emociju. Što je opet po meni potpuno prirodno, pa nitko valjda ne želi ostati nesretan i tužan. Ili?
Tako da zapravo niti za jednog life coacha ne bih rekla da je toksično pozitivan. Toksičan je meni onaj koga moram trpiti u životu (iako ako ćemo realno - ne moram nikoga), a ne neki life coach kojeg mogu pratiti, a mogu i ignorirati. Eto sad sam se tog Šimleše uhvatila, ali dobar mi je primjer. Ne pratim ga i ne slažem se s njim iz xy razloga. Jel on toksičan za mene? Pa nije. Okej, nije mi se svidjelo ono što sam pročitala i na temelju čega sam skužila da mi se ne sviđa, ali nije toksičan. Puno više treba da mi netko zatruje život od nekog tamo Šimleše koji priča nešto što je meni bezveze. Pa, nek priča, koga briga!
A za prijatelje koji mi šalju citate stvarno ne mogu reći da su toksično pozitivni ili toksični uopće, to mi je baš banalno.
pa mislim da se može doći do uvida na različite načine, ne nužno samo preko vlastite kože, učimo i stičemo razna manje ili više svjesna vjerovanja stalno, što kroz vlastito iskustvo, što kroz gledanje drugih (stvarnih, ili npr u knjizi, filmu..). To je sve jedan neverending ples, ja bih rekla. Odnosno, nije neverending, nego dok ne umremo valjda.
Slažem se da rečenica "odaberi osjećati se dobro", može zvučati ohrabrujuće. A neke druge će ubiti u pojam.
To hoću reći, jedna rečenica može značiti milijun stvari, jer je na različite načine čujemo. Pa je krivo krenuti od pretpostavke da je sigurno ljekovita, kao i da je sigurno toksična.
Riri slažem se, ma šta me briga za nekog tamo koji mi nije u mom uskom okruženju i ne utječe direktno na moj život. E ma boli me kifla koju nemam
pa nije sam Simlesa za mene toksican jer ga ne pratim vec oni koji mi govore da ne zelim sama sebi pomoci jer ne zelim čitati neke njegove postulate... Simlesu sam ovdje sasvim rendom ubacila jer inace ne znam sto taj covjek govori i trenutno me ni ne zanima.
to me podsjeca na jednu zgodu s mojim pokojnim svekrom koji je nakon nesrece bio do smrti paraplegicar. njemu koji je bio ateista rođena sestra nije prestajala donositi slike i kipove raznih svetaca, a vrh je bio kad mu je donjela litru vode iz Lourdsa i zahtijevala od njega da u njoj opere noge. Kad je sve to odbio zakljucila je da on sam sebi ne zeli pomoći i da je zato u kolicima. Sama njena namjera nije u sustini loša, ali se ne moze reći ni da je pozitivna jer je znala da joj je brat nevjernik i da ga sve to samo uznemirava.
Uh . Ja sam ozbiljno svojedobno na muža koji je, kao pod egidom "a kakve štete od toga" predlagao da odemo kod nekog tipa s metalnim pločicama za neplodnost, to mu je bio preporučio frend, ono kad dođemo kod njega na kavu pa usput... Analizirajući to, kako muž nije baš nešto ludo duboko promišljen za išta što nije posao, zaključila sam da je to napravio da ne povrijedi frenda. Da je malo razmislio o meni i vagi frend vs. žena, mogao je znat koliko će me to razbjesniti i povrijediti i da sam ja bitnija od toga što će taj neki frend mislit ako mu kaže da ja mislim da je taj njegov prijedlog teška glupost. Tu epizodu je on u svom sjećanju sigurno izbrisao, ali meni je friž nevjerice, tuge i povrede ostao do danas. Eto "kakve štete". Nisam otišla, nego je iskomunicirao frendu da ja nisam za to, malo mu je bilo neugodno, ali puno manje nego slušat moje tirade. A benefit je to da je to dio alatke s kojom ću ga bost kad me takne u živac i dan danas kad mi dođe s matičnom mliječi za imunitet, a kamoli s metalnim pločicama (dobro, to se više ne usudi, a vjerojatno bi poricao tj. stvarno se ne bi sjećao, on je mislim pozitivno do kraja - što mu ne odgovara, zaboravi , ali sad meni dobro dođe ko čep za neproduktivne prijedloge tog tipa ).
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2020. at 16:39
Ina33, pa kud baš tebi tako nešto predloži
Pa, ček, evo da razmislim pozitivno... Pa... iz toga se izrodilo nešto bolje i veće - Misionarka znanosti, Ina33 ! Da mi nije uletao s metalima, možda ne bih ovdje drvila toliko o tome i ne bih imala izgrađen stav o tome, pa na volej svakog takvog dobronamjernog dočekala čisto da malo pazi što govori uz plaštić "a ne može štetit" i "ja imam svoje mišljenje" (a neutemeljeno na znanosti, nego reko susjed da mu je metal ispod kreveta pomogo za probleme s bubrežnim kamencima). Može!
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2020. at 19:08
Neš me privlači stoicizam u zadnje vrijeme, ali neke stvari nemrem prežvakat najbolje. Npr.
https://medium.com/stoicism-philosop...r-9c21623d7e09How do you get out of the habit of anger (or avoid it becoming a habit)? Epictetus has some good advice here: Develop a contrary habit. For example, laughter is a contrary habit because you cannot laugh and be angry at the same time. So, whenever you are angry, find something funny in the situation and smile about it. Or you can simply laugh at your own self-importance expressed as anger.
Dakle, okrećem oči tak jako da mi se čini da budu ispale.
Trebam potisnut svoj osjećaj i umjetno se cerekat dok me ne prođe, iako sve što želim je razbijat?
Nisam se nikada previše bavila filozofskim pitanjima, ali dok su mi djeca bila mala (mlađi ima kratak fitilj, a osim toga je astmatičar koji treba izbjegavati velike oscilacije emocija), pokušavala sam im utuviti u glavu kako da sebi pomognu. Kad im je teško, ključna rečenica na koju se trebaju podsjetiti je "I to će proći". Danas se moj mlađi sin dosta dobro snalazi, ali nije ni blizu starijem bratu koji je prirodni stoik. Nisam sigurna da se to može u potpunosti naučiti. Njega nije trebalo učiti. On od malih nogu ima vlastitu filozofiju koja ga je podržala u brojnim situacijama, a glasi: "Dat ću sve od sebe u zadanim okolnostima."
Eto, nije da sam ti nešto pomogla... Filozofski sustavi su isti kao i sve drugo - uzmeš ono što ti paše, a ostalo prekoračiš i ideš dalje... I daješ najbolje od sebe u zadanim okolnostima
Ama ne kaze da se umjetno cerekas. Kaze da iskoracis malo iz svog osobnog emotivnog doživljaja, i probaš vidjeti bar neku ironicno/saljivu perspektivu, i da onda tako smiris ovu osobnu emociju s tom drugom iz druge perspektive. Kad je rekao da je smijeh obrnuto od ljutnje nije ti rekao da se moras smijati. Ali možda se i mozes smijati. Ja se vrlo često mogu smijati u situacijama u kojima drugi ocajavaju ili su ljuti, jednostavno vidim tu neku smijesnu perspektivu (cesto postoji iako sam ja žrtva te konkretne pi**ije u tom trenutku), od ljutnje ili ocaja najčešće nema neke koristi, i onda mi ponekad dodje smijati se, sasvim spontano. Ili jednostavno okrenem očima, duboko udahnem i nastavim dalje bez grca.
Naravno, ako mi ljutnja pomaže (npr da uspijem ljutnjom dic nivo energije potreban za rijesiti problem) onda se prepustim ljutnji i adrenalinu. I naravno, ništa od ovog nije 100%, ponekad se smijem a trebala bi pustiti da se ljutim jer bi bilo korisnije (no smiješna strana situacije mi je prejaka i ne mogu si pomoci) a ponekad vidim i smijesnu stranu ali sam i dalje previse ljuta da mi pomogne.
Neki je moderni mudrac rekao da je ljutnja kazna koju određujemo sebi za tuđe greške. Ovo što je rekla silly, ponekad ima smisla, da ti energije, pročisti te, a ponekad samo zaguši i zatruje.
Najvazniji stoicki element ovdje je da gledas ljutnju kao izraz svoje samovaznosti tj ega. A smijeh je jedan nacin da odagnas napuhani ego, da se smijes sama sebi.
Ja bi se slozila da je poanta ovo sto Silly pise. I da je ideja pokusat napravit odmak od sebe i situacije, probat je sagledat iz drugog kuta. Al ako je ljutnja prejaka, i to je sasvim u redu. Sto Peterlin kaze, proci ce.
Ufff... ja sam napuhana kao žaba onda - stalno se pjenim