 |
|||
Toksična pozitivnost
Jeste li se već upoznali s ovim pojmom?
Nemam neki poseban link ako ne znate na što se odnosi, ako netko želi lako se gugla, ima malo više na engleskom pod “ toxic positivity”.
Prepoznajte li ju kao fenomen? Vidite li ju oko sebe? Živcira li vas? Radite li vi sami to? Jeste li znali da to radite?
Meni se čini da je internet ovih dana pun toga, meni osobno dosta smeta.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 10.04.2020. at 14:56
i fenomen, i takve ljude. internet mogu ugasit, ljude ne mogu. a ponekad bih htjelaBubilo Bubich prvotno napisa
Jeste li se već upoznali s ovim pojmom?
Nemam neki poseban link ako ne znate na što se odnosi, ako netko želi lako se gugla, ima malo više na engleskom pod “ toxic positivity”.
Prepoznajte li ju kao fenomen? Vidite li ju oko sebe? Živcira li vas? Radite li vi sami to? Jeste li znali da to radite?
Meni se čini da je internet ovih dana pun toga, meni osobno dosta smeta.
Vidim je oko sebe.
Mislim da ne radim to ili barem ne radim namjerno. Pokušavam biti pozitivna i pokušavam naći nešto pozitivno u svakoj situaciji, ali ima situacija kad to ne mogu. Nisam sposobna uvijek biti pozitivna i mislim da to ne bi bilo zdravo. Sve što mi se dogodi moram sama sa sobom odraditi u glavi. Kad odradim onda mogu pokušati vidjeti dobru stranu. Samo što nitko ne zna koliko će mi vremenski trebati da je vidim.
Ne živcira me to i ne smeta mi, ljudi su različiti. Samo se maknem. Recimo, trenutno imam situaciju koja me čini jako tužnom. Da mi netko pokuša pronaći pozitivnu stranu svega, ne bi se dobro proveo. A opet, i sama sam svjesna da je mora biti i da imam na puno stvari biti zahvalna, samo mi se to trenutno malo ne da i želim prostora za žaljenje, pa makar i u zid. Kad me prođe, zahvalit ću se životu što nije bilo gore. To će biti moja pozitivna stvar koju ću izvući.
Nekim ljudima je lakše tako. Nekad je i meni. Nekad nije.
Kažem, ne smeta mi ako si netko tako pomaže, ali meni to ne funkcionira uvijek. Onda radije ne vodim takve razgovore s takvim ljudima. Jednostavno nema smisla, ionako nismo na istom levelu, pa čemu onda. Da bih htjela biti na njihovom levelu, bih. Ali isto je okej i osjećati se nekad kao govance na kiši, zašto ne.
Ne znam što bi bila toksična pozitivnost, ali otprilike mogu zamisliti lažnu, isforsiranu ili priprostu pozitivnost koja nekako balansira sa ravnodušnosti i zabijanjem glave u pijesak. Ono, život mi je lijep, ne vidim ružno jer biram ne vidjeti.
Ali ja idem u drugi ekstrem pa nisam prava osoba za kritiziranje ičije pozitivnosti.
Prvi put čujemo da za 'to' postoji izraz. Bubilo, mislim da znam na koga misliš
Ne znam jel' 'ti' ljudi 'to' rade namjerno ili nisu niti svjesni da to rade.
Doživljavam to stalno kao nametanje svog mišljenja nad tuđim, uvijek je njihovo sve najbolje, naj naj, i ponekad se zbog toga osjećam nesposobno i pomalo pos*ano
Ne znam kako se tome suprotstaviti...
Ako mogu, u stvarnom životu izbjegavam takve ljude jer me nerviraju...
Posljednje uređivanje od lola_34 : 10.04.2020. at 15:36
Bubilo,
potrudila sam se prosurfat jer nisam čula za taj izraz da vidim što točno znači.Da ne nagadjamo tumačenja
Kaže ljudi koji se fokusiraju isključivo na pozitivne osjećaje ( i pozitivne aspekte života).
Mislim da to uopće nije moguće da osjećaš samo pozitivne osjećaje, nit normalno, nit poželjno. Kako ćeš znat cijenit sreću i zadovoljstvo, ako nosi osjetio tugu i nezadovoljstvo.
I mislim da se vrlo lako osjeti kad je netko fejk, a netko autentičan. Netko je po prirodi pozitivnijeg stava netko naginje negativi. Različiti smo.
Ja sam s pozitivne strane spektra (iako naravno imam širok raspon emocija, ljudi smo), u stvarnosti sam okružena svim mogućim nijansama spektra. I lijepo mi je upoznavati i družiti se s različitim tipovima ljudi.
Da moram birat ili-ili, iskreno prije bih odabrala ove pozitivnije.
Voljela bih čuti tang na temu ove toxičnosti jer njeno mišljenje jako cijenim u području psihologije.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.04.2020. at 15:53
Riri pa kako nećeš bit tužna u takvoj situaciji :grouphug: tko ne bi bio.
Al nasmijala si me s govancetom na kiši
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.04.2020. at 16:00
jesam, upoznata sam
i takvi ljudi me jednako zivciraju kao i oni stalno namrgodjeni
ono, ne cvjeta uvijek cvijece, ne cvrkucu uvijek pticice i ne moze se uvijek i iz svega izvuci nesto dobro
ne znam, nije normalno da nikad nisi nad*kan i lose volje
strasno mi je iritantno
Lili hvala na pozivu, ali nemam ništa posebno za reći na ovu temu
Svejedno thanx.
Da, da, da i daJeste li se već upoznali s ovim pojmom?
Nemam neki poseban link ako ne znate na što se odnosi, ako netko želi lako se gugla, ima malo više na engleskom pod “ toxic positivity”.
Prepoznajte li ju kao fenomen? Vidite li ju oko sebe? Živcira li vas? Radite li vi sami to? Jeste li znali da to radite?
Meni se čini da je internet ovih dana pun toga, meni osobno dosta smeta.
Sad je konacno i slogan po mom gustu - ostanite negativni
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.04.2020. at 20:31
Ja imam dvije frendice koje mi stalno šalju nekakve mudre pozitivne misli na podlozi od one avionske muzike.
Iskreno vjeruju da me to opušta i snaži.
Malo black metala zacas procisti kanale.
Nisam !Ja imam dvije frendice koje mi stalno šalju nekakve mudre pozitivne misli na podlozi od one avionske muzike.
Iskreno vjeruju da me to opušta i snaži
LOL Ko me pozna mi zapravo nece slat inspiritivne quotes uz more sa zalazon sunca
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.04.2020. at 22:29
X
mene više iritiraju cvrkutavi nego mrgudi. No iritiraju me i oni koji prave dramu i problem većim nego što je. Kako bi te nazvali?
Ajme, ja ne mogu podnijeti motivational i inspirational quotes i internet memes. No ja sam opcenito - gundjalo, sto uopce ne znaci da ne znam uzivati u zivotu i (malim i velikim) lijepim stvarima.
Ne petljam se bas s ljudima kojima je sve uvijek ruzicasto i koji vjeruju da svaka kakica dolazi s razlogom i da ce nakon te kise govanceta nastupiti sunce. Jer, eto, ne nastupi uvijek. Mislim da se s osobom koja je tako prposno pozitivna uopce ne moze razgovarati, osim dobardandovidjenja jer tesko da ista drugo dolazi do njihovih usiju. (Da dodje, racunam da bi drugacije reagirali.)
Idem sad traziti motivational quotes za inu.
Baš mi je blesav ovaj naziv ´toksična´ pozitivnost. Ajde da je umjetna, forsirana, ali toksična?
Ja ne volim ljude koji forsiraju išta, pa tako ni pozitivnost. Ne žele niti pričati o negativnom, prave se da ne postoji i slične gluposti, ali sama sam osoba koja uvijek može lako naći ružicu u govnetu. Jebiga, takva sam. Nekad prešutim kad osjetim da bi me neko opalio da sad blebnem, ali brate i sebe nekad iznenadim.
ni jaNisam !
Ja ne poznajem nikoga takvog, vi doista imate takvih u krugu ljudi s kojima se družite?
Mislim meni to zvuči totalno fejk, stalno biti nabrijan na pozitivu... :/ , nije mi to uopće blisko.
Ono, ja sam uglavnom pozitivna, ali, imam, brate i mračnih strana...
ni ja
Sirius i ti distribuirate onaj Martin black metal.
Forka, pa mislim da u svojoj suštini to i je fejk, da je lažno. Da nitko to zapravo sam prema sebi ne živi, nego “živi” to na društvenim mrežama, odnosno živi to prvenstveno u savjetima koje daje drugima, on sam možda i bude živčan 2 sata kasnije, ali nikad se ne otkrije.
Na način da ili sam samo objavljuje i šalje u svakoj situaciji u svoje grupe te neke “misli samo pozitivno” citate... ili da drugima nikad ne da da budu “jadni, depresivni, zlovoljni” nego odmah šalje “nađi nešto pozitivno u tome” savjete. Neće ti reći, u redu je da budeš tužan, osjećaš se u.rano...” - nego nemoj.
Tako sam ja to shvatila. Kao izmišljenu stvarnost na društvenim mrežama u kojoj svi imaju volje, snage i želje misliti pozitivno i nikome nije dopušteno da bude namćor.
Osjeti li se to i u komunikaciji uživo? Vjerojatno da. Nisam još skužila je l to samo kad mi susjeda Dragica u prolazi dobaci “ne brini, bit će sve u redu”, kad ja sama svom djetetu “ne dam” da bude mrzovoljan nego tražim od njega da bude dobre volje... ili nešto treće.
Na internetu/mrežama prepoznajem što se misli pod tim pojmom, ali u stvarnom životu ne znam U kojoj je situaciji nešto “normalna pozitive”, a u kojoj “toksična pozitiva”.
Možda drama queens
[QUOTE=Bubilo Bubich;3155
ali u stvarnom životu ne znam U kojoj je situaciji nešto “normalna pozitive”, a u kojoj “toksična pozitiva”.[/QUOTE]
Ja to po instinktu procjenjujem i razlikujem fejk od istinskog. Normalu od prenemaganja.
Osobno ogromna mi je razlika izmedju "uvijek naći nešto dobro u svemu" ( jer npr u djetetovoj bolesti nitko normalan ne može naći nešto dobro) i "biti zahvalan na onome što imaš".
Al u velikoj većini život.situacija ima + i - i o nama ovisi na što ćemo se fokusirati u datom trenutku.
Nemam medju prijateljima ljude koji mi šalju takve citate, pogotovo ovih dana. Uglavnom dobivam mnoštvo izrazito duhovitih citata (više crni humor).
Iako nekad mi je baš lijepo iste pročitat, al volim da to meni samoj dodje i da pročitam, a ne da me netko zasipa. Pogotovo ne netko fejk za koga skoro 100% znam da tako ne živi nego samo distribuira dani koncept. Možda im to osobno pomaže, nemam pojma.
Čoksa, a da im kažeš da te ne zatrpavaju s tim?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.04.2020. at 06:42
Ne znam što bi bila toksična pozitivnost i neću ni guglati.
Društvene mreže ne pratim.
Ljudi koje poznajem su normalno pozitivni.
Takva sam i sama.
Ja ne volim stalno negativne ljude, a ima ih dosta. Pogotovo sada. Hodaju zamotani i pandemiju smatraju božjom kaznom, paničare i čekaju smak svijeta koji će, po njima, uslijediti vrlo skoro.
Imam nekoliko takvih susjeda ( zanimljivo, sve su žene)
I bbježim od njih.
Naporne su i ne želim se družiti s njima dok se ne saberu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
I jaPrvi put čujemo da za 'to' postoji izraz. Bubilo, mislim da znam na koga misliš
Mislim da glavna odlika "toksicne pozitivnosti" nije fejkanje niti prenemaganje nego naturanje iste svakome pod nos uz kronicnu neempaticnost. "Vidis kako mogu ja, kako ne mozes i ti?".
Kako smo u izolaciji na dosta tema krse se pravila foruma.
Molim sve sudionike rasprave da ili procitaju pravila ako nikad nisu ili ako je to davno bilo da se podsjete.
imam dvije dobre poznanice koje su primjerci - jedna autentične pozitivnosti
druga isforsirane pozitivnosti
ova prva je osoba koja naprosto to živi- energična je, stalno u pokretu, ako je nešto loše u stanju je prepoznati da je loše
izreći da je loše, ali ona vjeruje da će biti dobro
život si je tako posložila
svjesna je svih negativnih pojava i ne negira ih, samo bira da ne padne pod njihov utjecaj
druženje s njom nije naporno, dapače
s njom u društvu i sam se osjećaš pozitivno, lagano, nekako ti je sve blaže...
druga - depresivna, inertna, nezadovoljna
ali šera stalno neke lijepe misli, neke ko fol životne mudrosti
a ništa, doslovno ništa od toga ne živi
iritantno strašno nešto
jednako kao i druga krajnost - vječni mrgudi, kojima nitko i ništa ne može pomoći
oni znaju zašto im ne može pomoći, oni znaju da nema pomoći
što god tko rekao ili učinio
i tako...
Posljednje uređivanje od flopica : 11.04.2020. at 08:55
Mene više nerviraju ljudi koji imaju problem za svako rješenje. Pozitivu podnosim puno bolje. Čak i ako je pretjerana.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.04.2020. at 08:57
Bubilo jel ovako nekako https://lolamagazin.com/2020/03/30/k...ziva-na-srecu/
"Biti sheban je apsolutno legitimno" kaze na ovom kosjenskinom linku i ja se slazem.
Jedan od najsavrsenijih filmova koje sam gledala je Inside out, koji govori upravo to, da je ok biti tuzan i da je tuga legitimna emocija. Ne moze sreca stalno upravljati i nije normalno da smo stalno sretni. Tko nije, nek pogleda, genijalan crtic.
Da, to bi bilo to
To je mon crtic No1.
Zbilja predivan i nadasve poucan.
Čitam ovu temu i čudim se da netko tko je pozitivan može drugome izgledati toksično. Taj bi se drugi stvarno trebao upitati što to ne valja s njim(s tim koji pozitivu smatra toksičnom).
da, definitivno je svaka emocija legitimna!
samo ako jedna jedina prevladava duži period i ne pravi mjesta drugima, meni bi to bio alarm.
...čak i ako je samo i isključivo pozitivna
ne znam, ne vjerujem da je moguće da nikad nisi ni zabrinut ni tužan
samo vjerujem da neki ljudi imaju veću sposbnost da se nose s tim negativnim emocijama
i da na neki način ne dozvole da ih sažvakaju u životu
najvažnije da se emocije ne negiraju
znači kad sam loše reći ću sebi da jesam loše
dopustit ću da se tako osjećam i da ne znam, plačem ili vičem
ali neću tako živjeti, iz dana u dan!
ali neću leći i pokriti se poplunom (iako se tako osjećam) danima i okružiti se takvim ljudima i razgovorima
odbolovat ću svoje a onda pokret
izaći van i uzeti ne znam, motiku/vrtne škare/zavezati tenisice/ sjesti na bicikl
ostati kući i pogledati neki dobar film
malo si ugoditi, malo izmeditirati/moliti/što god...
evo, to sam jučer učinila nakon što sam se osjećala kao najveći jado na kugli zemaljskoj
nakon što sam provela ležeći 2 sata buljeći u prazno
motika i kopaj, sad gledam to posijano i jučerašnji dan mi se čini totalno nebitan
danas je novi dan
Točno tako i ja mislim, radim i živim.
Kažu mi ponekad da sam neempatična (i priznajem da jesam), i teško se uživljavam u neke probleme drugih koji su meni nerazumljivi jer nisu bazirani na realnosti (onoj izvanjskog, materijalnoj) već na emocijama i stanju duha, no s godinama sam shvatila da je i to realnost, samo unutarnja, pa je prihvaćam (iako je i dalje najčešće ne razumijem njihovo stanje).
S obzirom na taj aspekt moje ličnosti tuđa pozitiva mi nikad nije toksična u smislu da me nervira, samo mi je i dalje apsolutno nerazumljiva ako nije bazirana ni na čemu konkretnom nego onim filozofskim “vibracijama, karmi, svemir i sl” idejama koje će sve jednom kasnije popraviti i dovesti u red, zločeste kazniti, dobre nagraditi itd (mislim da se to zove nešto s pepeljugom, zaboravila sam što)
E sad u svemu tome kad je ta pozitiva “umotana” u “duobkoumne” rečenice - koje meni jednostavno nemaju apsolutno nikakvog smisla, pameti ili zdravog razuma - onda me nervira ta dubina gluposti koja mi se servira kao mudrost i uopće činjenica da nakon 12-16-? godina učenja i školovanja + nekakvo životno iskustvo ljudi i dalje vjeruju da je to nešto pametno i imaju potrebu dijeliti svima oko sebe?!
Tako da sam se u životu okružila više-manje ljudima koji su slični meni, i nikome ne pada na pamet dijeliti mi takve mudrosti ili nedajbože one glupe ppt-ove i YT klipove te iste tematike, ako imamo probleme trudimo se naći neki konkretni način rješavanja uzroka (ako je moguće) umjesto jednog ničim potkrijepljenim “ma sve će biti u redu” i živim svoj nimalo produhovljeni nego strogo materijalistički život s čim sam sasvim zadovoljna.
E da, nisam “zahvalana” na apsolutno ničem što ne mogu reć da je zbog “te i te” osobe koja je to namijenila baš meni, i onda sam zahvalna njoj. Sve ostalo - puka slijepa sreća. Nemaš kom bit zahvalan za sreću što si rođen tu a ne u Nigeriji ili nezahvalan što si rođen tu a ne u npr Švedskoj itd. I što živiš u društvu koje ima hrane ali nema pravednosti...
Naravno da se ne može naći ništa pozitivno u nekim pojavama i situacijama, i da ih treba odbolovati, ali činjenica je i da je nekim ljudima čaša uvijek poluprazna, čak i kad realno nemaju nekih problema i razloga za namrgođenost. Uostalom, karakter i temperament su više maje nešto sa čim se rodiš. Mislim da će u nama će uvijek pobijediti ona emocija koju više hraniš...
Meni osobno su najgori ljudi koji se ne mogu veseliti tuđoj sreći
Mene “toksicna pozitivnost” asocira na dvije pojave- zasad.
Prva je potreba da se u rijesava tudji problem, tj. da kad netko oko nas dijeli svoje teskoce ili teske emocije, mi pokusavamo odmah naci prakricno rijesenje ili objasnjenje zasto to nije tako i kako da se osoba prestane tako osjecati. Mislim da vecina ljudi to radi, jer nije lako osjecati tudji jad kraj sebe, pa se na taj nacin “rijesavamo” istog. A dio ljudi to cini i jer voli imati dojam da su u kontroli i da oni bolje hendlaju emocije i situacije pa svemu dodaju i patronizirajuci ton, sto je za osobu u patnji pravo nepodnosljivo.
Recimo jedna od osnovnih prituzbi mojih pacijenata jest da njihova okolina kontinuirano zahtijeva od njih da se prestanu osjecati kako se osjecaju. Sto moze ici upakirano i u brigu, savjete, bodrenje. No to ne pomaze, nego odmaze!
Jednom prilikom dok se jos putovalo, MM i ja smo bili u NYC i nakon 6 dana podnosenja potpuno nefunkcionalnih kartica tekucih racuna, a za koje nam je receno u banci da ce bezprijekorno funkcionirati, ja sam 7. dan potpuno siznula i bila stvarno ljuta i frustrirana. MM je pokusao pomoci tako da mi je govorio da cu si ljutnjom pokvariti zadnji dan putovanja. Onda sam mu rekla da se ja ne zelim tako osjecati i ne zelim si pokvariti zadnji dan putovanja, ali si ne mogu pomoci sada. Ljuta sam i tako je. Onda me pitao sto bi on trebao napraviti u takvoj situaciji. Pa sam mu rekla da je najbolje pokazati suosjecanje. I tako je i bilo. On je rekao da mu je zao sto se ja tako osjecam i da me razumije. I meni je bilo bolje. A ne gore- kao kad mi je govorio da cu si pokvariti zadnji dan
A druga asocijacija jest neautenticna pozitiva, potreba osobe da stalno ostavlja dojam da je odlicno, da se sjajno osjeca i sjajno funkcionira i sjajno rijesava probleme i opcenito je sva sjajna do zasljepljujuceg bljestavila
To je iritantno jer lazni sjaj uvijek probija. I da, mislim da ovo doba drustvenih mreza i virtualnog zivota ima znacajan utjecaj na jacanje i razvoj laznih ja svuda oko nas. Filtriranje zivota dok on nije lisen svega osim loolova i smajlica. Naravno, korisno je sjetiti se da oni koji tako rade imaju veliku potrebu da im se drugi dive i da im zavide. Zato su sami krhki i duboko nesigurni pa bez takvih zrcala jako pate. To meni pomaze da osjetim suosjecanje pa me manje iritiraju.
Joj flopi, da motika je najbolji lijek, to je i moja baka govorila. Zezam se, no ima nešto u fizičkom radu.
No ova toksična pozitivnost, s društvenim mrežama je postala, ne znam kako bi rekla , neuhvatljiva.
Moja je svekrva primjer osobe koja živi autentičnu pozitivu. Bude ona svakakva, i teška, i ovakva i onakva, ali brate mili, koji ona duh ima, što je ona sve proživjela, a nije ju slomilo. iz svega izvuče ono dobro i pozitivno. Ugodno je u njezinu društvu jer znaš da nije fejk. Kada tvojem djetetu umre suprug od karcinoma, i to se "dijete" mjesecima poslije raspada od tuge, a mama joj, hrabra uz nju, i ne slomi je djetetova tuga, ne zbog manjka empatije, Bože sačuvaj, nego zato što zna da je patnja dio života. I bude ti najčvršći mogući oslonac.
Sama je ostala bez roditelja s 4 godine, prošla karcinom i svakakve grozomorne dijagnoze, i tu je, pozitivna i vedra jer prihvaća život u svojoj punini, ne samo ono dobro. Svašta bih još mogla napisati, ali neću previše detalja.
Ima takvih ljudi oko mene, njima mogu vjerovati jer sam se uvjerila kakav su križ nosili ili ga još uvijek nose, a dobro su, zahvalni i smireni.
Ova današnja prose....nja neću ni komentirati.
I zato ima lijek - nitko ne tjera ni mene ni tebe da budemo prisutni tamo
mene osobno je količina informacija koje sam gutala zadnjih tjedan dana op pon-petka u petak dovela do teške anksionznisti
pitam se tko je tu sad odgovoran?
drugi koji pišu/lijepe/šeraju
ili ja sama koja to apsorbiram poput spužve?
kao da mi život ovisi o tome...
Posljednje uređivanje od flopica : 11.04.2020. at 10:24
Eee, tako, baš sam se nadala da je neko već zgodno sumirao moje mišljenje o internet pozitivi ovih dana. Hvala za link.
Meni je ovih nedelja toksično pozitivna rođena mama. ZASIPA me tim internet shitstorm-om neverovatnih pozitivnosti, od imbecilnih teorija zavere do motivacionih poruka, govori mi da treba da mislim pozitivno, a znam da to radi jer nikad nije bila naročito dobra u deljenju autentičnih emocija (partizansko vaspitanje- samo slabići pokazuju emocije). Sve to mi ne bi ni smetalo da je ne poznajem i da ne vidim da ona sama zapravo tone u depresivu, i broj njenih pozitivnih misli mi pokazuje koliko je zapravo na suprotnom kraju od onoga što deli meni. Pri tome je van mojih moći da joj pomognem...
Ostali toksično pozitivni su u toj kategoriji "oni koji imaju rešenje za svaki tuđi problem" i pri tome ga nude i kada ga ne tražiš. Sa godinama me nerviraju sve manje, taj stav me sad povredi samo kad ga dobijem od osobe od koje ga nisam očekivala do tada, koju sam do tada procenjivala kao empatičnu. Sa druge strane, s obzirom da sam i sama često slepo neempatična, sve češće i lakše opraštam tuđu neempatičnost, tj. nekako je shvatam kao default ponašanje, a empatiju kao prijatan izuzetak.
odoh
popucaše mi jaja
Mene “toksicna pozitivnost” asocira na dvije pojave- zasad.
Prva je potreba da se u rijesava tudji problem, tj. da kad netko oko nas dijeli svoje teskoce ili teske emocije, mi pokusavamo odmah naci prakricno rijesenje ili objasnjenje zasto to nije tako i kako da se osoba prestane tako osjecati. Mislim da vecina ljudi to radi, jer nije lako osjecati tudji jad kraj sebe, pa se na taj nacin “rijesavamo” istog. A dio ljudi to cini i jer voli imati dojam da su u kontroli i da oni bolje hendlaju emocije i situacije pa svemu dodaju i patronizirajuci ton, sto je za osobu u patnji pravo nepodnosljivo.
Recimo jedna od osnovnih prituzbi mojih pacijenata jest da njihova okolina kontinuirano zahtijeva od njih da se prestanu osjecati kako se osjecaju. Sto moze ici upakirano i u brigu, savjete, bodrenje. No to ne pomaze, nego odmaze!
Jednom prilikom dok se jos putovalo, MM i ja smo bili u NYC i nakon 6 dana podnosenja potpuno nefunkcionalnih kartica tekucih racuna, a za koje nam je receno u banci da ce bezprijekorno funkcionirati, ja sam 7. dan potpuno siznula i bila stvarno ljuta i frustrirana. MM je pokusao pomoci tako da mi je govorio da cu si ljutnjom pokvariti zadnji dan putovanja
A druga asocijacija jest neautenticna pozitiva, potreba osobe da stalno ostavlja dojam da je odlicno, da se sjajno osjeca i sjajno funkcionira i sjajno rijesava probleme i opcenito je sva sjajna do zasljepljujuceg bljestavila
To je iritantno jer lazni sjaj uvijek probija. I da, mislim da ovo doba drustvenih mreza i virtualnog zivota ima znacajan utjecaj na jacanje i razvoj laznih ja svuda oko nas. Filtriranje zivota dok on nije lisen svega osim loolova i smajlica. Naravno, korisno je sjetiti se da oni koji tako rade imaju veliku potrebu da im se drugi dive i da im zavide. Zato su sami krhki i duboko nesigurni pa bez takvih zrcala jako pate. To meni pomaze da osjetim suosjecanje pa me manje iritiraju.
saša, odlično si ovo napisala (što je i za očekivati ). Ova prva potreba da se rješava tuđi problem je, mislim, prilično ljudska želja da se pomogne, ili naprosto da se riješi onoga tko se žali, da ga se presječe.
Obzirom da sam već prilično stara, i da sam čitala u časopisima da treba slušati a ne nuditi rješenja, moram priznati da si ponekad kad mi se netko blizak žali znam u glavi ponavljati: slušaj, nemoj predlagati rješenje problema.
Ovo drugo, ljudi koji uvijek imaju potrebu sve svoje prikazivati u najboljem svjetlu, uvijek mislim da zapravo skriva duboko nezadovoljstvo i nesigurnost. Sigurno da je u internetskom životu još izraženije, ali ima toga i u stvarnom životu itekako.
odoh
popucaše mi jaja
ajde
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
