Socijalna inteligencija

[tangerina]

A ovo pitanje zasto je nekima razvijenija - geni. Ako nemaju iza sebe pr / komunikacijsku firmu, trening ili izrazitu svijest o potrebi mijenjanja.

Ne samo geni nego i ucenje, pogotovo rano ucenje, djeca uce kako komunicirati u obitelji, siroj okolini.. nije ucenje samo placeni pr tecaj
S tim da socijalna inteligencija nisu samo komunikacijske vjestine
Ja se uvijek sjetim socijalne inteligencije u situacijama kad je netko slijep za procijenit okolinu, npr neka istrazivacica koja ide radit intervju sa vrlo siromasnim obiteljima i tamo dolazi u ekstra skupoj bundi, da prica po svim pravilima ja poruka, to je socijalno neinteligentna osoba, pogotovo ako tu gresku ponovi vise puta

[Lili75]

Ahaaa, to si mislila.
Svejedno mi je.
Nikad o tome nisam ni razmišljala.
Muško ili žensko, apsolutno svejedno.


Sent from my iPhone using Tapatalk

I ja sam mislila svojedobno da mi je svejedno, al sam skužila da ipak radije "na nevidjeno" odaberem muškoga

Naravno kao što rekoh ako mogu birat.

[Peterlin]

ove dane smo bili opsjednuti socijalnom distancom
ali ja sad malo mislim o nečem drugom socijalnom
inteligenciji
je li to urođena ili stečena vještina?
zašto je neki ljudi imaju razvijenijom, a neki su socijalni retardi?
ima ljudi koji će sve napraviti, pomoći, i onda neki bezazleni nepromišljeni komentar, sve padne u vodu
kraj nekih ljudi uživamo biti, dobro se osjećamo u njihovom društvu, mada nam objektivno ništa ne čine bolje, u smislu neke podrške, pomoći, od nekih drugih, dapače
zašto neki ljudi mogu sve, mogu govno umotati u celofan i mi ćemo ga s radošću prihvatiti, a drugi uspiju redovno reći neku krivu riječ kao ona krava koja da 40 litara mlijeka i onda se ritne i prolije

je li socijalna inteligencija isto kao simpatičnost, popularnost ili su samo povezane stvari (ja to nekako izjednačavam, mada je socijalna inteligencija viši pojam)
postoje li neke vježbe, metode, kojima se to može poboljšati
ili se neki ljudi moraju pomiriti s tim da netko ima plave oči, netko ima 175 cm visine, a netko ima socijalnu inteligenciju
i kako onaj od 157 ne može imati 175 da ga hebeš, tako i socijalno neinteligentna osoba je osuđena na to da je ljudi baš i ne vole?

Ja sam stara, pa ću navesti i jednu staru knjigu koja mi je svojevremeno pomogla u traženju odgovora na ista pitanja:
Eric Berne: Koju igru igraš

[Lili75]

Nisam dugo bila na nekom salteru, al za to ne bira masina - izvadis broj pa te neko pozove? Za dr-e (ako su jednako u toj struci zastuljeni) vise volim zenu odabrat. Vjer. zato jer mislim.da je pazaljivija i da cemo bolje komunicirat i nisam tip od velikog tate djira. Ono, kad osjetim bog zna za 5, ja za 4 (u skolstvu) ili jeste li vi zavrsili med. faks (samo u tonu da osjetim), to mi je zesci turn off. Toga manje ima kod zena, one nisu nekako u pravilu antagonisticno postavljene tipa ja bog, ostali kus. Barem ne na prvu. A necu s njima u intimne odnose stupat, pa mi dosta to na prvu da nije nabrijano.

Ja muške radije biram jer s njima lakše iskomuniciram neke stvari, ne znam jel korektno da tu pišem (znam da nije ), al evo outat ću se bez problema malo zatrepćem, zacvrkutam i voila

Naravno uopće nije pravilo, ima nas svakakvih bez obzira na spol, rod, godine..nastavi niz.

[Lili75]

Slažem se s tang, pozit. utjecaj obitelji/kao uzor znače i više od svih tih plaćenih tečajeva. Za onoga tko ima sreće imat pozit.primjer u obitelji.

Btw tema mi je jakooo zanimljiva.

[Lili75]

Da sad ina33 ne ispadnem neka namiguša, nedavno su me nešto zezali u Hep-u za neku ppairologiju da oni ne mogu izdat neki račun bla bla. Otkantala me bezobrazno ženska sa šaltera. Ja se malo okrenula naokolo i povezala da se tamo muva neki lik koji zna šta radi, zaskočila ga ljubazno i gle čuda za par minuta sam dobila taj papir za koji je dotična tvrdila da nije moguće dobit.
Malo se jesu pomučili, al moglo se.

Samo sam joj kod odlaska mahnula papirićem :mah:
MM bi se tamo isposvadjao s pola Hepa i što je najgore ne bi ništa riješio. Samo sam htjela pojasnit jer papir nam je bio neophodan u tom trenutku a ne za mjesec dana kako je gdja tvrdila.

[Tanči]

Lili, s muškima općenito više volim kontaktirati.
Oduvijek.
Najbolji prijatelj mi je muškarac.
Više volim muške doktore, pogotovo ginekologe.
Više volim muškog šefa.
Itd
Iz iskustva mogu reći da kad radim s muškima nema podmetanja, ljubomore.
Dok sa ženama je to katastrofa.
Bila i ostala.

[Lili75]

Tanči i kod mene vrlo slična situacija

[sirius]

Ne dajem prednost odredenom spolu u komunikaciji.
Ako bih mogla birati davala bih prednost bistrim brzomislecim ljudima.
Govori li to sto?

[Lili75]

Ako takve možeš procijenit na prvu pogledom, onda govori puno

[Riri92]

Ja sam mislila da samo u filmovima ima treptanja i cvrkutanja u svrhu obavljanja posla na šalteru.

Služim se samo ljubaznim pristupom na šalterima i u 99% slučajeva mi prođe. Ako mislim da je neki moj zahtjev izvan njihovog uobičajenog posla, kažem da mi je žao što ih zamaram i da sam svjesna toga, ali da ne znam kako bih drugačije riješila problem. Lijepo zamolim da mi to naprave ako je u njihovoj mogućnosti, i gotovo uvijek mi kažu da nema problema. Naravno da postoji i određeni postotak onih bezobraznih, ali vjerujem da su oni takvi prema svima, ne samo prema meni. Njih zamolim da me upute nekom drugom. I to mi isto prođe, ili me stvarno pošalju negdje ili jednostavno naprave.

Nikad nisam morala ni treptati i ništa slično, ali ja to ne bih ni mogla jer nisam baš taj tip. Zapravo bih bila jako bijesna da moram to raditi da bih dobila papir ili nešto po što sam već došla. Ne znam jel to ulazi u to da nemam socijalnu inteligenciju ili da nemam socijalne vještine.

Ni ja nemam preferencije po spolu. Svejedno mi je. Imala sam loša iskustva i sa muškarcima i sa ženama, jednako kao i dobra. Prijatelja isto imam i žena i muškaraca, s tim da mi je najbolja prijateljica ženska osoba. Ali jednako tako da je neki muškarac s kojim sam se družila ispao toliko divan kao što je ona, situacija bi bila obrnuta.

[Lili75]

Riri, poznajući te preko foruma rekla bih da itekako imaš i socijalnu inteligenciju i soc.vještine

[Lili75]

Ne da edit.Pobježe.

Btw pričale smo o rješavanju "delikatnijih i zahtjevnijih" situacija ne o običnom šalteru al moguće da je moj primjer naveo na krivi put. Lako moguće.

[larmama]

Socijalne vještine mi nisu jača strana, a i nisam ih ni previše uspjela poboljšati.
A što se tiče ovoga što Lilly pita nikad mi nije palo na pamet da biram po spolu tko će mi riješiti neki upit.

[Lili75]

Naravno uopće nije pravilo, ima nas svakakvih bez obzira na spol, rod, godine..nastavi niz.

Da ne skrećemo s teme koja je fakat jako zanimljiva, kopiram ovu rečenicu.

[Peterlin]

Eh, da se vratimo na početak i sredinu...

Riri je negdje napisala da je emocionalna inteligencija preduvjet za socijalnu inteligenciju. Slažem se s tim, jer smatram da možemo dobro funkcionirati u društvu (socijalna inteligencija) samo ako dobro prepoznajemo emocije drugih pojedinaca i vlastite emocje (emocionalna inteligencija).

Rekla bih da razvoj tih vještina ovisi o konkretnim potrebama. Na primjer, smatra se da su žene emocionalno i socijalno inteligentnije. Teško mi je to prosuditi, možda i jesu, a razlog za to tijekom kompletne povijesti ljudskog roda vjerojatno je činjenica da su zbog trudnoće, poroda i brige o djeci bile više orijentirane na zajednicu. Kod muškaraca je to u nekoj mjeri bilo manje izraženo. S druge strane, davno smo već izašli iz pećine (bar se nadam ) , pa se zbog toga i pokazuje potreba promišljanja nekih uvriježenih stavova, koji nisu uvijek loši, ali nije dobro kad postanu stereotip:

Muškarci su agresivni, žene su nježne
Muškarci su pametniji, žene imaju „polakšu pamet” (Marin Držić – Dundo Maroje)
Ne postoji silovanje, jer žena s podignutom suknjom uvijek može brže trčati od muškarca sa spuštenim hlačama (Napoleo Bonaparte)
Muškarci su dobri vozači, žene ne znaju parkirati
Žene su bolje njegovateljice, muškarci su manje spretni s djecom

To se često odnosi i na socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Svatko od nas je osoba za sebe, ali često se pokušavamo uskladiti s okolinom, pa prilagođavamo ponašanje. Naravno, to je batina s dva kraja.... ali tako je sa svim stvarima.

Kako popraviti vlastitu socijalnu inteligenciju? Ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo. Kao i sve drugo - nekome ide brže i lakše, a netko mora uložiti više truda. Naravno, prvo treba osvijestiti da je to potrebno. Tko u tome uspije, otvoren mu je put za poboljšanja.

[ina33]

Nikad nisam morala ni treptati i ništa slično, ali ja to ne bih ni mogla jer nisam baš taj tip. Zapravo bih bila jako bijesna da moram to raditi da bih dobila papir ili nešto po što sam već došla. Ne znam jel to ulazi u to da nemam socijalnu inteligenciju ili da nemam socijalne vještine.

Mislim da samo ulazi u.ono znam sta meni pase i kako cu ja. Treptanje me nervira. Ima zena koje trepcu zeni ne u smislu zgodnoce, nego joj ti si super, laskam li ti, lask, lask itd. Te kod mene lose prodju, sklona sam ih zanemarit LOL.

[betty blue]

Trampolina, prošla sam sličan put, ali nije toliko dugo trajao (skoro cijele dvadesete), možda zato što s emocionalnom inteligencijom nisam imala problem, već s ovim socijalnim dijelom. Bila sam nezadovoljna svojom zatvorenošću i nesposobnošću komuniciranja u novim situacijama (a život ti stalno donosi samo takve - nove).
Moja je nesposobnost bila uvjetovana strogim odgojem (ne ističi se, budi poslušna, nema pohvala) i velikim manjkom samopouzdanja (perfekcionist).
Jako se puno dâ na sebi raditi, ali je to kopanje teško i dugo traje. Neke detalje ne možeš potpuno ukloniti - npr. danas djelujem da mogu baš svakome reći popu pop, preokrenuti razgovor u svoju korist ili asertivno obraniti obraniti svoje granice.
Istina, negdje u želucu još uvijek osjetim blagu nelagodu koja me prvo priupita "misliš da možeš...really?"
Razlika je samo u tome što joj sad u pravilu odgovorim - mogu.

da, asertivnost se definitivno može uvježbati, ali isto tako nisam sigurna da je moguće vježbati asertivnost bez rada na sebi (iznutra), sve je to previše isprepleteno
najljepše je kada dolazi ogranski, iznutra al je to vjerojatno i najteže

i vjerujem da je puno ugodnije rješavati probleme na šalteru asertivno, s bilo kojim spolom, jer asertivnu argumentaciju su jednako sposobni shvatiti i muškarci i žene.

[tangerina]

pa je , isprepleteno je, i zavisi iz čega dolazi ta neasertivnost
pa ako je samo naučena fraza a duboko unutra stoji vrlo nisko samopoštovanje može izgledat fake i onda ne upalit
ali opet, može i upalit, neće svatko stat i detaljno uvijek izanalizirat koliko si autentično asertivan
a onda djeluje povratno, iskustvo da si se uspila izborit za sebe poveća za malu mrvicu samopouzdanje i/ili samopoštovanje, 10 takvih iskustava za 10 mrvica

al da, sjećam se, dok sam radila u civilnom sektoru, tamo su svi prošli kroz neke radionice nenasilne i asertivne komunikacije
a nisu svi baš iznutra nenasilni i psihički stabilni :eufemizam:
pa sam znala dobit govor koji se u potpunosti sastojao od ja poruka, a osjećala sam se ko da me upravo premlatila

[ina33]

Ja sam mislila da samo u filmovima ima treptanja i cvrkutanja u svrhu obavljanja posla na šalteru.

Služim se samo ljubaznim pristupom na šalterima i u 99% slučajeva mi prođe. Ako mislim da je neki moj zahtjev izvan njihovog uobičajenog posla, kažem da mi je žao što ih zamaram i da sam svjesna toga, ali da ne znam kako bih drugačije riješila problem. Lijepo zamolim da mi to naprave ako je u njihovoj mogućnosti, i gotovo uvijek mi kažu da nema problema. Naravno da postoji i određeni postotak onih bezobraznih, ali vjerujem da su oni takvi prema svima, ne samo prema meni. Njih zamolim da me upute nekom drugom. I to mi isto prođe, ili me stvarno pošalju negdje ili jednostavno naprave.

Nikad nisam morala ni treptati i ništa slično, ali ja to ne bih ni mogla jer nisam baš taj tip. Zapravo bih bila jako bijesna da moram to raditi da bih dobila papir ili nešto po što sam već došla. Ne znam jel to ulazi u to da nemam socijalnu inteligenciju ili da nemam socijalne vještine.

Ni ja nemam preferencije po spolu. Svejedno mi je. Imala sam loša iskustva i sa muškarcima i sa ženama, jednako kao i dobra. Prijatelja isto imam i žena i muškaraca, s tim da mi je najbolja prijateljica ženska osoba. Ali jednako tako da je neki muškarac s kojim sam se družila ispao toliko divan kao što je ona, situacija bi bila obrnuta.

pa sam znala dobit govor koji se u potpunosti sastojao od ja poruka, a osjećala sam se ko da me upravo premlatila

Ajme, umirem i zagrljaj saljem.

[betty blue]

pa je , isprepleteno je, i zavisi iz čega dolazi ta neasertivnost
pa ako je samo naučena fraza a duboko unutra stoji vrlo nisko samopoštovanje može izgledat fake i onda ne upalit
ali opet, može i upalit, neće svatko stat i detaljno uvijek izanalizirat koliko si autentično asertivan
a onda djeluje povratno, iskustvo da si se uspila izborit za sebe poveća za malu mrvicu samopouzdanje i/ili samopoštovanje, 10 takvih iskustava za 10 mrvica

ma nisam ni mislila da će svatko analizirati autentičnost asertivnosti
ali biti asertivan s tetom na šalteru nikako nije isto kao i biti asertivan s npr. članom obitelji koji prelazi granice
kod ovog potonjeg, mislim da nema asertivnosti bez rada iznutra

al da, sjećam se, dok sam radila u civilnom sektoru, tamo su svi prošli kroz neke radionice nenasilne i asertivne komunikacije
a nisu svi baš iznutra nenasilni i psihički stabilni :eufemizam:
pa sam znala dobit govor koji se u potpunosti sastojao od ja poruka, a osjećala sam se ko da me upravo premlatila

iskreno, ne znam zašto se misli da su ja-poruke ugodne i nenasilne, meni ovo tvoje prvo pada na pamet

[mitovski]

Moja J. je testirana s visoko iznadprosječnom socijalnom inteligencijom. Eh sad, nije to uvijek 1/1. jer ima i perfekcionizam i socijalnu anksioznost.
Kako je meni tada psihologica objasnila je to da ona npr. u razredu točno vidi i primjećuje kako se učiteljica ponaša i kakvo mišljenje ima o svakom učeniku. Da u sobi vidi u isto vrijeme i može procijeniti odnos između 10 ljudi. To može biti pozitivno a može biti strahovito negativno i previše ju opterećivati.

Kako ja sad kad ima 10 g vidim tu njenu socijalnu inteligenciju je u tome da usprkos socijalnoj anksioznosti i da joj dugo treba da se upusti u neki odnos ona ima ogroman broj prijatelja i veliki dio njih nju naziva najboljom prijateljicom. Sva ta djeca s kojima se druži su strahovito različita ali ona se prilagodi svačijem karakteru i kod svakog od njih istakne ono što je kod tog djeteta najbolja osobina i uživa u toj njihovoj najboljoj osobini.
Kad mi priča o svojim prijateljima uvijek priča o njihovim pozitivnim stranama. Ona je ta koja u društvu i igri spaja i one koji se karakterno ne bi inače družili. U odnosima nije agresivna, ne nameće se i ne stavlja sebe u prvi plan.
Npr. kad je krenula u školu s obzirom na socijalnu anksioznost njoj je to bio poprilično težak i stresan period, teško se otvara, tiha je, povučena ali u razredu se pojavila djevojčica koja je doslovce stajala mjesecima u kutu pognute glave i J. je njoj prišla i tješila ju jer je kako mi je rekla vidjela da je njoj još teže. Kad bih dolazila po J. našla bih kako ju djevojčica grli a njena mama mi se zahvaljivala jer joj niti jedno drugo dijete nije prilazilo.
Negativno je to da s obzirom da primjećuje sve te odnose neki joj i strahovito teško padaju i opterećuju je.

[ina33]

Moja J. je testirana s visoko iznadprosječnom socijalnom inteligencijom. Eh sad, nije to uvijek 1/1. jer ima i perfekcionizam i socijalnu anksioznost.
Kako je meni tada psihologica objasnila je to da ona npr. u razredu točno vidi i primjećuje kako se učiteljica ponaša i kakvo mišljenje ima o svakom učeniku. Da u sobi vidi u isto vrijeme i može procijeniti odnos između 10 ljudi. To može biti pozitivno a može biti strahovito negativno i previše ju opterećivati.

Kako ja sad kad ima 10 g vidim tu njenu socijalnu inteligenciju je u tome da usprkos socijalnoj anksioznosti i da joj dugo treba da se upusti u neki odnos ona ima ogroman broj prijatelja i veliki dio njih nju naziva najboljom prijateljicom. Sva ta djeca s kojima se druži su strahovito različita ali ona se prilagodi svačijem karakteru i kod svakog od njih istakne ono što je kod tog djeteta najbolja osobina i uživa u toj njihovoj najboljoj osobini.
Kad mi priča o svojim prijateljima uvijek priča o njihovim pozitivnim stranama. Ona je ta koja u društvu i igri spaja i one koji se karakterno ne bi inače družili. U odnosima nije agresivna, ne nameće se i ne stavlja sebe u prvi plan.
Npr. kad je krenula u školu s obzirom na socijalnu anksioznost njoj je to bio poprilično težak i stresan period, teško se otvara, tiha je, povučena ali u razredu se pojavila djevojčica koja je doslovce stajala mjesecima u kutu pognute glave i J. je njoj prišla i tješila ju jer je kako mi je rekla vidjela da je njoj još teže. Kad bih dolazila po J. našla bih kako ju djevojčica grli a njena mama mi se zahvaljivala jer joj niti jedno drugo dijete nije prilazilo.
Negativno je to da s obzirom da primjećuje sve te odnose neki joj i strahovito teško padaju i opterećuju je.

Uh... Moje dijete je isto istestirano kao izrazito emotivno inteligentno, ona ljude čita - doslovno čita. Neugodno joj je kad joj muljaju, kad drugima muljaju (kako ne kuži da ga taj i taj čita (a ne mora taj kužit, što ona kuži, ne kuže i drugi) kao što je meni neugodno gledat lask-lask kada prema meni nastupaju, ono boli me to doslovno... nepotrebna blamaža, a kod mene samo tonu u minus, pogotovo kad je popraćeno s izljevima logoreje kako to obično biva ili pak s ultra short pusica bok . Ista kombo perfekcionizma, pa onda - kako ona sve vidi, tako misli da je i ona prozirna drugima, a nije, ni najmanje.

Ne treba pretjerivat ni u kakvoj inteligenciji, pa ni socijalnoj ni emotivnoj. Možda ima koji trening ili knjiga da se malo zatupi po tom pitanju, koji put bih to voljela . Moj neki "trik" je humor, a tome pribjegava i moja mala.

[ina33]

I iz te svijesti "pa sigurno će me skužit" (a nitko je ne skuži, dakle - ona je (prema meni) relativno nesigurna, a kompenzira tako da svi misle da je asertivna i vrlo OK, dolaz taj strah "šta će drugi mislit". Nije to neki blessing. Bolje ne znat i ne kužit toliko. Srednji level kuženja = sreća.

[mitovski]

I iz te svijesti "pa sigurno će me skužit" (a nitko je ne skuži, dakle - ona je (prema meni) relativno nesigurna, a kompenzira tako da svi misle da je asertivna i vrlo OK, dolaz taj strah "šta će drugi mislit". Nije to neki blessing. Bolje ne znat i ne kužit toliko. Srednji level kuženja = sreća.

Upravo to, nije to nikakav blessing, tj. mogao bi biti kad bi joj sve ostale stvari bile savršeno posložene a nikada nisu. Tako je meni i psihologica objasnila da bi joj to mogao biti veliki plus ako će znati iskoristiti a i veliki minus ako će ju strahovito opterećivati a neće znati što s tim.
Ona se kad pročita nekoga tko nije iskren potpuno povlači i zatvara u sebe i tu je kraj. Učiteljicu je procijenila nakon 5 dana škole i potpuno se zatvorila prema njoj što naravno nije dobro.

[čokolada]

Da, to je u razvojnoj dobi baš uteg. Velika je uvijek ljubazna, bez greške čita ljude i osjeća vibru pa onda razmišlja zašto joj je netko nešto rekao, a ona kuži da je bio neiskren...profesore je pročitala odmah i odonda je nesretna s onima koji ne vole to što rade itd. U školi je uvijek bila i ostala daleko od popularnosti.

Druga je ko slon u staklarni, nit' vidi, nit' čuje, samo (ko fol samouvjereno) vozi svoje, jezičina XL.
A na razrednoj ljestvici popularnosti i prihvaćenosti stoji na vrhu (to mi je razrednik pokazao ankete SS kad sam na informacijama izrazila svoje strahove).

[ina33]

Upravo to, nije to nikakav blessing, tj. mogao bi biti kad bi joj sve ostale stvari bile savršeno posložene a nikada nisu. Tako je meni i psihologica objasnila da bi joj to mogao biti veliki plus ako će znati iskoristiti a i veliki minus ako će ju strahovito opterećivati a neće znati što s tim.
Ona se kad pročita nekoga tko nije iskren potpuno povlači i zatvara u sebe i tu je kraj. Učiteljicu je procijenila nakon 5 dana škole i potpuno se zatvorila prema njoj što naravno nije dobro.

Ajme, bemu misha, kako ovo sve boli. Isto i kod moje. Samo nije realno da će stvari ikad bit savršeno posložene, toga nema. Moja isto sve čita, zatvori se prema bilo kojem profi koji glumi, koji nije konzistentan, koma za nepravdu - tipa rekla nam je da pitamo, a ne voli kad pitamo ("to ste trebali već znati" itd. - nema šanse da tu profu ikad više u životu na vijeke vijekova ona nešto pita, onda pita mene, pa angažiraj instrukcije, napor živi), ili profa postavi pitanje u 22.15 navečer da mogu li sutra u 11 Zoom - maks iziritirana, kako on to može, što je njemu u glavi da djecu u 22 h navečer pita, zašto svi onda još i odgovaraju, zašto se ne bore za sebe - you spin me, round, round, like a record itd. - nije mogla spavat zbog toga, a ujutro test. Pa onda se rasplakala na nepravdu nekog profe što nije objasnio neki zadatak i svima im priprijetio (ona je bila dobila 5 igrom slučaja, jer je sjedila do dečkiju koji su kužili, ali prija je dobila loše), onda ju je taj vodao do psihologinje i pedagoginje, ali na način - evo, ona plače, zašto sad plače - psihologinja će reći neka plače, pedagoginja pa nemoj tako. Nema šanse da onda kaže zašto plače - u njenoj glavi toj situaciji i tom profi pomoći nema (ko što i nema), a to je frustrira.

Ljestvica popularnosti.... Do u tančine secira ko je koji odjeljak, slojevi i međuslojevi - alfa žene 1, pa međusloj (u taj sebe ubraja), pa sloj 2 itd. Sebe vidi ispod tih alfi, znači kao popularna je. Ali, majke mi, meni bi bilo draže da ništa ne kuži i da se uopće time ne zamara. Strava.

[ina33]

"Utješna" poruka za aleksandruvanju - frigaj inteligencije, svaka se plaća. Ono što ti možda misliš super, blago ovima... ko zna u kojim su oni dramama inside. Ništa što je too much nije baš neka sreća :/: Mani seminare i knjige za poboljšavanje ičega, dobro ti ide as is .

[tanja_b]

E sad više ne kužim - po ovom što pišete, ispada da senzibilne (osjetljive) osobe imaju visoku socijalnu inteligenciju, a koliko znam, to dvoje ne ide uvijek u paru

[n.grace]

"Utješna" poruka za aleksandruvanju - frigaj inteligencije, svaka se plaća. Ono što ti možda misliš super, blago ovima... ko zna u kojim su oni dramama inside. Ništa što je too much nije baš neka sreća :/: Mani seminare i knjige za poboljšavanje ičega, dobro ti ide as is .

potpuno se slažem

[ina33]

E sad više ne kužim - po ovom što pišete, ispada da senzibilne (osjetljive) osobe imaju visoku socijalnu inteligenciju, a koliko znam, to dvoje ne ide uvijek u paru

Nemam pojma, nisam se ja u to udubljivala - socijalna inteligencija / emocionalna inteligencija / senzibilnost, pa jesu li senzibilci svi visoko socijalno inteligentni, ili su zapravo socijalno neinteligentni, jesu li svi uopće emocionalno inteligentni i socijalno inteligentni, i pate li baš svi emocionalno inteligentni i socijalno inteligentni inside. Ja sam moju jednom zbog nekih problema odvela Vlahinsky na predškolsku procjenu, ona mi skrenula pozornost na to i često mi zvone njene riječi o problemima na koje ćemo nailaziti zbog njenog karaktera. Nije bila za nikakve radionice (nije joj to preporučeno), samo sam dobila procjenu.

Ja ti znam samo reć' s čime se sureće moja mala... i mislim da bi bilo bolje da je tuplja, pa what the hell. Ovako sama sebe blokira time što ljude čita (misli da svi onda to mogu, zapliće se u "ali kako je mogla to reći kad zna da je xy itd."), boli je nepravda itd. itd.

[ina33]

Ono... što bi se reklo jednostavnim rječnikom učiteljice "previše filozofira" i "sama sebi baca klipove pod noge". Ali, moje neko naravoučenje da ću joj jako vjerovati kod procjene karaktera i neću je činit ludom (npr. kod profi treniranja sporta i stava trenerica). Kad smo odustajali, jedna mala je ono ala Melania na inauguraciji "blink twice if you need saving" - pitala sam je zašto - da ta trenericu "mrzi", a ne može odustat. Žao mi je što sam je i toliko "motiviravala" da par godina "ustraje", u tom okruženju koje za nju nije bilo dobro, bilo je to nepotrebno za dušu, a tijelo je ipak dobilo na spretnosti.

[tangerina]

"Utješna" poruka za aleksandruvanju - frigaj inteligencije, svaka se plaća. Ono što ti možda misliš super, blago ovima... ko zna u kojim su oni dramama inside. Ništa što je too much nije baš neka sreća :/: Mani seminare i knjige za poboljšavanje ičega, dobro ti ide as is .

e i ako te boli kičma nemoj vježbat jer od previše vježbanja se možeš ozlijedit, a ako ti je previsok tlak nemoj ga snižavat jer je neugodno kad je prenizak

[ina33]

e i ako te boli kičma nemoj vježbat jer od previše vježbanja se možeš ozlijedit, a ako ti je previsok tlak nemoj ga snižavat jer je neugodno kad je prenizak

Pa ne vježbam previše, vježbam taman, zasad se nisam ozlijedila, prati me stručnjakinja. Moj muž pije lijekove za tlak - kad su ga lijekovi počeli previše rušiti (jer je bio smršavio), počelo mu se spavat non stop, dr. kardiolog mu je iskorigirao terapiju i smanjio mg. Ništa preveć ni dobre, sve bi trebalo balansirat.

[mitovski]

E sad više ne kužim - po ovom što pišete, ispada da senzibilne (osjetljive) osobe imaju visoku socijalnu inteligenciju, a koliko znam, to dvoje ne ide uvijek u paru

Nisam ni ja previše proučavala, znam što mi je psihologica na procjeni rekla. Gledam na to da to što imaš visoku socijalnu inteligenciju ne znači da ju znaš i upotrijebiti i da se s njom znaš dobro nositi tipa kao Elsa iz Frozena nije znala u početku što će sa svojom moći nego ju je opterećivala.
J. je bila testirana sa 6g i tada je u području socijalne inteligencije davala rezultate na razini 12g djeteta a emocionalno je bila na razini od 3g. Sad zamisli dijete od 6g kako se nosi s tim...nikako jer se nije zrelo s tim nositi. Uočava i primjećuje nešto a ne zna što bi s tim...kad se samo sjetim ogromnih frustracija. Kako odrasta tako se i lakše nosi s tim jer postaje zrelija.

[ina33]

E, išla sam sad baš gledat po nalazima. Moguće da sam i zabrljala - ja sam "zapamtila" da je darovita u emot. inteligenciji, ali možda i nije u tome (jer ja nisam kužila da postoji razlika). Oba puta darovitost u "u subtestu socijalne snalažljivosti". Što bi po pretpostavci "blago si ga takvima, socijalno snalažljivima" značilo da je ona "queen of the game" i lagano klizi kroz život, valjda. Prema vani - vjerojatno da. Svi profe s njom puni hvale, vrijedna, savjesna, nikad problema, marljiva, event. netko kaže da bi se mogla više isticati s obz. na sposobnosti kao jedinu primjedbu, u društvu relativno omiljena. Ali, "pojačana emocionalnost i individulanost u razmišljanju i doživljajima", "pojačana osjetljivost na neuspjeh, nesigurnost i napetost u situacijama vrednovanja i pritiska". Vjerojatno su svi slični dobili sličnu ocjenu. Tako da, generalno "ludilo socijalna snalažljivost" možda za socijalno snalažljivog lika i nije neki blessing. Viđu Trumpa npr.....

[Peterlin]

E sad više ne kužim - po ovom što pišete, ispada da senzibilne (osjetljive) osobe imaju visoku socijalnu inteligenciju, a koliko znam, to dvoje ne ide uvijek u paru

Slažem se - emocionalna (pre)osjetljivost nije isto što i emocionalna inteligencija.

[ina33]

Slažem se - emocionalna (pre)osjetljivost nije isto što i emocionalna inteligencija.

Tx. Onda sam ja valjda zabrijala. Jel onda "pojačana emocionalnost" nije jednako "emocionalnoj inteligenciji", nego upravo suprotno? A "darovitost u socijalnoj snalažljivosti" isto nije jednako "emocionalna inteligencija". Jedino ne znam je li nužno da bi "darovitost u socijalnoj snalažljivosti" bila obrnuto proporcionalna "emocionalnoj inteligenciji", tj. kako su te dvije socijalna inteligencija i emocionalna inteligencija povezane?

Ako dobro shvaćam, "emocionalnu inteligenciju" bismo možda mogli pojednostaviti kao "zrelost"?

[ina33]

Vezano za pitanje od tanje_b - moja bi onda valjda ipak bila i senzibilna ("izražena emocionalnost" - valjda je to to) i "darovita u socijalnoj snalažljivosti", kod nje je to upareno, po nalazima je senzibilna osoba sa izraženom socijalnom snalažljivoišću.

[čokolada]

Mi sad ovdje govorimo o empatiji, a ona je (tek) jedna od dimenzija emocionalne inteligencije.

[ina33]

Ja sam potpuno pogubljena, koja empatija sad ? Pokušavam za sebe izvuć' neke zaključke u odnosu na moju malu. "izrazita emocionalnost" je valjda "senzibilnost". Mogu samo reć da je "socijalna inteligencija" što je naziv topica (a to je valjda "darovitost u socijalnoj snalažljivosti" iz tog nalaza od Vlahinsky), sama po sebi nije nikakva specijalna sreća, naprotiv :/.

[Peterlin]

Pa ne bi psihologija bila zasebna znanost kad bi to sve bilo jednostavno.

[ina33]

Naravno. Moj je poriv "pravnički" - "definirajmo pojmove". Reagirala sam na čokoladu koja misli da sad razgovaramo o empatiji, a vjerojatno koliko nas god ima - svako misli da se razgovarao o onome što je njemu najvažnije, tu uključujem i sebe. Još svi skupa tražimo te pojmove - ispipavamo što što je (barem u smislu teme za razgovor).

[Lili75]

Peterlin i Čoksa imaju point! Emoc. preosjetljivost nije isto što i visoka razina emoc. inteligencije. Mislim da su se malo pobrkale kruške i jabuke.

No curke ja vam moram reći da su meni vaše kćerke i neka ostanu takve - svoje, samo im treba pomoći da si olakšaju taj dio oko anksioznosti i brige o mišljenju drugih o njima. Da njima bude dobro u njihovoj koži.

Meni se čini (nisam stručnjak pa se ogradjujem) da tu najviše treba raditi na jačanju samopouzdanja djeteta, što naravno nije lagan zadatak.

[Lili75]

Darovitost u soc.snalažljivosti ja bih nazvala darom ukoliko ga dobije ne previše senzibilna osoba (ta zaključujem iz vaših primjera). A i u tom slučaju, može ga se iskoristit radom na sebi.

[Lili75]

Hoću reći npr dijete pročita neko drugo dijete, vidi da je neiskreno, ok ružna osobina,al ne treba se sad gristi zašto je netko takav, kkao se može tako ponašat...svakom njegovo. Deviza pusti druge da žive svoje živote, a ti se od takvih odmakni.


Ne obazirat se na tog nekog, neće ga/ju odabrat za prijatelja, a ako radi baš nešto na štetu tvom djetetu ili nekom drugom, ohrabrit vlastito dijete da to otvoreno i direktno kaže tom djetetu. Možda bi tad osjetila olakšanje.

[Riri92]

Mislim da povezanost senzibilnosti i socijalne inteligencije jako ovisi o situaciji u kojoj se takva osoba nađe. I o tome kakav je karakter inače i jel uz to postoji još neki problem ili ne. I slažem se da je važno raditi na samopouzdanju, ali to je nekad jako teško kod senzibilnih osoba.

Ja ću sad reći iz svog vlastitog iskustva, ali uzmite u obzir da nikad nisam prošla nikakvu terapiju, radionicu i slično, jer je kod mene sve ostalo zanemareno do više manje odrasle dobi. Iz mog iskustva hipersenzibilnog perfekcionista sa adhd-om, život mi je nekad divan, a nekad težak. Zbog perfekcionizma želim da sve bude savršeno, a ne može biti i onda me zbog hipersenzibilnosti užasno pogađa što zapravo ništa nije savršeno. A adhd, ah.. Nema uopće jasne poveznice, senzibilna sam pa super kužim ljude i ostvarujem divne odnose, a ni senzibilna sam pa ne mogu s ljudima jer me nerviraju. Kako tko, kako kad, kako u kojoj situaciji. Ovisi puno i o mojoj samokontroli.

Rekla bih da mi je lako shvatiti ljude, utješiti ih, popričati, ali isto tako to ne znači da su mi odnosi s ljudima super zdravi i kvalitetni, jer me jednostavno sve pogađa. Pogađa me kad su ljudi nepravedni, pogađa me kad mi netko nešto ružno kaže, pogađa me kad sam neshvaćena, sve. I kako se, naravno, takve situacije događaju sa ljudima jer Bože moj, ljudi smo.. Teško mi je održati odnos u situaciji kad me netko (većinom slučajno, barem ja vjerujem u to) povrijedi, a to znaju biti takve sitnice da neka druga osoba ne bi to ni čula, a kamoli da to toliko utječe na nju.

Kažem, kod mene se sve to nije otkrilo na vrijeme, jer su u mom djetinjstvu poveznice od onih koji su mi trebali pomoći bile ovakve, hipersenzibilnost - razmažena si, perfekcionizam - lijena si, adhd - zločesta si. Puno mi je olakšalo kad sam saznala što mi je i da nisam ni razmažena ni lijena ni zločesta, nego da to sve ima svoj naziv i uzrok i da na to mogu djelovati. Uvijek ću ostati takva, ali kad pogledam sebe sad i sebe prije samo par godina, nebo i zemlja. Jednostavno, u djetinjstvu je to sve teže podnijeti, kasnije se naučiš i napreduješ.

Vraćam se na društvene situacije i socijalnu inteligenciju, recimo kod upoznavanja novih ljudi. Adhd će me raspričati, s tim uopće nemam problem. Kao što se vidi Ali perfekcionizam i hipersenzibilnost će me udaviti jer ću htjeti ostvariti dobar odnos s tim ljudima, a povrijedit će me ako ne uspijem. I tu dolazi do te samokontrole, učenja i napretka. Nekad bolje, nekad lošije, ali ide, nije da stojim u mjestu.

Da je situacija bila drugačija, da se to sve otkrilo ranije, da sam išla na neku terapiju ili nešto slično, možda bi sve bilo puno bolje. A možda i ne bi. Ali hoću reći da koliko god bili senzibilni ili socijalno inteligentni ili nešto drugo, život nekad baci neku situaciju kad to ne dođe do izražaja ili kad čak i udavi. Mislim da stvarno puno ovisi o karakteru, i ono što je Mitovski rekla, to što imaš visoku socijalnu inteligenciju, ne znači da je znaš i upotrijebiti. U biti, puno sive zone.

[ina33]

Zanimljiv post, Riri! Čitajući tvoj post, mislim da smo moja mala i ja kontra tipovi i odtud moja zabrinutost za nju - zašto je sve toliko dira, zašto je briga toliko što misli taj i taj, što je taj i taj rekao njoj ili nekom od njenih prijateljica, što je neka od njenih prijateljica rekla drugoj prijateljilci, zašto je toliko kritična prema samoj sebi - ono, misli da će dobit 3, dobije 5 i tako dalje. Zašto joj je toliko bitno da je vole...

Npr. sluh.... super pjeva (nije Mia Negovetić, nit Whitney Houston), i ona to kuži - e, al ako ne može bit Whitney Houston - e, frigaj ga onda! Isto tako kako je prema sebi oštra, oštra je prema zvijezdama onog natjecanja koje su bile došle u finale - ovaj ne valja jer ovo, onaj ne valja jer ono, vidi ovaj ton, vidi kako ovaj ima grimase, ono ????. Nitko ne zna koliko ona dobro pjeva - pod prijetnjom života valjda ne bi nešto samostalno otpjevala (je jednom, na testiranju u Glazbenoj, rasturila je i bila 1. za klavir, vrlo brzo odustala jer je naišla na nekog profesora ala sušičavi i nekomunikativni Ivica Kičmanović koji je pola vremena njenog sata trošio na mobitel, kad sam ga vidjela znala sam ništa od toga). Hoće li možda, za svoj gušt, ić' negdje na sate pjevanja ako je veseli, ja joj rado platim i to omogućim? Nema šanse - ona ne žeeeli pjevat, ako bude učila pjevat, onda će sigurno morat negdje i nastupat, znači - ne želi ništa da joj iko pomaže to oko pjevanje. "Prolazi" samo zbor, to joj je stvarno gušt, ali samo ako su svi super, ako profa odabere nekog "antisluhistu", po njenome, pola dana o tome zašto je taj u zboru. I tu pjeva potiho valjda ako postoji šansa da je se čuje malo jače. Pjeva kad nema nikog doma, frazira i "džezira" pop pjesme - tako to ona zove.

Nepravda - zašto je netko ovakav itd. Jučer je pola h plakala u krevetu zbog nepravde što je taj profa njima u 22 h nešto rekao (to mi je jutros priznala) i kako on može djeci slat poruke u 22 h i zašto on to ne može shvatit, što je u njegovoj glavi da im šalje prouke u 22 h, zašto mu svi odgovaraju iza 22 h itd. itd. itd.

Ono čega je mene kao roditelja strah je da ne zapne u perfekcionizmu, u zatvaranju u samu sebe, u neasrtivnosti i tišini, borbi za pravdu, a svijet u kojem živimo (to je pak moja perspektiva koja je sigurno iskrivljena zbog posla) je "shark's world" :/.

Tako da me tješi kad vidim kako si se ti s tim izborila / boriš.

[tanja_b]

Npr. sluh.... super pjeva (nije Mia Negovetić, nit Whitney Houston), i ona to kuži - e, al ako ne može bit Whitney Houston - e, frigaj ga onda! Isto tako kako je prema sebi oštra, oštra je prema zvijezdama onog natjecanja koje su bile došle u finale - ovaj ne valja jer ovo, onaj ne valja jer ono, vidi ovaj ton, vidi kako ovaj ima grimase, ono ????. Nitko ne zna koliko ona dobro pjeva - pod prijetnjom života valjda ne bi nešto samostalno otpjevala (je jednom, na testiranju u Glazbenoj, rasturila je i bila 1. za klavir, vrlo brzo odustala jer je naišla na nekog profesora ala sušičavi i nekomunikativni Ivica Kičmanović koji je pola vremena njenog sata trošio na mobitel, kad sam ga vidjela znala sam ništa od toga). Hoće li možda, za svoj gušt, ić' negdje na sate pjevanja ako je veseli, ja joj rado platim i to omogućim? Nema šanse - ona ne žeeeli pjevat, ako bude učila pjevat, onda će sigurno morat negdje i nastupat, znači - ne želi ništa da joj iko pomaže to oko pjevanje. "Prolazi" samo zbor, to joj je stvarno gušt, ali samo ako su svi super, ako profa odabere nekog "antisluhistu", po njenome, pola dana o tome zašto je taj u zboru. I tu pjeva potiho valjda ako postoji šansa da je se čuje malo jače. Pjeva kad nema nikog doma, frazira i "džezira" pop pjesme - tako to ona zove.

Trebali ste promijeniti profesora

[Lili75]

Ina33,slažem se s tanjom,baš šteta kad tako lijepo pjeva možda ste trebali promijeniti profesora.

Predivno mi je čitati postove cura koje su uspjele puno toga kroz život promijeniti radom na sebi trampolina, čoksa, Riri predivne priče. Moguće da sam nekoga i zaboravila, sorry.