Pokazuje rezultate 1 do 2 od 2

Tema: Gubitak djeteta u 24. tjednu

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2020
    Postovi
    2

    Početno Gubitak djeteta u 24. tjednu

    Curke, zao mi je sto uopce moram zapoceti ovu temu, ali htjela bih podijeliti svoju pricu. Naime, prije par dana sam izgubila svoju curicu u 23.tj...Plodna voda mi je iscurila u 21.tj, na ultrazvuku nisu mogli naci bebine bubrege, kao ni mokracni mjehur zbog polozaja ( bebica je bila toliko sklupcana da su se cudili), ehogeno crijevo je bilo prisutno I bebica je navodno bila manja za 4tj. Isla sam na vise ultrazvuka, cak I 4D ultrazvuk, kod vise specijalista trazila drugo misljenje u nadi da ce mi reci da postoji neka nada da mi se bebica rodi ziva I zdrava, ali nakon svega toga svi su rekli isto, da bebica ima svega 5% sanse da prezivi, a iako prezivi da ce vjerojatno biti teski invalid, vezana za krevet I da nece prezivjet duze od godine dana. Morala sam se odlucit da li cu pokusati iznijeti trudnocu do nekih 26-28 tj ili cu prekinuti prije 24tj. Zbog mogucih komplikacija, infekcija I dobivanja sepse, svi specijalisti su mi preporucili prekinuti trudnocu, sto sam na kraju I odlucila. Slamam se u sebi, proslo je 5 dana od prekida a ja I dalje placem I pitam se sta bi bilo kad bi bilo...osjecam se lakse kad sam na forumu I cutam razne price, znajuci da nisam sama..

  2. #2

    Datum pristupanja
    Aug 2020
    Postovi
    1

    Početno

    Draga leptiri44, registrirala sam se na forumu samo da odgovorim na tvoj post, imala sam potrebu napisati da nisi jedina i nisi sama.. suosjecam s tobom!
    Prosle godine u svibnju sam izgubila svoju djevojcicu u 22. Tjednu trudnoce. cijelu trudnocu sam imala problema: ogromni hematom, krvarenja, jako los nalaz kombiniranog probira... i sve je zavrsilo tako da sam u 21.tt pocela gubiti plodnu vodu... bila sam u bolnici tjedan dana, obavila sve moguce pretrage, briseve, krvne nalaze, torch... sve je bilo uredno. Tocno tjedan dana nakon sto sam zaprimljena u bolnicu na uzv su ustanovili da je plodna goda potpuno nestala i rekli su mi da je sad jedini razuman put inducirani pobacaj. Bila sam pretuzna, moja je bebica bila ziva, osjecala sam njene pokrete cijelo vrijeme, ali zapravo u ni iednom trenutku od strane doktora nisam dobila dojam da ja moram odluciti da li idem na prekid trudnoce, nego je to prezentirano kao jedini izbor. Vjerojatno i bolje jer ne znam kako bih odluku donijela.

    Doktor mi je tada rekao: bez plodne vode beba se ne moze razvijati, ne razviju se pluca, bubrezi, niti misici i kosti jer je voda potrebna bebi za kretanje. Gubitkom plodne vode sada se otvara koridor za infekcije unutarnjih organa majke, i tu je situacija za majku prilicno riskantna ako bi ostavili ovako. Porod bi ionako krenuo sam po sebi kroz neko vrijeme sto je za bebicu svejedno prerano. Majka sam dvoje djece i dr me uputio da moram razmisljati o njima i tome da njima treba ziva i zdrava mama.

    Slijedeci dan je induciran porod, rodila sam djevojcicu od 450g, bila je prekrasna! Nije bilo nikakvih tragova potencijalnog sindroma na sto je upucivao kombinirani probir. Plakali smo svi u radjaoni, ukljucujuci doktoricu i primalje.. to je jedno iskustvo koje te zauvijek promijeni! Krstili smo je, a tijelo preuzeli za par dana nakon obdukcije i pokopali na groblju. PHD nalaz je pokazao zdravu bebu, nerazvijenih organa (sto je ocekivano za te tt), a posteljica nije pokazala nikakve znakove ugrusaka ili upale. Zakljucak je bio da se posteljica nije na dobar nacin “uhvatila” i srasla od samog pocetka trudnoce. Nesto sto se desi iz medicini nepozmatog razloga..

    Iako je nasa djevojcica bila s nama tek nekoliko mjeseci, napravila je taako puno za nasu obitelj, ojacala nas brak i nasu povezanost, pomogla mi da uvidim neke zivotne situacije u kojima sam se nalazila i da napravim promjenu na bolje, osnazila me je kao majku!

    Toplo ti preporucujem, ukoliko jos nisi, da porazgovaras s psihijatrom, meni je par razgovora jako pomglo da proradim tu bol u sebi i da izadjem iz svega jos jaca!

    Sretno i hrabro! S vremenom je zaista sve lakse.
    Sada, godinu dana nakon, kad se sjetim svoje djevojcice, ne dodju suze vec osmjeh na lice
    Zahvalna sam Bogu sto mi je darovano i tih par mjeseci zajedno

    Sve je bas tako trebalo biti, kad sam to prihvatila krenula sam lakse dalje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •