Hvala Vam na savjetu. Ako ne uspijem dobiti informacije ovdje, morat cu tako.
Bila sam dijete u djecjoj bolnici na zatvorenom odjelu. Osoblje mi nije dozvolilo da zovem policiju! Uvjeravali su me da nikad nisam ni imala mobitel!
Ukraden je u tih par min koliko je trebalo da nas 3djece sestra izvede iz sobe i izvaze u drugoj prostoriji.
Ukrao ga je netko od osoblja jer su sve okolo bile bebe, a posjete iskljucivo izvan odjela na hodniku. Nitko bez kljuca nije mogao unutra. Sto je svakako pridonijelo mojim strahovima od bivanja sama u bolnici bez da se ikom mogu javiti i reci sto se dogodilo.
Nakon toga sam pozive od oca iz njemacke primala na fixni telefon na odjelu, uz nadzor djelatnika i prekidanje razgovora cim bih se ocu pozalila na nesto.
Kad mi je rekao da je izbio pozar u kojem je potpuno izgorila kuca u kojoj sam zivjela s majkom, istrgnuli su mi tel iz ruke i doslovno me po podu vukli u sobu dok sam vristala i plakala. Danima nisam znala da li mi je majka ziva.
Imam strasne traume. Nikad nisam bila postedena zlih ljudi i zlostavljanja na svim mogucim aspektima zivota. Pokusavam svoje dijete postediti strahota i prekinuti taj niz uzasa koji mi se cijeli zivot dogadaju.