Kako ste se snašle sa malom razlikom kod djece?
Novorođenče i dijete od godinu i pol ?
Prednosti/nedostaci?
Na što da se pripremim?
Hvala.
Kako ste se snašle sa malom razlikom kod djece?
Novorođenče i dijete od godinu i pol ?
Prednosti/nedostaci?
Na što da se pripremim?
Hvala.
Pripremi se na malo spavanja. Sve ostalo ide relativno OK. Fizički, ovo je zahtjevno. Psihički - možda još zahtjevnije, ali ima prednosti. Odjednom se riješiš svih tih briga koje nose mala djeca, a silom prilika naučiš birati prioritete. Brzo to nauče i djeca, a kad se to dogodi - spašena si. Imaš već topic o iskustvima ovdje: http://forum.roda.hr/threads/51018-M...5%A1a-iskustva
Moji sinovi su rođeni sa 14 mjeseci razlike. I dan danas jako su vezani, iako svaki ima svoje društvo i svoje interese, ima i preklapanja.
Kad se mlađi tek rodio, stariji je jedva prohodao. Morala sam se dobro organizirati, jer nisam imala puno vremena za kuhanje i pospremanje (nije bilo baka servisa, a u jaslice su krenuli tek kad je i mlađi dorastao za upis).
Prednosti: zajedno su odradili sve dječje bolesti, učili su jedan od drugoga (ne nužno samo mlađi od starijega, moj stariji je imao zakašnjeli govorni razvoj i najbolji terapeut bio mu je brbljavi mlađi brat).
Rano su se počeli zajedno igrati, često su se nadmetali tko će prije uspjeti napraviti ovo ili ono (naučiti fućkati i slične bedastoće) a iste stvari nisu ih zanimale (na primjer vezanje cipela, hehehe).
Kad je mlađi bio beba, a stariji već hodao, maloga sam držala u viperu smještenom u vrtić, da stariji ne može do njega. Nije bio agresivan, ali je bio premali za objašnjavanja da mali brat nije lutkica i da mu ne treba gurati prste u oko
Kad je jedan krenuo s deračinom, obično bi mu se pridružio i drugi, ali nije to bilo često. Svaki ima svoj karakter (prilično su različiti, ali se uredno dopunjavaju). Unutar kuće obično su se nadmetali, ali na igralištu su od malena čuvali leđa jedan drugome. Dobri su i danas.
Kod mene je razlika malo veća, kad se F. rodio L. je imala 2god.
Treba izdržat prve 2-3 godine a poslije je zaista pjesmaaaa. Moji su jako vezani jedno uz drugo, baš se vole i lijepo slažu, najdraže im je i danas zajedno se družiti (ona sad ima 11, a on 9 god).
Eh, da - ne sjećam se da su ikad bili ljubomorni jedan na drugoga. Ne znam sjeća li se stariji uopće vremena kad još nije imao brata... Moram ga pitati.
Kod mene će biti razlika 13 mjeseci.
Beba stiže na proljeće, tako da nemam još iskustvo, ali zato pratim temu.
Nezgodno je kad se svađaju za igračke. Ono, teško je, ali nije nemoguće. Bitno je da ti ima netko pomoći.
Druga djeca to nauče u vrtiću, a naša nauče već doma
Dok su sasvim mali, nekako je lakše, a tvoji su sad u baš najzahtjevnijem periodu - puno više razumiju, puno bolja im je motorika, a još uvijek ih moraš doooobro držati na oku. Trebaš imati oči na leđima, eh... Zato će kasnije postati lakše.
Rodila sam u 4mj ove god i sad sam opet trudna trebam opet rodit ove god u 4mj početak. Bit će jako mala razlika. Nezz kako ću to moći.
Imam razliku između drugog i trećeg 13 mjeseci i zapravo je iz mog iskustva manjak sna najveći problem. Moji se i danas i posvađaju i pomire i zajedno odrade koje sranje s 11 i 10 godina, ali su povezani međusobno nego s najstarijim ili najmlađim bratom.
A moj savjet ovaj za razdoblje nakon poroda drugog je, kupi maramu!
Imam iskustva i nije bilo strašno. Vidi moj potpis - razlika je 14 mjeseci.
Meni je najveći problem bio to što sam morala ležati u bolnici drugi dio druge trudnoće, a doma je ostalo malo dijete koje još nije hodalo. MM i svekrva su to dobro izgurali.
Nakon poroda (a mlađi sin je bio rođen nekoliko tjedana ranije) imala sam sreće da je on bio velika spavalica i nije bio zahtjevan, pa u prvim mjesecima nije bilo puno posla oko njega, osim obaveznih buđenja po noći. Ja sam morala buditi njega radi dojenja, jer je rođen s malom porođajnom težinom. Kasnije je bilo nešto teže, kad su obojica puzali i prohodavali, pa negdje do treće godine mlađeg sina. Casa dobro kaže - najveći problem je premalo sna. Ostalo se sve može nekako organizirati. Pospremaš samo nužno, pereš što treba, kuhaš jednostavne obroke (u tim godinama moj muž i ja smo doslovce jeli hranu prilagođenu djeci - dojadio nam je špinat i pire i ribana mrkvica, oslić, juha s knedlima i kuhana piletina, ali neko vrijeme bilo je baš tako). Kuhala sam ono što je djeci odgovaralo, a mi smo svoj dio hrane doradili začinima.
Nadam se da imaš nekoga da ti pomogne oko djece. Prihvati svaku moguću pomoć.
U tim vremenima u našu kuću ušla je perilica posuđa, kombinirana perilica/sušilica rublja (koja me spasila peglanja i velikih količina rublja) i mikrovalna pećnica. Imala sam neko kraće vrijeme i plaćenu pomoć u kući, ali nisam bila oduševljena, pa smo se toga riješili čim smo mogli.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.01.2021. at 08:33
I značajno je kakav je muž iliti kakvim je spreman postati. Mm često kaže da ne bi bio pola sadašnjeg čovjeka da nisu njih dvojica rođeni u 13 mjeseci. I da, o tome smo razgovarali prije poroda, tako da je mm bio polugotov proizvod kad se treći sin rodio. Zdravo seljački, naučio je upaliti mašinu, gdje što stoji i ispeći palačinke.
Mm i ja smo sami. Nikoga od obitelji nemamo. Prepušteni smo sami sebi. Sa time da nam ova beba ima zdr problema koje će potrajati
Žao mi je što dijete ima zdravstvenih problema. A to s obitelji ti je i tako dvosjekli mač. S jedne strane ima tko uskočiti, s druge ima se tko i petljati. I često muževi manje sudjeluju kad se četa baki gura. Ja bih rekla iz svog iskustva ta je to da nemate rodbine u blizini blagoslov.