Istinski neinterventni porod po Michelu Odentu

[lucky day]

“U periodu oko porođaja, žene se trebaju osjećati sigurnima”, objašnjava Dr. Odent. “Trebaju vrstu zaštite koju može pružiti blizina majke.

ovo bi potpisala 100puta i bio je razlog zasto sam ipak dosla poslijednjih sest mjeseci trudnoce u hr i ostala sest mjeseci nakon poroda... (dobro,dosla sam i zavrsiti faks )
ovdje jos nisam imala tu vrstu zajednice i 'doma' koju sam imala u hr... ali si ne bi mogla ni priustiti doulu... mozda za porod ali ovo razdoblje prije i poslije je isto meni jako bitno... a to sam imala sa mamom, bakom i njezinom sestrom, kumom, ujnom i dobrim prijateljicama... a mm je ionako dosao samnom...

[mamazika]

davanje mokraće, bijenje i klizma

...nitkonesmedavasbije...

a sad malo ozbiljno

Netko tko bi mogao na sva ta pitanja odgovoriti i izbjeći neke od tih postupaka bio bi doslovno aqnđeo s neba.

Meni se slučajno prije prvog poroda desilo da sam to izbjegla - dan prije (subota) sam došla jer sam mislila da mi ide voda, pa su mi uzeli sve podatke prije nego su me poslali u rađaonu (iz koje su me poslali doma). Kad sam došla sutradan, samo sam rekla da sam bila jučer i ništa nisam morala ponovo. Možda je bolje da rodilja sama da podatke, ali ne neposredno prije poroda nego na pr. s 38 tjedana, ionako većina žena obavi bar jedan pregled u bolnici prije poroda pa može uz to obaviti i davanje podataka. U današnje vrijeme kad se ionako sve upisuje u kompjuter nije teško to pronaći par tjedana kasnije.

[mamma Juanita]

Znaci li to da mi kao majke trebamo teziti tome da nam nase kceri toliko vjeruju da nas zele uz sebe u trenucima kad budu radjale svoju djecu?

Definitivno je važno povjerenje, ali možeš ti imati u svoju mamu povjerenje po sto drugih stvari, ali ako je tebi ili njoj neugodno, ako ona sama nema pozitivan stav, povjerenje prema prirodnom porodu, ako je sklona paničarenju isl, onda može omesti porod kao bilo tko drugi.
Povjerenje da, ali povjerenje u vezi poroda.

Saradadevii (napisa):
Problem je u bolnicama koje ne dopustaju stalnu prisutnost takve osobe (predradjaona, kako sam nedavno saznala, je neosvojiva bolnicka utvrda), ali opet, moze se ostati i kod kuce, umjesto u predradjaoni.


Nažalost tako je, ali ja vidim skoro najveću potrebu za doulom u prijemu. Jer kod nas te u prijemu ispituju skoro pola sata sve i svašta: do prve menstruacije, udaje, zaposlenja, godina, kile, o trudovima, o vodenjaku, o posjetima ginekologu, koliko je bilo ultrazvuka.... A zamisli ženu u trudovima koja mora na to odgovarati. Onda još ide vaganje, mjerenje, pregled, mjerenje tlaka, davanje mokraće, bijenje i klizma.
Netko tko bi mogao na sva ta pitanja odgovoriti i izbjeći neke od tih postupaka bio bi doslovno aqnđeo s neba.

Je, ali ako dođeš u bolnicu sa trudovima na svake 2-3 minute, onda će te samo otpremiti u rađaonu, nema onda vremena za sve te formalnosti .
Ali definitivno doula tada treba biti tamo i dati sve podatke koje oni traže.
Dakle opet je ključno imati povjerenje i ako je sve ok ne otići prerano u bolnicu "za svaki slučaj".
U tim trenucima je jako važno da doula diskretno osluškuje kako stvari idu, ako osjeti da je nešto zapelo ili da se žena ne osjeća ugodno kod kuće -sugerirati odlazak u bolnicu, ali ako je sve ok, stvarno je ključno, ne mogu to dovoljno naglasiti, ne otići tamo prerano.
Naravno, doula ne odlučuje umjesto žene, žena sama odlučuje kad i što, ali ako žena ima povjerenje u doulu, ako je opuštena i sve ide glatko, ako se ne osjeća nelagodno što nije još u bolnici, onda je najbolje ne žuriti.

A što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena.

Ali nitko vas ne može vezati za taj krevet!
Ako je žena rodila vaginalno i dobro se osjeća, a bolnička rutina i odnos joj više šteti nego koristi oporavku, bondingu, dojenju, čemu onda toliko ostati?

[TinnaZ]

što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena

da, ali žena može na vlastiti zahtjev (i potpis) ići iranije doma. Međutim obično ne ide, jer joj doma nema tko pomoći, i sama je kao prst na ovom svijetu ... tu bi doula bila spasenje (samo kad ne bi puno koštala).

[mamma Juanita]

mislim da će doularenje u HR barem u početku biti na volonterskoj bazi .
mnoge doule kad počinju ne naplaćuju ili naplaćuju simbolično, ali to ovisi o svakoj pojedinačno kako odluči, nema pravila.

[Poslid]

To je već definitivno revolucija.

[mamma Juanita]

što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena.

Ali nitko vas ne može vezati za taj krevet!
Ako je žena rodila vaginalno i dobro se osjeća, a bolnička rutina i odnos joj više šteti nego koristi oporavku, bondingu, dojenju, čemu onda toliko ostati?

Isti princip je i kod carskog reza, samo što je moguće da će oporavak biti nešto sporiji.
u VB ako rodiš na CR ideš doma nakon 2-3 dana.

[Poslid]

"Revolucija" se odnosila na MJ-tin i Tinin gornji post.

Sigurno će biti tako MJ - volonterski. ALi po svemu sudeći teže ćemo naći rodilju "s povjerenjem" nego doulu.

Zato bi ipak trebali poćeti s onim tečajevima za trudnice.

[mamma Juanita]

U svakom slučaju to ne bi bili tečajevi nego radionice, ne za trudnice nego radionice o porodu (na koji mogu doći i žene koje nisu trudne, partneri, svi koji imaju interes).
Ali i uz svo znanje, to nije dovoljno za neinterventan porod.
Jedno je teorija drugo praksa, tada je ključno imati nekog uza se da te zaštiti, zato je mislim za HR iz moje sadašnje perspektive možda čak i važnije.
Vidjet ćemo.

[mamma Juanita]

Jedno je teorija drugo praksa, tada je ključno imati nekog uza se da te zaštiti, zato je mislim za HR iz moje sadašnje perspektive doularenje možda čak i važnije od radionica.

[TinnaZ]

da, jeste važnije ...

ali mislim da ćemo u Hrvatskoj prvo krenuti sa postporođajnim doulama i na volonterskoj bazi ... iz evolucijskih razloga, nismo još evoluirali za drugu varijantu, barem ne u onom stupnju koji bi mogao biti legitiman.

[mamma Juanita]

Što se legitimnosti tiče, u onim rodilištima u kojima je dozvoljen boravak još jedne osobe na porodu, postoji mogućnost da to bude doula.
Jer ako može neka bliska osoba, zašto to ne bi bila doula?
I nije baš uputno mahati tom "titulom" pred osobljem (mogu si već zamislit cijeli niz negativnih reakcija), nego jednostavno biti tamo kao prijateljica, sestra, sestrična ili nešto sl.
Ali mi se nekako čini da će žene radije birati partnere, jer je to postalo sve prihvaćenije, ali stvarno mislim da je na porodu puno veća korist od doule, bez obzira koliko muž bio divan.
A možda postoji i mogućnost da doula bude do pred sam kraj (izgon), a onda da se zamjeni s ocem...ne znam, malo razmišljam na glas.

[TinnaZ]

ne znam, po meni doula ima smisla dok je žena doma, da ne otrči prerano ili prekasno u rodilište, što je i rodilištima problem, imaju hrpe žena koje im dođu čim ih uhvati prvi trud, i trebali bi ih pratiti ponekad i 24 sata ili duže. Na toj ženi se onda izreda 7,8,9,10 ili više raznog osobblja, svi je pregledaju, imaju svoje mišljenje svoje komentare, a onaj zadnju nema pojma kaj je bilo kad je tek žena došla jer je već drugi dan ... i onda daju drip da to bude već jednom gotovo. I njima je bolje kad žena dođe u pravo vrijeme.

[mamma Juanita]

slažem se.

[mamma Juanita]

tj. to bi joj trebala biti ključna uloga.
Ali ako recimo žena nije sigurna, ne osjeća se dobro s ostankom doma, onda je bolje ne forsirati nego otići.
I onda je jako važno da doula bude tamo da odgovara na pitanja umjesto nje, da je zaštiti od x stvari koje te obasiplju kad dođeš rano u bolnicu, da joj pruži smirenje.
Jer glavni posao doule je da zaštiti ženu od svega što remeti nesmetano lučenje oksitocina, a može ga poremetiti i sam dolazak u bolnicu, razgovor, a kamo li nešto poput npr. klistiranja isl.

[mamazika]

Ja bi se malo vratila na pitanja mama na porodu - to je nekad funkcioniralo jer je žena još rađala djecu kad je postajala prvi put baka - sad rodi jedno ili dvoje i baka postaje nakon 20-30-tak godina - porod više nije nimalo svježe iskustvo.

[mamma Juanita]

istina.

[Saradadevii]

mislim da nije vazno koliko je iskustvo svjeze ili ne. Vazno je da si ga prosao i da imas odredjen odnos prema njemu (radjati je normalno, nije patologija) i da imas povjerenje u sebe i druge zene da mogu uciniti. Obrnuto (nepovjerenje, strah i tjeskoba) se lako prenose, tako da nije pozeljno.
Moja su neka razmisljanja da jedan veliki dio stete koju je medikalizacija poroda nanijela ljudima u posljednjih pedesetak godina je u tom odvajanju majke od njezine djece, od samoga pocetka (bilo da je ono bilo kroz drogiranjue tijekom poroda, odvajanje odmah nakon poroda, onemogucavanje dojenja ili rano prekidanje dojenja itd...moze to ici i dalje izvan okvira porodjaja, npr. rano institucionaliziranje djece u jaslice i vrtice). U takvoj okolini spone koje imamo sa svojom majkom nisu vrlo cesto one koje automatski zazivaju u sijecanje rijeci kao sto su " sigurnost, povjerenje, oslonac". Razmisljam o generacijama i u nizu razlicitih mogucih nijansa , ne o pojedinacnim slucajevima , gdje iznimaka uvijek ima.
Doula u bolnickoj okolini bi trebala, prije svega, zastititi majku od uzemiravanja i biti njezin "advokat" kada je to potrebno.
Pitanje je, naravno, zele li zene prihvatiti druge zene, i to jos laikinje, kao svojeg "advokata" i zastitnicu

[TinnaZ]

ja sam razmišljala kad sam drugi puta išla na porod, da vodim sa sobom pravog advokata, za doule tada nisam znala .... barem ne da su moguće u Hrvatskoj.
Odustala sam jer sam mislila da će mi se svaki pravnik nasmijati na ideju, i odlučila biti sama sebi advakat.

[mamma Juanita]

Ma ja se stvarno začudim koje se usude borit u porodu uopće uspiju roditi uza svu tu borbu i adrenalin, osobito sad kad mi je puno jasnija fiziologija poroda u kojem, da bi sve išlo glatko, treba dominirati oksitocin, hormon ljubavi, blaženstva, koji isključuje i intelekt, a kamo li svađanje s osobljem.
Tebi Tinna stvarno svaka čast što si to uspjela.

[mendula]

Mislim da je osnovno pitanje - povjerenje. Ako u muža imam najviše povjerenja, najbolje da je on tu. Ako je to majka (jer mi je bliska, jer je prošla porod, jer mi i sad daje sigurnost), neka bude majka.
Danas kod nas doula nema puno smisla "u širokoj upotrebi" jer bi postala samo pomodni hit, instrumentalizirana na brzinu kao novotarijska zamjena za oca.
Treba nam još puno iskustva (nama kao društvu s našim doulama novakinjama) koje treba graditi na doularenju bliskim prijateljicama ili onima koje to postanu kroz nekoliko mjeseci poznavanja u trudnoći. Pa i sva ova pitanja "od koljena sedmog" na prijemu koja spominje Poslid - mislim, treba znati na njih odgovoriti.

[mendula]

Zaboravila sam...
Nema ni društvo povjerenja u doule, pogotovo laikinje. Ja bih sada više vjerovala mami Ju ili S. nego nekome za koga nisam nikad čula ni čitala, ali na pitanju hoće li znati prepoznati moguću komplikaciju - sori, dajte mi više vašeg iskustva da se ne bih bojala.
Rađe mama. Ne, ona se previše boji za mene i vjeruje da doktori bolje znaju.
Muž.

[mamma Juanita]

naravno, doula treba i osobnog iskustva i puno znanja i prakse.

samo, doule ne mijenjaju očeve na porodu (makar se bojim da bi se to tako moglo tumačiti), nego su nekakav pandan idealne bake (djeteta), tj. majke (ženi koja rađa), ili barem sestre (s obzirom da smo sve sličnih godina.

očevi na porodu su zapravo rezultat današnjeg doba industrijaliziranog poroda, za razliku od doula.
a doule su uvijek bile prisutne-u vidu druge iskusne žene koja štiti i po potrbi pomaže.
samo danas se to skroz izgubilo pa ponovo moramo izmišljati toplu vodu, otud i potreba u današnjem društvu za doulama.

[TinnaZ]

Ma ja se stvarno začudim koje se usude borit u porodu uopće uspiju roditi uza svu tu borbu i adrenalin, osobito sad kad mi je puno jasnija fiziologija poroda u kojem, da bi sve išlo glatko, treba dominirati oksitocin, hormon ljubavi, blaženstva, koji isključuje i intelekt, a kamo li svađanje s osobljem.
Tebi Tinna stvarno svaka čast što si to uspjela.

mene je toliko puknula sreća što konačno rađam, da su mi svi bili smiješni sa tim svojim durenjima, i prag tolerancije na njihovo (neznanje, ne znam kako bih to nazvala drugačije) mi je bio prilično visok. Ali istina, nakon one prve velike svađe, otišla sam doma i nisam dobrih par sati imala trudove, a i nakon druge su trudovi bili isto tako totalno nepravilni, zato su mi i htjeli dati drip, tek na kraju kad su me pustili na miru (ali ne radi razumijevanja fiziologije, nego da me se riješe), je sve krenulo ...

[mamma Juanita]

doule su uvijek bile prisutne-u vidu druge iskusne žene koja štiti i po potrbi pomaže.
samo danas se to skroz izgubilo pa ponovo moramo izmišljati toplu vodu, otud i potreba u današnjem društvu za doulama.

zapravo je to ono što bi trebala biti autentična babica.
ali takve su bolničkim porodima gotovo pa nestale jer su pritisnute robovanjem protokolima, osim možda nezavisnih babica (kojih kod nas naravno nema).

mendula, ovo što kažeš za povjerenje.
ja sam nešto slično Lilianu pitala-kako zna u kojoj je žena fazi poroda ako ne mjeri satom (ona naime skine sat!), kako točno zna da sve ide glatko ili pak da nešto ne štima .
a ona odgovara da se to vrlo jednostavno nauči, da samo osluškuješ, da već po zvukovima koje žena ispušta vidiš u kojoj je fazi, da osjetiš ako nešto nije u redu, njoj se već nekoliko puta događalo da prije svih drugih (a kad je žena bila već u bolnici) predvidi carski rez.
uglavnom, iskustvom osluškivanja koje se teško da naučiti ako za sve koristiš tehnologiju (kao što je najčešće slučaj s doktorima i mnogim babicama),jer se na taj način to osjetilo zapravo otupljuje.

za sebe mogu reći da nikada ne bih savjetovala nešto u što nisam prilično sigurna.
jer u cijeloj priči je najvažnije da porod bude što lakši i sigurniji, a ne da pod svaku cijenu bude nešto što si si unaprijed zacrtao u glavi.
Michel to naziva "project -birth" i mislim da u njega možeš lako upasti ako želiš prirodni porod.
npr. si zacrtaš da moraš rodit u vodi, nikako u ležećem položaju (a može se desiti, iznimno doduše (Saradadevvii, daj onaj Lilianin primjer )da ti taj položaj iz nekog razloga odgovara i treba), da ne smije ni pod koju cijenu biti CR, da se u bolnicu nikako ne smije doći prerano (pa da se forsira ostajanje, a sve sugerira da očito nešto nije u redu )isl.
Svi ti "projekti" i planovi nisu kompatibilni s prirodom poroda, dapače, tvrdoglavo ustrajanje na njima mogu porod omesti ili ugroziti, a čini mi se da se lako uplesti u njihovu mrežu.

Važno je da se doula osjeća sigurno, a ako nije sigurna, onda treba tražiti nekoga (drugu iskusniju doulu, babicu ili doktora) za pomoć.

[TinnaZ]

uglavnom, iskustvom osluškivanja koje se teško da naučiti ako za sve koristiš tehnologiju (kao što je najčešće slučaj s doktorima i mnogim babicama),jer se na taj način to osjetilo zapravo otupljuje.

što će osluškivati, kad ti kažu da budeš tiša jer smetaš ženama u drugim boxevima i plašiš ih, i neka se ugledaš na njih kako su pristojne (koje li riječi, i isto tako se zove i box za krmače ilitiga gice koje se prase)

[Saradadevii]

Lilianina informativka za doule (prvi dio)

Općeniti savjeti

1.Kada pozvati doulu?
Treba koristiti «zdravi razum». Na primjer, ako žena nazove u 4 sata ujutro i kaže kako su joj kontrakcije počele, vjerojatno nema smisla odmah krenuti. Ali, ako stvarno osjećate da bi je bilo dobro ponovo nazvati i provjeriti što se događa, nazovite.
Ja obično kažem: «Doći ću kada ti poželiš da dođem.», zato jer, čak kada je žena u predtrudovima, često se osjeća bolje i sigurnije, ako je doula s njom. Također, uzmite u obzir je li se radi o prvom, drugom, trećem porodu.

2.O čemu razgovarati sa ženom/parom tijekom trudnoće?
Jedina stvar o kojoj uvijek govorim sa ženom i njezinim partnerom je fiziologija poroda. To je nešto što muškarci uvijek dobro razumiju (iako to ne znači da će se, tijekom porođaja, u skladu s time i ponašati  ).
Muškarcima kažem: «Pomozite svojoj ženi da «utone u trudove» (usporedba s padanjem u san). Ponašajte se normalno, onako kako se inače ponašate. Radite ono što normalno radite kada ste kod kuće.»
Bolje je da je parner zaokupljen nečim, da nešto radi, da je u drugoj prostoriji. Žena, kada uđe u drugo stanje uma, kada ode na drugi planet, tada radi stvari koje inače ne radi, niti bi joj bilo drago to raditi ispred muža (vrišti, psuje, dere se). Muškarcu, s druge strane, nije lako to razumjeti, lakše je to razumjeti ženi koja je rodila.

3.Često se postavlja pitanje kako se nositi s boli. To je stalna preokupacija. Ali mi imamo endorfine, oni su sasvim dovoljni.

4.Oksitocin je sramežljiv hormon (lako se prepadne, zablokira); zato je važna okolina u kojoj se porod odvija.
(op.prev. Liliana mi je jednom ispričala nešto što se odnosilo na situaciju s poroda kod kuće kojemu je prisustvovala kako doula, početkom ove godine. Žena je bila u dobro utemeljenim trudovima, kod kuće, sama u zamračenoj sobi, Liliana je bila u drugoj sobi s mužem. U neko doba, po glasanju žene, L. kaže da je zaključila da se bliži poriv za tiskanjem.Negdje baš u to doba došle su babice. Scena se promijenila. Babica je prvo upalila svjetlo u sobi, onda se stala ispred žene i počela ju nešto ispitivati i unositi joj se u lice, onda ju je pregledala i vidjela da je dijete potpuno spušteno i da bi se moglo svaki tren roditi. Počela je govoriti svojoj kolegici: «Ja ću ovu bebu uhvatiti, oho ho, evo, evo dolazi ....» i slično.
Dogodilo se to da su ženi trudovi potpuno prestali! Pa su onda probali s homeopatijom, ali nije pomagalo. Pa se muž uspaničario zajedno sa babicama. Pa su pozvali hitnu i svi otišli u bolnicu gdje su vadili bebu na vakum. Ostala je «nepoznanica» zašto se sve zablokiralo na samom kraju. Beba nije «zapela», nije bila prevelika, nije bila u nezgodnom položaju. Lilianin komentar je da je oksitocin sramežljiv hormon koji se lako sakrije; da su je samo pustili na miru....
Meni je priča bila jako «otkrivajuća», jer sam do tada mislila da je važna privatnost u trudovima, dok se ušće maternice otvara, a da kada se to već jednom dogodi, priroda preuzima kontrolu i ne može je se tako lako omesti. Ovakva priča i naknadna refleksija na vlastito iskustvo, govori mi da tome nije tako. Ovisno o situaciji, ovisno o ženi, porod se može uznemiriti u bilo kojem stadiju. Najzanemarenije uznemiravanje je, vjerojatno , nakon što se dijete rodi , u trećem porođajnom dobu, pogotovo ako se rutinski daje injekcija oksitocina da se rodi posteljica, a to se vrlo često uopće i ne prepoznaje kao intervencija.)

5.Važno je dobro slušati komentare nakon poroda koje žene daju. To će vam najbolje reći što ste učinile dobro, a što loše.

6.Ako imate neke vještine, na primjer, vješte ste u aromaterapiji, refleksologiji, hipnoterapiji i slično, čuvajte ih kao tajnu! U suprotnom, poruka koju prenosite i je da žena to ne može sama. Radeći s Michelom, pokušavam ne usvojiti američki model doule koja stalno nešto radi, radi ,radi.

7.Ako je žena prestrašena, bol je jača, ako je bol jača, žena postaje još više prestrašena. Čak i vrlo opušteni muž je vrlo često prepreka za napredovanje trudova.
Vrlo je lako roditi kada je samo jedna osoba oko vas.

8.Pucanje međice se u 99,9 % slučajeva javlja zbog nedostatka privatnosti (privatnost narušava čak i nervozna osoba koja sjedi u kutu).

9.Kada sam doula na porodu kojem asistira Michel, tada on uglavnom većinu vremena provodi s mužem u kuhinji, a ja sam sa ženom. (samo prisustvo muškarca može porod učiniti teškim)
M. ne radi vaginalne preglede tijekom poroda (op.prev. niti je, koliko sam čula, iz druge ruke, oran osluškivati djetetove otkucaje srca....kako je samaritanka napisala, uvidio čovjek da uglavnom drži svijeću...)


Faktori koji utječu na to da porod bude bez zapreka (engl. straighforward): (njezino iskustvo)

•Zdravlje žene

•Odsutnost fibroida i sličnoga (zdrava maternica)

•Emocionalno stanje žene (ako postoji povijest depresije liječene medikamentima, to može biti prepreka u porodu; s druge strane , ako je žena «malo luckasta, otkačena», porod je obično brz i lagan)

•Starost žene (na primjer, prvo dijete u 44. godini, može biti problem)

•Sitost (ako je gladna, to znači da je vjerojatno u predtrudovima, kada još uvijek ima visoku razinu adrenalina. Problem u bolnicama koje ne dozvoljavaju ženama u trudovima da jedu, je taj, što, ako je u predtrudovima i gladna, razina adrenalina ostaje visoka (zbog gladi) i trudovi se ne mogu utemeljiti, što može za sobom povući kaskadu intervencija.

Ako trudovi ne napreduju, utvrdite je li žena prestrašena, da li joj je hladno.


Uloga doule kod poroda (u bolnici i kod kuće)

Uloga doule tijekom trudoće: da ulije povjerenje, sigurnost, da nasmijava i da dedramatizira ono što antenatalna skrb dramatizira (nisko željezo, preniska posteljica, gastacijski dijabetes, iščekivanja i ustrašenost rezultatima ultrazvuka i sl.). Vrlo često žene tijekom trudnoće bivaju uznemirene s različitih strana, a to je najmanje što trebaju, i za trudnoću i za porod.

Tijekom poroda, uloga doule je da omogući što lakši porod

Jedna od uloga doule kod poroda u bolnici je zaštita žene od uznemiravanja. Na primjer, doula treba nastoji postići to da se ženu ne ispituje, nego da ona (doula) odgovori na pitanja osoblja. Nakon stečenog iskustva, naučite i znate što obično pitaju u bolnici. Ja sada anticipiram ta pitanja i sama im dajem odgovore, dok još nisu ni pitali.

Ali prva stvar, kada dođem sa ženom u bolnicu, je da joj napravim negdje, u nekom kutu sobe «gnijezdo». Stavim madrac na pod, dovučem bean bag ili jastuke, i to uvijek nastojim napraviti u nekom kutu prostorije, nikada u sred sobe. (op.prev. objasnila je još da bolnice u koje ona ide imaju te madrace, a da se ostale stvari žena može ponijeti sa sobom, dakle, jastuke, bean bag i slično. Jednom prilikom je rekla da jedina stvar koju kaže ženi da uzme u bolnicu je velika vunena deka ili poplon, bez obzira na godišnje doba, jer ovdje većina bolnica ima klimu pa može biti i u sred ljeta hladno. A hladnoća je jedan od razloga koji mogu usporiti porođaj (kao i glad, povećava se razina adrenalina).
U vezi toga ispričala nam je jednu drugu priču s poroda u bolnici kojem je prisutvovala početkom kolovoza 2003. I toj ženi je savjetovala da uzme deku ili poplon u bolnicu, iako su temeperature tih dana bile preko 30 stupnjeva C (što se ja dobro sjećam, Shantana se rodila tjedan dana nakon najtoplijeg dana u Londonu unatrag 80 godina). Dakle, bile su pasje vrućine, ali je deka i te kako bila potrebna jer je bolnica bila klimatizirana i žena se vrlo brzo po dolasku tamo poćela tresti. L. kaže da joj je napravila gnijezdo na podu i prekrila je potpuno poplonom. Beba se na kraju rodila tako da to nitko nije skužio, ispod poplona i tek kad ih je žena pozvala, prisutni su vidjeli što se dogodilo. Taj poplon ili deka mi se stvarno čini dobra i jednostavna stvar za bolnicu koju svatko može uzeti. Jedna moja prijateljica, koja je rodila kod kuće, htjela je da je svi ostave samu u sobi i prekrivenu s nekoliko deka, potpuno, onako kao u šatoru, i tako je bila u šatoru šest sati i na kraju rodila maloga Toma. )

Pitanja koja sada anticipiram kada dođem u bolnicu sa ženom i koja se obično postavljaju:

1.Kada su počele kontrakcije, kada je pukao vodenjak (što ste preciznije, tim bolje)
(op.eng. u engleskom ima jedan bolji izraz od «waters breaking», ili pucanje vodenjaka koji sugerira da nešto pukne pa voda otiče i onda je frka jer dijete može ostati bez plodne vode. U stvarnosti, vrlo često voda curi, tako da «waters leaking» ili curenje plodne vode bi bio bolji izraz koji ima drugačiji prihološki učinak. Ako voda curi i prozirna je, nema razloga da se žuri u bolnicu ili da se poziva babica. U VB se kod «pucanja vodenjaka» ženi kaže da ostane kod kuće (ako je voda prozirna) i da dodje, ili ako se boja vode promijeni, ili kada joj se pojačaju trudovi , ili ako joj se povisi temperatura. Ako ona dodje u bolnicu , s vodom koja curi i koja je prozirna, a trudovi se još uopće nisu uspostavili ili su blagi, predtrudovi, šalje ju se kući.
Mislim da je to dobro imati na umu, pogotovo kada postoji bolnička rutina u Hrvatskoj pri kojoj se, nakon pucanja vodenjaka, trudovi induciraju, vrlo brzo, ako se sami nisu uspostavili (a u bolnici ih je i teže prirodno uspostaviti). Osim toga, kontraindikacija pri curenju plodne vode su vaginalni pregledi, koji se vrlo često, ako ne i uvijek rade. Na umu je dobro imati i ono istraživanje već spomenuto da čekanje na prirodne trudove 48 sati nakon pucanja vodenjaka (curenja plodne vode) je jednako dobro, ako ne i bolje u odnosu na indukciju. Važno je možda i ne zaboraviti da su se radila i istraživanja i za čekanje 72 sata nakon pucanja vodenjaka i da su isto bila pozitivna. I isto je dobro imati na umu onu Michelovu opasku da mi ne znamo što bi se dogodilo da čekamo i duže (tl. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je to opasno), jer to nitko nije istraživao. Postoje «anecdotal evidence» da je moguće i da nema loš ishod po dijete.
Ove informacije govore da pucanje vodenjaka i otjecanje plodne vode nije situacija za paniku, ništa se opasno ne događa, dokle god su neki uvjeti zadovoljeni (voda prozirna, žena i dijete ok). Međutim, interferiranje u taj proces može poremetiti stanje i stvoriti problem (npr. strah, bolničke rutine, drip), i tada se problem povezuje, pogrešno, s otjecanjem vode, a ne sa interventnošću. Začarani krug, iz kojeg je najbolje izaći tako da se ostane smiren i kod kuće.)

2.Da li je žena imala učestalo pražnjenje crijeva (op.prev. ovaj podatak je, nažalost, irelevantan , tamo gdje je klizma zakon)

3.Ako je žena u utemeljenim, snažnim trudovima, babica obično želi znati koliko dugo je u takvim trudovima.

4.Je li to prvo, drugo, treće itd... dijete

5.Kada idete u bolnicu, dobro je imati brojeve u glavi (koliko trudnoća traje: 39 tjedana +6 dana, na primjer, dobro je biti vrlo precizan; u koliko sati su počele prve kontrakcije, u koliko sati snažne kontrakcije itd...(op.prev. na upit nekoga kako ona to zna kada nema sat, Liliana se nasmješila i rekla da zna otprilike; bitno je zadovoljiti bolničku proceduru, koliko su brojevi ustvari važni, to je drugo pitanje)

6.Da li je žena povraćala (nije nužno vezano za centimetre; op.prev. ovdje se smatra da povraćanje se javlja kada se žena približava tranziciji, na oko 8cm)

7.Da li je žena nešto jela ili pila i kada

Doula, i kod kuće i u bolnici, treba biti advokat žene, treba govoriti u njezino ime:»Majka to ne želi....(na primjer, vaginalni pregled ili stalni CTG...).

Većina babica će biti zadovoljne s jednim vaginalnim pregledom.
Što se induciranih poroda tiče, ja više niti pričam o njima, niti idem na porode koji su inducirani. Postoje statistike za prvorotke i indukciju. 50 posto induciranih prvorotki završi na carskom retu (istraživanje provedeno u St. Georges Hospital, u Londonu). (op.prev. što se poroda nakon termina tiče, rekla je da je njezin maksimum bio kod žene kojoj je porod počeo s 44 tjedna i 3 dana. Kada je ušla u 44. tjedan, ginekolog ju je pitao koliko dugo još misli čekati na što je ona odgovorila: «Koliko god treba, dok je moje dijete u redu» , na što je Liliana pomislila «Wonederful!» )

Ako žena ima sastanak sa konzultantom (op.prev. to je ustvari ginekolog, koje se u VB posjeti samo ako postoji neki «problem» ili ono što se smatra problemom (npr. trudnoća preko 42 tjedna)), dobro se ponuditi prisustvovati s njom sastanku. (op.prev. u vezi ovoga ispričala je jednom priču kako ju je jedna žena zamolila da prisustvuje sastanku sa konzultantivom na kojem ju ona predlagala indukciju u 41. tjednu. Liliana ništa nije govorila, samo je sjeidla do nje i pitala se što ustvari tu radi, imala je osjećaj da je žena ustvari nije trebala, sasvim se dobro «borila» za svoj stav (da ne želi indukciju, nego želi čekati). Međutim, kada su izasšle iz sobe, žena joj je rekla nešto u stilu « Joj, kako je dobro da si bila sa mnom. Osjećala sam se tako samouvjereno i sigurno. Pola toga joj ne bih mogla reći da sam bila sama»).

Kada je u bolnici, bilo da se radi o sastanku sa konzultantom ili o porodu, doula treba biti «very nice» (treba biti takva prema babicama, treba gledati njihove pozitivne strane i kada joj se one ne sviđaju i rade stvari koje ona misli da nisu u redu)


Uloga doule u poslijeporođajnom dobu

Što se tiče poslijeporođajnog rada doule, njezin je zadatak da bude idealna majka ili baka novoj mami (eng. mothering the mother), tj. da radi sve ono što je potrebno da omogući novoj mami da se bavi svojim djetetom: kuhanje, čušćenje, odgovaranje na telefon, isključivanje telefona, mijenjanje vode sa cvijećem.
Zadaća doule je da ulije majci povjerenje i da je osnaži (engl. empower). Idealno, doula je netko tko ima vlastito pozitivno iskustvo dojenja.
Neminovno je da uvijek djelomično projicirate vlastiti sustav vjerovanja (na primjer, meni nije jasno zašto bi se beba trebala kupati svaki dan...)
Često postoji «issue» oko spavanja. Ako se žena ne osjeća ugodno ili sigurno da spava s djetetom, onda je bolje da ne spava.

Za doulu na porodu je važno da dobro razumije vlastito iskustvo poroda, a za poslijeporođajnu doulu, vlastito iskustvo brige o novorođenčetu i dojenje.

[Saradadevii]

Znaci li to da mi kao majke trebamo teziti tome da nam nase kceri toliko vjeruju da nas zele uz sebe u trenucima kad budu radjale svoju djecu?
I kako uopce to postici kad bi ja prva imala nekakav osjecaj "srama" pred svojom vlastitom majkom?

to s povjerenje i bliskoscu bi bilo dobro postici, bez obzira na porod (jedan od usputnih ciljeva AP
Sram je naucena sklonost uma pa mu nije lako i brzo doskociti, ali cini mi se da se ipak najlakse najmanje sraiti pred svojom mamom (osobito ako se radi o tome da vices, zapomazes, kakas, da si gola ) Tako mi se cini.
S muzem mi se to cini tricky, mozda je lako, ali mozda je cijena veca (Michelovo pitanje kako to poslije utjece na privlacnost izmedju muskarca i zene i pitanje cini li prisustvo muskarca porod laksim ili tezim, a spomenuo je jos, ako se sjecate, i pitanje kako snazna emocionalna reakcija zene tijekom poroda utjece na neke muskarce. Mislim da pri ovom zadnjem on misli na prave snazne reakcije koje u porodu zena moze izraziti kada joj dozvole da ima pravi refleks istiskivanja fetusa. Tada to, kako sam citala, mogu biti pravi lavicini krikovi od kojih trne krv u zilama (ne mislim tu na bol, nego na moc, ektasticnosti i takve stvari)

Mozda nije bas za ovu temu, ali posto je Saradadevii spomenula ulogu doule...znaci idealno bilo radjati, ko iz onih starih filmova, zena okruzena majkom, babom, sestre promatraju iz daljine. I seoska doula koja sa strane priprema hladne obloke, ljekovito bilje itd.

Prema Paramadouli, najbolje je radjati samo uz prisustvo jedne osobe. Ta osoba bi trebala biti autenticna babica, ona koja ima primaljskoga znanja , a ima i srce, um, ponasanje idealne mame, bake (ili kako naslov prirucnika za holisticko primaljstvo, autorice Elisabeth Davies, kaze Heart and Hands) i koja dobro poznaje "antagonizam oksitocina i adrenalina".
To bi bio ideal. U nedostatku takovga ideala, druga opcija su doule koje su poput ove gore babice, ali nemaju profesionalno primaljsko znanje, pa je i babica potrebna. Ali bolje je da se pojavi sto je kasnije moguce, jer vise ljudi, znaci manja privatnost). Koliko kasnije, ovisi o situaciji. Liliana kaze da nakon iskustva 120ak poroda, njezin najvazniji zadatak je da ne pozove babicu prerano. A dodala je da prekasno, nema problema . Vazno je ne pozvati prerano.

[Saradadevii]

Mislim da je osnovno pitanje - povjerenje. Ako u muža imam najviše povjerenja, najbolje da je on tu. Ako je to majka (jer mi je bliska, jer je prošla porod, jer mi i sad daje sigurnost), neka bude majka..

Povjerenje je jedno od osnovnih pitanja. Drugo je koliko ta osoba poznaje fiziologiju poroda (zato postoji informativni seminar na kojemu se neke osnovne stvari ponavljaju ili usvajaju) i koliko je razumije. Meni je uvijek bilo smijesno kako u Hrvatskoj, u nekim bolnicama, traze potvrdu da je otac pohadjao tecaj da bi mogao prisustvovati na porodu (to da u nekiim traze novac, to je tuzno, a argument da trebaju platiti maskirnu uniformu je smijesan...)Medjutim, to i nije potpuno nelogicno. Bolnica ih zeli informativno pripremiti o tome kako porod tece, koje su moguce komplikacije i slicno. Dakle, nesto sto prosjecan tata i ne treba nuzno poznavati. Ipak, nista prosjecnog muskarca ne moze pripremiti za porod, tako da tecaj i dalje ostaje smijesan pokusaj pripreme. S druge strane, muz na porodu povlaci za soborm druga pitanja, bez obzira na to je li on osoba u koju imamo najvise povjerenja.
Trece vazno pitanje je koliko osoba koja prisustvuje porodu moze kontrolirati svoju razinu adrenalina, dakle pitanje kontrole i razine adrenalina (muskarcima je uglavnom visa)

Danas kod nas doula nema puno smisla "u širokoj upotrebi" jer bi postala samo pomodni hit, instrumentalizirana na brzinu kao novotarijska zamjena za oca.

Doula bi prije bila zamijena za tradicionalnu ulogu druge zene (bila ona majka, teta, baka itd...) pri porodu. Moglo bi se cak reci da je otac na porodu "novotarija" koja , naravno, ima svoj uzrok i svrhu/oprevdanje u industrijaliziranom nacinu radjanja djece i u kontekstu male nuklearne porodice (mama, tata i djeca).

Treba nam još puno iskustva (nama kao društvu s našim doulama novakinjama) koje treba graditi na doularenju bliskim prijateljicama ili onima koje to postanu kroz nekoliko mjeseci poznavanja u trudnoći. Pa i sva ova pitanja "od koljena sedmog" na prijemu koja spominje Poslid - mislim, treba znati na njih odgovoriti

.

S ovime se slazem. Potrebno je krenuti, potrebno je stjecati iskustvo.
Nema smisla nekome tko zeli partnera na porodu govoriti da je doula bolji izbor (osim u kontekstu rasprave, kao sto je ova ), ali ima puno partnera koji nisu voljni biti na porodu i ima onih koji se osjecaju obavezni da njemu prisustuvju iako najradje ne bi. Ima i zena koje ne zele svoje partnere na porodu.

Mozete li, molim vas, napisati koja su to pitanja koja se u Hrvatskoj obicno postavljaju pri dolasku u bolnicu, i ona od koljena sedmog i ona vezana za trudnocu i trudove.

[Saradadevii]

jer u cijeloj priči je najvažnije da porod bude što lakši i sigurniji, a ne da pod svaku cijenu bude nešto što si si unaprijed zacrtao u glavi.
Michel to naziva "project -birth" i mislim da u njega možeš lako upasti ako želiš prirodni porod.
npr. si zacrtaš da moraš rodit u vodi, nikako u ležećem položaju (a može se desiti, iznimno doduše (Saradadevvii, daj onaj Lilianin primjer )da ti taj položaj iz nekog razloga odgovara i treba), da ne smije ni pod koju cijenu biti CR, da se u bolnicu nikako ne smije doći prerano (pa da se forsira ostajanje, a sve sugerira da očito nešto nije u redu )isl.

Zamke planiranja prirodnog poroda...mozda da to ostavimo za raspravu o porodu u vodi. Ovaj Lilianin primjer koji mamma ju spominje, je vrlo edukativan. Zena je radjala kod kuce i sve je bilo ok. U trenucima izgona, napravila je nesto sto je LIliani bilo jako cudno, ali naravno, nista nije rekla. Zena je, naime, legla na ledja , podigla noge u zrak i rodila u klasicnom polozaju kukca, i to doma, u svojoj sobi, mislim da je babica bila negdje okolo, ali nitko joj nije sugerirao taj polozaj. Tijekom izgona se pokazalo da je beba bila u nekom posebnom polozaju (ne sjecam se vise kojem), ali takav polozaj na ledjima je omogucio laksi izlazak. Poduka je da nemamo "birth project", nego da je vazno imati odgovarajucu, neuznemirujucu okolinu, privatnosti itd...pa onda slijedimo vodstvo svojega tijela i svojih hormona.
Naravno, u situaciji bolnice, protokola, neosjetljivog osoblja i osoblja koje ne razumije fiziologiju poroda, ovo moze zvucati kao utopija, ali vec se o tome raspravljalo: uvijek postoje strategije kako doskociti nepovoljnoj situaciji (sto dulji ostanak kod kuce, informirana zenska osoba s tobom koja drzi adrenalin niskim i ima iskustvo poroda itd...)

[dijanam]

[quote="Saradadevii"]

Poduka je da nemamo "birth project", nego da je vazno imati odgovarajucu, neuznemirujucu okolinu, privatnosti itd...pa onda slijedimo vodstvo svojega tijela i svojih hormona.

Da, nikad mi se nije svidjao plan poroda.


Vezano za pitanja koja postavljaju po dolasku. To je uzimanje osnovnih podataka i anamneze. Mnostvo osnovnih podataka. Jedan moj poznanik bi rekao da pitaju "kako ti se mater curom zvala". Tu su pitanja o datumima i mjestu rodjenja zene i muza, o datumu vjencanja, zanimanju... to si i svi oni podaci koji poslije idu maticaru. I koliko god to bilo malo cudno, uzimaju ih uvijek i bez iznimke u svakoj fazi poroda i to ne smatraju nicim neobicnim.

Kad smo krenuli u Izvoru sa radionicama o porodu, zamolili smo glavnu sestru u rodilistu da nam ta pitanja da tako da mozemo zenama dati da pripreme odgovore unaprijed da ne moraju u trudovima odgovarati. To smo bez problema i dobili i dijelimo trudnicama evo vec godinu dana. Kad sam i sama nedavno dosla otvorena 10 cm i dala papir starijoj primalji koju nisam poznavala papir je stavila sa strane i uporno mi postavljala pitanja dok sam u boksu disala posljednja tri truda prije izgona. Ja sam odgovarala "sve pise". Ona je rekla "pa nije vam tesko reci". Ja sam odgovorila "je, u trudovima sam". Odustala je tek nakon treceg. Nije to bio neugodan razgovor, meni cak nije tesko niti pao, ali sam nastojala biti uporna da eventualno olaksam nekoj sljedecoj zeni koja ce doci s papirom.

[dijanam]

Doula is a Greek word, and means literally a female bondservant. In the Bible, the bondservant was one who would devote their life to another, and act as a slave voluntarily. The word doula is perhaps the most fitting, as it describes the heart of those who find themselves called to this service. Most doulas would pay a couple to let them attend the birth, and are willing to sacrifice too much in order to be there for them.

[Saradadevii]

Kad sam i sama nedavno dosla otvorena 10 cm i dala papir starijoj primalji koju nisam poznavala papir je stavila sa strane i uporno mi postavljala pitanja dok sam u boksu disala posljednja tri truda prije izgona. Ja sam odgovarala "sve pise". Ona je rekla "pa nije vam tesko reci". Ja sam odgovorila "je, u trudovima sam". Odustala je tek nakon treceg.

Ovo "pa nije vam tesko reci" je tako tuzno...


Da li pitaju bitna pitanja, npr. kada su trudovi poceli, je li plodna voda istjece, koji je tjedan trudnoce itd....?

[VedranaV]

Zgodan stripić na temu poroda i stava:

http://www.thecowgoddess.com/?p=405

[Saradadevii]

Evo nove informativke, o porodu u vodi, kako je pocelo, cemu je sluzilo, kako stvari stoje danas (naravno, sto se Michela Odenta tice).
Malo o vodi za vruce ljetne dane...

[Saradadevii]

Bazeni za porod

(op.prev. engl. birthing pools, što se na hrvatski obično prevodi kao kada; bolje je, čini mi se, govoriti o bazenu, jer su kade obično dosta male, a bazeni prostrani; Sheila Kitzinger ima dobar komentar o tome kako su moderna pomagala za porod, vrlo često ograničavajuća za ženu i sugeriraju joj koji položaj treba zauzeti. Dakle, mala kada u kojoj žena ne može nista drugo nego sjesti, nije toliko dobra kao veći bazen u kojemu se, na primjer, može ispružiti.)

Danas u VB sve bolnice (pod upravom National Health Service, državne) imaju bazene za porod. Ali, još ne tako davno, nije bilo tako. Kako se započelo s bazenima za porod?

Povijest bazena za porod počinje u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, u Francuskoj (odmah nakon studentske revolucije iz 1968....bilo je to posebno vrijeme, vrijeme za revolucionarne promijene, vrijeme u kojem je najvažniji slogan bio «Zabranjeno je zabranjivati» 
U državnoj bolnici u Pithiviersu postavili smo bazen u sobu za rađanje. Osim toga, postavili smo i veliki madrac na uzdignutom podiju. Uveli smo još jednu novinu; svakog utorka navečer organizirali smo okupljanja osoblja i trudnica na kojima bi se sviralo na klaviru i pjevalo. Bilo je to malo čudno za državnu bolnicu, ali bilo je vrlo korisno da trudnice upoznaju osoblje i prostor. Istovremeno smo počeli upotrebljavati tijekom poroda bazen, i to zato da bismo smanjili upotrebu lijekova protiv boli. U to vrijeme, moja ideja je bila da bazen zamijeni upotrebu lijekova, u slučajevima kada je porod dugačak, težak i kada žene žele analgetike.

Kada smo započeli s tom praksom, nekoliko stvari smo naučili:

Prvu stvar koju smo naučili je bila da se trudovi i otvaranje ušća maternice mogu dramatično ubrzati dok žena anticipira ulazak u bazen, dok čeka da se bazen pripremi, napuni vodom (npr. osobito kada može čuti da se voda puni).

Drugu stvar koju smo naučili je ta da su nam se izdaci za analgetike jako smanjili.

Uočili smo da većina žena želi otprilike u slično vrijeme izaći van, u doba kada se počinje javljati refleks istiskivanja fetusa. Ponekad bi se beba, neplanirano, rodila pod vodom.

To je bila treća stvar koju smo naučili: dijete se može roditi pod vodom (nije opasno).

Ova povijesna faza je završila 1983. Do tada je sto beba rođeno pod vodom. Objavio sam tada članak u Lancetu o tome kako je uranjanje u vodu učinkovit, jeftin i siguran način da se zamijene lijekovi (i upozorio na to kako se neke bebe mogu nenamjerno roditi pod vodom).

Sada je 2006. i situacija je potpuno drugačija. 25. kolovoza 1999. Lancet je objavio članak koji su napisali istraživači Instituta za zdravlje djece. Proučavali su svu djecu koja su se u razdoblju od travnja 1994. pa do ožujka 1996. rodili u vodi u VB (ukupno 4032 djece). U toj grupi bilo je petero djece koja su umrla u perinatalnom razdoblju (vrlo malen postotak) i ničija smrt nije bila povezana s time da je bilo rođeno u vodi. Postotak prijenosa na odjel intenzivne skrbi je isto bio malen.

To istraživanje je bilo ključna točka preokreta u protokolu koji su liječnici i babice morali do tada slijediti, kada se radilo o porodu u vodi (prije toga su bili preplašeni i postojao je kruti protokol koji su trebali slijediti). Ovo istraživanje je promijenilo fokus. Ustvari, naziv «porod u vodi» nije dobar, jer se time lako zaboravi razlog zbog kojega je dobro rađati u vodi.

Preporuke za upotrebu bazena za porod

1. Uranjanje u vodu tjelesne temperature, može olaksati (op.prev. u smislu «facilitate») porođaj (op.prev. tj. ubrzati otvaranje grlića maternice), i to u ograničenom vremenu od 1 do 2 sata (potvrđeno kliničkim istraživanjima i iskustvom). Kada žena uđe u bazen, u dobro utemeljenim trudovima, događa se sljedeće:

• javlja se efekt šoka , a to ublažava bolove
• dugoročni učinak uranjanja u vodu je mogućnost slabljenja kontrakcija maternice.Zašto? Kada se tijelo uroni u vodu, tada se volumen krvi raspodjeljuje na način da više krvi odlazi u prsa, a manje u donji dio tijela.
(op.prev. ovdje mi nešto fali....) Putem mehanizma povratne sprege smanjuje se količina lučenja oksitocina, nakon otprilike sat-dva.

Umijeće doularenja je u tome da se osigura da žena ne uđe prerano u bazen (dok se čeka na bazen, može se ponuditi tuširanje, koje daje veliki stupanj privatnosti.

2. Preporuka je da žena ne planira porod u bazenu, jer inače može postati zatočenica svojeg projekta. Na primjer, kontrakcije se mogu smanjiti, a da žena svejedno želi ostati u bazenu da «dovrši svoj projekt», tako da se dijete rodi kada kontrakcije nisu tako efikasne, što može dovesti do problema s rađanjem posteljice.

3. temperatura vode ne smije biti viša od 37 stupnjeva Celsiusa (temperatura djeteta je uvijek 1 stupanj viša od temperature majke).


Test bazena za porod

Kada žena uđe u bazen u dobro utemeljenim trudovima (engl. hard labour) (5 ili više centimetara otvoren grlić maternice), tada će se potpuno otovriti u sljedećih 1-2 sata, ako je sve u redu s porodom (op.prev. i zadovoljeni su zahtjevi za privatnošću).

Ako se to ne dogodi, vjerojatno je najbolje odmah napraviti carski rez. Sve do nedavno o tome uopće nisam govorio. Ali, onda sam čuo doule kako pričaju isto...Kada žena ima privatnost, jake trudove duže vrijeme, a ništa se ne događa, to je znak da postoji neki problem.

(op.prev. onda je netko upitao o ubrzavanju poroda...da li postoji ikada potreba za tim i kada).
U dobu sigurnog carskog, prioritet bi trebao biti da se izbjegava situacija u kojoj se beba rodi nakon dugotrajne primjene sintetičkog oksitocina, instrumentalnog poroda itd...Bolje je odmah napraviti carski rez. Paradoksalno je to da u nekoj bolnici u Brazilu, uz 70% poroda carskim rezom, ima istovremeno i 5% poroda forcepsom.


Dakle, mogu se koristiti dvije strategije:
Ako je porod «straighforward» i lagan, dijete se rađa vaginalano.
Ako nije, tada je bolje napraviti «in labour non-emergency» carski (op.prev. carski koji nije hitni i koji se radi nakon spontanog početka trudova).

[TinnaZ]

Joj drage moje, kod nas se u 95% bolnica sve radi potpuno suprotno, totalno kontra svemu ovome što vodi pozitivnom i laganom ishodu poroda. Toliko se čeprka po rodljama, toliko im se pale svjetla, ne daje im se da piju, jedu, da se pokriju, da se glasaju, da kažu što im paše što ne paše, da promijene položaj, ne dozvoljva im se da odbiju ono što ne žele (na način da ih se vrijeđa dok ne odustanu), zabranjuje se sve što se zabraniti može - da se pitam koliki je kod nas u Hrvatskoj postotak pojenih intervencija kojima se na umjetan način nasilno dovršavaju porodi.

[TinnaZ]

Saradadevii, pitala si koja su to pitanja na koja rodilja odgovara u tijeku poroda. Evo, mislim da je to taj obrazac:

http://www.hzjz.hr/izvjesca/Obr_POR.pdf

[Saradadevii]

znaci, teoretski, mogla bi zena to sama mogla ispuniti, u neko doba pred kraj trudnoce i donijeti na porod, pa neka prepisuju

nego, sto bi to moglo znaciti da je porod spontano poceo, a onda je bio "akutni carski prije pocetka poroda". To mi nikako nije jasno....

na obrascu nisam primijetila rubriku gdje bi se biljezilo je li porod s dripom (ubrzan) ili ne

[Saradadevii]

da se pitam koliki je kod nas u Hrvatskoj postotak pojenih intervencija kojima se na umjetan način nasilno dovršavaju porodi

netko iz rijeckog rodilista je jednom prilikom rekao da je tamo 90 i nesto posto proda s dripom. Pa si misli.

Jesam li u pravu kada mislim da bolnice u Hrvatskoj nisu obavezne iznijeti javno statistiku carskih, vakuma, epiziotomije, indukcije itd...

[TinnaZ]

Mislim da bi bile obavezne po nekom onom zakonu kad bi ih netko pitao (npr Roda).

[TinnaZ]

[quote="Saradadevii"]

netko iz rijeckog rodilista je jednom prilikom rekao da je tamo 90 i nesto posto proda s dripom. Pa si misli..

a tako znači, zato su valjda na mom drugom porodu pobijelili od šoka kad sam zatražila da malo pričekamo sa tim dripom. I tražili da se potpišem, ako ugrožavam nacionalnu sigurnost svojom odlukom 8)

[mamma Juanita]

ma meni se čini da bi tih 90ak posto dripeka moglo biti i neki nacionalni prosjek, ne samo u Rijeci :/.

[TinnaZ]

da, a mislim da je i za epiziotomije postotak oko 90%, sjećam se da mi je patronažna sestra rekla, kad me posjetila prije poroda i ja je pitala da li je čula da je koja rodilja izbjegla epiziotomiju i kako - sjećam se da je rekla da je epiziotomija kod provorotki u visokim postocima, da misli više od 90%, da se ustvari ne sjeća da je bila kod neke koja je to izbjegla.

Nadam se da će naše drage Rode biti u budućnosti među onih 10% sretnica koje su se othrvale tome nakaženju. Pokušala sam si zamisliti kako bi se bilo koja osoba osjećala da joj netko prisloni škare na lice i polako reže, a ona se iz nekih razloga ne može braniti. Svi bi se zgrozili nad time, a na epiziotomiju samo sliježemo ramenima, uz prosječni komentar "to se tako kod nas rutinski radi, malo nam je jedino učestalost izmakla kontroli i smisao toga".

[Minnie]

Jesam li u pravu kada mislim da bolnice u Hrvatskoj nisu obavezne iznijeti javno statistiku carskih, vakuma, epiziotomije, indukcije itd...

Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je u srpnju 2005. publikaciju o porodima za 2004.g. (znači da bi uskoro mogla biti objavljena publikacija za 2005.g.):

http://www.hzjz.hr/publikacije/porodi2004.pdf

(pogledajte stranicu 9. - porodi prema načinu završetaka)

[Saradadevii]

Hvala, Minnie!

[Minnie]

Zgodan tajming , objavljena je publikacija za 2005.g.:

http://www.hzjz.hr/publikacije/porodi2005.pdf

[TinnaZ]

Ljudi da li bi na ovo trebalo reagirati. Piše da ima 82% poroda sa spontanim početkom, a znamo da to niti blizu nije tako. Koliko uopće ima pravih spontanih poroda, bez prokidanja vodenjaka, bez dripa, bez gela. Pa inducirani porod prokidanjem vodenjaka ne može biti spontani početak. Ovim propustom u definiciji se tako jako iskrivljuju pravi podaci. Grrrr ...

[Saradadevii]

gdje si vidjela taj podatak o spontanom pocetku?
Pri kraju govore o spontanom zavrsetku vs. vakuum ili carski.
Ono sto bi bilo dobro znati je ne samo nacionalni prosjek carskog, indukcije, ubrzavanja, vakuuma itd... nego po bolnicama. Tako ovdje objavljuju podatke, pa zene mogu znati kakav je prosjek bolnice u koju namjeravaju ici, glede intervencija, a na temelju toga mogu odluciti da tamo idu ili ne idu.

[TinnaZ]

spontani završetak u pravu si, na brzinu sam krivo pročitala ....
Ali koliko je završetak uz nalijeganje na trbuh, epiziotomiju i drip - spontani završetak? A to rade skoro svima.
Hoćemo im napisati kakvo pismo ? Mogli bismo tražiti da objave te podatke po bolnicama. Nije li onaj pedijatar imao nekakav rad ne temu tih postotaka? Kako se zove?