Kako da se izborim za prirodni porod

[mitovski]

Zanima me na koji način da se izborim za prirodni porod u bolnici.
Dali da kad dođem u rodilište jednostavno izrecitiram što ne želim i što želim (stolčić npr.) ili je bolje doći s planom poroda.
Dali svima daju onaj prazan papir na potpis i kako reagiraju ako ga ne potpišem.
Pretpostavljam da ako ga potpišem onda poslije mogu tražiti što god hoću ali oni imaju papir i mogu raditi što žele.
Nekako sam se pripremila na njihovo nerazumjevanje i da ću se možda morati i svađati ( a ne znam koliko ću biti u stanju) i počelo me to opterećivati, a iskreno malo se bojim čak i njihove osvete jer pretpostavljam da baš i ne vole trudnice koje im dođu i kažu ne želim drip, lijekove, epiziotomiju itd., jer su oni napametniji a mi im se onda miješamo u posao.
Pa me zanima kako ste se vi izborile i kakve su bile reakcije.

[pomikaki]

BIlo je takvih tema, ili tema koje su se toga doticale, većinom prilično frustrirajuće štivo.

Iz mog iskustva, plan poroda je potrebna stvar. Možda će okretati očima, ali bar će biti sve crno na bijelo. Napiši ga u srdačnom i unaprijed zahvalnom tonu. Upiši u pretražnik "plan poroda" pa ćeš sigurno naći više primjera koje možeš modificirati prema svojim željama. Ja ga nisam imala, i požalila sam, jer se nisam bila u stanju izraziti u tim trenucima.

Ako vodiš na porod muža ili nekog drugog, ne ponovi moju grešku da ga ne informiraš o tome što želiš. Meni je bilo draže da ga ne opterećujem crnjacima, samo da ne odustane, ionako se boji bolnice. Ali budući da ti vjerojatno nećeš biti u stanju, bitna je uloga partnera na porodu da zastupa tvoje želje. Isprintaj mu par tekstova koji ti se čine dobri da ih pročita.

Budi spremna na to da će ti pred sam porod sve suvišno predstavljati prevelik napor. Zato je bitno da svoje želje izraziš odmah.

I koliko meni pada na pamet, jedino što još možeš je nadati se "dobroj" smjeni...

[bimba iaia]

Iznenadiš ih i dođeš u 5 do 12 )) nedostatak vremena je najbolji saveznik - hi,hi,hi
(lako meni sad govorit

[BusyBee]

I meni je nedostatak vremena bio najbolji saveznik. U kombinaciji s cvrstom namjerom da ostvarim porod kakav zelim i spremnoscu da to ostvarim makar na hodniku, ispred radjaonica.

[_Candy Candy_]

To pitanje i mene muči. Mislim se posavjetovati s ginekologom koji me prvi put porodio (nadam se da ovaj put neće trebati), doći s planom poroda, po mogućnosti u "zadnji čas" i u pratnji doule.

[In love]

Iznenadiš ih i dođeš u 5 do 12 )) nedostatak vremena je najbolji saveznik - hi,hi,hi
(lako meni sad govorit

Ovo je najbolji savjet. Ja sam to napravila 3 puta, s time da sam treći put zakasnila (ali to je vec druga prica).

Napravi si plan poroda, neka bude jasan i bez suvišnih rijecenica. Napravi ga u više primjeraka i neka se tvoj muž pobrine da ga dobiju svi koji budu prisutni na porodu. Ono što je jako bitno napiši podebljano. Ja sam svoj dala prijateljici koja studira primaljstvo da mi ga pregleda, ona mi je malo savjetovala šta babice ne vole čut i tako... I budi pasja, to ti je najbolje..Ne brini se šta će govoriti o tebi, šta će si misliti, jasno i glasno jim daj do znanja šta i kako želiš ( meni je mm nakon drugog poroda rekao da sam bila grozna i da bi on na mjestu babice pobjegao).

[Nia_Zg]

Dosta doktora negativno reagira na plan poroda. Mislim da je dovoljno svima reći da želiš prirodan porod i da ne želiš nikakve intervencije, osim u slučaju kad ti je ugroženo zdravlje bebe ili tvoje zdravlje. Uz tako normalan pristup i čvrst stav, većina doktora neće imati ništa protiv i poštovat će tvoje želje. I naravno muž kao potpora, informiraj ga o svemu, tako da može pratiti stanje čak i u vrijeme kad su ti najjači trudovi, da doktori poštuju tvoje želje
Potpisivanje onog papira da pristaješ na intervencije traže sve bolnice, dovoljno je da potpišeš i staviš naznaku da se prije svake intervencije, ako je nužna, traži tvoje dopuštenje.
Ili kako cure kažu, doći zaista što kasnije u rodilište... ali to je opet tako individualno, to možeš samo ako ćeš imati trudove, a porod može krenuti i pod drugim okolnostima kao npr. spontano puknuće vodenjaka bez trudova. Uglavnom, informiraj se maksimalno i samo hrabro

[sirius]

To pitanje i mene muči. Mislim se posavjetovati s ginekologom koji me prvi put porodio (nadam se da ovaj put neće trebati), doći s planom poroda, po mogućnosti u "zadnji čas" i u pratnji doule.

Uz sve ovo vam treba i određeni faktor sreće.

[Bubica]

Mislim da vazan faktor jest i bolnica u kojoj namjeravate roditi. Na plan poroda sigurno drugacije gledaju u Rijeci nego u Petrovoj. Ja nisam zauzimala agresivan stav, izrazila sam svoje zelje i one su bile postivane gotovo 100%. Najvise smo pregovarali oko prokidanja vodenjaka - liječnik bi svako malo dosao prokomentirati da bi trebalo prokinuti vodenjak, ja bi ponavljala: razumijem sve sto ste rekli ali ajmo probati jos malo bez...i tako smo dosli sve do izgona.
Ja sam rodila u Rijeci.

A muz - sve je znao, sa svim bio upoznat, dr. je cak krenuo s njime pregovarati, a on kaze - ne mogu vam ja o tome nista reci, to mora moja supruga odluciti. I ajde, sve pregovore vodi sama

[arilu]

I ja sam došla u 5 do 12 i opet ću, definitivno, jer se nažalost i prečesto dešava da samo zato jer se njima iz nekog razloga žuri s porodom, moraš trošiti svoju energiju na svađe i prepucavanja umjesto na trudove i bebicu, tako da mi je bolje taj dio odraditi doma i bez bilo kakvog pritiska sa strane.

[mitovski]

Super savjeti cure i hvala vam puno.
Ja sam i mislila nekako doći 5 minuta do 12 ako će biti moguće ali ako neće eto moram priznati da me ovo pitanje dosta zamara i ustvari mi onako visi nad glavom i živcira me što se ja moram boriti za tako nešto i s njima razjašnjavati a radi se o meni, mome tijelu i mome djetetu.
Ali dobro svijesna sam stanja u našim bolnicama.
MM ide samnom na porod i stvarno mi je cijelu trudnoću velika podrška i mazi me i pazi i objasnila sam mu da želim maksimalno prirodan porod i da ako vidi da mi se približavaju s dripom i sličnim da mora i on braniti moje stavove i rekao je da hoće ali vidim da ima neki strah i da je i u njegovoj glavi bar malo ona misao da doktori ipak znaju bolje.
Ustvari strah me da će u bolnici napraviti protivno mojim željama ili da će me zastrašiti s nečim i da ću ja pokleknuti.
Imam par prijateljica koje su u zadnjih par mjeseci rodile i niti jedna se nije informirala nego su se pustile u ruke liječnicima i sve do jedne su se porodile na način a 2 prsta ste otvoreni sad ćemo mi to srediti, drip, prokidanje vodenjaka, lijekovi, epiziotomija itd. I to ne želim.

[Matilda]

Došla sam u rodilište s planom poroda. I na taj plan su reagirali tako da je pravnica bolnice složila nekakav dopis koji sam morala potpisati, a u njemu je pisalo da mi ne mogu omogućiti sve što želim i da ako nisam zadovoljna, neka potražim drugo rodilište.

Jedna liječnica me pitala što je to tako "egzotično" u mom planu da se savjetovalo s pravnicom. Rekla sam joj što želim, na što je ona rekla da je to sve normalno.
Ono najbitnije, što nitko nije pročitao u mom planu, da ne pristajem na neke postupke "sve dok smo i dijete i ja u redu", to kao da nisu vidjeli. Bili su opterećeni mojom željom bez dripa, bez epiziotomije, dijete odmah na prsa, kasnije rezanje pupkovine. I na sve su zauzeli negativan stav. No, ipak, kad je porod počeo, oko mene su bili ljudi koji su poštivali moje želje i mene kao rodilju. Na kraju nije sve bilo kao u planu, morali smo se prilagođavati situaciji, što je sasvim normalno, ali su me o svemu obavještavali, vagala sam za i protiv, i odlučivala.

[ivarica]

ja bi ponavljala: razumijem sve sto ste rekli ali ajmo probati jos malo bez...i tako smo dosli sve do izgona.

ja mislim da je ovo super pristup i, buduci da frendica na ciji porod ovih dana dem, od mene ocekuje pregovaracke sposobnosti jednake ko sto imaju one face u talackim krizama, zapisat cu si na dlan: razumijemo, ali

[Matilda]

Sa seminara Andreee Robertson:

Kako razgovarati s liječnicima
a) Vi i ja znamo ...
Npr. Rodilja je promijenila položaj, dolazi liječnik i pita zašto, te traži da se vrati u položaj koji je on odredio. Vi ili vaša podrška možete reći: „Vi i ja znamo da je u ovom položaju lakše podnijeti trudove i da je porod lakši.“
b) Je li to doista nužno?
Prije intervencije pitajte liječnika je li intervencija potrebna.
c) BRAN (benefits, risks, alternatives, nothing) ili DRAN (dobrobiti, rizici, alternative, ništa)
Prije intervencije upitajte liječnika:
Koje su dobrobiti ove intervencije?
Koji su njezini rizici?
Ima li alternative, neki drugi način?
Što će se dogoditi ako se ne učini ništa?

[arilu]

Ustvari strah me da će u bolnici napraviti protivno mojim željama ili da će me zastrašiti s nečim i da ću ja pokleknuti.
Imam par prijateljica koje su u zadnjih par mjeseci rodile i niti jedna se nije informirala nego su se pustile u ruke liječnicima i sve do jedne su se porodile na način a 2 prsta ste otvoreni sad ćemo mi to srediti, drip, prokidanje vodenjaka, lijekovi, epiziotomija itd. I to ne želim.

Po meni su ovo dvije potpuno suprotne stvari. Svim neinformiranim curama se ovo desi upravo iz razloga jer doktori silno žele požuriti stvar, a njih i tako nije pretjerano briga kako će roditi.
Ali...ovo što se zastrašivanja tiče...ja sam došla u bolnicu sa jasnim željama o stolčiću i svim intervencijama i porod mi je započeo super! I onda se u trenutku sve preokrenulo, bebi su stali otkucaji srca. Brzo su me odnijeli na stol, prokinuli vodenjak, napravili mi epiziotomiju i N. doslovno iščupali iz mene.
Na sreću sve je prošlo u najboljem redu, a ja se tog dijela poroda uopće ne sjećam, MM mi je sve ispričao. Uglavnom, uz sve svoje želje za prirodnim porodom, pripremi se i na to da se mogu desit komplikacije i da bi tvoje inzistiranje u ovakvim situacijama bilo suludo!

[marta]

Nekako ne vjerujem da bi ona na icemu "suludo inzistirala"...

[llella]

joj i mene muči ta borba za prirodni porod. mislim ići u Varaždin i samo se nadam da ću doći u dobru smjenu, jer inače slijedi borba.
prvi porod sam išla skroz s povjerenjem u doktore i dobila naravno puni tretman- puko mi vodenjak,mi odmah u bolnicu,nema trudova, otvorena jedan prst, pa gel, drip, naljeganje na trbuh i epi.
sad sam se informirala o svemu i nema šanse da bude opet tako, naravno ako bude sve u redu s bebom
arilu ovaj put će biti sve super, to si ja stalno govorim

[mitovski]

Po meni su ovo dvije potpuno suprotne stvari. Svim neinformiranim curama se ovo desi upravo iz razloga jer doktori silno žele požuriti stvar, a njih i tako nije pretjerano briga kako će roditi.
Ali...ovo što se zastrašivanja tiče...ja sam došla u bolnicu sa jasnim željama o stolčiću i svim intervencijama i porod mi je započeo super! I onda se u trenutku sve preokrenulo, bebi su stali otkucaji srca. Brzo su me odnijeli na stol, prokinuli vodenjak, napravili mi epiziotomiju i N. doslovno iščupali iz mene.
Na sreću sve je prošlo u najboljem redu, a ja se tog dijela poroda uopće ne sjećam, MM mi je sve ispričao. Uglavnom, uz sve svoje želje za prirodnim porodom, pripremi se i na to da se mogu desit komplikacije i da bi tvoje inzistiranje u ovakvim situacijama bilo suludo!

ma naravno da neću suludo inzistirati, svi moji zahtjevi vrijede dok nije ugrožen moj i život djeteta
a što se tiče neinformiranih cura samo sam htjela reći da ako dođeš neinformiran da je vrlo mala šansa da ćeš dobiti prirodni porod a da na njemu ne inzistiraš
uglavnom mislim doći u zadnji čas i mislim da ću napisati plan poroda pa kako god oni reagirali
jel moram potpisati onaj prazan papir i kako reagiraju ako ga ne potpišem

[dani1]

Napiši plan poroda, ali upoznaj do detalja s time i MM-a (mislim da već jesi). Jako je teško racionalno razmišljati kad te peru najjači trudovi i tu ti treba MM. Meni su zabili drip 1 min prije samog izgona, doslovno, jer nisam imala više snage boriti se. Sve se češće dešava, hvala bogu, da ipak poštuju rodiljinu "želju", a kad je frka onda je frka, ali tako nemoj niti razmišljati.

[VedranaV]

mitovski, imaš na portalu Majinu priču (http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=767), preporučam. Mislim da je korisno imati i potpis ginekologa iz bolnice u kojoj ćeš roditi na planu poroda, ne znam imaš li takvu mogućnost.

BRAN (iz Matildinog posta) je isto super za dobiti mali odmak i preuzeti odgovornost za odluku.

Na prazni papir možeš dopisati da želiš dati poseban pristanak za svaku intervenciju ili/i da odbijaš tu i tu intervenciju.

[mitovski]

mitovski, imaš na portalu Majinu priču (http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=767), preporučam. Mislim da je korisno imati i potpis ginekologa iz bolnice u kojoj ćeš roditi na planu poroda, ne znam imaš li takvu mogućnost.

BRAN (iz Matildinog posta) je isto super za dobiti mali odmak i preuzeti odgovornost za odluku.

Na prazni papir možeš dopisati da želiš dati poseban pristanak za svaku intervenciju ili/i da odbijaš tu i tu intervenciju.

predivno, pročitala sam majinu priču i divim se kako je ostvarila svoje želje- pravo nadahnuće i sada sam još sigurnija u svoje želje i boriti ću se da ih ostvarim

[kljucic]

Ja sam razmišljala ovako (u zagradi je moj odabir):
1. odabir rodilišta (VŽ)
2. odabir liječnika (dr. Jukić)
3. doula (Maja)
4. plan poroda (Lutonjica)
5. otići u Vž kad počnu trudovi, smjestiti se u pansion (koji je 500 m od bolnice) gdje ću odraditi većinu trudova i onda krenut u rodilište
Mislim da su sa ovakvim startom šanse veće.

[Handy]

Bez obzira na preokretanje očima, plan poroda je super stvar-cure su već navele milijun razloga, a mislim da je najvažniji taj da te tada ipak gledaju kao nekoga tko se informirao i ima argumente zašto nešto želi ili ne. Druga stvar je valjda ta njihova izjava, za koju su meni opet preokrenuli očima, kad ju nisam potpisala. Svakako trebaš biti fleksibilna, ako baš bude trebalo.
Prije svega se treba informirati.

[mamitzi]

stalno ponavljaj - ja sam bezbroj puta rekla: ne želim drip, ne želim epiziotomiju, a na kraju su mi probušili vodenjak i rodila sam 5 min nakon toga. sad kad je sve gotovo i nije mi tako žao tog vodenjaka, ali tada grrr...

[acqua]

Dok nisam prošla tečaj na Sv. Duhu za trudnice mislila sam da je donjeti plan poroda jako važno i da će jedino tako poslušati moje želje. Na tečaju su svi predavači ismijali žene koje dođu s papirom ne znajući što ih čeka.
Iako se ne slažem s njima papir nisam nosila i neću ni idući put. Ne znam ni kome bi ga dala. Smjeni koja me je primila ili onoj za vrijeme koje sam rodila?
Došla sam prerano, imala prirodne trudove, sama se otvarala i rodila 7 sati nakon dolaska u bolnicu. Nisu mi dali ništa, nisu me rezali, nisu šivali...
Mislim da je najvažnija vjera u sebe i malo sreće. Ja sam imala prirodni porod jer je sve išlo "po knjizi", a da nije... ne vjerujem da bi me itko pitao za mišljenje...

[Peterlin]

Dok nisam prošla tečaj na Sv. Duhu za trudnice mislila sam da je donjeti plan poroda jako važno i da će jedino tako poslušati moje želje. Na tečaju su svi predavači ismijali žene koje dođu s papirom ne znajući što ih čeka.
Iako se ne slažem s njima papir nisam nosila i neću ni idući put. Ne znam ni kome bi ga dala. Smjeni koja me je primila ili onoj za vrijeme koje sam rodila?
Došla sam prerano, imala prirodne trudove, sama se otvarala i rodila 7 sati nakon dolaska u bolnicu. Nisu mi dali ništa, nisu me rezali, nisu šivali...
Mislim da je najvažnija vjera u sebe i malo sreće. Ja sam imala prirodni porod jer je sve išlo "po knjizi", a da nije... ne vjerujem da bi me itko pitao za mišljenje...

Ovako je bilo i prije 10 godina na Sv. Duhu kad sam ja rodila svog starijeg sina. Pustili me ležati dulje od 2 dana dok se moj sin nije sam odlučio izaći. Poslije smo se zezali da je čekao doktora koji me primio da se vrati u dežurstvo (taman je stigao na finale). Istina, nisam ja baš bila neka mlađahna mama (u tom trenutku bila druga najstarija, a debelo najstarija s prvim djetetom). Nikakvih problema....

GOdinu dana kasnije ista bolnica, ne baš sasvim ista ekipa ali znala sam ih sve - prerani porod i to turbo: nikom nije padalo na pamet da me pita za mišljenje, a bome ni meni nije padalo na pamet priprdavati. Bila sam izbezumljena od straha, a s druge strane zahvalna što su me izrezali do grla, jer to je bilo sa svrhom.

[gorka]

mitovski, mislim da je kljucan odnos s primaljom (i sreca da naletis na razumnu). osobno sam puno postigla "hvala vam, ali pokusat cu sama..." na svako njihovo nudenje raznih postupaka i medikamenata

[VedranaV]

Dok nisam prošla tečaj na Sv. Duhu za trudnice mislila sam da je donjeti plan poroda jako važno i da će jedino tako poslušati moje želje. Na tečaju su svi predavači ismijali žene koje dođu s papirom ne znajući što ih čeka.
Iako se ne slažem s njima papir nisam nosila i neću ni idući put. Ne znam ni kome bi ga dala. Smjeni koja me je primila ili onoj za vrijeme koje sam rodila?

Ovaj problem se može riješiti tako da se ima nekoliko kopija plana poroda sa sobom, pa se onda može dati svakoj smjeni ako se u međuvremenu negdje zagubi.

[acqua]

Ovaj problem se može riješiti tako da se ima nekoliko kopija plana poroda sa sobom, pa se onda može dati svakoj smjeni ako se u međuvremenu negdje zagubi.

Moguće. Nisam vidjela da li su druge cure u predrađaoni imale plan. Doduše, ja sam svoj plan na glas ponavljala. "Nemojte mi davati ništa!" "Neću ništa protiv bolova!" "Dobro mi je, ne boli me!" "Neću!" "Nemojte me rezat!" "Samo me nemojte rezati!"

[EvaMONA]

Moje iskustvo : oba puta rodila u Varaždinu. Opći dojam jako dobar, zato sam i ponovila.
1.porod počeo s pucanjem vodenjak prije ikakvih trudova i našom taktičkom greškom-odmah u bolnicu=drip, epiziotomija itd (ipak ok iskustvo zahvaljujući normalnom odnosu i uzajamnom poštovanju)
2. porod-puno više iskustva i odlučnosti i najvažnije- pristup sam svoj majstor = porod "odradila" doma (već sam oko 10.30 znala da je to taj dan, mužu tek oko 15h rekla da odvede dijete kod bake i nisam se dala mrdnuti od doma). Krenuli iz ZG u 17.30. Vodenjak puknuo na naplatnima za VA u 18,20, uletili u bolnicu, sestre me skinule u liftu, jedva stigli do rađaone i 18.50 bebač je tu.
Dakle, ako se osjećate dobro i osjetite dobro svoje tijelo što kasnije ići i "nitko ti ništa ne može", samo odradiš izgon u bolnici.
To je bio moj recept za uspjeh i apsolutn savršen porod. Da, naravno da nisam pukla,niti sam šivana itd.

[VedranaV]

Moguće. Nisam vidjela da li su druge cure u predrađaoni imale plan. Doduše, ja sam svoj plan na glas ponavljala. "Nemojte mi davati ništa!" "Neću ništa protiv bolova!" "Dobro mi je, ne boli me!" "Neću!" "Nemojte me rezat!" "Samo me nemojte rezati!"

Super !

[Angelina_2]

na prvi porod sam nosila plan, na drugi ne mislim jer ide i muz i on bude pazio kaj i zasto rade...zna tocno kaj je potrebno a kaj nije...jer nekako kad dodjes s tim odmah okrecu ocima uh jos jedna s rode...dakako pokusavaju postovati ali nekako mislim da je boje bez ako imas koga da umjesto tebe ispituje i ajmo to tako nazvati pregovara.
ja na drugi mislim u vž samo ako mi bude pasala smjena...
a to 5-12 tako sam mislilai sprvom da idem, dosla 5 prsti otvorena...reko to je to...idemo...na kraju se otegnulo da sam mogla i prespavat doma i doruckovati i rucati i vecerati i tek onda krenuti...

[tulip]

ja sam išla malo nježnijim pristupom i bila sam uglavnom zadovoljna:
-izabrala sam rodilište u kojem su neke stvari već usvojene
-došla sam kasno, ali tako da sam još mogla govoriti i reći što želim, a i da se malo prilagodim na novu okolinu, gužva u zadnji čas može uzrokovati i slabljenje trudova (moje iskustvo)
-informirala sam se odmah kod sestre koji je liječnik dežuran i kakav je, pitala sam je kako reagiraju na odbijanje postupaka, pa mi je rekla da to ipak riješim s doktorom
-bila sam ljubazna i pokušala uspostaviti lijep odnos već u prvim trenucima, a zatim sam doktoru iznijela svoje glavne želje, neke stvari sam preskočila da ne budem prenaporna, a za koje sam iz iskustva znala da mi manje smetaju (npr. pred kraj mi ne smeta ležanje, nego mi je baš odgovaralo). i to: prvi porod mi je bio brz i lagan, ali sam iskusila prokidanje vodenjaka, drip i epiziotomiju, pa bih sada, s obzirom da sam već skoro skroz otvorena, voljela probati sama. naglasila sam da imam i drugo dijete, da ne mogu računati na neku pomoć i da mi je bitno da se brzo oporavim, također sam spomenula koliko me epi i krvarenje prošli puta onemogućilo u aktivnostima. na to je sve rekao ok, i da se općenito trude proći bez epi.
pitala sam da li želi da potpišem da to odbijam ili mogu računati da će to imati na umu. a za slučaj stani -pani ionako pristaješ na intervencije.
nadalje, mislim da treba razmisliti o odbijanju baš svega u bolničkim uvjetima, jer ti uvjeti jednostavno nisu onakvi kakvi bi trebali biti za prirodni porod, pa se može desiti da tvoje tijelo na to reagira (na puno ljudi, pričanje, preglede)- npr. u smislu da ti oslabe trudovi (nemojte me sad razapeti, ovo je moje osobno iskustvo na oba poroda).
kao posebnu želju na kraju sam pitala za stolčić i odmah je rekao da nema problema, možemo probat.
još sam provjerila za pupkovinu, ali nije im strana praksa da čekaju da otpulsira (iako je tu bilo na kraju neočekivano natezanja)
sorry morat ću nastavit kasnije

[tulip]

Što se disanja tiče rekla sam im da mi ne paše disati po programu, ako su pilile malo sam se potrudila dok se nisu makle...malo se pravila glupa, kao da mi jednostavno ne ide..
Upitno je i kako će reagirati muž- moj je npr. imao zadatak da se pobrine da pupkovinu ne režu prerano, ali nije rekao ni riječ i ja sam se na kraju, u trenutku kad sam uzela bebu u ruke, valjda u onom protective-agressive modu ili moodu, svađala s primaljom oko detalja i sekundi, i dozvolila da mi to pokvari čaroliju trenutka.

Svađanje može poremetiti trudove – uključuje govor, razmišljanje, tj. djelovanje neokorteksa, podizanje adrenalina, čak i ako dođete u zadnji čas.
A tvoje znanje o potrebama žene koja rađa– pratiš cijelo vrijeme šta rade i samo misliš ovo ne valja ono ne valja, ovo ometa trudove--- to ti je kao neko prokletstvo informiranosti, zanesenosti idejama, u uvjetima koji to ne podržavaju

Razočaranje time što se za nešto nisi izborio može ti pokvariti doživljaj poroda. Svi se za to zalažemo, ali ne bi bilo dobro početi se natjecati što je tko izborio. Žene koje se osjećaju sigurnije u bolnicama možda će lakše roditi nego ako se stalno boje da će im doktori nauditi, intervenirati.Bolji dojam i iskustvo može imati žena koja se prepusti i dozvoli im da prate porod onako kako oni najbolje znaju. Ima ih mnogo dobronamjernih, koji će s osmjehom, toplinom i uvjerenjem aktivno voditi porod. Ako im makneš njihove alate, pitanje kako će ti pomoći - npr. nećeš epiziotomiju, ali oni ti ne znaju pomoći da je izbjegneš. Čak i masiranje i oblozi ti mogu odmoći, a primalje se npr. silno trude oko toga. Znaš da ti smeta svjetlo, gužva, pregledavanje, ali ne možeš ih sve istjerati van kad se jednom skupe i kažu to je to, ajmo! I oni ti jednostavno ne znaju kako drukčije pomoći nego dati drip.

Problem planiranja poroda, stvaranja projekta - najvažnije postaje da li je sve bilo po tvom, toliko da se ne možeš otkačiti, prepustiti tijelu da odradi ono što zna, zaboraviš uživati u trenutku.
Također je dosta nepredvidivo kako će se sve odvijati, i što će ti odgovarati u određenom trenutku (npr. muzika, položaj...), ne opterećujte se onim što ste si zamislili.

[kailash]

Problem planiranja poroda, stvaranja projekta - najvažnije postaje da li je sve bilo po tvom, toliko da se ne možeš otkačiti, prepustiti tijelu da odradi ono što zna, zaboraviš uživati u trenutku.
Također je dosta nepredvidivo kako će se sve odvijati, i što će ti odgovarati u određenom trenutku (npr. muzika, položaj...), ne opterećujte se onim što ste si zamislili.

OVo potpisujem!

Iskreno, ja sam dugo pisala taj famozni plan poroda a na kraju sam potpuno na njega zaboravila. I nisam se borila nizašto, ali sam imala zaista optimističan stav da će stvari jednostavno ići meni na ruku. Tako je i bilo. Da li je tako bilo radi puke sreće ili jer sam na neki način prizvala takav slijed događaja ... tko zna.

A detalje je definitivno nemoguće predvidjeti - osobito ovo muzika, položaj,...jednostavo nisam mogla niti zamisliti što bi mi moglo odgovarati (osobito kao prvorotka).

[tulip]

Znaš da ti smeta svjetlo, gužva, pregledavanje, ali ne možeš ih sve istjerati van kad se jednom skupe i kažu to je to, ajmo! I oni ti jednostavno ne znaju kako drukčije pomoći nego dati drip.
.

e, sad više ne potpisujem u potpunosti ovo što sam sama napisala.
kad primalja ili liječnik utvrde da ste skroz otvoreni, još ako potvrdite da osjećate pritisak na debelo crijevo ili nagon za tiskanjem, obično će reći nešto u stilu "hajmo onda, sad ćete roditi" i svi se skupe oko vas te vam diktiraju da tiskate. odjednom se stvori gužva ako je prije i nije bilo, recimo 2 primalje, liječnik, suprug...očekuje se od vas da sad rodite...meni se oba puta desilo da su mi oslabjeli trudovi i to bitno. to se neće svima dogoditi.
e sad, ili će oni htjet dat malo dripa
ili ćete se praviti da je sve u redu, pokušat ih ignorirat i "prizvati" natrag trudove,
a ima i liječnika koji će htjet pričekat i maknut se još pol sata-sat..(bila sam zaboravila da sam čula baš takve primjere, gdje je liječnik sam odlučio još malo pričekat)

ako oni kažu da je vrijeme da rodite, a vama se čini da vam tijelo to još ne govori, probajte ih zamoliti da pričekaju i malo se maknu.


nego, bojim se da nisam nekome još više otežala stvar

[Handy]

Drugi put je sve to lako, ali prvi put je druga stvar. Ne žuriš u bolnicu... a i tamo te drugačije gledaju. Prvi put stvarno treba biti dobro informiran i uporan.

[_Candy Candy_]

To pitanje i mene muči. Mislim se posavjetovati s ginekologom koji me prvi put porodio (nadam se da ovaj put neće trebati), doći s planom poroda, po mogućnosti u "zadnji čas" i u pratnji doule.

Ovaj put sam se izborila za prirodan porod. Zahvaljujući edukaciji, planu poroda, odličnom doktoru, strpljenju, i da, velikoj sreći što je sve išlo brzo i što sam došla u rađaonu u zadnji čas.

Moguće je u našim bolnicama ostvariti prirodni porod, ali treba biti maksimalno pripremljen.

[Handy]

Ovaj put sam se izborila za prirodan porod. Zahvaljujući edukaciji, planu poroda, odličnom doktoru, strpljenju, i da, velikoj sreći što je sve išlo brzo i što sam došla u rađaonu u zadnji čas.

Moguće je u našim bolnicama ostvariti prirodni porod, ali treba biti maksimalno pripremljen.

Istina!