Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 99

Tema: Jezicno-govorni problemi

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno Jezicno-govorni problemi

    Postovani,
    Molim sve roditelje koji su imali dijete s jezicno-govornim problemima, ali samo takve vrste, ako bi mogli sa mnom podijeliti misljenje i iskustva.
    Moj djecak, sy.West, razvija se potpuno uredno socijalno, emocionalno i kognitivno. Imat ce uskoro 7 godina, na jesen krece u skolu.
    Recenice su mu agramaticne (krnje, kratke), mijesa rodove (lijep soba, pr.), padeze, brojeve pa kaze primjer dva godine, glagole - pa umjesto oni voze, on kaze oni voziju i sl., te mijesa prijedloge "u" i "na" - ove greske ne javljaju se uvijek u njegovom govoru,ali dovoljno cesto da bi se toleriralo za 7 godina.
    Fonetsko i fonolosko pamcenje mu je odlicno, cita rijeci od 3-4 slova, a ako mu ja neku dugacku rijec slovkam, prepozna je - sto je preduvjet za dobro citanje i pisanje. Citat logopeda: Vokabular mu je dobro usvojen za dob i ima dobro usvojeno cinjenicno znanje."
    On dakle ima bas te specificne jezicno-govorne smetnje - i samo njih.
    Ide kod logopeda vec dugo, placamo mu i ER odnedavno.
    Molim bilo kakva iskustva ako imate s takvom djecom - sto mogu ocekivati, ili savjeti sto mozemo jos napraviti da ga pripremimo sto bolje za skolu, da se on sto bolje osjeca u svojoj kozi - bila bih neizmjerno zahvalna.
    Mama jednog predivnog rijetkog dragulja

  2. #2
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,506

    Početno

    Može li pitanje u kojem kraju živite,recimo zagorski ili neki drugi? On ide u vrtić? Je li doma pričate književni?

  3. #3

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    Može li pitanje u kojem kraju živite,recimo zagorski ili neki drugi? On ide u vrtić? Je li doma pričate književni?
    Ne, govor mu nije uvjetovan obiteljski - ja sam.prof. hrvatskog i svi pricamo knjizevno - ja poprilicno, muz malo manje jer je kajkavac, ali nista sad toliko znacajno ne odstupa da bi dijete imalo tolike poteskoce.
    Zivimo u Zagrebu.
    U vrtic ide od ove jeseni - ali osobno ni to ne smatram da je moglo uzrokovati ovolika odstupanja. Uostalom ima brata blizanca koji se govorno razvija uredno

  4. #4
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,506

    Početno

    Voziju je klasično zagorski

  5. #5

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    Voziju je klasično zagorski
    Da, ali nije to pokupio u obitelji i njegov je problem malo siri od tog samo "voziju".

  6. #6
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,909

    Početno

    Imam slican problem, dijete je vec 13 godina. Rjesenje jos nismo pronasli.

  7. #7
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
    Postovani,
    Molim sve roditelje koji su imali dijete s jezicno-govornim problemima, ali samo takve vrste, ako bi mogli sa mnom podijeliti misljenje i iskustva.
    Moj djecak, sy.West, razvija se potpuno uredno socijalno, emocionalno i kognitivno. Imat ce uskoro 7 godina, na jesen krece u skolu.
    Recenice su mu agramaticne (krnje, kratke), mijesa rodove (lijep soba, pr.), padeze, brojeve pa kaze primjer dva godine, glagole - pa umjesto oni voze, on kaze oni voziju i sl., te mijesa prijedloge "u" i "na" - ove greske ne javljaju se uvijek u njegovom govoru,ali dovoljno cesto da bi se toleriralo za 7 godina.
    Fonetsko i fonolosko pamcenje mu je odlicno, cita rijeci od 3-4 slova, a ako mu ja neku dugacku rijec slovkam, prepozna je - sto je preduvjet za dobro citanje i pisanje. Citat logopeda: Vokabular mu je dobro usvojen za dob i ima dobro usvojeno cinjenicno znanje."
    On dakle ima bas te specificne jezicno-govorne smetnje - i samo njih.
    Ide kod logopeda vec dugo, placamo mu i ER odnedavno.
    Molim bilo kakva iskustva ako imate s takvom djecom - sto mogu ocekivati, ili savjeti sto mozemo jos napraviti da ga pripremimo sto bolje za skolu, da se on sto bolje osjeca u svojoj kozi - bila bih neizmjerno zahvalna.
    Mama jednog predivnog rijetkog dragulja
    Imam nešto iskustva s kašnjenjem u govorno-jezičnom razvoju, ali ne baš s ovim područjem.

    Moj stariji je imao teškoće u govorno jezičnom razvoju (zakašnjeli razvoj govora koji je bio posljedica zakašnjelog neurološkog razvoja i teške nagluhosti u ranoj dobi). Godinama je bio na terapiji u Suvagu, od predškolske dobi do kraja nižih razreda OŠ, a na kontrole je išao do mature.

    Što se tiče rada s djecom s posebnim jezičnim teškoćama uključujući i agramatizme, tom problematikom bavi se prof. Draženka Blaži, logoped - ERF https://www.erf.unizg.hr/hr/odsjeci/ozl/drazenka-blazi
    Znam za ovaj njezin stručni članak https://hrcak.srce.hr/176238 (link na članak je u okviru teksta - skida se direktno). U članku se spominju teškoće u vezi agramatičnog govora.

    Inače, opće preporuke kod djeteta s teškoćama u govorno jezičnom razvoju više uključuju naše ponašanje i naš govor nego govor djeteta. Evo, kopiram prastari tekst koji sam zapisala kad je moj stariji sin bio u predškolskoj dobi (godina pred polazak u školu):

    Što ako roditelji ustanove da vaše predškolsko dijete ima problema sa sluhom?

    Svakako se najprije obratite liječniku – djetetov pedijatar uputit će ga na specijalistički orl pregled, gdje će se ustanoviti da li je sluh u granicama normale, ili postoji kakav problem. (Ne mislim zalaziti u stručnu problematiku – to je preširoko područje, ali problem može biti prolazne prirode – nagluhost uslijed povećanih krajnika, začepljenih zvukovoda i slično, trajni problemi ili problemi slušnog procesiranja, kada dijete ima teškoće razumijevanja govorne informacije.)
    Ukoliko se ustanovi da postoji neka mehanička prepreka (začepljene uši, suženje zvukovoda, oslabljen sluh uslijed višestrukih upala uha ili grla) liječnik će predložiti odgovarajuću terapiju. U mnogim slučajevima dovoljno je odstranjivanje tzv. treće mandule ili vegetacija, te liječenje upale uha. No, prepustimo to stručnjacima – oni će roditeljima predložiti najbolji način liječenja, a po potrebi i terapije govora (logoped) budući da slabiji sluh u predškolskoj dobi vrlo često ostavlja posljedice i trag na dječjem govoru. Srećom, u današnje vrijeme takvi se problemi uspješno rješavaju. Ako postoji specifičan problem u vezi sluha koji nije rješiv na ORL odjelu, obratite se u specijaliziranu ustanovu kao što je Suvag www.suvag.hr

    Što može roditelj učiniti sa svoje strane?
    Budući da dijete govor uči najprije od roditelja, pa tek kasnije od okoline – roditelj može učiniti mnogo, zapravo vrlo često više od logopeda, jer logoped daje smjernice, a roditelj je zadužen da DNEVNO s djetetom vježba.

    Dijete koje neko vrijeme nije čulo često treba dulji period da ponovno nauči slušati. To NE znači odrediti dnevno sat vremena za vježbe. Djetetu predškolske dobi primjerenija je igra, kako se ne bi kod njega stvorio otpor prema vježbanju. (Ja sam sa svojom djecom igrala i igrala kojekakve igre do besvijesti – oni dugo nisu znali da su te naše igre zapravo vježbe i terapija, a pokazalo se da je to dobar pristup.)

    Svaki roditelj dobro zna što njegovo dijete voli, čime ga se može motivirati (pazite - NE kupovinom stvari – to je pogrešno ako mu ne mislite za maturu kupiti mercedes…). Motivacija može biti odlazak u šumu brati gljive, ribolov, igraonica, SLANO TIJESTO itd…

    Život treba organizirati tako da što više vremena koje provodite s djetetom ne bude opterećeno smetnjama – npr. televizijom i drugim medijima, prevelikom količinom ljudi (izbjegavajte bučna mjesta) i sl.

    Vježbe moraju biti neosjetno uključene u svakodnevni život. Dijete to ne treba doživljavati kao vježbu, ali roditelj stalno treba imati na umu da sve što radi i govori ima svrhu poticanja govorno jezičnog razvoja.
    Ukoliko je dijete neko vrijeme živjelo s oslabljenim sluhom, ono mora nanovo naučiti slušati. Ukoliko ima problema sa slušnim procesiranjem, bitno je da nauči razabirati bitne informacije koliko je to moguće.


    1. SLUŠANJE I ZADRŽAVANJE PAŽNJE



    • Zvečke: napunite prazne kutije od cedevite ili limenke raznim materijalom (riža, lješnjaci, kamenčići, kukuruz – ne više od 5 komada za početak) i vježbajte prepoznavanje zvuka zatvorenih očiju. To se može proširiti i na druge zvukove (šuškanje papirom ili vrećicom, zvukovi svih mogućih kuhinjskih potrepština itd.)
    • Glazbeni instrumenti (dječja gitara, mali sintesajzer, sve vrste UDARALJKI koje su naročito dragocjene – limeni bubanj, praporci, štapići za glazbeni itd.


    • Starinska igra POKVARENOG TELEFONA pravi je izazov, pogotovo ako ima više ukućana (4-5 je sasvim dovoljno). Započnite sa jednom jednostavnom riječi od 3 glasa, a kasnije neka dijete zadaje riječ vama. Ne mora to dugo trajati, 2-3 riječi dnevno uzet će samo 5 minuta, a uskoro ćete vidjeti i rezultate.
    • Različite vrste glazbe (ja sam sa svojom djecom u dobi od 2-3 godine redovito slušala Orffovu Carminu Buranu, Mozartovu Malu noćnu muziku, Händelov Largo itd. ) – bitno je da dijete uči slušati i razlikovati. PLEŠITE i gibajte se uz glazbu! Izgrađujte djetetu osjećaj za ritam jer govor također ima komponentu ritma. Pitajte dijete kako ga pokreće ova i ona glazba… iznenadit ćete se rezultatima. Ukoliko dijete ne reagira na klasičnu glazbu, nađite nešto drugo – dječje pjesmice, ambijentalnu glazbu, sve do narodnjaka… U ovom poslu nema povjerenstva za šund!


    • Redovito djetetu pričajte priče (možete i čitati jednostavne slikovnice) i RAZGOVARAJTE o tome. Neka dijete aktivno sudjeluje – tj. neka i ono postavlja pitanja…
    • Možete upotrijebiti i audio-priče, ali kratke (primjer: Pikove priče za igru i zabavu, cd izdanje Mozaik knjige – devet priča od kojih svaka traje 2-3 minute).


    • Proizvodite i zvukove koji nisu govor – pljeskanje, puckanje prstima, udaranje po koljenima… (Npr. pjesma KAD SI SRETAN uključuje sve ovo zajedno, čak do glasne dernjave huu-raaa na kraju!).
    • Koristite se onomatopejama u svakom trenutku da stimulirate dijete na slušanje: Npr. Kako Danko trči? Tapa-tapa-tapa… Kako Danko kiše? Ćiha – ćiha!


    • Svakako nađite vremena da SLUŠATE SVOJE DIJETE – pokazujte primjerom da treba slušati i da je dijete vrijedno da ga se sluša i sasluša do kraja!



    1. VJEŽBE ZA TIJELO


    Govor je složen proces koji uključuje čitavo naše tijelo. Ukoliko smo negdje “zakočeni” ni govor nam neće teći glatko. Zbog toga je važno da se djeci u periodu učenja govora osigura dosta prostora i kretanja, a nije loše ni sustavno provođenje vježbi, recimo – svako jutro po 5 minuta prilikom ustajanja… Ja svoju djecu već dugi niz godina svako jutro malo izmasiram i to je postao naš ritual. Nakon toga naprave nekoliko vježbi (ako im se vježba), na primjer:


    • Maženje
    • Masaža leđa
    • Izvlačenje – roditelj lagano poteže dijete za noge, za ruke, za glavu (ovdje sam koristila “štoseve” iz knjige Sve o masaži – izdanje Mozaik knjige od prije nekih 20-tak godina)
    • Protezanje – kao mačka, kao zeko, kao majmun, kao žirafa… (dajte mašti na volju)
    • Ustajanje i oblačenje


    Isto tako, tijekom dana dobro je napraviti “pauze za rastezanje”. Napravite vježbe zajedno s djetetom – to je ugodno, zabavno i korisno!
    Korisne su i predvježbe za pisanje opisane u knjizi “Ples pisanja” Ragnhild Oussoren (primijenite dijelove primjerene mlađim predškolcima).



    1. VJEŽBE ZA GOVOR


    Ako je dijete neko vrijeme živjelo oslabljenog sluha, to će se često osjetiti na govoru. Vježbe pomažu. Ne morate djetetu reći da je to vježba – recite mu da ćete se igrati! Dobro bi bilo započeti s nečim primjerenim godinu dana MLAĐEM djetetu (ne samo zato jer dijete nešto ne može izgovoriti, nego zato da ga ne snađe strah od neuspjeha). Počinje se s onim za što je roditelj siguran da dijete zna i da može USPJEŠNO ponoviti.


    • Glasanje životinja - Evo jednostavnog primjera za početak - Kako ide krava? Mu, mu, muuu.... Da djetetu to ne bi bilo dosadno ili trivijalno, igrajte se toga sa zamjenom uloga: najprije treba dijete pitati kako ide krava (mačka, pas, koka, miš...). Nakon toga neka DIJETE POSTAVLJA PITANJA – tko ide muu, muu… ili Kako ide krava? Roditelj treba odgovarati. Ponekad podvalite greške! Ponekad uključite u igru nove životinje! Moja djeca to su često samostalno radila i dovodila me u nepriliku – npr. Kako ide dinosaur????
    • Drugi zvukovi: dajte mašti na volju – kako ide vlak, kako ide tramvaj (din don), kako ide BOJLER??? Znate li kako se glasa naš plinski kombi-bojler kad se pali grijanje? Baca iskru puc-puc-puc-puc-puc… Moj sin oponašao ga je kao da šalje dvadesetak pusa cmok-cmok-cmok…
    • Pjesmice s rimom (knjiga “Govor-ritam-pokret” Ivane Herljević & Ilone Poshokove je zakon!)
    • Učenje govora (i drugih stvari) kroz igru, sa stimulacijom kinestetičkog doživljaja tijela: Dijete neka žmiri ili mu stavite povez na oči. Dodirujte mu prstom glavu, trbuh, ruku… a dijete mora reći: RUKA! TRBUH! GLAVA! Kasnije možete povećati preciznost – lijeva ruka, desno stopalo itd…
    • Dovršavanje rečenica (dobro za razvoj fonda riječi): Najprije poučite dijete igri: Kako li se zove životinja koja je pojela kozliće? Ne mogu se sjetiti. Kozliće je pojeo….VUUUK! (dakako, to dijete viče!). Sjetite se ovo primijeniti u svakodnevnom životu: Dodaj mi ono čime jedemo juhu? Kako li se zove? ŽLICAAAAA….
    • Analiza i sinteza – nikad nije prerano!

    I na kraju – dijete će vas svojim napretkom nepogrešivo voditi u pravom smjeru. Da li loše izgovara pojedine glasove ili općenito ima mali fond riječi… Morate ga samo slušati, zapravo OSLUŠKIVATI (i to uhom i srcem) njegove potrebe.

    Peterlin

    P.S. Ovo je nedovršena priča – govor učimo dok smo živi!
    2006.
    Ono što bih tu dodala, a odnosi se na agramatičan govor - kad dijete kaže rečenicu koja je agramatična, ja bih je potvrdno ponovila na ispravan način.

    Ako dijete kaže "oni voziju bicikle", treba za njim ponoviti gramatički ispravnu rečenicu : "Da, sine, oni voze bicikle." To treba raditi stalno, a to trebaju osvijestiti svi odrasli ukućani. Nema tu vremena kad se vježba, vježba se STALNO, ta kućna terapija treba trajno biti uključena u vaš svakodnevni život.

    ***
    Što se prognoze tiče, meni se srce stegne kad god pogledam stare filmiće gdje se čuje kako je moj stariji neartikulirano govorio u dobi od tri godine... To je bilo strašno, ali se riješilo. Eno ga na drugoj godini FER-a. Frflja ponekad i dan danas, pogotovo ako je umoran, jer njegova neurološka smetnja je ostala prisutna, ali naučio je to odlično kompenzirati.

    Samo još napomena, iako nije tematski vezana za agramatičan govor: moj mlađi sin također je imao teškoće, ali ne govora nego čitanja, razlikovanja lijeve i desne strane, orijentacije u prostoru i vremenu (bla bla). Dijagnoza - disleksija. S njim smo imali drugačiji set vježbi, ali princip je bio isti - vježbanje je bilo trajno uključeno u našu komunikaciju s djetetom od trenutka kad smo osvijestili problem. Eno ga na prvoj godini TVZ-a, odlično se snalazi. On i dalje ima visoki faktor greške kod čitanja, ali to ga ne ometa u učenju i izvršavanju svojih obveza.

    Zaključak: od njihovih ranih teškoća ostalo je sasvim malo, a to što je ostalo smatramo njihovom karakteristikom, a ne smetnjom. Dečki su to uredno prerasli. Odrasli su u samopouzdane i odgovorne osobe. S druge strane, iza tog odrastanja stoje godine terapije i vježbi, od kojih je većina odrađena u vlastitom aranžmanu, uz konzultacije sa stručnjacima (Suvag + moj prijatelj logoped, koji nam je silno pomogao u situacijama kad nismo znali što bi...). Jednostavno - mi smo doslovce stalno imali na umu što djeci treba i tako smo se ponašali, tako smo upućivali učitelje/trenere/obitelj. Djeca su za školu dobila individualizaciju kad im je trebalo, a mi smo se zalagali da i škola primijeni sve ono što su im u Suvagu propisali (starijem su u timu bili neurolog, fizijatar, psiholog i logoped, a mlađi nije trebao neurologa i fizijatra).

    Mi smo sebi u glavi posložili to kao trajni pristup. Iz duljine ovog posta vidi se koliko je to bilo uraslo u naš život. Zapravo, još je uvijek...

    Sretno! Sve će biti u redu. Dijete će postići sve što može, isto kao i svatko od nas.

  8. #8

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno

    Peterlin, predivan post. Drago mi je da su se vasa djeca ostvarila. To zelim.i svojoj - ma sto to bilo - da budu ostvareni, samopouzdani i sretni, da lako i lijepo i sigurno stupaju u odnose sa svojim vrsnjacima. On -prema logopedici - bude s vremenom ispravljao te greske - ona misli da on s vremenom bude sve bolje razumio i govorio - ali ja zelim da mu to omogucim sto ranije, da bude sretan i neopterecen skolarac, da mu se vrsnjaci ne smiju i da zbog toga ne postane nesretan. To mi je najveci strah

  9. #9

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj Kosjenka prvotno napisa Vidi poruku
    Imam slican problem, dijete je vec 13 godina. Rjesenje jos nismo pronasli.
    Znaci da su mu greske u govoru ostale?
    Ima li problema u razumijevanju?
    Kako funkcionira sa svojim vrsnjacima? Ide li na LT?
    Ima li problema u skoli - mozda PP ili individualiziranu nastavu? Jooj koliko pitanja, ali ako mi mozete bilo sto poblize objasniti, bil bih vam.neizmjerno zahvalna

  10. #10
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin, predivan post. Drago mi je da su se vasa djeca ostvarila. To zelim.i svojoj - ma sto to bilo - da budu ostvareni, samopouzdani i sretni, da lako i lijepo i sigurno stupaju u odnose sa svojim vrsnjacima. On -prema logopedici - bude s vremenom ispravljao te greske - ona misli da on s vremenom bude sve bolje razumio i govorio - ali ja zelim da mu to omogucim sto ranije, da bude sretan i neopterecen skolarac, da mu se vrsnjaci ne smiju i da zbog toga ne postane nesretan. To mi je najveci strah
    Bez brige, za sve će se naći rješenje. Ne treba unaprijed brinuti o situacijama koje se nisu dogodile, a možda i neće... Djeca su vrlo osjetljiva na naše strahove i lako se može dogoditi da školu počnu smatrati strašnim mjestom. To ne želimo. Želimo ih osnažiti da se dobro nose s okolinom, ali ne možemo utjecati na to kako će se drugi klinci ponašati. To i nije naša briga. Ja sam uvijek svojoj djeci govorila da ne uzimaju srcu zlobne primjedbe: Ako ti netko kaže da si glup, to ne pokazuje kakav si ti, nego kakav je ON!

    Dakako, djeca trebaju dorasti do razumijevanja tih finesa. Dođe to s vremenom. Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, bez obzira imaju li kakve posebne potrebe ili ne. Naš je zadatak da ih naučimo kako s tim izaći na kraj, kako izvući najbolje iz svake situacije, kako prepoznati prijatelja itd. Morat će stjecati iskustvo sami. To je njihov život. Mi to ne možemo za njih odraditi, a i nije potrebno. Sami će se snaći. To ne znači da će sve uvijek ići glatko, ali tako je to. Prepreke i komplikacije čine nas jačima. Ja sam sigurna da su rane razvojne teškoće mojoj djeci donijele i koristi. Rano su stekli dobre radne navike, a to se pokazalo tek puno kasnije. Sve će biti u redu.

  11. #11
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Mapmap - poslala sam pp!

  12. #12
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Još samo jedno izravno pitanje, iako sam to provukla kroz ranije postove, ali moram ovako istaknuti i radi drugih roditelja koji ovo čitaju: Mapmap, jeste li djetetu provjerili sluh?

    To obično uključuje ORL obradu, timpanometriju i audiometriju, po potrebi i BERA (evocirani slušni potencijali - ispitivanje koje provjerava funkciju cijelog lanca od uha do mozga i natrag). Ako dijete ne čuje kako treba, to se uvijek odražava na govor.

  13. #13

    Datum pristupanja
    May 2015
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Još samo jedno izravno pitanje, iako sam to provukla kroz ranije postove, ali moram ovako istaknuti i radi drugih roditelja koji ovo čitaju: Mapmap, jeste li djetetu provjerili sluh?

    To obično uključuje ORL obradu, timpanometriju i audiometriju, po potrebi i BERA (evocirani slušni potencijali - ispitivanje koje provjerava funkciju cijelog lanca od uha do mozga i natrag). Ako dijete ne čuje kako treba, to se uvijek odražava na govor.
    Ne. Nitko mi to nije ni sugerirao, a stvarno kucam na mnoga vrata, metaforicki i doslovce. VEP mu je raden 2x , pokazao je "blago usporeno provodenje podrazaja makularnim vlaknima oba vidna puta u postkolikularnom dijelu". Njegov neuropedijatar na to odmahuje rukom i to smatra gotovo pa urednim nalazom i ne misli da bi moglo biti uzrokom njegove slabije paznje.
    Njegova ER smatra da bi njegova slabija paznja mogla biti uzrokom slabijeg govora.
    Ali nitko mi jos nije preporucio da napravim te pretrage

  14. #14
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
    Ne. Nitko mi to nije ni sugerirao, a stvarno kucam na mnoga vrata, metaforicki i doslovce. VEP mu je raden 2x , pokazao je "blago usporeno provodenje podrazaja makularnim vlaknima oba vidna puta u postkolikularnom dijelu". Njegov neuropedijatar na to odmahuje rukom i to smatra gotovo pa urednim nalazom i ne misli da bi moglo biti uzrokom njegove slabije paznje.
    Njegova ER smatra da bi njegova slabija paznja mogla biti uzrokom slabijeg govora.
    Ali nitko mi jos nije preporucio da napravim te pretrage
    Što je ER?

    ***
    Opseg pretraga nama je predložila dr. Nađa Runjić - neurolog, Suvag
    To je dio njihove kompletne obrade. Na prvom pregledu logoped dijagnostičar je uočio kašnjenje u motoričkom razvoju, govorno jezičnom razvoju i moguću dizartriju (ako se dobro sjećam) i to je pokrenulo cijeli niz pretraga:
    - ORL (Suvag ima svog liječnika, ali mi smo vodili dijete i na Merkur, gdje pripadamo po mjestu stanovanja i gdje je dijete već bilo u sustavu)
    - Fizijatar (radili su mu stabilometriju)
    - Neurolog (EEG, VEP, kasnije TCCD u Klaićevoj)
    - Psiholog (svakih nekoliko godina - pri polasku u školu, peti razred, srednju školu, državnu maturu)
    - Logoped (terapija od četvrte do desete godine, kontrole 1x godišnje)

    Gdje ste radili VEP? Na Rebru? To su vizualni evocirani potencijali. Moj L. je išao i na tu pretragu na dva mjesta (Suvag, gdje je imao kompletnu obradu zbog govora i sluha, Rebro - tamo je imao obradu zbog smetnji vida - on ima ambliopiju i strabizam, još i danas odlazi na kontrole u njihov centar za strabizam). Sjećam se da je dr. u Suvagu rekla da nalazi nisu lako usporedivi, zbog razlika u uređajima koji su korišteni. Nije to bitno...

    Ne samo da je rađen VEP u Suvagu više puta, rađen je običan EEG skoro svake godine, a za kontrolu napravljen je i TCCD (transkranijalni kolor doppler) u Klaićevoj i tek tada je u dobi od 18 godina moj sin dobio nalaz u granicama normale. Do tada su uvijek bila vidljiva neka odstupanja.

  15. #15
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
    Ne. Nitko mi to nije ni sugerirao, a stvarno kucam na mnoga vrata, metaforicki i doslovce. VEP mu je raden 2x , pokazao je "blago usporeno provodenje podrazaja makularnim vlaknima oba vidna puta u postkolikularnom dijelu". Njegov neuropedijatar na to odmahuje rukom i to smatra gotovo pa urednim nalazom i ne misli da bi moglo biti uzrokom njegove slabije paznje.
    Njegova ER smatra da bi njegova slabija paznja mogla biti uzrokom slabijeg govora.
    Ali nitko mi jos nije preporucio da napravim te pretrage
    Svakako, ali ni sluh ne treba zanemariti. Ne kažem da je i u ovom slučaju to baš tako, ali vjerujem da vrijedi provjeriti.

    Kad sam jednom osvijestila problem, imala sam muku da pedijatricu uvjerim da dijete treba u Suvag, ali ja sam tvrdoglava mazga i nisam popuštala. Isto je bilo i s vidom - bježalo mu je oko, a pedijatrica je govorila da to nije ništa. Tek kad smo se dočepali centra za strabizam (L. je imao 3 godine), tamo su nam rekli "Pa gdje ste do sad bili?" Na sreću, sve je to još uvijek bilo na vrijeme.

    Moj sin je imao vidljivih i značajnih problema sa sluhom u ranoj dobi, a mi to nismo prepoznali. Tek mi je odgajateljica u vrtiću skrenula pažnju. Kad sam razmislila o tome, vidjela sam da žena ima pravo - moje dijete nije se odazivalo na ime ako me ne bi i vidjelo, nije reagirao na govor u autu (ja sjedim naprijed, a on otraga u sjedalici), uvijek je pogledom tražio naša lica, nije reagirao na lupanje vratima i buku.... govorio je točno onako kako je čuo. Lupao je glavom o pod u kuhinji, jer su mu zvukovodi bili potpuno začepljeni. Dijete ne zna da može i treba biti drugačije, a često ne zna ni roditelj. Zato idemo liječnicima, ali i oni ne mogu uvijek od prve prepoznati problem, pogotovo ako ne kucamo na odgovarajuća vrata. Mi smo imali sreće i našli prava vrata. Zauvijek ću biti zahvalna dragoj teti S. , odgajateljici u DV Cvrčak, koja mi je skrenula pažnju i uputila me u pravom smjeru.

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Evo, KBC Rebro na neurologiji isto ima mogućnost pretrage BERA (na njihovom letku to se zove BAER): https://www.kbc-zagreb.hr/EasyEdit/U...otencijali.pdf

    Čak piše ovo:
    Za slušne evocirane potencijale bilo bi poželjno prethodno učiniti pregled zvukovoda radi ev. uklanjanja cerumena, poželjno je priložiti ORL dokumentaciju ukoliko je posjeduje

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2022
    Postovi
    1

    Početno

    Ulogirala sam se na Rodu radi ove teme ali vidim da je nažalost neaktivna. Molim Vas Mapmap ako vidite poruku da mi se javite jer imamo ocigledno identican problem.

  18. #18

    Datum pristupanja
    May 2023
    Postovi
    1

    Početno

    Postovana, kao da ste opisali moje dijete. Moje dijete ima 6 godina, ima iste govorne probleme. Mene zanimaju iskustva s takvim djetetom, sto ocekivati? Mogu li se ti govorni problemi ispraviti? Kako se snalazi u skoli? Bila bih Vam zahvalna na odgovoru.

  19. #19
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Malac prvotno napisa Vidi poruku
    Postovana, kao da ste opisali moje dijete. Moje dijete ima 6 godina, ima iste govorne probleme. Mene zanimaju iskustva s takvim djetetom, sto ocekivati? Mogu li se ti govorni problemi ispraviti? Kako se snalazi u skoli? Bila bih Vam zahvalna na odgovoru.
    Hello!
    Dobrodošli na forum!
    Za probleme govorno-jezičnog razvoja javite se logopedu. Djetetov pedijatar najbolje će znati koje su mogućnosti. U Zagrebu brojni vrtići i gotovo sve škole imaju logopeda, a specijalizirana ustanova za poremećaje govorno-jezičnog razvoja je SUVAG koji nudi kompletnu dijagnostiku (logoped, psiholog, neurolog, otorinac, fizijatar - ovisno o potrebama) i mogućnost terapije na uputnicu, iako su liste čekanja duge. Obično se nađu izvanredni termini za djecu koja trebaju krenuti u školu, barem je tako bilo dok su moji sinovi bili njihovi pacijenti. Sad su odrasli i njihove govorne teškoće su uglavnom riješene.

    Više o Suvagu: https://www.suvag.hr/centar-za-ranu-...u-u-zajednici/

    Napomena: Suvag nije jedino mjesto gdje se može dobiti adekvatna terapija. Pedijatar koji poznaje dijete od rođenja vjerojatno će imati prijedloge gdje sve možete potražiti pomoć. Osim toga, uvijek ostaje mogućnost da logopedu odete privatno. Naša osnovna škola imala je suradnju i s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom. Oni imaju kabinet za ranu komunikaciju, ali nemam informacije iz prve ruke kako ide dijagnostika kod njih.

    Iz iskustva - takvi problemi rijetko se rješavaju sami od sebe, ali uz odgovarajuću terapiju i rad kod kuće po uputama logopeda, može se postići ne samo značajan napredak, nego se veliki broj ranih smetnji može u potpunosti riješiti. Terapija će vjerojatno potrajati tijekom nižih razreda osnovne škole, ali puno je djece kojima to treba. To je mala cijena koja može omogućiti djetetu adekvatno učenje i kasnije punu radnu sposobnost. Sretno!

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Pozdrav,

    Dugo Vas čitam i evo sam se konačno odlučila i lofirati, prvenstveno radi postova Peterlin koji me kad sam u depri zbog sina izvuku...Naime, moj sin ima 5 godina. U dobi kad je trebalo progovoriti shvatili smo da to sve kako kaska i odmah smo krenili u akciju. Naravno u tim trenutcima vidiš samo njegove loše karakteristike i samo crne misli i prognoze su ti na glavi. Međutim, prvi pregledi su isključili nešto "ozbiljnije" već su ga svrstali u specifične govorno jezične teškoće.
    Malo po malo, defektolog, logoped, sada i neurofeedback kojeg toplo preporučujem i on sada govori. Ni bilzu kao njegovi vršanjaci, ali govori. Osim govora, njemu su kasnile neke socijalne vještine, odnosno, nije ulazio u interakciju sa vršnjacima. Nije stajao sa strane i bio u svom svijetu nego bi ih npr. promatrao i smijao se nečem što oni izvode, ali se nije uključivao. Sad je došlo polako i to, ali vrlo ograničeno jer još ne kuži pravila igre pa je to na razini lovice i bezglavog trčanja sa njima, ali eto, prije nije ni to.
    Inače, ide u vrtić, jako je poslušno dijete, sam jede odavno već, oblači se sam, spava odlično, sam odlazi na spavanje, voli se maziti jako je topao, pogodi ga strašno npr. kad sestra plače, nikada nikog nije udario, u vrtiću nemaju nikakvih pritužbi i problema sa njim, iako baš ne sudjeluje u aktivnostima, ja bi rekla da je to zbog toga što jednostavno ne zna. Uvijek inzistira na tome da sam nešto napravi. Plaće i ljuti se kada npr. ja krenem ga obući.
    Ponekad mi se čini da ga sve treba naučiti, nije kao svako drugo dijete da upija u prolazu. Sa druge strane me onda iznenadi sa nečim što je zapamtio ili razumio a nikad ga nitko to nije učio ni pokazao mu.
    Dok je bio manji imao je i nekih stereotipija po meni (ako ja dobro poimam to) npr. uvijek je morao on upaliti svjetlo kad uđemo u kuću, ako to napravi netko drugi ljuti se, iako je ta ljutnja kratkotrajna i brzo zaboravi, nema tantruma i nikad ih nije imao.Te su stereotipije mijenjale, npr. nekad bi ga držalo to svijetlo, nekad tipke u liftu...ali neko vrijeme, pa prođe i nađe nešto novo. Imao je dosta eholalija, ali kako se govor razvija i one polago iščezavaju.
    Njegov napredak je ogroman, ali mene stalno kopa ist, a to je koliko će moći...što kad dođe škola, hoće li moći u nju, kako će to ići...5 dana sam super i vidim ga odlično, 5 dana sam ajme, vidim samo crno i svih punim tim crnilom. Šta ću....ne mogu si pomoć, svjesna sam da ima teškoću, a sa druge strane, čovjek može udariti glavom o zid i reći-hvala Bogu da je to!
    eto malo sam se istresla...i volila bi da mi napišete kako su Vaša djeca danas, Peterlin mi doista ulijeva dosta nade, vidim da ima dva krasna sina koja su puno postigla uz mamu...

  21. #21
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,377

    Početno

    Moja ima drugu vrstu poteskoca ( problemi vizualno prostorne percepcije, disleksija, diskalkulija) i ima ih i dalje jako izrazeno ( u odnosu na vrsnjake) sad sa 15 godina.
    Zapravo, u predskolskoj dobi nitko i nije vidio poteskocu, ona je postajala sve izrazenija kako je skola imala vece zahtjeve.
    S druge strane sve sto je mogla, i sva podrucja u kojima nema poteskoca izbrusila je do krajnjih granica. Socijalna inteligencija, kreativno razmisljanje, radna memorija, visoka motivacija ...sve joj je to na visokoj potenciji. Izvrsno se snalazi u skoli i drustvu, iako rezultati nisu ni blizu njezinom ulozenom trudu.

  22. #22

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Hvala na odgovoru...lijepo je cuti da se može jako puno. Znam da je borba i da će biti borba i nama i njemu. Moj sin isto tako, ono što može i zna, to zna perfektno. Pliva, vozi biciklu bez pomoćnih...izrazito je spretan. Ono što nije za očekivati, posebno od muškića je da on odmah posluša npr. "Idemo spavati" ustaje se, odlazi u sobi, uzima pidžamu, skida se, baca robu u košaru za prvljavo rublje, oblači pidžamu, piški se, ja samo operem zube i to je to, odlazi, zatvara vrata, laku noc...

  23. #23
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,134

    Početno

    Malupe, iz moje perspektive je ta poslušnost čudna, jer ja moram 10 put ponoviti istu stvar da se napravi. Odnosno napravi kad organiziram neko "natjecanje", tipa da vidim možeš li za 10 sekundi...
    Ne razvijaju svi istom brzinom sve kompetencije, tako da možda i stigne sve. Vidim da imaš stručnu pomoć, što je super. Mislim da je prihvaćanje poteškoća kao stanje bitno za tebe i tvoj mir. Ne mislim naravno na pasivno prihvaćanje. Napraviš što možeš.

    Htjela sam komentirati zapravo to paljenje svjetla i gumba u liftu, to mi se čini da preko pola male djece drami ako nisu oni stisnuli gumb u liftu. I moj je šizio ako bih ja pozvala lift, još sa 6 godina. Eto to sad ima i ime kao neki poremećaj, ali takve stvari su toliko česte da se meni čini besmislenim time si glavu razbijati.

    Ako je pristojan i poslušan, ne vjerujem da će imati problem u školi. Imaš još dvije godine do škole, to je jako puno u njihovoj dobi. Ako za godinu dana dobiješ signal iz vrtića da bi trebao asistenta za školu, kreni čim prije u tu proceduru, jer se dugo čeka procjena. Ali ako će moći pratiti nastavu, a dijete očito ne radi probleme, onda mu možda i neće trebati.

    Moj je recimo kao mali odlično šutao loptu, ali ga nije nogomet zanimao i vršnjaci koji su trenirali su ga debelo pretekli i čak mu nisu dali da igra s njima. Sad vidim da je i s nogometom puno bolji, ulovio je dvije godine nakon vršnjaka (nije naravno ni blizu ovima što treniraju). Motorički je za neke sportove napredan, a za neke nije. Prati, usmjeravaj, mislim da je timski sport odličan za socijalizaciju i razvoj. Sad je još vjerojatno premali za to, ali sa 6-7 ga već možeš malo usmjeriti. Raspitaj se kakav je trener, je li već imao djece s nekim poteškoćama.
    Posljednje uređivanje od Jelena : 16.11.2023. at 11:32

  24. #24
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Malupe, dobrodošla na forum!

    Vidim da si poduzela sve što se dalo u vezi stručne pomoći djetetu. Treba samo nastaviti tako i dalje. Stručni tim će odgovoriti na sva tvoja pitanja, pa se nemoj ustručavati - kad te nešto zanima ili brine, pitaj ih.

    Osim toga, puno se može napraviti i kod kuće. Iz iskustva, kad roditelj osvijesti neku djetetovu poteškoću, obično to stalno ima na umu i trajno radi na poticanju razvoja pojedinih vještina (tu mislim prvenstveno na govor). Dijete koje razumije govor ima dobre predispozicije da tu vještinu savlada u potpunosti. Nama su puno pomagale igre tipa "kalodont", s tim da nismo igrali na zadnja 2 slova, nego samo na zadnje slovo. (Ja kažem Tigar, dijete mora nastaviti sa drugom životinjom na R...) Ako je više suigrača, igra je zanimljivija. Ima djece kojima to odgovara kao usputna zanimacija (dok radite nešto drugo) a i one koji više vole skoncentrirati se samo na igru. Isprobaj... Te igre sa početnim i završnim slovom dobra su priprema za školu.

    Osim toga, moji dečki voljeli su igre tipa "što ne pripada" . Za nečitače može se igrati s predmetima ili sličicama. Na primjer - postaviš na stol jabuku, krušku, mandarinu i luk. Što ne pripada? Luk, jer je povrće. Kriteriji mogu biti različiti, pa onda razgovarajte o njima... Mi smo iz garaže izvukli 2 bicikla, romobil, role i sanjke. Što ne pripada? Sanjke - nemaju kotače. Nacrtaš mačku, psa, kravu, svinju i kokoš - koja životinja ne pripada u skupinu? Kokoš, jer ima 2 noge. Samo kokoš ima perje i kljun.

    Može se to igrati i na radnom listiću (nacrtaš, pa dijete treba zaokružiti ili prekrižiti). Ključno je poslije RAZGOVARATI o tome, postavljati pitanja...

    Moj stariji je bio takav, njega je trebalo učiti komunikaciji, ali to je uspješno savladao. Glavni "terapeut" mu je bio razgovorljivi mlađi brat Samo da napomenem, stariji ni danas nije baš govorljiv, jednostavno je takav. Šuti i misli svoje, ali kad nešto kaže, to je utemeljeno i na mjestu. Mlađi je više kao ja - komunikacija je često sama sebi svrha, hehehe...


    Evo i malo tuđe pameti - primjeri igara za poticanje razvoja govora: https://n1info.hr/majka-i-dijete/naj...jezbi-za-bebe/

    Još o zabavnim igrama - moji su voljeli zagonetke, pjesmice i recitacije, naročito brojalice (ovu su obožavali: https://pricozemska.hr/artikl/eci-peci-pec-cd/ ) koje su znali napamet.
    Smišljali su priče, po kojima smo sami izrađivali slikovnice (power point je zakon, moja djeca su se opismenila uz računalo, ali to je druga priča)

    Sportske aktivnosti - Jelena je dala odlične savjete. Sportske aktivnosti su odlične za vježbanje društvenih vještina.

    Sretno!

  25. #25
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,134

    Početno

    I mi smo igrali igru "izbaci uljeza", premda je to meni služilo za ubit vrijeme u autu za dugih vožnji. Bez papira i olovke, ali je odgovor morao biti potpun, tipa - jabuka jer nije povrće. Znači ja bih rekla: izbaci uljeza: kuća, auto i bicikl, a on bi rekao: kuća, jer nije vozilo. Nekad je i on meni zadavao zadatke, ali moram priznati da u barem 20% slučajeva njegovi zadaci nisu baš imali smisla.

  26. #26

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Hvala cure na savjetima i podijeli Vaših iskustava.
    Šta se tiče ovog pritiskanja tipki, kako je on stalno pod povećalom ja to primjećujem i tumačim kao problem al da me pitate jel mi kćer koja je bila urednog razvoja to radila,pojma nemam, nisam pratila

  27. #27
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    6,618

    Početno

    Moji se sa 9 i pol i 5 i pol i dalje svađaju tko će stisnuti tipke u liftu.
    Doduše sin je Asperger možda i to ima veze
    Posljednje uređivanje od Vrci : 17.11.2023. at 11:58

  28. #28
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,515

    Početno

    Moji nisu nikada nijedno imali potrebu da pritišću prvi tipke u dizalu, a ni da pale svjetlo u stanu.
    Tako da ne bih to stavila pod posve uobičajeno ponašanje i to koje traje godinama.

  29. #29
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Moji su to radili u predškolskoj dobi redovito, ali mi ne stanujemo u zgradi s liftom. To su viđali u bakinom neboderu 1x tjedno pa je bilo podnošljivo.

    Bilo je i drugih sličnih rituala u toj dobi, morali su sami otvarati sladoled ili kutiju s pizzom (isto rijetki događaji kod nas) i takve neke fore, ali nekako mi je to bilo normalno.

  30. #30
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    6,618

    Početno

    Mi smo u liftu svakih par mjeseci + na moru u hotelima, pa im zato bilo zanimljivo

  31. #31

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Ovo je tek jedan od primjera sa liftom...i sad to traje....živimo u zgradi sa liftom i svaki dan po 10 puta se vozimo. onda mu to postane potpuno nebitno, ali nađe nešto novo. Ti fokusi mu se prebacuju sa "teme" na "temu" što mi defektolog tvrdi da je dobar znak. Nije fokusiran samo na nesto.U fazi kad je učio brojeve, samo njih je vidio (stranice slikovice, brojevi na satu, na kalendaru...) sad ih više uopće ne doživljava. Zna brojeve, broji super, ali mu ne predstavljaju ništa više nego djetetu urednog razvoja.
    Što se govora tiće, on je znatno bolji, vokabular se stalno širi, dosta je agramatičan, stalno to ispravljamo. Eholalije koje su bile baš izražene (uglavnom odgođene) gotovo su pa išćezle.
    Ja sam svjesna da on ima i druge probleme osim govora. npr. on posluša moj neki složeni nalog npr.otiđi u sobu uzmi piđamu i spremi se za spavanje, on je za 5 min u krevetu, takvih je 1000 primjera, znači razumije, ali nekad mi se čini, kad mi ne odgovori na najjednostavnije pitanje, kao da ima probleme sa inteligencijom , ne znam...baš je j....čudan!
    Isto tako, slagao je puzzle kad je bilo puno manji izvrsno, ja nema sanse da bi to složila pa mi to baš i ne liči na nekog tko ima problem sa inteligencijom. Pjesmu nauči ko od šale...u svakom slučaju, izludit će me!
    Emocionalno je vrlo topao, privržen nama i sestri. Voli se jako maziti, ljubiti, vrtić ne obožava ali ide....volio bi da ne mora, ali odradi bez ikakvih problema tamo jede, ranije je i spavao, sad legne ali ne zaspe.
    hvala vam na vašim iskustvima, puno mi znače.

  32. #32
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    A kakva mu je izlazna jedinica? Kako ti daje do znanja da nešto želi? Pokazuje li prstom? Vodi li te do toga što hoće ako ne može izgovoriti? Traži li igračku/hranu/šetnju... ?

  33. #33

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    A kakva mu je izlazna jedinica? Kako ti daje do znanja da nešto želi? Pokazuje li prstom? Vodi li te do toga što hoće ako ne može izgovoriti? Traži li igračku/hranu/šetnju... ?
    Sada pita, mama daj mi vode, mogu li dobiti vode, možemo li ici u park, možemo li gledati crtić...možemo li papiti večeru i sl Još ne pita nikako "zašto". Pokaže prstom, nikad me, koliko se mogu sjetiti, nije vodio za ruku, možda kad je bio skroz manji.

  34. #34
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Ovo mi se čini ok. Takav je bio moj stariji. Mlađi je mljeo kao vodenica od puno ranije dobi.

    Vjerujem da će sve na kraju ispasti dobro. Rana intervencija je dobra stvar. Samo naprijed.

  35. #35

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Psihologica nas ipak šalje na ADOS ikao je on meni enormno napredovao od zadnjeg kontakta sa njom i neki elementi koji su meni kao laiku djelovali autistično potpuno su isčezli...Toliko sam ustravljena radi toga

  36. #36
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Malupe prvotno napisa Vidi poruku
    Psihologica nas ipak šalje na ADOS ikao je on meni enormno napredovao od zadnjeg kontakta sa njom i neki elementi koji su meni kao laiku djelovali autistično potpuno su isčezli...Toliko sam ustravljena radi toga
    Nemoj biti ustravljena. Velika je vjerojatnost da će test OTKLONITI sumnje, ako je dijete tako dobro napredovalo.

    S druge strane, ako neka odstupanja postoje, dobit ćeš dijagnozu i upute za ranu intervenciju, što je dragocjena pomoć. Nemoj se nadati brzom rezultatu, ovo testiranje ide u više koraka ako se dobro sjećam. Strpljivo odradite sve što treba, pa ćeš dobiti upute što dalje. Osim toga, ne moraš samo pasivno čekati - ovo ti je prilika za razgovor sa stručnjacima koji rade procjenu. Informiraj se, doznaj više, pa ćeš vidjeti je li njihova procjena na tragu tvog osjećaja ili ne. Objasni kakve su promjene bile tijekom zadnjih mjeseci, kakav je napredak i sl. Bit će to sve dobro. Sretno!

  37. #37

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Nemoj biti ustravljena. Velika je vjerojatnost da će test OTKLONITI sumnje, ako je dijete tako dobro napredovalo.

    S druge strane, ako neka odstupanja postoje, dobit ćeš dijagnozu i upute za ranu intervenciju, što je dragocjena pomoć. Nemoj se nadati brzom rezultatu, ovo testiranje ide u više koraka ako se dobro sjećam. Strpljivo odradite sve što treba, pa ćeš dobiti upute što dalje. Osim toga, ne moraš samo pasivno čekati - ovo ti je prilika za razgovor sa stručnjacima koji rade procjenu. Informiraj se, doznaj više, pa ćeš vidjeti je li njihova procjena na tragu tvog osjećaja ili ne. Objasni kakve su promjene bile tijekom zadnjih mjeseci, kakav je napredak i sl. Bit će to sve dobro. Sretno!
    Hvala Peterlin na tvojim ohrabrujućim postovima...puno mi znače,a posebno kad pročitam tvoje iskustvo koje imaš i postigla si cilj. Ja kad se osvrnem natrag nekih npr. 6-7 mjeseci napredak je ogroma, ali opet nedovoljan. Tješi me činjenica da do trenutka do kada bude predškolac ima još 9 mjeseci što je dug period i mogu se dogoditi veliki pomaci....

  38. #38
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Malupe prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala Peterlin na tvojim ohrabrujućim postovima...puno mi znače,a posebno kad pročitam tvoje iskustvo koje imaš i postigla si cilj. Ja kad se osvrnem natrag nekih npr. 6-7 mjeseci napredak je ogroma, ali opet nedovoljan. Tješi me činjenica da do trenutka do kada bude predškolac ima još 9 mjeseci što je dug period i mogu se dogoditi veliki pomaci....

  39. #39

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Njegov defektolog, a i logoped se slaže sa tim, smatraju da se moguće radi o pragmatičkom komunikacijskom poremećaju, jer da oni kod njega doista ne vide elemente autizma. Koliko sam shvatila ni ta dijagnoza nije jednostavna, ali možda mi se čini da je moguće radom više utjecati na umanjenje problema.

  40. #40
    littlemom avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2024
    Postovi
    48

    Početno

    Citiraj Malupe prvotno napisa Vidi poruku
    Njegov defektolog, a i logoped se slaže sa tim, smatraju da se moguće radi o pragmatičkom komunikacijskom poremećaju, jer da oni kod njega doista ne vide elemente autizma. Koliko sam shvatila ni ta dijagnoza nije jednostavna, ali možda mi se čini da je moguće radom više utjecati na umanjenje problema.
    Je li ta logopedska dijagnoza jednaka onoj jezično govornom poremećaju kod kasnih progovarača?

  41. #41

    Datum pristupanja
    Nov 2023
    Postovi
    21

    Početno

    Citiraj littlemom prvotno napisa Vidi poruku
    Je li ta logopedska dijagnoza jednaka onoj jezično govornom poremećaju kod kasnih progovarača?
    Ne znam, al mislim da ne jer kasni peogovaraci su samo kasni progovaraci, pragmaticki ipak ima dublje "probleme" koji zahtjevaju dugogodisnji rad.
    U međuvremenu smo odradili ados.Sami test nije bio prestresan.Cak mislim da ga je dobro odradio i osim oskudne jezicne komunikacije meni je djelovalo prilicno ok.
    Interpretaciju nalaza čekamo.
    Bili smo i na djecijem rođendanu gdje sam ga po prvi put u njegovih 5 godina vidjela kao potpuno ravnopravnog svojim vrsnjacim osim u govoru.srce mi bilo ko kuca.
    Samo se nadam da me nalaz Ados-a nece demantirati

  42. #42
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Malupe prvotno napisa Vidi poruku
    Njegov defektolog, a i logoped se slaže sa tim, smatraju da se moguće radi o pragmatičkom komunikacijskom poremećaju, jer da oni kod njega doista ne vide elemente autizma. Koliko sam shvatila ni ta dijagnoza nije jednostavna, ali možda mi se čini da je moguće radom više utjecati na umanjenje problema.
    Sorry, nisam vidjela ovaj post kad si ga napisala...
    Ne znam puno o pragmatičkom jezičnom poremećaju, ali kako su moja djeca imala određenih teškoća, upamtila sam da te dijagnoze nisu uklesane u kamen i podložne su promjenama.
    Govor. (odnosno komunikacija u širem smislu) je izuzetno složen niz procesa, koji uključuje hrpu segmenata: sluh, vid, geste, čak i dodir... Da bi dijete progovorilo, cijeli lanac obrade informacija mora funkcionirati kako treba. Ja nisam logoped nego obični inženjer, pa mi je bliskija takva terminologija. Ako bilo što u lancu obrade informacija zakaže, govor nije kako treba. Kod pragmaticnog poremećaja problem nije ulazna jedinica nego obrada informacije. Dijete čuje, razumije pojedinačne pojmove, ali ih ne može povezati i umrežiti na odgovarajući način.

    Nije to jednostavno objasniti. Puno toga o procesu obrade govora u mozgu mi ne znamo. Procese učenja često uzimamo zdravo za gotovo, a učenje govora nije jednostavan proces, iako se kod većine odvija spontano. Tek kad roditelji primijete da dijete ima teškoće, počne preispitivanje. Prošla sam to, ne s ovim poremećajem, ali s nekim drugim stvarima.

    Da ne odem u širinu, teško je tu biti pametan, jer da je lako, ne bi postojala cijela struka koja se time bavi. Iz roditeljskih cipela, potpuno je svejedno kako glasi dijagnoza ako dijete dobiva adekvatnu pomoć i terapiju i ako napreduje.

    Djecu koja imaju teškoće razumijevanja treba učiti sve ono što ostali pokupe usput... U Zagrebu se time bave Suvagovi radni terapeuti.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.02.2024. at 19:58

  43. #43
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Zaboravila sam napomenuti, kod djece s ovim tipom teškoća nužno je učiti ih društvenim vještinama, jer oni to ne usvajaju spontano.

    Ljudima koji nemaju tih smetnji to je ponekad teško zamisliti. Za usporedbu, ako dijete ima disleksiju, ne može povezivati slova u riječi iako zna svako slovo. Ako ima diskalkuliju, ima poteškoće s razumijevanjem matematičkih pojmova i odnosa. To je drugima često teško shvatiti. Dijete s pragmatičnim ima poteškoće u prepoznavanju neverbalne komunikacije, pa ga treba poučavati i uvježbavati u tom smjeru. Ne znam kako bih to opisala.

  44. #44
    littlemom avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2024
    Postovi
    48

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Zaboravila sam napomenuti, kod djece s ovim tipom teškoća nužno je učiti ih društvenim vještinama, jer oni to ne usvajaju spontano.

    Ljudima koji nemaju tih smetnji to je ponekad teško zamisliti. Za usporedbu, ako dijete ima disleksiju, ne može povezivati slova u riječi iako zna svako slovo. Ako ima diskalkuliju, ima poteškoće s razumijevanjem matematičkih pojmova i odnosa. To je drugima često teško shvatiti. Dijete s pragmatičnim ima poteškoće u prepoznavanju neverbalne komunikacije, pa ga treba poučavati i uvježbavati u tom smjeru. Ne znam kako bih to opisala.
    Jako si to lijepo objasnila, skroz se može stvoriti slika. Mene kopka ova praksa kada kasne govornike ili kako već nazivaju djecu koja odstupaju u razvoju govora od prosjeka prema standardu koji već stoji u literaturi i provode ju logopedi ... u smislu da na vrijeme ne progovore, pa onda kasne dalje sa slaganjem rečenica, onda dolazi ona agaramatičnost u govoru, naravno na logo testovima padaju u razumijevanju jezika i najčešće završe s problemom artikulacije jednog ili više glasova.
    Ono što je također kod njih karakteristika je logo dijagnoza usporen razvoj govora, zatim kako rastu preoblikuju im u kašnjenje u razvoju govora i tamo negdje do pred polazak u školu preoblikuju u govorno-jezični poremećaj. Dalje je karakteristika uredan psihomotorni razvoj i zapravo do polaska u školu oni stanu uz bok djeci s urednim razvojem govora. S tim da su jednostavno imali svoj neki (sporiji, pa s naglim razvojnim skokovima) ritam razvoja govora.

    S obzirom da takvoj djeci ključan je neki dodatni ili intezivniji poticaj u razvoju govora, ne nužno logo terapija, zašto struka to uopće naziva poremećajem? Ispada da je svako odstupanje poremećaj?

  45. #45
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Pa i stručnjaci se ne slažu oko toga. Puno je tu nepoznanica, a i slični problemi mogu imati različite uzroke i treba im pristupiti na različite načine. Nije svejedno da li dijete ima neurološke smetnje kao moj stariji sin ili raste u okruženju bez dovoljno poticaja.

    Ima jedan stručni članak koji se bavi baš tom problematikom, postoji li uopće pragmatični jezični poremećaj. Kad uhvatim vremena, probat ću to naći.

    Ponavljam, nije bitno kako glasi dijagnoza imijenja li se ako dijete dobiva primjerenu terapiju i napreduje. A papire možeš kasnije jaaaako dobro iskoristiti za iP u školi ako zatreba. Ne mislim tu na povlastice, nego mogućnost da dijete iskoristi svij puni potencijal bez ograničenja, sve do kraja školovanja.

  46. #46
    littlemom avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2024
    Postovi
    48

    Početno

    Nisam znala za taj članak, ali sam jednom davno naišla na neko istraživanje kojim je dokazano kako logo terapija daje učinak u ispravljanju izgovora kod takve djece "kasnih govornika", ali ne i učinak u dijelu receptivnog govora - razumijevanja jezika.
    To bi značilo da se isto (receptivan govor) omogućuje poticajem u neposrednoj blizini djeteta (obitelj, društvo ...) i to je sasvim dovoljno.
    Opet zašto? Jer nije poremećaj, nego karakteristika.

    Dijagnoza je bitna jer kada ti je daju, barem u slučaju "kasnih govornika" teško ju napuštaju.
    Imam slučaj gdje je dijete postiglo uredan razvoj govora, a dijagnoza i dalje stoji zahvaljujući opet logo testovima koji su druga tema po pitanju relativnosti...
    Na taj način roditelji, koji prate tijek razvoja ostaju zbunjeni, krivo informirani, a nad djetetom se može time i dalje provoditi nešto što ga frustrira i umara jer mu to zapravo ne treba.

    Što je IP za nas neznalice ako može pojašnjenje?

  47. #47
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj littlemom prvotno napisa Vidi poruku
    Nisam znala za taj članak, ali sam jednom davno naišla na neko istraživanje kojim je dokazano kako logo terapija daje učinak u ispravljanju izgovora kod takve djece "kasnih govornika", ali ne i učinak u dijelu receptivnog govora - razumijevanja jezika.
    To bi značilo da se isto (receptivan govor) omogućuje poticajem u neposrednoj blizini djeteta (obitelj, društvo ...) i to je sasvim dovoljno.
    Opet zašto? Jer nije poremećaj, nego karakteristika.

    Dijagnoza je bitna jer kada ti je daju, barem u slučaju "kasnih govornika" teško ju napuštaju.
    Imam slučaj gdje je dijete postiglo uredan razvoj govora, a dijagnoza i dalje stoji zahvaljujući opet logo testovima koji su druga tema po pitanju relativnosti...
    Na taj način roditelji, koji prate tijek razvoja ostaju zbunjeni, krivo informirani, a nad djetetom se može time i dalje provoditi nešto što ga frustrira i umara jer mu to zapravo ne treba.

    Što je IP za nas neznalice ako može pojašnjenje?
    Hello,
    Iz ovih tvojih postova vidim da se svim silama boriš protiv toga da dijete dobije nekakvu dijagnozu. Iz iskustva - to ne valja. Imala sam takav osjećaj kad su mom sinu u Suvagu napisali drugu ili treću dijagnozu. Tamo imaš cijeli tim. Moj sin je osim logopeda imao neuropedijatra, fizijatra (jer mu je trebalo), ali sve je to imalo svrhu. To roditelj može sagledati tek kasnije.

    Moj savjet: To što pišeš ne umara dijete nego opterećuje tebe jer imaš dojam da s djetetom nešto nije u redu. Moraš to pregristi i razmisliti ŠTO JE NAJBOLJE ZA DIJETE. Bila sam u tim cipelama, a izlaz mi je pokazao prijatelj (logoped po struci) koji je rekao ovako: Pusti struku da piše i mijenja dijagnoze. To im je posao. Velika je vjerojatnost da će u tom procesu ponuditi nešto što će se pokazati dobrim. Najčešće je to terapija.

    Pojašnjenje: IP = individualizirani pristup u nastavi (opseg gradiva ostaje isti kao i za sve ostale učenike, za razliku od prilagođenog, gdje se nastavni program smanjuje prema mogućnostima djeteta). Daklem, individualizirani pristup znači da će učitelj dobiti upute: kod djeteta preferirati usmeno ispitivanje (ili pismeno, ovisno o teškoćama), omogućiti dulje vrijeme za pisane ispite, povećan font na ispitima i ostalim nastavnim materijalima, ne skidati ocjene zbog neurednosti uzrokovane lošom motorikom, prilagoditi nastavne materijale (da dijete ne treba prepisivati s ploče, nego mu učitelj pošalje ili uruči ppt), korištenje vlastitog osobnog računala na nastavi, korištenje asistenta u nastavi (moja djeca to nisu imala, jer nisu trebali, ali pišem jer nekima treba). Te upute piše logoped, ponekad psiholog, ovisno o potrebama. Ne bih sada kako se ishodi rješenje o IP, jer očito još niste došli do toga.

    Epilog: Moj kasni govornik bio je super odlikaš u osnovnoj školi, odlikaš u zahtjevnoj matematičkoj gimnaziji i eno ga na 4. godini FER-a. Ni danas ne govori puno. To je karakteristika. Aliiii ne bi on to uspio da nije cijelo školovanje imao individualizirani pristup (uključivši i fakultet - sve se to može organizirati i puno pomaže). Išlo tp bi ok, ali ne s ovako dobrim rezultatima. Bio bi vrlodobar da netko nije imao osjećaja da dijete može puno više kad bi mu se izašlo ususret. Da nije imao npr. produljeno vrijeme za ispit državne mature i posebne uvjete za polaganje engleskog (višestruko ponavljanje audio dijela, jer on ima dokazane teškoće u percepciji toga) ne bi to baš tak bilo. Bog te pitaj da li bi mogao upisati mioc i fer. Ako se ne varam (a stvarno mi se ne da više kopati po 15 godina starim nalazima) ovaj moj sin je imao dijagnozu F80.

    Drugi sin mi je imao dijagnozu teškoća čitanja (F81). On definitovno nije imao govorne teškoće, aliii on je ljevak i bilo mu je silno teško početno čitanje. I njega su papiri pratili od devete godine sve do nedavne prvostupničke diplome. Više ograničenja imao je zbog alergijske astme nego zbog ovoga. S obojicom smo se naradili u ranoj dobi (to mi je jasno tek sada, kad je sve prošlo - nije nam bilo teško, ali ali je uzelo puno vremena - nama ali i njima). Naime, logopeda dijete vidi 1x tjedno, a roditelji su s njim svaki dan. U školi učitelji nemaju uvijek vremena/kapaciteta/osjećaja posvetiti se baš tvom djetetu, pogotovo ako imaju još troje takvih u razredu.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.02.2024. at 07:56

  48. #48
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Evo članka koji sam spomenula: https://www.google.com/url?sa=t&rct=...P&opi=89978449

    Sjećam ga se jer je pisan u vrijeme dok su moji sinovi bili na početku osnovne škole i kad sam gutala literaturu o tome.

    Inače, bili su obični derani kao i svi ostali. Ni po čemu se nisu izdvajali, osim što su doma imali "roditeljski terorizam". Radili smo s njima sve što su logopedi i ostali stručnjaci savjetovali, tako da nam je vrijeme bilo 110% popunjeno. Što da kažem - isplatilo se. To je svrha logopedske terapije, da djeca prevladaju ili nauče kompenzirati svoje teškoće i da danas-sutra imaju 100% radnu sposobnost, da nemaju komplekse, da uživaju u onom što rade i životu općenito.

    Baš me briga što im i kako piše u papirima. Aliii da smo to pomeli pod tepih u vrijeme kad je trebalo naučiti osnovne vještine (govoriti, slušati, čitati, pisati, učiti...) oni se vjerojatno ne bi tako dobro uklopili. Nije se sve riješilo, ali dobar dio ipak jest.

    Ne ide to uvijek lagano i nisu sva djeca ista, nije svako okruženje isto, ali treba iskoristiti sve ponuđene savjete, razmotriti svaku dijagnozu i smjernice, iskoristiti svu moguću pomoć čak i ako na prvi pogled izgleda suvišno. Nešto će od toga upaliti. Naš školski sustav nije idealan ni za djecu bez smetnji, a pogotovo za djecu koja imaju teškoće, bez obzira zvalo se to poremećaj (što znači odstupanje od očekivanja) ili bilo kako drugačije. Sretno!
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.02.2024. at 08:06

  49. #49

  50. #50
    littlemom avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2024
    Postovi
    48

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Hello,
    Iz ovih tvojih postova vidim da se svim silama boriš protiv toga da dijete dobije nekakvu dijagnozu. Iz iskustva - to ne valja. Imala sam takav osjećaj kad su mom sinu u Suvagu napisali drugu ili treću dijagnozu. Tamo imaš cijeli tim. Moj sin je osim logopeda imao neuropedijatra, fizijatra (jer mu je trebalo), ali sve je to imalo svrhu. To roditelj može sagledati tek kasnije.

    Moj savjet: To što pišeš ne umara dijete nego opterećuje tebe jer imaš dojam da s djetetom nešto nije u redu. Moraš to pregristi i razmisliti ŠTO JE NAJBOLJE ZA DIJETE. Bila sam u tim cipelama, a izlaz mi je pokazao prijatelj (logoped po struci) koji je rekao ovako: Pusti struku da piše i mijenja dijagnoze. To im je posao. Velika je vjerojatnost da će u tom procesu ponuditi nešto što će se pokazati dobrim. Najčešće je to terapija.

    Pojašnjenje: IP = individualizirani pristup u nastavi (opseg gradiva ostaje isti kao i za sve ostale učenike, za razliku od prilagođenog, gdje se nastavni program smanjuje prema mogućnostima djeteta). Daklem, individualizirani pristup znači da će učitelj dobiti upute: kod djeteta preferirati usmeno ispitivanje (ili pismeno, ovisno o teškoćama), omogućiti dulje vrijeme za pisane ispite, povećan font na ispitima i ostalim nastavnim materijalima, ne skidati ocjene zbog neurednosti uzrokovane lošom motorikom, prilagoditi nastavne materijale (da dijete ne treba prepisivati s ploče, nego mu učitelj pošalje ili uruči ppt), korištenje vlastitog osobnog računala na nastavi, korištenje asistenta u nastavi (moja djeca to nisu imala, jer nisu trebali, ali pišem jer nekima treba). Te upute piše logoped, ponekad psiholog, ovisno o potrebama. Ne bih sada kako se ishodi rješenje o IP, jer očito još niste došli do toga.

    Epilog: Moj kasni govornik bio je super odlikaš u osnovnoj školi, odlikaš u zahtjevnoj matematičkoj gimnaziji i eno ga na 4. godini FER-a. Ni danas ne govori puno. To je karakteristika. Aliiii ne bi on to uspio da nije cijelo školovanje imao individualizirani pristup (uključivši i fakultet - sve se to može organizirati i puno pomaže). Išlo tp bi ok, ali ne s ovako dobrim rezultatima. Bio bi vrlodobar da netko nije imao osjećaja da dijete može puno više kad bi mu se izašlo ususret. Da nije imao npr. produljeno vrijeme za ispit državne mature i posebne uvjete za polaganje engleskog (višestruko ponavljanje audio dijela, jer on ima dokazane teškoće u percepciji toga) ne bi to baš tak bilo. Bog te pitaj da li bi mogao upisati mioc i fer. Ako se ne varam (a stvarno mi se ne da više kopati po 15 godina starim nalazima) ovaj moj sin je imao dijagnozu F80.

    Drugi sin mi je imao dijagnozu teškoća čitanja (F81). On definitovno nije imao govorne teškoće, aliii on je ljevak i bilo mu je silno teško početno čitanje. I njega su papiri pratili od devete godine sve do nedavne prvostupničke diplome. Više ograničenja imao je zbog alergijske astme nego zbog ovoga. S obojicom smo se naradili u ranoj dobi (to mi je jasno tek sada, kad je sve prošlo - nije nam bilo teško, ali ali je uzelo puno vremena - nama ali i njima). Naime, logopeda dijete vidi 1x tjedno, a roditelji su s njim svaki dan. U školi učitelji nemaju uvijek vremena/kapaciteta/osjećaja posvetiti se baš tvom djetetu, pogotovo ako imaju još troje takvih u razredu.
    Prihvaćam da se možda nisam najkonkretnije izrazila pa se stvara takav dojam. Nije stvar u tome, naš naprotiv. Ja sam uvijek za prihvaćanje dijagnoza svih vrsta, ali samo ako su zaista potrebne. Jer od istih se kreće, prema istima se radi i djeluje i iste nam daju sliku u budućnosti. Bez istih možemo samo lutati, ne raditi dobro ili ne raditi uopće što nikako ne bi trebala biti opcija svakom odgovornom roditelju. Dijagnoza je ime i prezime koje nam treba, ako nam treba i kada i koliko nam treba. Polazište.
    Tome u prilog govori i početak moje priče: zdrav dvogodišnjak uglavnom šuti, s povremenim tantrumima. Ne želi ponavljati pjesmice. Ne pokazuje interes za njih. Ne želi ponavljati riječi. Krenuo mi se obraćati sa: mama samo nekoliko puta i to naglo prestao. Gestikulacijom želi mahati, ali to je sve. Odaziva se na ime, ima kontakt očima, ima združenu pažnju, pokazuje emocije i reakciju na tuđe emocije, ali nema vebalizacije skoro pa ničega.
    U vrtić još ne ide. Po razvojnim miljokazima govor odstupa od standarda. U okolini nema vršnjaka za usporedbu, odlučim ga odvesti u Suvag polikliniku na pregled.

    Tamo smo obavili psihologa. Psihomotorni razvoj uredan, ali se uočava problem s govorom jer bi trebao s dvije godine sklapati kratke rečenice, a on ne razumije niti jednostavne verbalne naloge. Jednostavno na verbalne elemente kao da ne reagira. Uputa logopedu.
    Logoped obavlja procjenu i koristi Nova Reynell test. Rezultat ispod prosjeka za dob i potrebno je poticati ga - najbolje čak vrtić. Vrtić svakako je bio u planu i mimo ovog problema i s nepune 3 godine kreće u vrtić.

    S njim se svakodnevno u obitelji intenzivno radilo na govoru, komunikaciji...svemu verbalnom i gestikulativnom.

    Odlazi se ponovno u Suvag na kontrolu kada je imao 4 godine. Pisholog nije bio potreban (riječ psihologa) nego samo opet logoped.
    Ponovno se radi Nova Reynell i ponovno je ispod prosjeka, a što je i očito u svakodnevnom životu.

    Ponovno se radi u obitelji s njim intenzivno, uključuje se i defektolog privatno (edukacijski rehabilitator) koji utječe na poticanje simboličke igre koju dijete nije imalo razvijeno, a uz to pomaže se na taj način i za govor. Vrtić se nastavlja i to redovno odlaženje u vrtić cijelo vrijeme radi socijalizacije i koja opet kao takva potiče i govor...

    Najednom - razvojni skok koji je svima bio (ugodan) šok!

    Dijete komunicira najnormalnije, kao druga osoba, s vidljivim problemom u artikulaciji glasova R i L (LJ) i ponekom zamjenom roda (Lana mi je to dao) ...

    Dijete se kasnije samoinicijativno javlja za nastup u vrtiću, recitira pred publikom uz bok urednim govornicima, razumije ga se dok priča, prepričava u dugim rečenicama, primjećuje se književno izražavanje na čudo mnogih (npr. nema Šta je to, nego - Što je to i sl.), pokazuje još veći fond riječi, počinje se služiti metaforama...čak pomalo i lirski npr. "O, mama probudila si se, vidi prozor, priroda te zove"...

    Defektolog uočava također da više nije potreban, ali na opće iznenađenje: dijete je toliko razvilo igru da je pokazao sjajnu maštovitost (težilo se tek osnovama primjene simboličke igre, ništa drugo).

    Nakon svega toga, dijete nastavlja ići privatno logopedu za ispravak glasova L i R.

    Dijete danas ima 6 godina. Na logo dijagnoze (usporen razvoj govora, kašnjenje u razvoju govora, govorni poremećaj) svi smo već bili zaboravili.
    I sad, kako je prijedlog upis u školu koji može i ne mora biti ove godine, kao roditelji želimo provesti testiranje čisto da imamo i logo nalaz s najnovijim stanjem pa ako bude trebalo. Radi se nažalost TROG 2 test, nije Nova Reynell, ali je sličan. Dijete sve uočava potpuno točno i nakon nekih pola sata testiranja odbija nastaviti...
    Kasnije se predlaže PredČip test. Taj dan dijete odradi PredČip i rezultat sjajan. Nalaz pisanim putem još se čeka...
    S Trogom moramo nekom drugom prilikom, na prijedlog logopedice.

    Ovo je samo neki okvir našeg procesa s govorom.
    Između svakog događaja postoji još niz procjena privatnih logopeda, terapija pokušaja s privatnim logopedima (užasno ih je teško naći, a gotovo da i nema vrednovanja kakav je tko - nemaš izbora pa je svaki logoped dobar logoped)...
    Između svega je sto nijansi i naših roditeljskih strahova i onda stručnih testiranja tipa da nije autizam, da nije ovo da nije ono ... mislim da to svi prođu, da se ne zadržavam na tome jer nije ništa od toga bilo.

    Vezano za ono umaranje i opterećivanje: mene ne može opteretiti jer sam po prirodi analitičar, tako da je meni sve to izazov. Vebalizam mi je i dio moje strasti tako da s ogromnom ljubavlju pristupam svemu, a kako neću uz to kada je još u pitanju moje dijete...Brinulo je koliko je trebalo brinuti.
    Moje dijete jeste bilo jako opterećeno svim spomenutim nijansama koje sam spomenula. Jer su testiranja i te procjene mentalni napor kojem je bio pojačano izložen. Jer nije uvijek baš raspoložen za moj rad s njim, a moralo se odrađivati...jer je promjena svih tih logopeda za njega značila napor od sat vremena ili koliko je već bilo da mora sjediti s tom osobom i raditi što ta osoba kaže i kako kaže da treba. Stvorio je bio otpor prema samom činu sjedenja i buljenja u logo slike i pokazivanja ili govorenja što misli da je točno.

    Da s djetetom nešto nije u redu- tu smo domah sumnju riješili na početku odlaskom u Suvag.
    Ostaje onda da s djetetovim govorom jeste sve u redu osim izgovora. Tu je jedino ostala pažnja... Bilo u redu nije, ali je na kraju u redu.

    Jako mi je drago pročitati tijek svojih sinova, svaka čast i tebi kao roditelju jer zasluga je prvenstveno tvoja, velika!

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •