Povuceno dijete bez prijatelja

[Dancy2203]

Lijep pozdrav svima. Evo ovako da iznesem situaciju. Ispricavam se odmah ako bude duzi tekst, ali da vam pokusam sto bolje objasniti moram tako. Imam dvoje djece i u po meni savrsenom braku sam. Prije 2 godine smo se preselili iz jednog mjesta u drugo i tu je poceo problem sa kceri. Naime u mjestu gdje smo prije zivjeli je odrasla, zivjeli smo 8 godina tamo. Imala je prijatelje i u skoli i izvan skole i bila je jako drustveno dijete, vesela i razigrana djevojcica koja se nije sramila nikoga i nicega. Kada smo se preselili ona se pocela povlaciti jako u sebe. Znaci promjenila je skolu, nova sredina, nepoznati ljudi. Kada je ovdje krenula u skolu jos je nekako i funkcioniralo sve sprijateljila se sa par curica iz skole i bilo je ok. Ali te cure su godinu dana starije od nje i (posto je ovdje samo podrucna skola od 1-4 razreda) krenule u 5-i razred osle u maticnu skolu, a ona je jos ovdje i gubi kontakt s njima. Sada nema uopce vise prijatelja, povukla se skroz u sebe, sada vec toliko da jako jako malo komunicira cak i s nama ukucanima. Ne znam kako da joj pomognem da se opusti i sprijatelji se. Znaci svi moji pokusaji razgovora da se mora opustiti, a ne bjezati od druge djece ne vrijede. Molim vas da mi dati savjet sta bih mogla uciniti da se ina malo opusti. Psiholog mi je bas zadnja opcije ukoliko joj ja ne uspijem pomoci

[Peterlin]

Žao mi je što ovo prolazite, ali nije neočekivano.

Ima tu više faktora: selidba, nova sredina, razlika u dobi, korona...vjerojatno od svega pomalo....

Osim toga, jako ovisi o sastavu razreda. Ako su te djevojke već grupa od ranije, bilo tko će se teško uklopiti. Nema veze, možda je tako i bolje.

Što učiniti? Nije lako u doba korone, ali ako ima bilo kakvih slobodnih ili izvannastavnih aktivnosti, to bi moglo pomoći. Tamo su djeca iz raznih razreda, pa će biti više prilika za upoznavanje osoba koje nisu umrežene u razredni klan. Prijedlog : u školi bilo kakve slobodnoe
aktivnosti u kojima sudjeluju učenici iz više razreda i generacija, osim toga glazbena škola, razni sportovi, strani jezici, likovne radionice (kod nas to postoji u gradskoj knjižnici).

Sve će biti u redu. Moji sinovi, naročito mlađi koji je imao hrpu nasilnika u razredu, doslovno su procvjetali u glazbenoj školi i na atletici.

[Peterlin]

Psiholog ne bi trebao biti zadnja opcija ako se radi o školskom stručnom timu. Poučena sam iskustvom svog mlađeg sina. Školski psiholog i razrednik obično znaju ako u razredu ima nasilja. Cure znaju biti nezgodne ako nekoga namjerno isključuju i potiču druge na to. Razrednica mog starijeg sina to je rješavala odmah, a kod mlađega se nije rješavalo nikako.

Provjeri da tvoje dijete nije predmet tako nečega. Ali rješenje je da nađe društvo izvan okvira razreda, kako sam već opisala.

[Dancy2203]

Problem je takoder sto smo na selu, jedino na sto ju mogu upisati je nogomet koji ona voli, sin trenira, ali njoj je problem sto je mjesana skupina cure i decki pa ona ne zeli sa deckima trenirati. Ne znam kako da postupim vise. Dali da ju upisem pa da ide iako ne zeli pa barem malo da se uklopi ili da idem po njenoj volji i da ju ne upisujem uopce. Evo jos nekih situacija njene povucenosti: odemo na igraliste i ako ima djece, pogotovo deckiju ona ce sjediti pored mene sve dok oni ne odu, dok se sin ode igrati bez problema cak i sa djecom koju ne zna, on zove sestru da se dode igrati ali eto ona nece. Drugi primjer: u skoli je jako povucena i tiha, uciteljica se zalila vec vise puta i svaki put sam ju zamolila ako bi mogao skolski psiholog poraditi malo na tome jer ja vec ne znam sta napraviti, ali ona ne obavjesti uopce psihologa, jer sam otisla na svoju ruku kod njega i rekao je da ga uciteljica nije zvala. Jos mi je veci problem od svega sto ne razgovara samnom ni sa suprugom o tome sto ju muci svojevoljno. Nego moramo cupati rijeci iz nje pa prije nego sto ista kaze pocne plakati i onda kaze da zeli imati prijatelje, ali nema nikoga.

[Dancy2203]

I eto uciteljica je takva da se ne trudi uopce pomoci oko toga. Zna kakva je situacija jer sam joj vec rekla da je iskljucena iz razreda, da ju djeca ne prihvacaju niti im se ona usudi prici, ali ona kaze nije na njoj da ona djeci govori da ju prihvate i da se druze s njom. Pokusavali smo joj kupovati koje kakve modne dodatke koji su sada ajmo tako reci in. U skoli su sve cure fan uqi q. Ako ste culi za nju. Novaca i novaca smo dali i nakupovali joj majica od te uqi q, ali i dalje je ona ne primjetna. Ne znam vise sta bih napravila.

[jelena.O]

Pa ako su te cure otišle u veliku školu,nije valjda jedina u tom 1-4 razreda,uostalom ima i mlađe doma,s i cure nisu po cijeli dan izvan vašeg malog sela.

[Dancy2203]

Mislim da niste shvatili. Naravno da nije jedina curica u razredu. Ali one se znaju sve vec od prije, isle zajedno u vrtic, zajedno odrasle pa je moja vise kao izolirana. Nisam primjetila bilo koji oblik nasilja, ali eto one su u toj svojoj grupici, a ona tako povucena ostaje sa strane. Sto se tice djece van skole ugl je isto kao i u skoli, znaci imaju vec svoje drustvo a moja sramezljiva ne zna kako da se uklopi i pride im uopce. Lakse joj se zatvoriti u sobu i gledati mobitel. Ja dajem sve od sebe, vodim ih cesto na igraliste medu djecu, kao sto sam napisala sin trenira nogomet, pa i mi idemo s njim gledamo treninge, ali ona ostaje postrani dok djeca ne odu onda se ona oslobodi. Cesto idemo na izlete, kada god je suprug slobodan gledamo da odemo ili do grada ili bilo gdje sa djecom da bi joj bilo lakse. Izrazila mi je cak zelju da bi voljela da se vratimo u mjesto gdje smo prije zivjeli. Ali ne znam ni sama kako da joj objasnim da je to ne moguce. Tamo smo bili podstanari i nakon dugih 8 godina uspjeli smo kupiti svoju kucu ovdje gdje smo sada.

[casa]

Pa ali često petašice više ne žele imati posla s četvrtašicom, pogotovo kad krenu u matičnu školu pa im se otvore vidici. I u područnim školama se često djeca broje na prste pa je mogućnost odabira društva itekako sužena. Pedagog obično dolazi u području školu na sat tjedno. A ona je nova, prošle godine se svrstala uz starije i sad joj je uistinu teško.
Ja bih privatno potražila psihologa, a ne kupovala majice. Povučenosti često ne prolazi sama od sebe.

[casa]

I je li u kombiniranom odjeljenju? Ako je, učiteljica vjerojatno stvarno nema kad misliti o njihovim međusobnim odnosima osim ako nije izvanredna.

[Dancy2203]

I je li u kombiniranom odjeljenju? Ako je, učiteljica vjerojatno stvarno nema kad misliti o njihovim međusobnim odnosima osim ako nije izvanredna.

Da, kombiniran je razred 3.-4. su zajedno. Ima ih 12 ukupno u razredu pa nije bas ne moguce popratiti cijelu tu sitiaciju. U stvari od samog pocetka nije poduzela nista da bi ju djeca bolje prihvatila. Mislila sam da ce joj djeca prici sama kada vide da ima nesto sto je trenutno medu djecom fora. Ne znam ni sama sta i kako dalje, svi me savjetuju razgovarat s njom vise da se oslobodi, ali to ne pomaze jer cim pokrenem tu temu odmah place.

[Mima]

Jesu li baš sve djevojčice iz razreda udružene u jednu homogenu grupu, ili možda ipak ima koja da nije u toj grupi i da se izdvaja? Možda da uputiš kćer da malo snimi situaciju, pa da se pokuša približiti nekoj djevojčici ili djevojčicama koje su pomalo "sa strane". Ima li koja djevojčica iz škole koja živi blizu vas, pa da na osnovi susjedstva pokuša ostvariti nekakav bliskiji kontakt? Možda poznajete neke roditelje? Ako se barem s nekom djevojčicom uspjela donekle približiti mogli biste ju pozvati na igranje, još bolje ako ih ima više.

[Dancy2203]

Jesu li baš sve djevojčice iz razreda udružene u jednu homogenu grupu, ili možda ipak ima koja da nije u toj grupi i da se izdvaja? Možda da uputiš kćer da malo snimi situaciju, pa da se pokuša približiti nekoj djevojčici ili djevojčicama koje su pomalo "sa strane". Ima li koja djevojčica iz škole koja živi blizu vas, pa da na osnovi susjedstva pokuša ostvariti nekakav bliskiji kontakt? Možda poznajete neke roditelje? Ako se barem s nekom djevojčicom uspjela donekle približiti mogli biste ju pozvati na igranje, još bolje ako ih ima više.

U tom razedu je 6 curica. Njih 5 su bas u toj grupi dok ona kao 6-ta je posebno. Susjeda koja zivi odmah pored nas ima sina koji ide s mojom kcerkom u razred i ima djevojcicu koja ide u 6-ti razred. Ja sam bas u dobrim odnosima sa susjedom, odmah smo pri doseljenju postali kucni prijatelji, ali eto ta djevojcica je malo starija i jednostavno joj se moje dijete ne uklapa u drustvo, iako sam pokusala vec puno puta pricati s njom da nekad pozove moju da odu prosetati, da odu na igraliste, rolati se sta god samo da bi se moja opustila, ali sve moje molbe i razgovori nisu urodili plodom.

[Mima]

A te cure iz razreda, da li one nju baš odbacuju, isključuju, ili se naprosto nisu sprijateljile s njom? Bi li imalo smisla da pozove neku od njih, ili sve, kad ih već nema puno, k sebi na druženje? Poznaješ li ti možda mame od nekih od tih djevojčica, pa da pozoveš neku mamu i djevojčicu 'na kavu'?

[jelena.O]

Ajde ti dogovoru s tom nakon susjedom da skupa primere na potok,šetnju,bagminton....
A zašto se oba meni dlomoska s malim susjedom? Eto imam slučajno primjer iz prošlosti baš takvi

[tanja_b]

Lijep pozdrav svima. Evo ovako da iznesem situaciju. Ispricavam se odmah ako bude duzi tekst, ali da vam pokusam sto bolje objasniti moram tako. Imam dvoje djece i u po meni savrsenom braku sam. Prije 2 godine smo se preselili iz jednog mjesta u drugo i tu je poceo problem sa kceri. Naime u mjestu gdje smo prije zivjeli je odrasla, zivjeli smo 8 godina tamo. Imala je prijatelje i u skoli i izvan skole i bila je jako drustveno dijete, vesela i razigrana djevojcica koja se nije sramila nikoga i nicega. Kada smo se preselili ona se pocela povlaciti jako u sebe. Znaci promjenila je skolu, nova sredina, nepoznati ljudi. Kada je ovdje krenula u skolu jos je nekako i funkcioniralo sve sprijateljila se sa par curica iz skole i bilo je ok. Ali te cure su godinu dana starije od nje i (posto je ovdje samo podrucna skola od 1-4 razreda) krenule u 5-i razred osle u maticnu skolu, a ona je jos ovdje i gubi kontakt s njima. Sada nema uopce vise prijatelja, povukla se skroz u sebe, sada vec toliko da jako jako malo komunicira cak i s nama ukucanima. Ne znam kako da joj pomognem da se opusti i sprijatelji se. Znaci svi moji pokusaji razgovora da se mora opustiti, a ne bjezati od druge djece ne vrijede. Molim vas da mi dati savjet sta bih mogla uciniti da se ina malo opusti. Psiholog mi je bas zadnja opcije ukoliko joj ja ne uspijem pomoci

Moram priznati da potpuno razumijem tvoju djevojčicu.
Selidba je već sama po sebi bila velika promjena u njezinom životu, naročito ako ste - ako sam dobro shvatila - preselili iz veće sredine u manju. Društvo koje si je uspjela stvoriti nakon godinu dana se raspalo. Nije čudo da se sad osjeća izgubljeno.
U maloj sredini je puno teže uklopiti se u već postojeću skupinu. A jasno mi je da ni izvanškolske aktivnosti tu ne igraju nikakvu ulogu jer jednostavno nema tolikog izbora (a da i ima - opet su ista djeca u pitanju koja joj dolaze u kombinaciju).
Imam dojam da vam učiteljica baš neće biti od pomoći po pitanju zbližavanja s djecom u školi.
Na tvom mjestu ja bih je ohrabrivala da izgura još ovu školsku godinu do 5. razreda kad će i ona krenuti u matičnu školu, otvorit će joj se nove mogućnosti i tamo će lakše naći društvo. Manje je vjerojatno da će se ponovo zbližiti s društvom od prošle godine, ali vjerojatno će naći droštvo svojih vršnjaka. Do tada, samo polako - ako uspije ostvariti kontakt s nekim u blizini - super, ali ako ne, ja je ne bih prisiljavala na druženje.

[jelena.O]

Djeca uvijek nađu neki put ako to žele.

[Mima]

Ja moram reći da je meni malo čudno što je dijete koje je bilo normalno socijalizirano i imalo društvo odjednom tako sramežljivo i nesnalažljivo u druženju. Jest selidba velika promjena, a sredina je mala, ali svejedno, pa i tim djevojčicama koje su oduvijek skupa bi ona trebala biti zanimljiva kao netko novi i nepoznat u razredu, tako da mi je neobično da ne pokazuju nikakav interes za nju. Zato se i pitam ima li tu možda i kakvog namjernog isključivanja i bullyinga. Tako da psiholog uopće ne bi bio loša ideja. Učiteljica je stvarno bezveze, to jest njen posao da radi na tome da se dijete uklopi, i ne vidim da bi bio neki veliki trud popričati s pet djevojčica i sugerirati im da tvoju uključe u druženje i da je ne ignoriraju.

[Dancy2203]

A te cure iz razreda, da li one nju baš odbacuju, isključuju, ili se naprosto nisu sprijateljile s njom? Bi li imalo smisla da pozove neku od njih, ili sve, kad ih već nema puno, k sebi na druženje? Poznaješ li ti možda mame od nekih od tih djevojčica, pa da pozoveš neku mamu i djevojčicu 'na kavu'?

Ja te mame znam eto samo sa roditeljskog. Nisam ni sa jednom bas nesto, samo na "bok-bok". Jednostavno ju te cure nisu ni pitale nikada da im se pridruzi u razgovor, igru ili bilo sta. Pokusali smo sa pozivom kod nas kada je maloj bio rodendan pa se iz razreda ni jedna cura nije pojavila. Doslo je par deckiju, ali opet oni su igrali nogomet, a ona je bila sa sestricnama.

[Dancy2203]

Ajde ti dogovoru s tom nakon susjedom da skupa primere na potok,šetnju,bagminton....
A zašto se oba meni dlomoska s malim susjedom? Eto imam slučajno primjer iz prošlosti baš takvi

Nisam napisala da idemo skoro svaki dan sa susjedom u setnje kod kanala, pa do jezera, ali ona ugl ide bez svoje djece iako sam joj vec vise puta objasnila da mi je cilj sprijateljiti moju i njenu kcer.

[Dancy2203]

Moram priznati da potpuno razumijem tvoju djevojčicu.
Selidba je već sama po sebi bila velika promjena u njezinom životu, naročito ako ste - ako sam dobro shvatila - preselili iz veće sredine u manju. Društvo koje si je uspjela stvoriti nakon godinu dana se raspalo. Nije čudo da se sad osjeća izgubljeno.
U maloj sredini je puno teže uklopiti se u već postojeću skupinu. A jasno mi je da ni izvanškolske aktivnosti tu ne igraju nikakvu ulogu jer jednostavno nema tolikog izbora (a da i ima - opet su ista djeca u pitanju koja joj dolaze u kombinaciju).
Imam dojam da vam učiteljica baš neće biti od pomoći po pitanju zbližavanja s djecom u školi.
Na tvom mjestu ja bih je ohrabrivala da izgura još ovu školsku godinu do 5. razreda kad će i ona krenuti u matičnu školu, otvorit će joj se nove mogućnosti i tamo će lakše naći društvo. Manje je vjerojatno da će se ponovo zbližiti s društvom od prošle godine, ali vjerojatno će naći droštvo svojih vršnjaka. Do tada, samo polako - ako uspije ostvariti kontakt s nekim u blizini - super, ali ako ne, ja je ne bih prisiljavala na druženje.

Tocno ste shvatili sta govorim. Djeluje bas izgubljeno, zamisljeno i tuzno. Mozda ju ne bih trebala toliko forsirati ali boli me kada ju takvu gledam. A suprug je takoder rekao da se strpimo jos malo, sada u 9.mj ona prekati u maticnu skolu i on takoder smatra da ce joj tamo biti lakse jer ce onda biti u vecem razredu gdje nece biti samo djeca iz naseg sela nego se kombiniraju razredi sa drugim selima. Imat ce veci izbor izvannastavnih aktivnosti u koje ce se moci ukljuciti npr dok ceka autobus za kuci.

[Dancy2203]

Ja moram reći da je meni malo čudno što je dijete koje je bilo normalno socijalizirano i imalo društvo odjednom tako sramežljivo i nesnalažljivo u druženju. Jest selidba velika promjena, a sredina je mala, ali svejedno, pa i tim djevojčicama koje su oduvijek skupa bi ona trebala biti zanimljiva kao netko novi i nepoznat u razredu, tako da mi je neobično da ne pokazuju nikakav interes za nju. Zato se i pitam ima li tu možda i kakvog namjernog isključivanja i bullyinga. Tako da psiholog uopće ne bi bio loša ideja. Učiteljica je stvarno bezveze, to jest njen posao da radi na tome da se dijete uklopi, i ne vidim da bi bio neki veliki trud popričati s pet djevojčica i sugerirati im da tvoju uključe u druženje i da je ne ignoriraju.

Mislim da bullying nije u pitanju jer sam vec bezbroj puta pricala s njom o tome i pitala dali joj se netko smije, dali ju netko vrijeda ili nedaj Bože udara. Ali kaze da nisu nikada joj tako nesto napravili, nego jednostavno je odbacena od njih. I sto se tice toga ona je uvijek bila sramezljiva i povucena, ali nikada ovoliko. A i jednostavno je tamo od malena bila u istoj sredini i odrastala sa tom djecom i naravno da su se stalno druzili. Ja sam svjesna da se njoj od samog pocetka nije svidjela ideja o selidbi i pripremali smo djecu dosta dugo na to da cemo se preseliti, ukljuceni su bili i u trazenje kuce za kupnju i uredivanje, pa ne znam kako se bas toliko odjednom povukla

[jelena.O]

A zašto ona ne ide s svojim klincima ?

[casa]

Pa,zato što njena cura ide u šesti i ima svoj život. Ne ide u svakodnevne šetnje s mamom. Živim u selu s matičnom školom i povremeno sam na zamjeni u istoj. I djeca koja su se tako povukla u područnoj, vrlo rijetko u matičnoj nađu svoju nišu jer ni u matičnoj nisu ogromni izbori društva. I iz iskustva nastavnika, većina djece koja se tako usmjerila u sebe u doba online škole, nisu dobro. Sama sam se iz velikog grada preselila na selo kad mi je prvi sin išao u drugi razred i učiteljica u kombinaciji ne stiže. Stvarno ne stiže. Mislim da bi bilo korisno da se javi tkogod kao ja s iskustvom rada u kombinaciji da vidimo što misli o tome je li učiteljica odlučila ne pomoći ili jednostavno ne zna u tim okolnostima bolje. Ponovite ću da bih ja svoje dijete odvela psihologu prije prvog Maja.

[casa]

I ne može škoditi da ode s nekim razgovarati. Ako postoji problem, taj netko joj treba pomoći da nađe alate socijalizacije prije početka sljedeće školske godine.. i ne zovi mame s namjerom da se djeca sprijatelje, meni se iz mog i okolnih sela čini da to u manjim sredinama jednostavno ne funkcionira.

[Marija]

Moja najstarija kći našla se u donekle sličnoj situaciji; mi smo se preselili iz podstanarstva u novi kvart, kad smo shvatili da su nam nekretnine u blizini stare škole puno skuplje i nedostupnije. Ona je krenula u 3. razred kad smo se preselili; kao i tvoja kći, postala je zatvorenija nego prije i nikad se nije potpuno uklopila u razred. Nitko je nikad nije gnjavio, ali ona nije bila karakter koji bi se pokušavao i uspio jače nametnuti i bolje uklopiti, a istovremeno je novi razred bio dosta homogen i nekako zatvoren.
Zato je u glazbenoj imala odličnu ekipu, dvije dobre prijateljice iz stare škole. S roditeljima najbolje prijateljice iz vrtića i stare škole još smo se ranije sprijateljili i dosta smo se često družili vikendima.
Mislim da je pomoglo što smo se viđali s prijateljima;
da li bi vam bio problem povremeno otputovati u staro mjesto i organizirati povremeno neko druženje sa starim prijateljima ili dogovoriti da neka prijateljica iz starog društva ostane prespavati preko vikenda?

Isto ne bih forsirala uklapanje u razred ako ne ide, složila bih se s tanjom_b: ova šk. godina ne traje još dugo, a slijedeće godine neće doći u već formiranu skupinu, pa će se vjerojatno lakše uklopiti. I razgovarala bih s psihologom ako je dijete stalno tužno.

Moja kći je i u srednjoj i na faksu našla društvo, a i održala je stara prijateljstva iz vrtića i prva dva razreda osnovne. Nije posebno ekstrovertirana osoba, ali sad nema nikakvih problema s usamljenošću.

[Marija]

Da, korona i online nastava su jako otežali život djeci koja su zatvorenija. Znaš li koliko u matičnoj školi ima djece?

[Dancy2203]

Moja najstarija kći našla se u donekle sličnoj situaciji; mi smo se preselili iz podstanarstva u novi kvart, kad smo shvatili da su nam nekretnine u blizini stare škole puno skuplje i nedostupnije. Ona je krenula u 3. razred kad smo se preselili; kao i tvoja kći, postala je zatvorenija nego prije i nikad se nije potpuno uklopila u razred. Nitko je nikad nije gnjavio, ali ona nije bila karakter koji bi se pokušavao i uspio jače nametnuti i bolje uklopiti, a istovremeno je novi razred bio dosta homogen i nekako zatvoren.
Zato je u glazbenoj imala odličnu ekipu, dvije dobre prijateljice iz stare škole. S roditeljima najbolje prijateljice iz vrtića i stare škole još smo se ranije sprijateljili i dosta smo se često družili vikendima.
Mislim da je pomoglo što smo se viđali s prijateljima;
da li bi vam bio problem povremeno otputovati u staro mjesto i organizirati povremeno neko druženje sa starim prijateljima ili dogovoriti da neka prijateljica iz starog društva ostane prespavati preko vikenda?

Isto ne bih forsirala uklapanje u razred ako ne ide, složila bih se s tanjom_b: ova šk. godina ne traje još dugo, a slijedeće godine neće doći u već formiranu skupinu, pa će se vjerojatno lakše uklopiti. I razgovarala bih s psihologom ako je dijete stalno tužno.

Moja kći je i u srednjoj i na faksu našla društvo, a i održala je stara prijateljstva iz vrtića i prva dva razreda osnovne. Nije posebno ekstrovertirana osoba, ali sad nema nikakvih problema s usamljenošću.

Naravno nije problem otici u mjesto gdje smo prije zivjeli. Odemo kada god smo u mogucnosti jer nije bas blizu, cak su i ostale u kontaktu. Cuju se cesto preko videopoziva. Dodu i oni isto tako kada su u mogucnosti no to je dosta rijetko.

[Dancy2203]

Da, korona i online nastava su jako otežali život djeci koja su zatvorenija. Znaš li koliko u matičnoj školi ima djece?

Ne znam koliko ih ima tocno. Ali znam da ih ima puno vise nego ovdje, jer u maticnu skolu od 5-og razreda idu djeca iz 4 razlicita sela i plus to mjesto s maticnom skolom. Onda ce ih biti vec puno vise iz razreda i nekako se nadam da ce se bolje uklopiti onda kada bude vidala i cure s kojima se druzila ovdje u skoli, a i mozda ju prihvati netko iz drugog sela. Ovdje ih je stvarno malo. Kod kcerke u razredu ih je 12, a kod sina koji je drugi razred ih je 9. On se lakse uklopio jer od prvog razreda je ovdje i sprijateljio se lako sa svima. Cak i kada je krenuo u drugi razred i dosli im prvasici u razred sa svima se sprijateljio. Zato je ipak jos u meni neka nada da bi se sve moglo promjeniti kada ode u maticnu skolu. Moguce da je i korona u svemu tome odigrala ulogu. Naime krenuli su ovdje u skolu pa je prvo bio strajk, pa onda online nastava. Sve se to previse oduzilo.

[jelena.O]

Pa susjeda ima i mlađe dijete,ne trebaju to biti svakodnevne šetnje ,povremeni svi skupa malo džir,pa će i mlađi naći svoj zajednički interes.vidim mlađe dijete ne spominješ m
ni u šetnji ni u čemu,vjerujem da mlađe nema svoj život ,mada vjerujem da nema ni dijete u 6 razredu,i da se tu može još štošta izvući.

[Lili75]

Jelena.o, to zaista nema smisla.
Forsirat susjedu da u setnje vodi svoju djecu koja imaju svoju ekipu i mozda nisu uopce zainteresirani.
Djeca sama sebi traze drustvo.

Ja mislim.da casa uopce ne govori lose, dapace. Ona je jedina od nas prosla skoro isto iskustvo selidbe u selo, djeca su joj isla u takve manje podrucne pa maticne skole.

Psiholog je zapravo jedino dugorocno rjesenje koje bi curici pomoglo da se nauci nekim vjestinama, kako se nositi u odredjenim situacijama jer je ocito sama po sebi povuceno dijete.
Ne vidim nijedan razlog da joj se se ne pomogne. Kada nas boli zub, idemo zubaru, tako i ovo.

Ako se bojis stigme Dancy, ne moras nikome o tome ni pricati u selu. Ne znam zasto ti je ta ideja toliko odbojna, ali tako bi najvise pomogla djetetu.

[Dancy2203]

Pa susjeda ima i mlađe dijete,ne trebaju to biti svakodnevne šetnje ,povremeni svi skupa malo džir,pa će i mlađi naći svoj zajednički interes.vidim mlađe dijete ne spominješ m
ni u šetnji ni u čemu,vjerujem da mlađe nema svoj život ,mada vjerujem da nema ni dijete u 6 razredu,i da se tu može još štošta izvući.

Napisala sam vec da mi se sin uklopio savrseno. Sprijateljio se sa cijelim razredom i nije mu uopce problem igrati se s nepoznatom djecom. Sto se susjedine djece tice ima dina koji ide s mojom kcerkom u razred. On je mozda jednom bio s nama kada smo isli u setnju i to je na pola puta zvao svog tatu da dode po njega jer nije mogao vise hodati, njemu je draze sjesti igrati igrice nego boraviti na zraku. Njena kcerka krene ponekad s nama u setnju iako je to rijetkost, ali cim sretne svoje prijateljice ode svojim putem. Moji nastavljaju setati, smisle si zabavu dok setamo, malo trckaraju, sale se i zezaju. Pokusavam im uvijek ispuniti dan da nije bas toliko tuzna. Suprug radi pa je ugl malo vremena kuci, ali i on svaki dan poslije posla smisli nesto sta bi radili svi zajedno da se zabavimo. Pa i kroz igru i zezanje pokusavamo s njom o tome pricati i ona odmah kao da se povuce i rastuzi.

[Dancy2203]

Jelena.o, to zaista nema smisla.
Forsirat susjedu da u setnje vodi svoju djecu koja imaju svoju ekipu i mozda nisu uopce zainteresirani.
Djeca sama sebi traze drustvo.

Ja mislim.da casa uopce ne govori lose, dapace. Ona je jedina od nas prosla skoro isto iskustvo selidbe u selo, djeca su joj isla u takve manje podrucne pa maticne skole.

Psiholog je zapravo jedino dugorocno rjesenje koje bi curici pomoglo da se nauci nekim vjestinama, kako se nositi u odredjenim situacijama jer je ocito sama po sebi povuceno dijete.
Ne vidim nijedan razlog da joj se se ne pomogne. Kada nas boli zub, idemo zubaru, tako i ovo.

Ako se bojis stigme Dancy, ne moras nikome o tome ni pricati u selu. Ne znam zasto ti je ta ideja toliko odbojna, ali tako bi najvise pomogla djetetu.

Nije mi odbojna uopce ta ideja. Svjesna sam koliko zapravo psiholog moze pomoci, ali nisam u mogucnosti ici cesto u grad zbog prijevoza. Dapace vec sam mladeg sina vodila psihologu dok je isao u vrtic zbog vrsnjackog nasilja koje je prosao. I jako nam je puno pomoglo da to prebrodi. Ali tada je bilo lako jer smo zivjeli u gradu, a sada smo udaljeni od grada. Zato mi je psiholog zadnja opcija.

[lunja]

A skolski psiholog i dalje vrti palceve?

[pulinka]

Slažem se da je psiholog odlična i dugoročna opcija, i da motivisan, sposoban psiholog sigurno može samo pomoći detetu.
Ali ako joj razred nudi samo 5 devojčica, a i okolina ne puno više, stvarno mi nije čudno da se dete nije uklopilo.
Evo, moja je peti razred i ima ih ukupno 9 devojčica, znači moja ima samo njih 8 na izbor.
Još su ove godine majušni razred podelili na 2 grupe, u njenoj grupi njih 3 su devojčice, ostalo muški.
Moja se druži u školi sa muškima i zadovoljna je, jer generalno kaže da nema puno toga zajedničkog sa tih 8 devojčica. U muzičkoj ima drugi krug od 6 drugarica, sa kojima ima puno više zajedničkih tema.
Naše selo nije toliko malo pa se moji snalaze, ali evo da odem u još manje mesto i da mi dete zavisi od tih nekih 5 devojčica, ja bih sasvim razumela njenu usamljenost.
To nisu više tako mala deca, i ako nemaju dodirnih interesovanja, ili su devojčice već formirale zatvoren krug, tom detetu je izuzetno teško da se bori sama za svoje mesto.
Manje sredine su obično vrlo, hm... rezervisane prema došljacima ako se oni ne uklapaju idealno u njihov mindset i stil života, osim ako su došljaci super-ekstoverti i spremni da uvek i svuda aktivno ulažu ogromnu energiju i fleksibilnost radi druženja.
(A ja se nekako vodim onom starom: Bolje biti sam nego u lošem društvu. Ako je detetu vreme sa njima neprijatno, ja bih je pitala zašto je to tako? Možda je ona jednostavno zrelija od njih, ili je interesuju druge stvari. A posebno pitanje je zašto se ne bi družila sa muškima, da li je to samo faza ili trajno razmišlja tako?)

[Nola77]

Tek sam se registrirala, ali na ovu temu sam baš osjetljiva pa bih napisala svoje mišljenje... djevojčicu mogu lako razumjeti, njen je najveći problem nedostatak samopouzdanja, a cijela situacija s preseljenjem, gubitkom društva prošle godine, nije nikako pomogla. Najbliže sam tanjinom stajalištu da ju treba ohrabrivati da izdrži ovu školsku godinu, a velika je mogućnost da će sljedeće godine biti bolje, ako ne u razredu onda na nekoj dodatnoj aktivnosti.
Ono što mislim da je jako loše, je da se ta situacija prenaglašava, da se o njoj stalno razgovara kao o najvećem problemu jer se ona tada osjeća nedovoljno dobrom, da je iznevjerila i vaša očekivanja da bude vesela, društvena, omiljena i zadovoljna jer ona to u ovom razredu nije i ne zna kako to popraviti. Vjerujem da je za nju užasno naporno to forsiranje uklapanja i prisilno nametanje druženja i njoj, a i drugima, npr. toj susjedinoj kćerki koja očito nije zainteresirana jer ima svoje društvo.
Ja bih joj rekla da mi je žao što se tako sve posložilo da se u ovom razredu nije uspjela s nikim povezati, da su djevojčice bile grupa otprije, a nijedna joj vjerojatno nije tako slična da bi se unatoč tome zbližile, ali da to nije ništa strašno, dogodi se ponekad... već sljedeće godine se otvaraju prve nove prilike. Nastojala bih joj pomoći da joj vrijeme brže i lakše prođe, kao što i činite, odlaskom na izlete, u grad, tako da se vi igrate i zabavljate, ali nemojte usred te zabave opet krenuti s temom kako bi se trebala opustiti i uklopiti. Družite se s rodbinom, prijateljima... što nedostaje društvu sestrični ako se dobro slažu?
Nemojte uspoređivati s bratom ("vidiš kako su njega prihvatili, i ti to možeš") i nemojte da ona osjeti da ste vi tužni zbog nje. Nemojte forsirati druženje s nekim tko ju nije prihvatio i dajte joj do znanja da je s njom sve u redu unatoč tome da trenutno nema prijateljice. Naravno da bi psiholog pomogao, ali i vi možete puno učiniti za nju.

[Nola77]

Evo, i sa pulinkom se također slažem.

[Mima]

Nažalost meni se čini da nije stvar u tome da se njoj društvo ne sviđa, nego da ju te djevojčice organizirano isključuju. To da joj niti jedna nije došla na rođendan je vrlo neobično, i sumnjam da je slučajno (osim ako je korona u pitanju). Zato mislim da je ova situacija problem na kojem ipak treba raditi škola i učiteljica. Ne treba forsirati i djeci se ne može nametnuti s kim će se družiti, ali u ovoj dobi je još itekako moguće utjecati na dječje ponašanje.

[Dancy2203]

Tek sam se registrirala, ali na ovu temu sam baš osjetljiva pa bih napisala svoje mišljenje... djevojčicu mogu lako razumjeti, njen je najveći problem nedostatak samopouzdanja, a cijela situacija s preseljenjem, gubitkom društva prošle godine, nije nikako pomogla. Najbliže sam tanjinom stajalištu da ju treba ohrabrivati da izdrži ovu školsku godinu, a velika je mogućnost da će sljedeće godine biti bolje, ako ne u razredu onda na nekoj dodatnoj aktivnosti.
Ono što mislim da je jako loše, je da se ta situacija prenaglašava, da se o njoj stalno razgovara kao o najvećem problemu jer se ona tada osjeća nedovoljno dobrom, da je iznevjerila i vaša očekivanja da bude vesela, društvena, omiljena i zadovoljna jer ona to u ovom razredu nije i ne zna kako to popraviti. Vjerujem da je za nju užasno naporno to forsiranje uklapanja i prisilno nametanje druženja i njoj, a i drugima, npr. toj susjedinoj kćerki koja očito nije zainteresirana jer ima svoje društvo.
Ja bih joj rekla da mi je žao što se tako sve posložilo da se u ovom razredu nije uspjela s nikim povezati, da su djevojčice bile grupa otprije, a nijedna joj vjerojatno nije tako slična da bi se unatoč tome zbližile, ali da to nije ništa strašno, dogodi se ponekad... već sljedeće godine se otvaraju prve nove prilike. Nastojala bih joj pomoći da joj vrijeme brže i lakše prođe, kao što i činite, odlaskom na izlete, u grad, tako da se vi igrate i zabavljate, ali nemojte usred te zabave opet krenuti s temom kako bi se trebala opustiti i uklopiti. Družite se s rodbinom, prijateljima... što nedostaje društvu sestrični ako se dobro slažu?
Nemojte uspoređivati s bratom ("vidiš kako su njega prihvatili, i ti to možeš") i nemojte da ona osjeti da ste vi tužni zbog nje. Nemojte forsirati druženje s nekim tko ju nije prihvatio i dajte joj do znanja da je s njom sve u redu unatoč tome da trenutno nema prijateljice. Naravno da bi psiholog pomogao, ali i vi možete puno učiniti za nju.

Naravno trudim se da ju zabavim i da joj brze prolazi dani. Nisam ju nikada sa sinom usporedivala jer su skroz razliciti od samog rodenja. Rekla sam joj puno puta da ce joj biti lakse kada ode u vecu skolu i vjerujte da ona jedva ceka. Vec ima planove u glavi, na kakve bi se izvannastavne aktivnosti upisala i da ce biti puno cura koje ce ju vjerovatno prihvatiti. Ipak znaci nije skroz potonula ni ona, nego ceka taj dan kada ce krenuti u vecu skolu. Ali eto pokrenula sam temu da vidim mogu li jij kako povecati samopouzdanje da mozda pride tim curama iako one nisu za nju zainteresirane.

[Nola77]

Znam da se trudite, ni malo ne sumnjam u to. Samo sam napisala ono što je meni bio problem u to doba, a čini mi se da bi moglo biti i njoj, tj. da se možda zbog toga rasplače jer joj se čini da nije ispunila očekivanja.
Htjela sam ustvari reći kako vjerujem da će sve biti u redu, da ona i nije jako nesretna i da ne treba forsirati druženja s ovim curama jer nije "osuđena" na njih još puno godina. Ako ne bude opterećena time da bi se morala uklopiti, možda bude opuštenija pa im se ponekad i pridruži s manje straha od odbacivanja.

[jelena.O]

Koliko vidim tu se privlači cijelo vrijeme istospolni prijateljstvo

[Dancy2203]

Koliko vidim tu se privlači cijelo vrijeme istospolni prijateljstvo

Sada je u fazi nekoj gdje je dosta odbojna prema deckima. Druzila se uvijek s njima, uzivala s deckima igrati nogomet. Zato ih ni ne spominjem jer je mislim samo neka faza kada ne zeli biti ni blizu deckima.

[ella]

Ne možete susjedu tražit da "prisiljava" svoje dijete da se druži s vašom, to uvijek stvara odbojnost.
Curice su nažalost puno "oštrije" od dečki , nju pustite da ovu godinu odradi, vratiti će se preko praznika i curice koje su krenule u matičnu školu te će se onda ili družit ili ne.
Možda se ona prestala trudit naći društvo jer vi to radite umjesto nje, sa susjedom sa kupovanjem aktualnih i atraktivnih proizvoda. To rijetko pomogne, a ako i prođe kratkotrajno je.
Prestanite joj tražit društvo,
Djeca od susjede zapravo reagiraju kao djeca, šeću s vama dok im ne dođe bolje društvo i onda odlaze. Ne možete krviti susjedu za to niti ju dovoditi u situaciju da ona prisiljava svoje klince stvarate otpor kod djece.
Ima dva mjeseca do kraja školske godine pustite je malo, jer možda joj i vi stvarate pritisak da mora imati neko društvo te joj to stvara dodatni problem ako me odbiju onda će mama opet ... (nešto stavite misao koja vam paše). Još će te puno faza proći.

[Leeda]

Sada je u fazi nekoj gdje je dosta odbojna prema deckima. Druzila se uvijek s njima, uzivala s deckima igrati nogomet. Zato ih ni ne spominjem jer je mislim samo neka faza kada ne zeli biti ni blizu deckima.

Možda je doživjela neku traumu od nekog dečka pa zato tolika odbojnost - ?