Prevelika očekivanja od djeteta?

[Lili75]

A i ja sam bila vrlo blizu tome da odem na prijemni na arhitekturu, fala nebesima pa nisam To kazem jer vidim kako izgleda svakodnevni dan jednog arhitekte.

Kazem razliciti smo.

[babyboys]

Lili, sin je sanjao arhitekturu godinama i bili smo sigurni da će to studirati. A na kraju je brat njegovog najboljeg prijatelja završio arhitekturu, zaposlio se i moj T se njegovim iskustvom momentalno ohladio.

Mislim d a ga je to samo potaklo da pogleda malo dublje u sebe i otkrije što zaista voli. A usput je naišqo na iznenađenje jer je osim arheologije upisao lingvistiku koja ga oduševljava . Sad kemija kako da spoji u budućnosti oba studija jer kaze da bi se volio nastaviti baviti s oba

[Lili75]

Lili, sin je sanjao arhitekturu godinama i bili smo sigurni da će to studirati. A na kraju je brat njegovog najboljeg prijatelja završio arhitekturu, zaposlio se i moj T se njegovim iskustvom momentalno ohladio.

Mislim d a ga je to samo potaklo da pogleda malo dublje u sebe i otkrije što zaista voli. A usput je naišqo na iznenađenje jer je osim arheologije upisao lingvistiku koja ga oduševljava . Sad kemija kako da spoji u budućnosti oba studija jer kaze da bi se volio nastaviti baviti s oba

A to znači studira. Odlično!

Imam poznanika koji je završio arheologiju i bio mi je gušt slušati ga dok onako strastveno prepričava kako izgleda njihov rad na terenu na arheološkim nalazištima, njihova istraživanja. Isto tako tata od kćerkine najbolje prijateljice je završio geologiju i stalno radi geološka mapiranja nacionalnih parkova i inoga po RH, izrađuje geološke karte, puno boravi u prirodi, on zaista živi svoj san i obožava svoj posao.

Tako da bravo za sinka!

Lingvistika na Filozofskom je imala odlične profesore, prof. Kalogjera

Meni se inače jako sviđa kad se dijete vodi onim što njega motivira i interesira, a ne volja roditelja. Mi možemo usmjerit do neke granice, ali dalje je do djeteta i njegovog odabira.

[elyuu89]

Pročitala sam temu od početka i iako smatram da je pretjerano razmišljati o srednjoj školi u 4. razredu, ne slažem se s većinom upisa koji smatraju da autorica pretjerue.
Evo primjera iz vlastitog iskustva.

Išla sam u školu u jednom od većih gradova u Hrvatskoj. Bila sam natprosječno dijete, koje je samo čitalo i pisalo zadaće od 1. razreda, osim toga sam bila pristojna i nenametljiva. Tijekom cijelog školovanja doživljavala sam u 80% vremena šikaniranje od strane djece i učitelja (!). Za djecu sam bila dosadna, štreberica, netko tko previše čita i sl. (slično kao i curica od OP), a za učitelje sam redovito bila neaktivna, prepovučena, govorili su mi da trebam biti agresivnija, izboriti se za sebe (!?) itd. Agresija je kamen temeljac našeg društva i svatko tko se ne uklapa u taj obrazac je izopćen.


Uglavnom , moja poruka OP: nikad ne sumnjaj u sebe. Postoje itekako situacije kada je okolina tj. većina ta koja je u krivu. Ne traži potrvdu od drugih nego mijenjaj okolinu ako je ikako moguće čim shvatiš da ona nije poticajna za tebe i tvoje dijete. Ne zavaravaj se da će tvoje dijete promijeniti prijatelje - neće, oni su većina, ona je manjina. Ti moraš za nju pokušati pronaći okolinu u kojoj neće biti izopćenik! (I ovo nema veze s MIOC-om)

To što se tvoja curica preispituje je posljedica vrijednosti okoline koje su tipične vrijednosti većine, ići sustavu niz dlaku sa što manje truda. pogledaj realno oko sebe:koliko odrasliih ljudi znaš, a da se nakon posla bavi nečim smislenim, a ne sjedenjem ispred tv-a? Koliko znaš roditelja koji sa svojom djecom rade nešto zajednički, koliko poznaješ doista od srca angažiranih roditelja? Isto vrijedi i za djecu. Mijenjaj okolinu, jer ne možeš protiv većine, tvoja kći će uvijek za njih biti čudna i neprihvatljivog ponašanja.

Ja sam riješila svoju situaciju selidbom iz zemlje. Zvuči ekstremno, ali u mojoj generaciji 90% njih koji su htjeli nešto napraviti od života je bilo primorano otići (to je ipak neka druga tema). Ne očekuj previše od okoline, ali ne smanjuj očekivanja od sebe ili djeteta.