ni to nije loša ideja
samo meni je razlika između prvog i trećeg 7-8 godina, pa ne mogu tako skoro iseliti
 |
|||
|
|
|||
ni to nije loša ideja
samo meni je razlika između prvog i trećeg 7-8 godina, pa ne mogu tako skoro iseliti
Sanjariti i planirati se barem uvijek moze
Meni 9 god i 1 danVrijeska prvotno napisa
ni to nije loša ideja
samo meni je razlika između prvog i trećeg 7-8 godina, pa ne mogu tako skoro iseliti
Pa ovisi, naravno, o tome koliko im je godina sada. Imam se i ja nacekati. Samo da je zdravlja, sto bi nase bake rekle.
To je zapravo bezvremenska izjava, a sad u eri korone ona je čak i važnija nego prije...
18 summers, that is all you get. use them wisely
ovo sam jednom pročitrala ko neku mudroliju na fejsu, di li, i od tad me proganja.
jer je toliko jeziva, istinita i konačna.
mi smo zaista toliko i dobili. lani već nije išao s nama na more, ostao je raditi, a onda je dva tjedna bio sam doma s frendom koji je sa svog sela došao k nama.
veliko obiteljsko putovanje nam je lani propalo zbog korone, već je najavio da on ne bi išao s nama ako ga realiziramo ove godine.
prije je puno više pričao o odlasku, sad je to malko ispalo iz fokusa, ali taj dan je sve bliži.
ja sam na njega beskrajno ponosna, vidim da je sretan i zadovoljan, izrastao je u dobrogi kvalitetnog mladog čovjeka, ali ipak sam sjetna...
da se razumijemo, ja sam premlada (casa i ja smo generacija ako dobro računam) da bi mi se obitelj već osipala, pa sam malko u šoku, nisam mislila da će to tako brzo doći.makar ću i ja tek s 53
ostati sama s mm
u svakodnevici, nedostaje mi nas pet, naša druženja, izleti, ručkovi čakule, ljetovanja... ali možda baš zato više cijenim te trenutke kad se skupimo, kad smo samo mi, bez dodataka, bez cura, prijatelja , rodbine...
vrijeska, nano, emily
lili, nije isto kad si dijete koje odlazi i kad si roditelj od kojeg odlazi dijete. za sad imaš samo jednu perspektivu, strpi se još desetak godina.
ja sam od mame odselila sa 24, sa djetetom i čovjekom za kojeg sam se kasnije udala, dvije ulice dalje
. moja mama, koja je godinama pričala da jedva čeka da odem i kako će se napokon odmoriti kad se to desi, plakala je ko kišna godina danima i dolazila SVAKI DAN da nas vidi
Jvala babyboys.
Mojoj frendici se sin odselio ( ostao je u istom gradu) kad je ona bila na putu. Valjda nije znao kako bi to izveo.
Mi smo otkada je otisao bili na 2 zajednička putovanja i uživali smo više nego ikad. Ja ne mislim da je odkazak trajno stanje. Tko zna kaj bu još bilo.
Meni je moja kći bila štosna kad je kukala da joj je daleko za putovati na faks i ja joj kažem na to da je jedino rješenje da se preseli u Zg gdje imamo još jedan stan koji iznajmljujemo.
Razmišljala je ravno pet sekundi i zaključila da neće preseliti i to zato jer bu onda morala sama čistiti, prati, peglati... i da bi ovo vrijeme koje sad troši na put u novom stanu trošila na kućanske poslove
Toliko o želji za samostalnošću.
Njoj je čisto ok s nama.
Pogotovo otkad vozi, sve stigne.
I kaže da jedva čeka da navrši 24 pa bu nabavila motor i bit će još brža.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Joj Tanci pa kud motor...njih se uzasavam, toliko prometnih nezgoda s njima...
To je lako rješivo - treba se s nekim provozati na motoru dok je kiša....
A sad ozbiljno - istina je ovo što Tanči kaže da su mlade generacije komotne, lakše im je biti uz nas i imati servis (kuhanje, peglanje, pranje, čišćenje) jer čak i kad sudjeluju, to nije isto kao kad sve trebaju sami. Zato ovi koji studiraju u mjestu gdje su i prije živjeli odlaze kasno, tek kad se odluče živjeti s nekim.
Ja nisam fan kućanskih poslova (da ne napadamo opet istu temu) i već vidim u kojem smjeru će ići i moj život u starijoj dobi i život moje djece - naručiš tetu čistilicu da dolazi petkom ili slično i kraj priče. Uopće se čovjek ne mora slamati oko toga. Nije ni bitno na koji način se osigura da je kuća uredna, odjeća uredna, hrana dostupna - nije moj način najbolji. Bitno je djeci/podmlatku prije odlaska od kuće osvijestiti da trebaju imati određene higijenske standarde, organizaciju, da znaju brinuti o sebi...
Isto kao kad smo ih pri polasku u školu učili da znaju svoju adresu, put do kuće, naša imena i brojeve telefona... U trenutku kad odlaze od kuće, trebaju znati sve što im je bitno: štajaznam, naručiti se kod zubara, znati ime i raspored svog liječnika obiteljske medicine, svog specijalista za ovu i onu bolest, svog oftalmologa i sl. jer ako odlaze u drugi grad ili zemlju sve to treba imati u vidu - gdje i kako naći takvu vrstu usluga ako zatreba. Jučer me sin nazvao da mu je ispala plomba. Dobio je moju poruku s kontaktom zubarice. Evo sine - dogovori se sam, jer ja uz najbolju volju ne znam tvoj raspored i slobodne termine. Već sam se par puta nasadila... Recimo, nakon potresa nismo mogli dobiti termine u Perkovčevoj. Prošla je godina dana, moji sinovi ni mu-ni be, ako ih ja ne naručim, oni sami ne vode o tome računa. Zaključila sam da to mogu pustiti kako je - to je stvar koja me (više) ne zanima. Njihovo liječenje kod ortodonta je pri kraju, treba zapravo samo još jedan zadnji odlazak da im zatvore kartone. Ako to ne naprave sami, ja bome ne namjeravam. Ima cijela hrpa takvih sitnica koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo (ne samo mladi, imam ja brata 50+ koji je iz iste vreće) dok se netko drugi ne pobrine za to... Odlazak je često jedini način da osvijeste cijelu hrpu stvari o kojima SAMI moraju voditi računa, jer se inače neće same od sebe riješiti. Auto treba ljetne gume - da, idi ih zamijeniti. U vikendici je došao račun za struju - da, to treba platiti. Gdje je moja svjedodžba od srednje škole? U tom i tom registratoru, znaš i sam... (natjerala sam obojicu odavno da na računalu imaju svoje foldere sa službenim papirima + e-građani + račun za mlade u banci i telebanking). Raspoređivanje novaca isto je vještina koju stekneš tek kad baš moraš... I tako dalje...
Upravo tako.
Odlazak tijekom srednje škole i život solo (da nije đački dom) je zapravo zaista rano. Rano za sve te obveze (kućanske poslove, kuhanje) koje treba usklađivati sa školskim obvezama, umjesto toga je bitnije da dijete ima nešto i sloob.vremena za svoju ekipu, druženja, "sazrijevanje" i sve one slatke trenutke koje nosi srednja škola
To ti je batina s adva kraja. Ako je motorist s kojim se vozi dobar i iskusan, ta vožnja je samo dobar adrenalin.
Meni je najbolji projatelj poginuo na motoru kad je imao 19 godina. Mm-ov sa 37, u najbizarnijoj nesreći ikad . Moja djeca znaju i razumiju zašto je vožnja motora u našoj obitelji dekretom zabranjena.
Posljednje uređivanje od babyboys : 18.05.2021. at 08:35
I ja se užasavam, ali ne mogu joj zabraniti.
Bit će kako sama odluči.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sam imala moped i njime sam išla u srednju. I vrlo brzo smo ga prodali. Tada u Zagrebu nije bio ovakav promet, ali ako sam u nešto sigurna to je da nikad, pa ni tad, svojoj djeci neću kupiti motor.
No moje dijete kuha, pere veš (imaju i sušilicu) i održava svoju studentsku sobu čistom. Kuhinju imaju zajedničku, tako da cure dečke dovode u red - odnosno svi moraju zajedno voditi računa o zajedničkim prostorima. Kad mu se ne da kuhati kupi neke turbo jeftine smrznute pizze i onda ima pizza week. I uopće se ne žali. Hrana se može kupiti u raznim oblicima, pa i već gotova, a i onak skroz očišćeno povrće, pa i krumpir koji uz to bude i narezan.
Jedini je problem što će dio odjeće, morati obnoviti, jer kako svi znamo, sušilica prilično uništava robu.
Da mi netko ponudi takav život, otišla bih iste sekunde pa makar morala učiti u ovim godinama. Da ne velim da sam ljubomorna jer sam svoje studentske dane provela u roditeljskom domu.
Moj mlađi je godinama govorio da bi volio voziti motor. Završilo je tako da je položio obični vozački i sad vozi moj auto. Motor se više ne spominje. Kao ni Tanči, ne mogu zabraniti, ali mogu reći svoje mišljenje i isto je ovakvo: motor nije najbolji izbor
ovo moram prepisati
kad ih budem otpravljala, uručit ću im zadnji popis (sebi za gušt)
Ja sam isto mislila da ću napraviti popis, ali zadnje vrijeme mi je doprlo iz repa u glavu da je nešto drugo važnije - naše povjerenje = njihovo samopouzdanjeovo moram prepisati
kad ih budem otpravljala, uručit ću im zadnji popis (sebi za gušt)
Naravno, proces osamostaljivanja ne funkcionira "u laboratorijskim uvjetima", trebaju se baciti u vatru kad tako odluče. Baš priča kolega kako su njegovi nećaci iz npr. Imotskog daleko samostalniji studenti u Zagrebu od njegove djece koja su ovdje rođena i odrasla, ali nema načina da on njima stvori iste uvjete kao nećacima, koji žive u domu/podstanarstvu koji su primorani snalaziti se. Ne možeš simulirati stvarnost. Eventualno možeš djecu pustiti da odu u neki drugi grad/zemlju studirati, da se fizički maknu. Sve ostalo je šećerna vodica. Kad mladi ljudi žive s roditeljima, to je drugačije nego kad žive sami, čak i ako često dolaze kući.
Sjećam se iz svojih studentskih dana kako sam učila upravljati novcem... Dok sam bila doma, nije mi padalo na pamet da o tome treba voditi računa, a kad sam došla u Zagreb, ostavila sam u prvom shoppingu mjesečnu lovu, jer nisam znala da pare treba rasporediti da potraju cijeli mjesec. Nakon toga sam cijelu jednu godinu imala bilježnicu u koju sam pisala koliko sam potrošila, uključujući i tko mi je platio koliko kava (i ja nekome). To je bio proces učenja. Osim toga, prije odlaska od kuće uzimala sam zdravo za gotovo da je špajza puna, frižider pun, vešmašina na raspolaganju u svako doba ako već veš nije opran, opeglan i pospremljen... To nije tako kad odeš živjeti sam. To je doslovce kvantni skok i malo mi možemo napraviti da djecu pripremimo za to, osim onoga što sam već napisala - da nisu "sa dvije lijeve ruke", nego da budu ozbiljni i odgovorni. Ne možemo im presaditi svoje životno iskustvo, a ni ne treba. Sve će na kraju ispasti onako kako treba...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.05.2021. at 07:45
Cijeli ih život pripremamo za samostalan život i uz karakterne osobine njihovo prethodno iskustvo je ključno u snalaženju kad odu. Ako nisu nikad stavili robu prati, sušiti i složili u ormar, teže im je to obavljati kad odu. I tako za svaki segment života. Pitanje je samo ostaviti ih s 14 ili 17 bez ijednog čistog para čarapa jer nisu stavili na pranje ili ne? I tu se više razlikujemo mi kao roditelji nego djeca.
Naravno da će i ovi bez čistih čarapa doživjeti šok kad odu, ali vjerujem kako će se ti ipak lakše snaći.
Moje je iskustvo drugačije. I osobno i djecom.
Sve se nauči kad treba. Ionako je svaka perilica drugačija. Lako njima, imaju Internet. I kuhati se nauči online.
Normalno je da odu od kuće. I da se vrate, ako ne ide.
Aaaaa upravo takvo studentsko doba sam imala ja sa svojom ekipom u domu
Ništa nam nije nedostajalo. Džeparac baš i nismo neki imali (post ratno doba), neki sitniš, al imali smo plaćen smještaj i hranu u kantini, pa nam uz to nije nešto puno trebalo. Ionako smo se oblačili na placu na Trešnjevci, tadašnja talijanska moda.
Najdraže životno dobane pamtim da nam je išta teško bilo u tom periodu jer smo bili sami bez roditelja, dapače za sve smo iznalazili rješenja, dosta nas je radilo neke posliće povremeno ili preko ljeta ili na apsolventskom jer naravno nismo si mogli ni htjeli priuštiti razvalačenje, fakulteti su se završavali u roku. Da ne govorim da smo se tako učili suživotu i poštivanju nekih pravila suživota jer smo svi imali jednog cimera/cimericu. Imali smo i svaka soba kuhinjicu,al nije baš bila u uporabi pored kantine dolje koja je imala najfinija jela i odličan izbor, najbolja kantina od svih studen.domova,a i čemu gubit vrijeme... haha
Al onaj osjećaj slobode i samostalnosti, ma nešto neprocjenjivo
MM je zato visio kod mene u domu. Kad bih navratila kod njih doma, on i brat u jednoj sobi, već odrasli muškarci studenti, od 1,90m, čovječe ta soba je tako izgledala manja kad bi njih dvojica ušla u nju hahahaa I moj sobičak na Cvjetnom je imao malu kvadraturu al nekako je drugačiji osjećaj bio biti u Domu, uvijek možeš otići učiti u knjižnicu/učionu, odvojiti se, kad ogladniš spustiš se u kantinu, ako hoćeš zaraditi još se prijaviš i radiš u učioni a zapravo samo sjediš i učiš, usput malo gledaš zgodne komade oko sebe, ma milina, ne čudi me svaki put kad tamo prođem da me preplavi osjećaj radosti i sjete
Oprostite na ovom izljevu emocija...al jače je od mene...Peterlin me baš podsjetila svojim postom.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.05.2021. at 11:32
slažem se
pripreme su precijenjene
Ne znam ja ih čak u školu šaljem, a ne držim se one da će naučiti čitati kad im zatreba. A i nekako nisam spremna voditi računa o svakom aspektu njihovih potreba i želja do 18. Ono, ne želim znati gdje su čije čarape. To mi je dosadno i u nekoj dobi njihove su čarape njihov problem. Možda sam jednostavno prelijena za biti majka četiri sina, ali da oni ne rade dio kućanskih poslova, pa ja bih samo prala i kuhala.. nikad sunca ne bih vidjela.
to je možda malo off topic, ali da, neki kad odrastu se prilagode, nauče i svladaju, a neki ne baš toliko, nije problem naučit kako se pali perilica, nego je problem u navikama i brizi o sebi. Znam milijun iskustava sa cimeri(ca)ma iz pakla, kojima jednostavno nikad ne padne na pamet da bi mogli biti oni ti koji će suđe stavit u mašinu, skupit robu sa sušila, usisat pod..
ali ja kao casa, niti ne razmišljam o toj budućnosti, nego o sadašnjosti i tome dok sa mnom "cimeruju"
Opet su moje riječi krivo shvaćene. Naravno da dok su doma brinu o svojoj sobi i odjeći, te se ponašaju u skladu sa pravilima obitelji.
No, oni si naprave svoja pravila kad se osamostale. Zašto bi radili po maminima?
A što ako se ne osamostale?
Mene to baš ne bi usrećilo.
Lili, jel to bio dom na Cvjetnom?
Ja sam tamo bila i upoznala muza, u ucionici, ja ucila, on “radio” tamo. Divne uspomene....
Slazem se da je totalno neusporedivo iskustvo studiranja u stranom gradu i doma, kod roditeja. Ali opet, nisu svi sposobni za osamostaliti se s 18. Ne mislim sposobni doslovno, nego ne zele, teze im je to prihvatiti da sami brinu o svemu kad doma imaju sve na gotovo.
Moj brat je otisao u Zg i vratio se prije Bozica, sljedece godine sam ja dolazila ali svejedno nije mogao i vratio se doma. I dan danas je vise vezan za roditelje, i u poslu i inace, u svemu se na njih oslanja. Meni nikad nije palo na pamet da bi se vratila doma, ni nakon zavrsenog faksa. Kako i zasto, tko ce ga znati....
a tko to procjenjuje , ti ili oni?
koji kriteriji moraju biti zadovoljeni? meni se podrazumijeva da je samostalan ako je u stanju sam i na vrijeme plaćati svoje režije i stanarinu, ako se pobrine da nije gladan , tj. ako ima nekakav stalni prihod.
za to ima li opranih gaća i hoda li ispeglan svijetom me prosto boli đon, jelte, samostalan je.
dokle god ja sudjelujem u bilo kojem ključnom aspektu, oprostite, ali to nije samostalnost. i ne mislim na to da mu povremeno popeglam majice i košulje.
Posljednje uređivanje od babyboys : 21.05.2021. at 14:59
Ma mislila sam ako ostanu živjeti s nama.... Ovo drugo me uopće ne zanima. Ne mislim im nametati svoje kriterije. Ali ne bih voljela da ostanu živjeti sa mnom, čak iako bi to za mene u starosti možda značilo udobnosti i manje briga... Pa napisala sam negdje prije da ih tjeram da odu dok je vrijeme, dok se ja još mogu brinuti sama o sebi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.05.2021. at 15:05
a ok, krivo sam shvatila.
Ja to drugačije gledam jer sam sve bliže mirovini, pa si mislim - ajme, kako bi to izgledalo da ja budem penzionerka, a djeca još žive sa mnom
Moja mama je docekala i mirovinu pa jos ceka da se sin odseli
Nisu doslovno skupa ali vrata do vrata.
Ivana.s,
Daaaa to je lokacija
I ja se dobro sjecam TM kako je vrijedno radio i učio u učioni
A za brata ću se suzdržat
Peterlin, potpuno te kuzim.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.05.2021. at 16:33
Pa, sad, ja sam bila ta koja nije išla od roditelja jer je fakultet bio pod nosom, ali evo ne razumem kakvu značajnu samostalnost donosi život u Domu?
Ajde, osećaj slobode, to sigurno :D.
Ali ovo što je Lili opisala (ništa tebi, Lili, ali ti si me podsetila), to vam je hotelski život, pa nek je to i hotel sa 1 zvezdicom: jelo te čeka uvek sigurno i gotovo, niti ga treba skuvati, niti poslužiti, niti za sobom oprati (niti treba namirnice nabaviti i uskladištiti), znači, nula posla oko kuhinje kao prostorije i kuvanja u njoj.
Soba je uvek ugrejana, opet nula brige, rublje ti je oprano i opeglano za vikend kad odeš kući, tamo opet jedeš i živiš kao kraljica jer mati jedva dočeka da te opet vidi i ugosti, ako koji put propereš na ruke gaćice ili čarape kad iskrsne potreba... Nula posla oko toga, osim što jednom nedeljno razmisliš jesi li sve spakovao tamo i nazad.
Za domski život treba da znaš da opereš kupatilo i sebe, namestiš krevet i počistiš povremeno pod u sobi, da se obučeš i odeš od kantine do fakulteta i natrag. Evo ne znam da li sam još neku značajnu veštinu propustila. Ja bi puno opuštenije poslala dete u Dom nego u podstanarstvo.
Sa druge strane, ja sam kao student radila apsolutno sve kućne poslove ne samo redovno nego valjda više nego moja mama. Ona je imala jako stresan period na poslu, ja sam imala takav raspored da sam par godina ja kuvala većinu ručkova osim vikenda. Radila sam skoro isto koliko i u svom sadašnjem domaćinstvu.
Ono što zameram mami, pod tim uslovima, jeste što mi nije tada dopustila da se naučim ekonomiji. Nabavka i kupovina kućnih potrepština i raspoređivanje novca su bili neosporno njeni, i to je veština koju sam morala da naučim relativno kasno. Nije da je nisam dosta brzo savladala, ali meni je to u planu da naučim svoju decu puno ranije nego što sam sama naučila. I mislim da je izuzetno bitno.
Dobro si to zažela, pulinka.
I ja sam studirala i živjela s roditeljima, a o ekonomiji znala više od moje dvije prijateljice koje su prvo bile u domu a poslije u podstanarstvu. Njima su roditelji godinama " gasili vatru" njihovih previsokih troškova. I to godinama iza završetka faksa. Po tome se one nisu baš osamostalile
Naravno da ako roditelji sve financiraju i peru robu vikendom nema samostalnosti. Sam čin odseljenjabne mora značiti ama baš ništa, ali većinom ipak znači. Pisale smo već mnogo puta o tome. Svatko postupa u skladu sa svojim vrijednostima. Moj student nema osiguranu trajnu financijsku podršku, što ne znači da mu se ne bi pomoglo u nekoj hipotetskoj situaciji. Odgojem i karakterom je doveden u situaciju u kojoj vjeruje kako je normalno da na faksu dobije stipendiju i dom i da sam time upravlja. I da ljeti radi. To se nije dogodilo preko noći niti je jedini mogući ispravni način.
A nije baš niti uobičajeni način.
Pa nisam ni ja uobičajeno odgojena, pa bi bilo neobično da ja svoje dečke uobičajeno odgajam. Nemam više potrebu biti u prosjeku. Godine osim sijedih donesu i neku vrstu slobode.
Pulinka, pa bas da ti robu pere mama koju vidis jednom ili max 2x mjesecno ne bih rekla da ti roba toliko moze izdrzat bez pranja
Za dobit dom i odgovarajuci paviljon je znacilo da sami na vrijeme skupimo dokumentaciju, predamo je,vodimo racuna o rokovima te pri raspodjeli soba i paviljona dezuramo od rane zore da bi dobili sto zelimo. Tko je htio jel? A bilo nas je puno takvih.
Takodjer kad dodjes u drugi grad moras si sam naci lijecnika opce prakse, zubara, ginekologa, sam si zakazivat redovne preglede, o svemu tome sam vodis racuna.
Kad se selis, ne dodju ti mama i tata pomoc pakirat sve stvari robu, knjige, obucu...sve to radis sam i tako minimalno 2kox godisnje.
Najcesce domski studenti i nemaju neku lovu, pa vrlo cesto uz studij i rade sa strane, snalaze, traze poslove.Nitko te ne moze usmjerit od roditelja jer ne poznaju Zg.
Takodjer 90% studenata u domu nema auto, TV...i sl. Pjeske sve, na noge.i po danu i nocu kad se vracas iz izlazaka
Ima toga jos dosta, ovo je samo par primjera.
Sto se tice kuhinje, naravno da mozes i kuhat (ja nisam Boze me sacuvaj i danas mi je kuhanja na vrh glave),al za tu siću se nije uopce isplativo jer su obroci bili subvencionirani.
Tko je htio kuhat, mogao je.
Kao i kod studenata koji su doma, uglavnom im kuhaju roditelji jer imaju puno obaveza.
Sam si vodio racuna o promjeni boravista, isteku osobne u MUP-u, otvaranju tekuceg u banci, ugovorima preko SC-a da se na vrijeme donesu potpisani, apsolutno te nitko na nista ne podsjeca jer znas da sve moras sam.
Casa, i sama sam imala stipendiju al za dobit nju a i dom valjalo je biti zaista odlican i odgovoran student.
Apsolutno mi je normalno tvoje razmisljanje, pa i da mi djeca zive sa mnom dok studiraju.
Puj puj nadam se da ce odselit i dozivjet taj neopisiv osjecaj slobode!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.05.2021. at 18:19
Eh da a kako bas nismo imali love onda bismo se na vrijeme raspitali kad se dijele besplatni flyeri i tako bi imali free upade. Danas bas vise i nema disca i klubova kao nekad.
Ma svasta smo silom prilika morali nauciti.
A dom je bio izvor informacija svakojakih vrsta
Prednost juhuhuuu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.05.2021. at 18:23
A sto se tice ciscenja, kao i doma. Trebalo je spremat krevete, prat pod, prat wc (dijelio se sa sobom do, pa smo imali raspored), oprat sudje, sredit radne stolove, prat i sušit veš, klasika.
Zapravo trebalo se biti uredan cijelo vrijeme jer zivis s nekim tko ti nije brat, sestra, pa te boli uvo, ako je nered jer je onda nered i onom drugom.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.05.2021. at 18:31
Pulinka, pa bas da ti robu pere mama koju vidis jednom ili max 2x mjesecno ne bih rekla da ti roba toliko moze izdrzat bez pranja
Za dobit dom i odgovarajuci paviljon je znacilo da sami na vrijeme skupimo dokumentaciju, predamo je,vodimo racuna o rokovima te pri raspodjeli soba i paviljona dezuramo od rane zore da bi dobili sto zelimo. Tko je htio jel? A bilo nas je puno takvih.
Takodjer kad dodjes u drugi grad moras si sam naci lijecnika opce prakse, zubara, ginekologa, sam si zakazivat redovne preglede, o svemu tome sam vodis racuna.
Kad se selis, ne dodju ti mama i tata pomoc pakirat sve stvari robu, knjige, obucu...sve to radis sam i tako minimalno 2kox godisnje.
Najcesce domski studenti i nemaju neku lovu, pa vrlo cesto uz studij i rade sa strane, snalaze, traze poslove.Nitko te ne moze usmjerit od roditelja jer ne poznaju Zg.
Takodjer 90% studenata u domu nema auto, TV...i sl. Pjeske sve, na noge.i po danu i nocu kad se vracas iz izlazaka
Ima toga jos dosta, ovo je samo par primjera.
Sto se tice kuhinje, naravno da mozes i kuhat (ja nisam Boze me sacuvaj i danas mi je kuhanja na vrh glave),al za tu siću se nije uopce isplativo jer su obroci bili subvencionirani.
Tko je htio kuhat, mogao je.
Kao i kod studenata koji su doma, uglavnom im kuhaju roditelji jer imaju puno obaveza.
Sam si vodio racuna o promjeni boravista, isteku osobne u MUP-u, otvaranju tekuceg u banci, ugovorima preko SC-a da se na vrijeme donesu potpisani, apsolutno te nitko na nista ne podsjeca jer znas da sve moras sam.
Pa sve ovo je bilo i deo i mog studentskog života, od stipendije preko pranja svog veša do samostalnog biranja raznih dr-a i vođenja računa o sopstvenoj dokumentaciji, rokovima, itd. I još sam kuvala za četvoro- kad bolje razmislim, baš sam bila sposobna
Tj. casa je u pravu, može se biti samostalan i u roditeljskoj kući, kao i ne baš toliko samostalan u Domu, pa čak i u podstanarstvu.
Ne znam zašto misliš da ne znam ništa o domskom životu ili podstanarskom studiranju, pa masa mojih koleginica i kolega su tako živeli, naravno da smo svi visili jedni kod drugih i družili se. Jedino što je većina njih bila dovoljno blizu da ide kući svakog, ili svakog drugog vikenda. I da sa vikenda dovuče u grad pet zaleđenih ručkova ako su imali frižider u stanu
Posljednje uređivanje od pulinka : 22.05.2021. at 18:50
Sve u svemu, ja sam isto zavidela i domcima i ponekom u podstanarstvu- sva sloboda je tu, uz maksimum brige koju roditelji mogu da pruže u datoj situaciji, a kad dođeš kući, sva pažnja i ugađanje takođe
Vidis ja nikad nisam nikakvu hranu nosila od doma, ne znam u kakvom bi stanju bila nakon par sati voznje u vlaku
A nisam ni suhu hranu, moram priznat.
Bome.mi nista nisu ugadjali kad bi dosla (pred kraj studija to je bilo 1xmjesecno), cekali me svi poslovi kao i inace. Ugadjanje je bilo ajd neki fini kolac i tako to.
Naravno da se moze biti samostalan i doma i nesamostalan u domu, samo je verojatnost veca da ces se osamostalit kad nemas ni za sto roditelje pri ruci, nije bilo mobitela, zvao si samo s govornice a ulovit moje starce doma bila je lutrija hahaha
MM je 100% bio samostalniji kao student da je imao priliku zivjet odvojeno od svojih koji su njemu i bratu maltene servirali tanjur i micali ga kad bi pojeo :rolleyes:
Pa sam ga ja svemu morala nauciti
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.05.2021. at 19:01
Lili, hoćeš reći da ljudi koji studiraju j Zagrebu imaju auto.? Ja ne znam nikog tko ga je imao.
Isto tako, mojim roditeljima bi bilo heftinoje da sam se ja hranila j menzi. A nisam. Zašto, jer nisam mogla. Menza s niskim cijenama je bila "privilegija" studenata koji su u Zagreb došli studirat iz nekig drugog grada.
I stvarno mislis da su Zagrebačke studente liječnicima naručivali roditelji. I da smo imali neograničen džeparac.?!
Apsolutno ne za doktore, samo pricam svoje osobne iskustvo.
Vidim da su MM, moja frendica i njihova ekipa imala svoje lijecnike od djetinjstva.Prijavljeni su bili od polaska u osnovnu.
Dzeparac tudji me nikad zanimao nije.
Isto su posudjivali auto od staraca, znam jer su nas Zagrepcani ponekad znali voziti doma nakon izlazaka
Tu na forumu vecina punoljetne djece je polozila vozacki i vozi auto od staraca ili ne citamo iste teme?!
A sto se tice menze, naravno da su mogli i Zagrepcani jesti i to su radili samo su imali manji broj ogranicen broj obroka, od studenata van Zg.
Nista je ne umanjujem kako je bilo kome lakse, ljepse, teze...nastavi niz jer se.moze osamostalit i kod kuce i van svog doma, samo prepricavam kako je bilo NAMA u domu jer to nije ni blizu kao biti u hotelu kako je netko gore naveo. Samo to.
Pa uostalom znas iz iskustva bliznjih clanova svoje obitelji.
Ono sto je sve tvoj sin iscackao oko administracije, upisa, smjestaja je vrijedno svake hvale. Tako ce i dalje cackat svake godine akoBogda u raznim podrucjima koja mu trebaju u to u stranoj drzavi (zdravstveno, ppnovni upisi, prava, stipendije....itd.).
Sve to moze i tu u Zg sam, al osobni dozivljaj mi je da je ipak teze i zahtjevnije kad nisi uz svoje roditelje i koji ti ne mogu cak ni dat savjet jer ne poznaju nista od toga.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.05.2021. at 07:27
Ajme tipfelera ne da edit
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.05.2021. at 07:30
Ali lili, to je do osobe a ne do situacije.
Moj T je u nekim stvarima , vrlo životnim, takav da se pitam koje taj teškoće ima. A brat mu je, u istim situacijqma, izuzetno samostalan i sposoban da me vrlo često iznenadi.
Odgjani od idtih roditelja istim principima u istim uvjetima.
Posljednje uređivanje od babyboys : 23.05.2021. at 08:15
Lili, ne piši ono što ne znaš. Zagreprani nisu mogli kupiti bonovd za menzu ni sa ni bez ograničenja.
A oko auta mi se besmisleno s tobom raspravljat jer sam vec jednom uhvatila dvoje dvosmisleno pisanje. A zapamtila sam ga samo po nečemu kaj me prilično iznenadilo.
U životu se nisam nahodala i nastopirala ko u vrijeme faksa. Jer su noćni tramvaji uvedeni tek nešto kasnije
Očito sam ja i moje društvo (prilično veliko) bili siromašni jer nitko ni na faks ni u izlaske nije išao ni svojim autom ni autom svojih roditelja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
