Starija braća/uzori

[NanoiBeba]

Ne znam jesam li odabrala dobar naslov teme no na onoj 18+ sam već pisala kaj me muči.
Mladje dijete odabirom škole ide stopama starijeg. I do gimnazije me to uopće nije mučilo, al izbor faksa se približava i sad se pomalo brinem.
Karakterno su skroz različiti, a bome i po interesima. Iako je još malo rano, do nedavno joj je želja bila upisati određeni faks, ili njemu sličan, i to stvarno iz područja za koje bih rekla da ju baš jako zanima.
I sad odjednom, hop, studirala bi skoro identično što i brat. To možda i ne bi bilo čudno da nije nekaj kaj ju do sada baš i nije zanimalo.
Ne brine me kaj bi imali istu struku nego to kaj se bojim da se ne zariba. Ima još vremena za 100 promjena mišljenja al me zanima kaj mislite.
Imam i ja starijeg brata. I on je mene znao vući na svoju stranu, al se nisam dala.

[sirius]

Cuj, ako se i zariba moze promjeniti (zivotni) smjer . Nista nije u kamenu zapisano.
Meni je super da djeca imaju ideju u kojem bi smjeru isli.
Moj je zavrsio srednju pa jos nema ideju.

[NanoiBeba]

Pa očito nema, kad stalno mijenja mišljenje. I naravno da nije zapisano u kamenu. Barem se nadam da nije

Al ionako sam rekla da se neću petljati osim ak ne poželi upisati indologiju ili egiptologiju.

To da nema ideju mi je blisko. Nisam ju ni ja imala.

[Lili75]

A sto odgovori na pitanje zasto je upisala tu bratovu gimnaziju a ne recimo opcu ili jezicnu (ne znam koja ju je prije zanimala)?

Mozda probat privatno neku profes.orijentaciju? Da joj netko treci objektivno izanalizira njene interese, podrucja za koja "grize", onako stavi ispred nje + i -. Mozda bi promislila jos jednom.

Jel te muci samo dio odabira slicnog faxa ili sto bi isla bratovim putem daleko od kuće? Jel ga zeli i u tome slijediti?

[sirius]

Pa očito nema, kad stalno mijenja mišljenje. I naravno da nije zapisano u kamenu. Barem se nadam da nije

Al ionako sam rekla da se neću petljati osim ak ne poželi upisati indologiju ili egiptologiju.

To da nema ideju mi je blisko. Nisam ju ni ja imala.

Indologija i egiptologija -samo?
Stavila bih takoder veto na posljski i česki.

Koji je sad razred?

[NanoiBeba]

3.

Al nije sam to. Upisala je istu školu, pa isti smjer. Pa sve ok. Al bolje joj idu a i zanimaju neke druge stvari. Ima još vremena. Nije da me to baš jako muči al me zanima je li i kod drugih tako

[sirius]

3.

Al nije sam to. Upisala je istu školu, pa isti smjer. Pa sve ok. Al bolje joj idu a i zanimaju neke druge stvari. Ima još vremena. Nije da me to baš jako muči al me zanima je li i kod drugih tako

Kod mene nije.
Osim karaktera i interesa oboje imaju specificne poteskoce i ogranicenja, pa su potpuno razliciti.
Sve sto je starijem islo maloj ne ide , i obrnuto.

[NanoiBeba]

Koji je tvoja razred?

Bi sinek išao dalje na faks il se nećka? Prijave su vec u tijeku, kaj ne?

Kod mojih je 2 godine razlike. I iako nemaju neke posebne poteškoće, imaju jako različite karaktere i interese. Čini mi sr čak da su se više zbližili kako je on otišao. Prije su znali biti ko pas i mačk

[Forka]

Nano, ne vidim zašto bi to trebao biti problem?

Doduše, ja ne bih veto stavljala ni na indologiju ili egiptologiju, i mene samu to (još uvijek) zanima .

Pa tako isto ne znam zašto tvoje lipo mlađe dite ne bi slijedilo bratov put?
Meni je to baš lijepo, ono, u starijem bratu ima nekakav uzor.
Ma ne nekakav, nego baš pozitivan!
Di ćeš lipše!

(Disclaimer: nemam nikakvih iskustava po tom pitanju, ja sam starija sestra i sama sam "krčila" put, a imam samo jedno dijete, pa ni tu, po ovom tvom pitanju nisam "doma". Samo razmišljam naglas...)

[NanoiBeba]

Ma naravno, i mene bi zanimala indologija i egiptologija, al znas da se svi bojimo može li se od toga živjeti. To je onak za djecu koja mogu živjeti npr. od rente.

Možda radim od muhe slona, kaj ja znam. Al tko zna hoće li za par dana htjeti nekaj drugo. Fakat sam skočila pred rudo.

[tanja_b]

Nano, ne vidim zašto bi to trebao biti problem?

Doduše, ja ne bih veto stavljala ni na indologiju ili egiptologiju, i mene samu to (još uvijek) zanima .

Pa tako isto ne znam zašto tvoje lipo mlađe dite ne bi slijedilo bratov put?
Meni je to baš lijepo, ono, u starijem bratu ima nekakav uzor.
Ma ne nekakav, nego baš pozitivan!
Di ćeš lipše!

(Disclaimer: nemam nikakvih iskustava po tom pitanju, ja sam starija sestra i sama sam "krčila" put, a imam samo jedno dijete, pa ni tu, po ovom tvom pitanju nisam "doma". Samo razmišljam naglas...)

Ja kužim u čemu je potencijalni problem - u tome da mlađe dijete možda zatomi vlastite interese i jače strane zato jer joj se čini da je bolje slijediti starijeg brata koji pak ima neki svoj put. Možda bi joj to bilo dobro, a možda se kasnije gadno razočara. Normalno da se roditelj brine oko takvih kombinacija. Iako se meni čini da nijedna od tih varijanti nije fatalna i da ima dosta mogućnosti i za kombiniranje


To je ujedno sve što mogu reći na temu jer i ja imam samo jedno dijete koje ni samo ne zna što hoće a iz vlastitog odrastanja nemam primjer, jer je moj brat doduše upisao istu gimnaziju kao i ja, ali odabrao je totalno različlit faks i profesiju, po tom pitanju je bio potpuno nevezan za mene. Doduše, faks je birao, čini mi se, po prešutnoj roditeljskoj sugestiji, što u njegovom slučaju možda i nije bilo optimalno - ali to je već druga tema.

[jelena.O]

Baš to ne zanima koliko su ti na kraju srednje svoji
Frendičin dječak je već u trećem četvrtom reko kaj bi i to upisao
Cura sasvim drugačija,dve tri godine tupila jedno,onda u zadnji čas promijenila a htjela je sasvim treće,nakon godinu dana prebacila se na treće i sad je zadovoljna

Moj je sredinom četvrtog Reko kaj bi,ali na upisima je još vagao,jer je puno njegovih upisalo ono kaj je on stavio pod 2.
Ali je na kraju odlučio ovo što je sad ,ali zna otići i kod tog drugog izbora ponekad na predavanje

Za upis u srednju je zadnju noć predložio prioritete

[NanoiBeba]

tanja_b je to puno bolje sročila od mene same. Možda zato kaj smo o tome razgovarale u jednoj lijepoj zagrebačkoj šetnji koju je vodio naš tatek.

[jelena.O]

Ima skoro šetnja opet

[čokolada]

Neka nađe neki atraktivni studij po svojim afinitetima, a u istoj državi kao brat. Možda joj se samo sviđa ideja studiranja vani, a jedino je njegov studij izbliza "vidjela".

[NanoiBeba]

Čoksa, od tog sam i krenula.

[Lili75]

Neka nađe neki atraktivni studij po svojim afinitetima, a u istoj državi kao brat. Možda joj se samo sviđa ideja studiranja vani, a jedino je njegov studij izbliza "vidjela".

X

[Peterlin]

Ja sam starije dijete, a brat je puno mlađi od mene, pa nemam nekih iskustava iz mladosti.

Što se tiče moje djece, nisu opterećeni uzorima. Dok su bili sasvim mali, mala dobna razlika često je bila razlog za nadmetanje - tko će prvi naučiti plivati, tko će prvi instalirati igricu, ali ne i tko će prvi naučiti vezati cipele, hehehe... Kad smo starijega upisivali u glazbenu školu krajem drugog razreda osnovne, mlađi je rekao da želi i on i upisali smo ga.

Moja djeca su kao presjek skupa. Imaju dosta zajedničkih interesa, ali i svaki svoje. Od malena ih zanima tehnika, tako da tu nije bilo puno dilema koje će škole odabrati, ali svaki je imao svoj put. Tako je i danas. Čak su u srednjoj školi i oko mature jedan drugom uskakali i pomagali. Dobar primjer je fizika - stariji je bolje znao mehaniku i toplinu, a mlađi elektrotehniku jer je bio u takvoj stručnoj školi, pa su puno puta jedan drugom uskakali. Meni je to bilo sjajno - nije trebalo tražiti nikoga za instrukcije, sve su sami rješavali. Za matematiku se ne sjećam, ali to kuže obojica, pa nekako nije bilo drame. I danas se konzultiraju oko programiranja i takvih stvari, ali ja i ne znam sve jer odavno nisam uključena u to. Zapravo, dosta su se oslanjali jedan na drugoga, a tako je i danas... Jučer upada mlađi k starijem i pita može li posuditi njegov VGA... Točno znaju što tko ima od tehnike, gdje se to nalazi, čemu služi... tako da na neki način žive u simbiozi i prilično su povezani. Nismo im mi to govorili, nekako se to samo posloži...

Mlađi sin je iskustvo starijega često koristio za "sondiranje terena". Kod odabira srednje škole jasno rekao da ne želi bratovim stopama u Mioc, a to i nije bio najbolji izbor za njega. Zbog teškoća čitanja, silno bi se tamo namučio s gimnazijskim predmetima tipa povijest, hrvatski, pa čak i biologija...a ovako je bolje prošao i stekao stručno znanje iz područja koje ga je zanimalo. On je još debelo u srednjoj školi iskoristio svaku priliku da pokupi Microsoft-ove licence i certifikate. Isto je bilo i s odabirom studija. Mlađi nije htio upisati FER iako je imao dovoljno bodova na državnoj maturi. Jedan od razloga je izbjegavanje uspoređivanja s bratom, ali važnija je njegova sklonost praktičnom radu. Ocijenio je da na FER-u ima previše teorije za njegov ukus i premalo prakse. Njega je zanimala vojska, a starijem bratu to nije bilo ni u peti. Stariji je tijekom srednje škole razmišljao o odlasku na studij u Austriju, ali je relativno brzo odustao. Mlađi sada razmišlja o mogućnostima nastavka školovanja u Sloveniji (drugi stupanj), ali to je još na dugačkom štapu. Vidjet ćemo... Nekako su tijekom srednje škole zaključili da im je ovdje ok, planirali eventualno studentske razmjene, ali tko zna kako će to sada izgledati u uvjetima korone. Ne brinem... Stariji je tip koji se najviše oslanja na sebe, a mlađi je vješt u okupljanju grupa ljudi i raspoređivanju zadataka. Snalaze se svaki na svoj način.

Ostalo - imaju svaki svoje društvo, ali i preklapaju se. Obojica imaju položene radioamaterske razrede, s tim da se mlađi aktivno bavi time, a stariji tu i tamo. Obojica su uključeni u aktivnosti Hrvatskog filmskog saveza, odlaze na radionice i festivale, s tim da je stariji obično u organizaciji, a mlađi samo sudjeluje ili volontira. Ljeti su stjecali iskustvo kako je to raditi kao serviser računala i snašli su se dobro. Mlađi je prvi položio vozački ispit, jer ga je to zanimalo. Starijem se nije dalo i to ga ne zanima, ali vidi da mora, pa će sad i on to riješiti.

***
Dok su bili mlađi, pitala sam se jesu li naši uzori na neki način trasirali njihove odabire. MM i ja smo inženjeri, a i sinovi su okrenuli na tu stranu. Nemam pojma, možda djeca odaberu tako zato što najbolje poznaju teren u tim vodama, a opet - djeca su odabrala računala i elektroniku, nije im padalo na pamet odabrati energetiku (moja struka). Nismo ih nešto posebno savjetovali. Oni znaju kako izgleda naš posao. Čak smo se tijekom osnovne škole trudili da dobiju uvid i u neke druge poslove koji bi ih možda zanimali - susjed je građevinac, mi imamo puno poznatih strojara, u obitelji imamo medicinare i prosvjetare... Koliko je to imalo utjecaja, nemam pojma.

Već sam puno puta pisala kako je stariji htio na ADU na montažu, ali ga je prizemljio prijatelj koji je to završio. Rekao mu je da četiri godine nakon diplome nema ni dana staža, samo može dobiti honorarni posao... Mi smo sinu to isto govorili, ali presudilo je kad mu je to isto rekao netko generacijski bliži. Osim toga, imamo i mm-ovog rođaka koji se bavi baš time, pa je naš sin s više strana dobio uvid o dobrim i lošim stranama tog posla i odlučio se za FER.

[tanja_b]

Dok su bili mlađi, pitala sam se jesu li naši uzori na neki način trasirali njihove odabire. MM i ja smo inženjeri, a i sinovi su okrenuli na tu stranu. Nemam pojma, možda djeca odaberu tako zato što najbolje poznaju teren u tim vodama, a opet - djeca su odabrala računala i elektroniku, nije im padalo na pamet odabrati energetiku (moja struka). Nismo ih nešto posebno savjetovali. Oni znaju kako izgleda naš posao. Čak smo se tijekom osnovne škole trudili da dobiju uvid i u neke druge poslove koji bi ih možda zanimali - susjed je građevinac, mi imamo puno poznatih strojara, u obitelji imamo medicinare i prosvjetare... Koliko je to imalo utjecaja, nemam pojma.

Ali vi ste svi u, kako si jednom napisala, "normalnoj tehnici", to su zbilja male varijacije hoće li dijete odabrati elektroniku ili energetiku.
Zanimljivije je što bi bilo da su oba roditelja tehničke struke, a dijete odabere, npr., komparativnu književnost ili pravo? Ili neku umjetničku profesiju (mislim da je jedan naš poznati glumac u nekom intervjuu spominjao upravo takvu situaciju u vlastitoj obitelji)?

[tanja_b]

Ili, da preformuliram hipotetsku situaciju da bolje paše uz početni post: na primjer, u obitelji su svi znanstveno-tehničke struke, mlađe dijete je npr. talent za pisanje ili slikarstvo, ali zbog obiteljskih okolnosti i uzora bira istu profesiju kao i roditelji i stariji brat/sestra.
Je li to dobro rješenje, ili nije, ili je zapravo svejedno?

[NanoiBeba]

Iskreno, meni je nesimpatično kad dijete izabere potpuno istu struku kao i roditelj. Tu ne mislim na srodnu, nego baš istu.

MM je malo tužan što niti jedno dijete ne ide njegovim smjerom, meni je pak drago kaj ne idu mojim.

Meni je objektivno svejedno društveni smjer ili tehnika, jedina stvar koja me muči je hoće li dobiti posao. A to je stvarno teško predvidjeti.

Malo drugačije je s umjetničkim strukama. Nekako mislim da bi oni mogli živjeti od svog rada (npr. slikari) moraju biti i dobri menadžeri sami sebi. A to mi je prilično kontradiktorno, odnosno rijetki su umjetnici koji imaju i tu drugu sposobnost

[Vrijeska]

stariji nisu samo uzor za odabri škole (iako vidim i naznak etoga kod najmlađeg djeteta)
stariji su uzor - odijevanje, šminka, a posebno lako prihvaćaju neprikladne obrasce ponašanja

[Peterlin]

Ali vi ste svi u, kako si jednom napisala, "normalnoj tehnici", to su zbilja male varijacije hoće li dijete odabrati elektroniku ili energetiku.
Zanimljivije je što bi bilo da su oba roditelja tehničke struke, a dijete odabere, npr., komparativnu književnost ili pravo? Ili neku umjetničku profesiju (mislim da je jedan naš poznati glumac u nekom intervjuu spominjao upravo takvu situaciju u vlastitoj obitelji)?

Da, o tome je Günter Grass davno pisao u Lumburu: djeca nas gledaju i onda odabiru suprotno...

Mislim da je zapravo važnije da djeca sagledaju jesu li roditelji zadovoljni sa svojim odabirom i vole li svoju struku/posao nego detalji.

S druge strane, mnoge umjetničke sklonosti možeš prakticirati kao hobi, a ne možeš biti neurokirurg ako se nisi školovala baš za to.

[emily]

3.

Al nije sam to. Upisala je istu školu, pa isti smjer. Pa sve ok. Al bolje joj idu a i zanimaju neke druge stvari. Ima još vremena. Nije da me to baš jako muči al me zanima je li i kod drugih tako

kod nas - nije

[emily]

Meni je objektivno svejedno društveni smjer ili tehnika, jedina stvar koja me muči je hoće li dobiti posao. A to je stvarno teško predvidjeti.

a zašto onda stavljaš veto na indologiju i egiptologiju?

[NanoiBeba]

a zašto onda stavljaš veto na indologiju i egiptologiju?

Pa zbog ovog dijela - "hoće li dobiti posao"

Ima društvenih smjerova za koje je za pretpostaviti da posao možeš dobiti. A valjda možeš i s indologijom, samo ja ne znam gdje

[emily]

to je stvarno teško predvidjeti, i sama si napisala
nije da se upisuje 100 budućih indologa godišnje u Hr.

mislim, meni je svejedno, samo zamjećujem tu nekakvu odbojnost, otpor, negativu za određene studije. pa nije mogućnost zapošljavanja (valjda) jedini kriterij za odabir studija ...

[Lili75]

Pa zbog ovog dijela - "hoće li dobiti posao"

Ima društvenih smjerova za koje je za pretpostaviti da posao možeš dobiti. A valjda možeš i s indologijom, samo ja ne znam gdje

Meni odmah pada na pamet Veleposlanstvo Indije ili rad u firmi koja suradjuje s indijskim tržištem.

to je stvarno teško predvidjeti, i sama si napisala
nije da se upisuje 100 budućih indologa godišnje u Hr.

mislim, meni je svejedno, samo zamjećujem tu nekakvu odbojnost, otpor, negativu za određene studije. pa nije mogućnost zapošljavanja (valjda) jedini kriterij za odabir studija ...

Ne daj Bože, valjda bi trebalo biti i područje interesa djeteta. Uostalom danas ljudi završe jedan fax, a rade nešto posve drugo, svega ima.

[buba klara]

Znam troje završenih studenata "luzerskih" smjerova na FF, kojima su roditelji kosu čupali kad su čuli što će studirati.

Jedna radi kao prevoditelj (pretežno u gospodarstvu) jer taj "luzerski" jezik zna 2,5 čovjeka u Hrvatskoj, druga radi u veleposlanstvu te zemlje u Zagrebu a treća se zaposlila kao prof. jednog od tih jezika u školi gdje je manjinsko stanovništvo tog jezika u HR.

Njih zapravo jako malo upisuje, a još manje ih završava.
Samo kažem...

[NanoiBeba]

to je stvarno teško predvidjeti, i sama si napisala
nije da se upisuje 100 budućih indologa godišnje u Hr.

mislim, meni je svejedno, samo zamjećujem tu nekakvu odbojnost, otpor, negativu za određene studije. pa nije mogućnost zapošljavanja (valjda) jedini kriterij za odabir studija ...

Nije jedini, al je vrlo važan. Da imam obiteljsku rentu od koje bih živjela, ne bi mi bio.
Ili kao izbor paralelnog studija mi je isto ok.

Al to sam ja, imaš pravo na drugačije mišljenje

[NanoiBeba]

Znam troje završenih studenata "luzerskih" smjerova na FF, kojima su roditelji kosu čupali kad su čuli što će studirati.

Jedna radi kao prevoditelj (pretežno u gospodarstvu) jer taj "luzerski" jezik zna 2,5 čovjeka u Hrvatskoj, druga radi u veleposlanstvu te zemlje u Zagrebu a treća se zaposlila kao prof. jednog od tih jezika u školi gdje je manjinsko stanovništvo tog jezika u HR.

Njih zapravo jako malo upisuje, a još manje ih završava.
Samo kažem...

Drago mi je zbog pozitivnih primjera, al sebe bih ubrojala u skupinu roditelja koji čupaju kosu

[NanoiBeba]

I da, znam da ne bih upjela spriječit, a ne bih ni sprečavala izbor upisa na dva gorespomenuta smjera. Ali bih pokušala. Pokušala u smislu beskonačnog razgovora.

[Peterlin]

I da, znam da ne bih upjela spriječit, a ne bih ni sprečavala izbor upisa na dva gorespomenuta smjera. Ali bih pokušala. Pokušala u smislu beskonačnog razgovora.

Ja sam tako uvjeravala mlađeg sina da se ne prijavljuje na vojnu akademiju, jer smatram da taj posao nije dobar za njegovo zdravlje (astma), ali nije htio ni čuti. Na kraju je prijavio što je htio, ali nije prošao tjelesnu provjeru.

Ne bi me iznenadilo da nađe neki alternativni način da se uključi u vojnu službu, ali ne kao aktivna vojna osoba nego civil. To mi je već puno prihvatljivije za njega osobno. Beskonačni kampovi i veliki tjelesni napori mogli bi mu pogoršati zdravlje, a ovako - ako se želi uključiti kao civilna stručna osoba i ako ga budu htjeli, bujrum!

[sirius]

Nije jedini, al je vrlo važan. Da imam obiteljsku rentu od koje bih živjela, ne bi mi bio.
Ili kao izbor paralelnog studija mi je isto ok.

Al to sam ja, imaš pravo na drugačije mišljenje

Ja se apsolutno slazem s tobom.
To je logicno i prakticno.
Jedino kad bih tolerirala te egzotike je onda kad bi dijete bas izgaralo za njima , a uz to bi mu ucenje islo glatko ko omeksani putar na kruh.
Sve ostale opcije , upisivanja je ne moze nista drugo, pa hajde na studiram- ne moze.

[buba klara]

Da se ne lažemo, većina djece koja upiše te egzotične jezike, upiše ih jer nisu upali u svoje prve izbore ali ima doista i onih koji to žele pod cijenu obiteljskog rata (rijetke biljke, ali postoje!). Takvi doista i završe i (većinom) rade u struci.

Ovi koji upišu "samo da nešto studiraju" većinom nikad ne diplomiraju, a barem trećinu studijskog vremena provedu u nadi da će se naredne godine prebaciti na željeni smjer (samo što tog "prebacivanja" nema, matura se mora polagati ponovo da bi se dobio broj bodova potreban za, primjerice, anglistiku, s koje se najviše prelijevaju neupisani).

[emily]

ja pišem o onima kojima je egzotika prvi izbor

[buba klara]

Takve sam ja i upoznala (studirali su paralelno sa mnom, isti faks drugi smjerovi) i znam konkretno što je bilo s njima nakon diplome. Ali, ovih ostalih ("samo da nešto studiram") je bilo ipak više na tim smjerovima.

Nisam sigurna da bi to mojima dopustila. Mislim, nisu još stigli do faksa, ali ko zna što me čeka.

OK, ako si baš lud za hungarologijom, sinologijom i sl. - to puštujem, upiši i završi. Ali ako želiš studirat engleski i njemački, ne upadneš i tu godinu se vucaras po stepenicam ispred FF jer si upao na nešto čije ime ne znaš ni izgovoriti - nema šanse. Radije tu godinu ne studiraj ništa nego iskoristi za učenje i pripreme za ponovno polaganje mature, uz neki povremeni posao (ni prvi ni zadnji koji nije upao iz prve na željeni faks).

[Peterlin]

Takve sam ja i upoznala (studirali su paralelno sa mnom, isti faks drugi smjerovi) i znam konkretno što je bilo s njima nakon diplome. Ali, ovih ostalih ("samo da nešto studiram") je bilo ipak više na tim smjerovima.

Nisam sigurna da bi to mojima dopustila. Mislim, nisu još stigli do faksa, ali ko zna što me čeka.

OK, ako si baš lud za hungarologijom, sinologijom i sl. - to puštujem, upiši i završi. Ali ako želiš studirat engleski i njemački, ne upadneš i tu godinu se vucaras po stepenicam ispred FF jer si upao na nešto čije ime ne znaš ni izgovoriti - nema šanse. Radije tu godinu ne studiraj ništa nego iskoristi za učenje i pripreme za ponovno polaganje mature, uz neki povremeni posao (ni prvi ni zadnji koji nije upao iz prve na željeni faks).

Ima ljudi koji to stvarno vole... Kćer moje kolegice ima sada svoju firmu, ovlašteni je sudski tumač za strani jezik koji nije jako egzotičan, ali ni čest. Kćer druge kolegice je jednako tako prošla s drugim stranim jezikom, dobila zaposlenje u ambasadi te zemlje praktično odmah nakon studija. Istina, ona ima dio obitelji u toj zemlji, pa je to bio logičan izbor, ali ne mora to uvijek biti tako. Neke ljude to jednostavno zanima.

Slažem se da ne bih podržala upis bilo čega za zadržavanje studentskih prava. Zbog toga treba pažljivo sastaviti listu, da se kod prebacivanja priznaje što veći broj predmeta...

Inače, nekako mi je u glavi da bih dopustila gubitak jedne akademske godine, ali za više od toga - paaa, baš mi ne bi bilo pravo. Smislila bih neke sankcije. No, da ne moram sama sebi skakati u usta, bolonjski način studiranja baš ne ostavlja mogućnost razvlačenja studija u beskraj, što je dobro i pozitivno. Svatko može pogriješiti, ali ne može to biti način života, pogotovo ne ako ga roditelji financiraju.

[sirius]

ja pišem o onima kojima je egzotika prvi izbor

Ako izgara za egiptologijom i proucava ju godinama prije upisa-moze .

[Peterlin]

Ako izgara za egiptologijom i proucava ju godinama prije upisa-moze .

Po tom kriteriju i ja sam mogla to upisati - provela sam cijelu mladost sanjajući o tome kako ću otići u Egipat i iskopavati faraonske grobnice... Imam još negdje kod roditelja hrpu literature o tome.

Poticaj mi je bio omladinski časopis Sve oko nas - https://www.njuskalo.hr/lifestyle-ca...oglas-34143231
Na jednom od prvih brojeva bila je Tutankhamonova zlatna maska. Ne mogu se sad sjetiti kad je to bilo, ali negdje početkom sedamdesetih, imala sam desetak godina.
Kasnije (negdje u srednjoj školi) pala mi je šaka Waltarijeva knjiga Sinuhe Egipćanin, koju sam pobožno čitala...

Na sreću, do kraja srednje škole sam se otrijeznila. Tome nisu previše kumovali uzori iz obitelji, ali jesu uzori iz okoline - imala sam hrpu prijatelja starijih godinu ili dvije, većinu na tehničkim fakultetima. Imala sam materijal za prijemni, imala sam njihova pozitivna iskustva i tako. U toj dobi više znači mišljenje vršnjaka ili nekoga tko je generacijski bliže nego mišljenje roditelja.

[emily]

Ako izgara za egiptologijom i proucava ju godinama prije upisa-moze .

znala sam da me nećeš razočarati

[NanoiBeba]

Da izgara za egiptologijom, valjda bi to primijetili do 3. ili 4. razreda srednje. Ili mislite da ne bi?

Imam slučaj u bližoj okolini gdje roditelji i dalje debelo potpomažu, da ne kažem grublju riječ dijete, koje već i samo ima svoju obitelj.

Nikad ne reci nikad, ali ne bih se htjela naći u toj situaciji. Ne zato jer ne bih pomogla, nego si mislim kako se mora osjećati taj mladi čovjek.


Možda to pitanje spada na onu drugu temu.

[jelena.O]

Nano javi se na temu kroz godinu dana

[emily]

Imam slučaj u bližoj okolini gdje roditelji i dalje debelo potpomažu, da ne kažem grublju riječ dijete, koje već i samo ima svoju obitelj.

Nikad ne reci nikad, ali ne bih se htjela naći u toj situaciji. Ne zato jer ne bih pomogla, nego si mislim kako se mora osjećati taj mladi čovjek.


Možda to pitanje spada na onu drugu temu.

u kojem smislu potpomažu? u studiranju? ili?

[NanoiBeba]

U životu. Nakon završenog faksa i struke od koje ne može živjet. Al fakat nije tema. Jer stvarno mi ne možemo predvidjeti kaj će biti dalje.

No, kako sam i napisala, spriječit ne mogu. Mogu jedino razgovarat

[tanja_b]

To su sad već dvije različite teme:
1. Što kad mlađe dijete doslovno slijedi starije u svojim životnim odabirima (škole, faksa, profesije), treba li roditelj na to utjecati ili ne;
i 2. Što kad dijete odabere studij ili struku od koje će se (kako se roditelju čini) teško osamostaliti i zarađivati za život, treba li roditelj utjecati na njegove izbore ili ne.

Obje teme su zanimljive, ali jedna uključuje više djece u obitelji, a druga ne nužno.

[Lili75]

I ova tema i sve koje iz nje izranjaju su mi jako zanimljive

[Lili75]

U životu. Nakon završenog faksa i struke od koje ne može živjet. Al fakat nije tema. Jer stvarno mi ne možemo predvidjeti kaj će biti dalje.

No, kako sam i napisala, spriječit ne mogu. Mogu jedino razgovarat

Da, to je bas koma.

[larmama]

Moja je jedinica pa nema starijeg brata ili sestru za uzor. A ja sam starija sestra i to deset godina starija, a to je u tinejdžerskoj dobi ogromna razlika pa ni bratu nisam bila uzor. Čak je bio razočaran s mojom prvom plaćom nakon jako teškog faksa, današnjeg FERa. Tako da mu tada nisam bila ni slučajno uzor

[babyboys]

moja djeca su kompletno različita, i karakterom i izborima.veliki je sportaš, taj je prije naučio uhvatit i bacit loptu nego pravilno hodat, zaluđen je poviješću, antikom, egiptom, starim civilizacijama, ali je i odličan šahist, ima strašan kliker za fiziku i matematiku.
od pasioniranog plana da studira arhitekturu je odustao pod utjecajuem društva, a na svom društvenom faksu na kojem ga nitko, pa ni on sebe, nije zamišljao, briljira. ko meki maslac na kruh mu ide. studira ne baš popularne smjerovei dok je jedan jaaak nišni, drugi ustvari imam dosta dobru perspektivu - chatbootovi su tehnologija u procvatu a bez njegove struke ne mogu funkcionirati. doduše, informatika mu nije baš zanimljiva sad, ali mozda se predomisli. on kaže da uvijek ima opciju ostati raditi na faksu.

srednji je drugačiji. on voli sport, ali drugog tipa. alternativnije, adrenalinskije. ovi popularni sportivi mu baš nisu napeti. ta je s tri godine naučio voziti bicikl, sa 4 skejt i role. za razliku od starijeg brata duboko mrzi školu, prezire povijest ( jako se mučimo s tim). on je tip koji voli raditi rukama i voli konkretne rezultate svoga rada, a isto ima kliker za matematiku, fiziku, tehnički. i informatiku, tako da on pomaže velikom kad zapne. sad biramo srednju, ali on će u posve drugačoijem smjeru.e da, jezike obožava, dok veliki e solidan, ali niti blizu ih ne savlkadava lako ko srednji.

mali je mali, ali on je umjetnik. u školi je za sad sve pjesmica, ali ima odličan sluh, osjećaj za ritam, ekspresiju... sa devet godina sad tvrdi da će biti kuhar, ali mislim da će ipak ići u nekom drugom smjeru.

tako da, troje djece, iste okolnosti, obožavaju se ali svaki ima svoj put.

i ja sam s time zadovoljna. trudim se ne uspoređivati ih ( na glas, u sebi je već druga priča, ali za to oni ne moraju znati) i podržavati njihove odabire.
tko zna, možda moj lingvist/arheolog prođe bolje nego ovaj koji bi bio programer ili ovaj koji bi bio kuhar. i vice versa.