I ja sinoć završila. Divno mi je što je glavni pripovjedač vjetar, a uz glavnog lika pratimo i put mace od Egipta do Visa. Divna knjiga!tanja_b prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
I ja sinoć završila. Divno mi je što je glavni pripovjedač vjetar, a uz glavnog lika pratimo i put mace od Egipta do Visa. Divna knjiga!
Ovo je možda za čitačice zanimljivo, posebno ako ste iz Zagreba ili Velike Gorice.
"Iskustveni književni klub, novi je projekt koji je pokrenulo Društvo žena Velika Mlaka, a na prvo druženje ove subote, 16. ožujka, pozivaju sve koji su otvoreni za rad na sebi, istraživanje vlastitih mogućnosti, a ujedno vole književnost. Voditeljice ovog jedinstvenog kluba i članice Društva, Maja Adžaga (mag. pedagogije) i Dunja Golubić (mag. bibliotekarstva), otkrivaju kako će se baviti osnaživanjem u svakodnevnom životu, koristeći književne predloške i sve to uz pomoć psihodramskih tehnika!"
https://cityportal.hr/drustvo-zena-v...52q9BDqWLVK_Mo
Posljednje uređivanje od anchi pp : 12.03.2024. at 14:15
Carsten Jensen - Mi, utopljenici
Jensen je danski spisatelj iz mjesta Marstal na jednom danskom otoku. Marstal je grad bogate pomorske povijesti, u njemu su se gradile flote, nastajala brodarska društva, gotovo svi muškarci su bili pomorci. Jensen piše o stotinu godina grada, od sredine 19. do sredine 20. st. Meni je roman jako neujednačen, ima previše likova, taman kad se ufuraš u jednu priču, ona naglo završava i počinje druga sa setom potpuno drugih likova. Ima baš upečatljivih detalja (glava Jamesa Cooka, smrt u živom pijesku), ali opći mi je dojam - prenaporno.
Dora Šustić - Psi
Priča o ljubavi mlade hrvatske studentice i 40-ogodišnjeg turskog fotografa, udovca. Dvije pripovjedne priče odvijaju se u Češkoj i Španjolskoj. Intenzivna priča, skroz drži pozornost, ja sam je pročitala u jednom danu. Ona neslavna promocija zbog koje su Psi postali prava feministička priča me odvela na krivi trag, jer seks i submisivnost ovdje nisu primarne priče. Ja roman iščitavam kao suočavanje s golemom traumom, završavanje i opraštanje od odnosa koji u stvarnom životu nije dobio closure.
Milan Gavrović: Čovjek iz Krležine mape
Knjiga traži odgovor na smrtnu presudu doktoru Đuri Vranešiću, liječniku koji je za rata skrivao Krležu u svojem sanatoriju na Zelengaju, ali ne samo Krležu, već i mnoge druge tada ugrožene ličnosti (između ostalih, Krstu Hegedušića i Milana Sachsa). Opisuje odnos Vranešića i Krleže, ali i političku pozadinu događanja 1945./46., kad je Vranešić u prvoj presudi oslobođen svih optužbi, da bi na kraju u ponovljenom postupku bio strijeljan. Intrigantna i zanimljiva knjiga.
Đorđe Lebović: Semper idem
Još jedna teška ratna priča, zapravo, prijeratna, jer opisuje autorovo odrastanje u Zagrebu i Somboru 30-tih godina prošlog stoljeća. Dijete razvedenih roditelja, često se selio i odrastao je, u najmanju ruku, u kompliciranim obiteljskim odnosima, ali ipak okružen ljubavlju. 1944., u dobi od 15 godina, deportiran je u Auschwitz i preživio je, kao jedan od rijetkih članova svoje obitelji. Knjigu je pisao pred kraj života, pa odatle možda potječe i dojam prerazvučenosti u nekim poglavljima - vjerojatno je htio zabilježiti sva sjećanja na članove obitelji, prijatelje i poznanike. Izvrsna knjiga, ali u kombinaciji s Gavrovićem, prezasitila me temama 2. svjetskog rata.
Almin Kaplan: Trganje
Prvi roman ovog pisca, nastao još prije "Mehe" i "Dubravskih priča", a opisuje djetinjstvo u stolačkom kraju, obitelj, kuću zastrtu ćilimima, dedine strašne priče, polazak u školu i početak rata, sve do progona iz sela. Sve ispričano iz naivne dječje perspektive, a zapravo nije nimalo naivno. Stil je nabijen značenjem, Kaplan je karakterističan po tome da u malo riječi kaže puno toga. Iako sumorne atmosfere, knjiga se čita s užitkom.
Andrew O'Hagan: Vodencvjetovi
Roman o mladosti i vječnom prijateljstvu, jasna ideja, ali pomalo naporna izvedba. U prvom dijelu, Noodles i Tully su tinejdžeri i osjećaju da im je život pružen na dlanu. Drugi dio dešava se 30 godina kasnije. Prvi dio dešava se u jeku tačerizma, drugi dio u vrijeme Brexita. Potencijalno zanimljiv prikaz britanske sadašnjosti u dva izdvojena trenutka (80-te i 2017.) nepotpun je, a "vječno prijateljstvo" prenaglašeno i doima se čak i neiskreno. Previše je jasno "što je pisac htio reći".
Ariel Magnus: Eichmann u Buenos Airesu
Nevjerojatno odbojan roman s odvratnim glavnim likom, što samo pokazuje da je autoru uspjelo napisati izvrsnu knjigu
Ljudmila Ulicka: Kuga
Od genijalne Ulicke ništa manje se ne može ni očekivati. "Kuga" je u stvari scenarij napisan 1978. i pospremljen u ladicu, ponovo izvučen 2020. i dorađen u roman koji opisuje kratku, ali ubojitu epidemiju kuge u Moskvi 1939. godine. Gotovo jezovito je kako se gotovo ništa nije promijenilo u reakcijama ljudi i sustava. Roman je kratak, dramatičan, brzog tempa i, iako zbog teme nužno tragičan, ima i neku ironično-grotesknu notu. Svakako čitati!
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Poprilično razočaranje. Roman povezuje dvije, same po sebi vrlo zanimljive teme - projekt Knjižnice na konjima u doba Velike depresije i priču o tzv. "plavim ljudima", tj. obitelji s nasljednom methemoglobinemijom (inspiriranu stvarnom obitelji Fugate koja je živjela u istočnom Kentuckyju). Te dvije teme spojene su u glavni lik Cussy Mary Carter, 19-godišnje djevojke koja jašući na mazgi obilazi zabačene kuće i imanja i ljudima donosi radost pisane riječi, dok se sama bori s predrasudama i rasizmom (!) zbog boje kože. Ipak, priča ozbiljno šteka. Stil pripovijedanja je naivno nespretan, s puno nepotrebnog prepričavanja, razvoj priče zapinje, puno je repetitivnosti, a istovremeno kraj možemo bez problema naslutiti već oko 50. stranice. Teme nasilja u braku, kućnih pobačaja, vjerske zatucanosti i opće nepismenosti samo su načete, ali ne i razrađene. Likovi su izrazito polarizirani - ili su maltene sveci, ili su opaki zlobni gadovi (iznimka je eventualno doktor, koji nije toliko crno-bijel u opisu). Sveukupno, šteta što roman nije bolje napisan, po izboru teme imao je potencijala.
I ja sam pročitala Knjižničarku na konju nakon što sam na jednom čitalačkom blogu pročitala da je to najbolji roman kojeg je autorica bloga pročitala u zadnjih 10 godina. Rekoh, mora biti dobro.
Na kraju- razočarenje, slabo obrađena tema, mogla je to biti izvrsna knjiga. Zadnja četvrtina na razini jeftinog ljubića.
Sad čitam Shuggieja Baina, izvrsna!!
Eliza Clark - Komad malog
Ovo je Američki psiho, ali američki=britanski, a glavni junak=junakinja
Roman je odličan, usprkos horor motivima, vrlo zabavan. Dobro piše na omotu, parafraziram-za sve kojima je Sally Ronney preflah, heh
Igor Ivko - Početnici
Roman o prekarskim radnicima, paru koji je u mladosti studirao filozofiju, a koje švicarac i kapitalizam udaraju u glavu. Primorani su otići u inozemstvo da prežive, a veza im se počinje raspadati. Veliki dio romana je reminiscencija na blokadu fakulteta, plenume i prekidanje nastave. Jer su tražili antikapitalističko promišljanje obrazovanja. I eto kako je završilo.
Hvala, chesil, na preporuci za Početnike
Bila mi je zanimljiva tema jer se sjećam tih prosvjeda studenata, neke sam i poznavala koji su u tome sudjelovali, pa sam nabavila knjigu. Prilično je depresivna, ali jako mi se svidila, svašta mi se vrti u glavi pod dojmom, a to je valjda poanta
Nema na čemu, tangerina!
Patricia Lockwood - Nitko ne govori o tome
Jako neobično izdanje, roman nije, publicistika nije, poezija nije. Najbliže je, ajmo reći, zbirci tweetova. Što nije čudno, jer je autorica na toj platformi vrlo aktivna.
Nije mi bilo ništa posebno na početku, ali nekako sam se dokotrljala do drugog dijela. Koji mi je bio izuzetno dirljiv jer autorica, i dalje u svom tvitovskom stilu, piše o trudnoći svoje sestre koja nosi dijete s tzv.Protejevim sindromom baš usred postroženja zakona o pobačaju u SAD-u. Rođenje tog djeteta svima je nepoznanica, čak i svojevrsni eksperiment. Jedan doktor čak kaže-ovo mi je prvi, a i posljedni takav slučaj u karijeri. Kratkotrajni život bebe autorica kroz svoje neobične odlomke uspijeva prenijeti vrlo emotivno, a guglanjem o njezinoj karijeri naišla sam i na fotografiju nje s nećakinjom, baš me dirnula.
Posljednje uređivanje od chesil : 14.04.2024. at 20:58
Moj doživljaj Knjižničarke na konju je sasvim drukčiji od vaša dva. Manje tražim.
Odavno sam zaključila da sam za našu Tanjumala beba.
Tanja, tvoji komentari su mi vrh, sjajna preporuka i inspiracija koju knjigu odabrati/ne odabrati pročitati. Ima ih toliko da te nikad neću stići taman čitala samo knjige koje su te zadovoljile.
Nakon sjajna prva 3 mj. di sam gutala knjige i pročitala ih 16, sad od umora jedva pročitam koju str. i zaspim snom pravednika. Trenutno čitam:
Vannesa Montfort: Žena bez imena
Od 545 str. jedva sam stigla do 200 i neke, a cijeli mj ju čitam.
Jako mi je interesantna i pokušat ću se ubrzati. Roman je priča o ženi koja je napisala neka od najsjajnijih španjolskih djela 20. st.u sjeni supruga.
Uz to me čeka Ulickina Kuga. Vidim Tanjin sjajni komentar na nju. Ulicku obožavam i gotovo sve njeno sam pročitala. Ona je meni ženski Tolstoj.
Uzela sam 10ak knjiga iz knjižnice i od frendica, pa svojih... Bojim se da će neke čekati vlak i g.o.
Pa ne utrkujemo seMoj doživljaj Knjižničarke na konju je sasvim drukčiji od vaša dva. Manje tražim.
Odavno sam zaključila da sam za našu Tanju
Tanja, tvoji komentari su mi vrh, sjajna preporuka i inspiracija koju knjigu odabrati/ne odabrati pročitati. Ima ih toliko da te nikad neću stići taman čitala samo knjige koje su te zadovoljile.
Nakon sjajna prva 3 mj. di sam gutala knjige i pročitala ih 16, sad od umora jedva pročitam koju str. i zaspim snom pravednika. Trenutno čitam:
Vannesa Montfort: Žena bez imena
Od 545 str. jedva sam stigla do 200 i neke, a cijeli mj ju čitam.
Jako mi je interesantna i pokušat ću se ubrzati. Roman je priča o ženi koja je napisala neka od najsjajnijih španjolskih djela 20. st.u sjeni supruga.
Uz to me čeka Ulickina Kuga. Vidim Tanjin sjajni komentar na nju. Ulicku obožavam i gotovo sve njeno sam pročitala. Ona je meni ženski Tolstoj.
Uzela sam 10ak knjiga iz knjižnice i od frendica, pa svojih... Bojim se da će neke čekati vlak i g.o.meni je drago ako svojim komentarima mogu nekome uštedjeti vrijeme, pa da ne čita lošu knjigu. Iako, one zaista loše su zapravo rijetke - većina knjiga će naći nekog kome će se svidjeti, a ukusi su nam ipak različiti.
A za Ulicku, još davno sam konstatirala da je ona puno mlađa Tolstojeva sestra
Nego, nedavno sam sasvim slučajno vidjela da je objavljen novi prijevod priča Karela Čapeka, "Pripovijetke iz jednog i drugog džepa" .
Te sam priče čitala još davno, u studentskim danima, u prastarom raskupusanom izdanju iz 50-tih godina. Jako me razveselilo vidjeti novi prijevod i novo izdanje, jer priče su izvrsne. Sve one kreću od nekog krimi-zapleta, ali vrlo brzo shvaćamo da nije u pitanju samo krimić, već prikaz širokih slojeva društva, seljaka, činovnika, policajaca, sudaca. Gotovo u svakoj ima i ponešto filozofije i općeljudskih spoznaja (meni najdraža priča, "Pokušaj ubojstva", tipična je u tom smislu). Čapekove priče su na tragu Čehovljevih Humoreski, simpatične su, duhovite, a ipak nisu trivijalne, i, što ih čini posebno ugodnima za čitanje - nemaju nimalo mržnje ili prezira prema ijednoj skupini ljudi, pa čak i kad je riječ o zločincima.
Inače sam jako restriktivna kad je riječ o kupovini knjiga, jer za njih gotovo da više i nemam mjesta. Ovu sam ipak morala odmah kupiti, i sad je čitam polako, za gušt, kad želim biti sigurna da ću se uz knjigu odmoriti i bolje osjećati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
