Ovo je možda za čitačice zanimljivo, posebno ako ste iz Zagreba ili Velike Gorice.
"Iskustveni književni klub, novi je projekt koji je pokrenulo Društvo žena Velika Mlaka, a na prvo druženje ove subote, 16. ožujka, pozivaju sve koji su otvoreni za rad na sebi, istraživanje vlastitih mogućnosti, a ujedno vole književnost. Voditeljice ovog jedinstvenog kluba i članice Društva, Maja Adžaga (mag. pedagogije) i Dunja Golubić (mag. bibliotekarstva), otkrivaju kako će se baviti osnaživanjem u svakodnevnom životu, koristeći književne predloške i sve to uz pomoć psihodramskih tehnika!"
https://cityportal.hr/drustvo-zena-v...52q9BDqWLVK_Mo
Posljednje uređivanje od anchi pp : 12.03.2024. at 15:15
Carsten Jensen - Mi, utopljenici
Jensen je danski spisatelj iz mjesta Marstal na jednom danskom otoku. Marstal je grad bogate pomorske povijesti, u njemu su se gradile flote, nastajala brodarska društva, gotovo svi muškarci su bili pomorci. Jensen piše o stotinu godina grada, od sredine 19. do sredine 20. st. Meni je roman jako neujednačen, ima previše likova, taman kad se ufuraš u jednu priču, ona naglo završava i počinje druga sa setom potpuno drugih likova. Ima baš upečatljivih detalja (glava Jamesa Cooka, smrt u živom pijesku), ali opći mi je dojam - prenaporno.
Dora Šustić - Psi
Priča o ljubavi mlade hrvatske studentice i 40-ogodišnjeg turskog fotografa, udovca. Dvije pripovjedne priče odvijaju se u Češkoj i Španjolskoj. Intenzivna priča, skroz drži pozornost, ja sam je pročitala u jednom danu. Ona neslavna promocija zbog koje su Psi postali prava feministička priča me odvela na krivi trag, jer seks i submisivnost ovdje nisu primarne priče. Ja roman iščitavam kao suočavanje s golemom traumom, završavanje i opraštanje od odnosa koji u stvarnom životu nije dobio closure.
Milan Gavrović: Čovjek iz Krležine mape
Knjiga traži odgovor na smrtnu presudu doktoru Đuri Vranešiću, liječniku koji je za rata skrivao Krležu u svojem sanatoriju na Zelengaju, ali ne samo Krležu, već i mnoge druge tada ugrožene ličnosti (između ostalih, Krstu Hegedušića i Milana Sachsa). Opisuje odnos Vranešića i Krleže, ali i političku pozadinu događanja 1945./46., kad je Vranešić u prvoj presudi oslobođen svih optužbi, da bi na kraju u ponovljenom postupku bio strijeljan. Intrigantna i zanimljiva knjiga.
Đorđe Lebović: Semper idem
Još jedna teška ratna priča, zapravo, prijeratna, jer opisuje autorovo odrastanje u Zagrebu i Somboru 30-tih godina prošlog stoljeća. Dijete razvedenih roditelja, često se selio i odrastao je, u najmanju ruku, u kompliciranim obiteljskim odnosima, ali ipak okružen ljubavlju. 1944., u dobi od 15 godina, deportiran je u Auschwitz i preživio je, kao jedan od rijetkih članova svoje obitelji. Knjigu je pisao pred kraj života, pa odatle možda potječe i dojam prerazvučenosti u nekim poglavljima - vjerojatno je htio zabilježiti sva sjećanja na članove obitelji, prijatelje i poznanike. Izvrsna knjiga, ali u kombinaciji s Gavrovićem, prezasitila me temama 2. svjetskog rata.
Almin Kaplan: Trganje
Prvi roman ovog pisca, nastao još prije "Mehe" i "Dubravskih priča", a opisuje djetinjstvo u stolačkom kraju, obitelj, kuću zastrtu ćilimima, dedine strašne priče, polazak u školu i početak rata, sve do progona iz sela. Sve ispričano iz naivne dječje perspektive, a zapravo nije nimalo naivno. Stil je nabijen značenjem, Kaplan je karakterističan po tome da u malo riječi kaže puno toga. Iako sumorne atmosfere, knjiga se čita s užitkom.
Andrew O'Hagan: Vodencvjetovi
Roman o mladosti i vječnom prijateljstvu, jasna ideja, ali pomalo naporna izvedba. U prvom dijelu, Noodles i Tully su tinejdžeri i osjećaju da im je život pružen na dlanu. Drugi dio dešava se 30 godina kasnije. Prvi dio dešava se u jeku tačerizma, drugi dio u vrijeme Brexita. Potencijalno zanimljiv prikaz britanske sadašnjosti u dva izdvojena trenutka (80-te i 2017.) nepotpun je, a "vječno prijateljstvo" prenaglašeno i doima se čak i neiskreno. Previše je jasno "što je pisac htio reći".
Ariel Magnus: Eichmann u Buenos Airesu
Nevjerojatno odbojan roman s odvratnim glavnim likom, što samo pokazuje da je autoru uspjelo napisati izvrsnu knjigu
Ljudmila Ulicka: Kuga
Od genijalne Ulicke ništa manje se ne može ni očekivati. "Kuga" je u stvari scenarij napisan 1978. i pospremljen u ladicu, ponovo izvučen 2020. i dorađen u roman koji opisuje kratku, ali ubojitu epidemiju kuge u Moskvi 1939. godine. Gotovo jezovito je kako se gotovo ništa nije promijenilo u reakcijama ljudi i sustava. Roman je kratak, dramatičan, brzog tempa i, iako zbog teme nužno tragičan, ima i neku ironično-grotesknu notu. Svakako čitati!
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Poprilično razočaranje. Roman povezuje dvije, same po sebi vrlo zanimljive teme - projekt Knjižnice na konjima u doba Velike depresije i priču o tzv. "plavim ljudima", tj. obitelji s nasljednom methemoglobinemijom (inspiriranu stvarnom obitelji Fugate koja je živjela u istočnom Kentuckyju). Te dvije teme spojene su u glavni lik Cussy Mary Carter, 19-godišnje djevojke koja jašući na mazgi obilazi zabačene kuće i imanja i ljudima donosi radost pisane riječi, dok se sama bori s predrasudama i rasizmom (!) zbog boje kože. Ipak, priča ozbiljno šteka. Stil pripovijedanja je naivno nespretan, s puno nepotrebnog prepričavanja, razvoj priče zapinje, puno je repetitivnosti, a istovremeno kraj možemo bez problema naslutiti već oko 50. stranice. Teme nasilja u braku, kućnih pobačaja, vjerske zatucanosti i opće nepismenosti samo su načete, ali ne i razrađene. Likovi su izrazito polarizirani - ili su maltene sveci, ili su opaki zlobni gadovi (iznimka je eventualno doktor, koji nije toliko crno-bijel u opisu). Sveukupno, šteta što roman nije bolje napisan, po izboru teme imao je potencijala.
I ja sam pročitala Knjižničarku na konju nakon što sam na jednom čitalačkom blogu pročitala da je to najbolji roman kojeg je autorica bloga pročitala u zadnjih 10 godina. Rekoh, mora biti dobro.
Na kraju- razočarenje, slabo obrađena tema, mogla je to biti izvrsna knjiga. Zadnja četvrtina na razini jeftinog ljubića.
Sad čitam Shuggieja Baina, izvrsna!!