Kako je pandemija djelovala na vas

[čokolada]

Kako je pandemija djelovala na vas, kako vam životi danas izgledaju u usporedbi s razdobljem prije 2020.?
Ja sam se prije puno više družila, našla bih se na kavama u pauzama posla, s našim velikim društvom nalazili smo se bar jednom u 2 mjeseca na rođendanima, ručkovima, sjedeljkama, a između nalaženja smo brbljali na telefon.
Od svibnja smo se ponovo počeli susretati, ali puno, puno rjeđe. Kave su se isto jako prorijedile. Razna društva prebacila su se u razne grupe (WA, FB...) gdje trkeljamo svaki dan o onome što bismo trkeljali da se nađemo. I što je najgore, nije da mi RL nešto JAKO puno fali, dapače - u mrežu se mogu ukjučiti kad hoću, ne moram se šminkati ni pripremati. Pa sve tako mislim je li to neka bolest ili vas ima još takvih?

(ne znam je li ovo za ovdje ili za novu temu )

[Svimbalo]

Kako je pandemija djelovala na vas, kako vam životi danas izgledaju u usporedbi s razdobljem prije 2020.?
Ja sam se prije puno više družila, našla bih se na kavama u pauzama posla, s našim velikim društvom nalazili smo se bar jednom u 2 mjeseca na rođendanima, ručkovima, sjedeljkama, a između nalaženja smo brbljali na telefon.
Od svibnja smo se ponovo počeli susretati, ali puno, puno rjeđe. Kave su se isto jako prorijedile. Razna društva prebacila su se u razne grupe (WA, FB...) gdje trkeljamo svaki dan o onome što bismo trkeljali da se nađemo. I što je najgore, nije da mi RL nešto JAKO puno fali, dapače - u mrežu se mogu ukjučiti kad hoću, ne moram se šminkati ni pripremati. Pa sve tako mislim je li to neka bolest ili vas ima još takvih?

(ne znam je li ovo za ovdje ili za novu temu )

Ovaj post je za onu temu o tome kako podnosimo izolaciju.
Ali je i ovdje dobrodošla distrakcija.
Kod mene je vrlo slično kao i kod tebe, naviknula sam se na samoću i super mi paše. Uživam u serijama, čitanju i općenito u miru. U kontaktu sam s najbližima, s njima i dalje pijem kavu, a za ostale mi je postalo dovoljno čuti se/dopisivati.

[tangerina]

Kako je pandemija djelovala na vas, kako vam životi danas izgledaju u usporedbi s razdobljem prije 2020.?

Moj život nije puno drugačiji, ali neke stvari jesu..
Družim se s prijateljima svo vrijeme, i uživo redovito, radim u uredu fizički od 06./2020. a osim posla sam aktivna u još jednoj udruzi tako da sam i tamo svaki tjedan u kontaktu s ljudima. Prije sam imala grupicu prijatelja s kojima smo imali redovita zimska kućna okupljanja, kojih lani nije bilo, ali to je osim pandemijom i pod utjecajem nekih drugih faktora.
Ali na poslu je često puno dodatnog posla i stresa vezanog za covid, tako da se ponekad pitam šta li smo zaboga prije covida radili po cijele dane. Jednostavo neke stvari kad kreneš organizirat, covid ih zakomplicira, ova godina za sada izgleda jednostavnije, ali to ćemo još vidjet. Druga stvar je što, opet dijelom vezano za pandemiju, dosta ljudi iz mog fizičkog ureda dobilo je otkaz, sad nas je puno manje, što ima svoje dobre i loše strane.
Najgore mi je bilo lani kad djeca dobar dio godine nisu imala treninge, to mi je baš falilo i nadam se da nas to ne čeka.

[tanja_b]

Kako je pandemija djelovala na vas, kako vam životi danas izgledaju u usporedbi s razdobljem prije 2020.?
Ja sam se prije puno više družila, našla bih se na kavama u pauzama posla, s našim velikim društvom nalazili smo se bar jednom u 2 mjeseca na rođendanima, ručkovima, sjedeljkama, a između nalaženja smo brbljali na telefon.
Od svibnja smo se ponovo počeli susretati, ali puno, puno rjeđe. Kave su se isto jako prorijedile. Razna društva prebacila su se u razne grupe (WA, FB...) gdje trkeljamo svaki dan o onome što bismo trkeljali da se nađemo. I što je najgore, nije da mi RL nešto JAKO puno fali, dapače - u mrežu se mogu ukjučiti kad hoću, ne moram se šminkati ni pripremati. Pa sve tako mislim je li to neka bolest ili vas ima još takvih?

(ne znam je li ovo za ovdje ili za novu temu )

Predlažem novu temu ova je već predugačka i vrtimo se u krug.

A što se mene osobno tiče, čini mi se da mi se život i nije bitno promijenio, ne znam je li to dobro ili loše ispada da se ni prije nisam često družila s ljudima.
U našoj obitelji najviše je pogođen sin srednjoškolac koji bi sad morao prolaziti svoje najljepše dane, a na kraju to izgleda... nekako čudno. Zbog njega mi je najviše žao, jer gubi nešto što kasnije više neće moći nadoknaditi. Zato ga ni ne pokušavam ograničiti u izlascima s društvom (koji su ionako vrlo rijetki), računam, cijepljen je, valjda si tu i tamo može priuštiti normalan život tinejdžera.

[Mima]

Predlažem novu temu ova je već predugačka i vrtimo se u krug.

A što se mene osobno tiče, čini mi se da mi se život i nije bitno promijenio, ne znam je li to dobro ili loše ispada da se ni prije nisam često družila s ljudima.
U našoj obitelji najviše je pogođen sin srednjoškolac koji bi sad morao prolaziti svoje najljepše dane, a na kraju to izgleda... nekako čudno. Zbog njega mi je najviše žao, jer gubi nešto što kasnije više neće moći nadoknaditi. Zato ga ni ne pokušavam ograničiti u izlascima s društvom (koji su ionako vrlo rijetki), računam, cijepljen je, valjda si tu i tamo može priuštiti normalan život tinejdžera.

Da, meni je kao u onom memeu iz proljeća 2020. : ono kad shvatiš da se tvoj uobičajeni način života zapravo zove karantena

[spajalica]

Nova tema proizašla iz Korona-virus-panika-ili?

[Peterlin]

Da, meni je kao u onom memeu iz proljeća 2020. : ono kad shvatiš da se tvoj uobičajeni način života zapravo zove karantena

Ovako nekako je i kod mene

A sad ozbiljno - ne znam je li to dobro ili loše, ali nema drastičnih promjena u mom načinu života. Što se tiče živih kontakata, prijatelje sam silom prilika zanemarivala i prije (i oni mene, to je recipročno), a sad bar imamo dobar izgovor za to Kulturni događaji mi nisu dovoljno bili zastupljeni u životu ni prije, a sad bar imam dobar izgovor za to

Nije da mi nešto posebno fali, možda ljetovanje koje smo preskočili, ali to nema veze s koronom nego obiteljskom situacijom. Nadoknadit ćemo to ako budemo mogli.

S druge strane, čini mi se da su se naša djeca isto dosta dobro prilagodila i snašla. Imam studente, sa prilično dobro izgrađenim radnim navikama, tako da ih korona nije pogodila u osjetljivom trenutku kao mlađe generacije.

[mama pticica]

bas razmisljam ovih dana o tome!
koliko me promijenilo ovih 20-tak mjeseci

gledam ljude u kaficima i skuzim da ne mogu samo tak uc i sjest u puni kafic jer se osjecam cudno, bez maske čak nezašticeno, a kak cu bez maske pit kavu
a obozavam kafenisanje
i rado bi konacno u toplom ove zime ponovo s frendicama..
i krenula sam nakon ljeta na vjezbanje uzivo, na radionice uzivo..
Ali osjecaj mi čudan..
frendica me zove da idem s njom u Rijeku kad ide na 1 dan.. prije bi objerucke prihvatila, sad razmisljam ..ak nekaj prenesem nekome od svojih ...ma bolje ne "riskirati"

meni se bas promijenilo

Spremam se organizirati frendovsku festu u zatvorenom za cc mjesec dana , ali ne znam ko ce se odazvati ...

[Jelena]

Ja sam sretna da živim u gradu i da se koliko toliko nešto događa. Ove godine sam otišla na nekoliko outdoors koncerata (s covid putovnicom) i izložbi (nešto sa, nešto bez covid putovnice). Bila sam toliko avanturistički raspoložena da sam otišla i na jednu indoors proslavu od 20-30 ljudi, ali kako se radi o uskom krugu ljudi, znam da su svi cijepljeni.

Zapravo me puno više na poslu pogađa, nego doma. Poanta i veselje mog posla je otvorenost, suradnja i prijenos informacija, a to je sad dosta ograničeno. Kontakata uživo imam i dalje dosta na poslu pa se ne osjećam nešto izolirano i usamljeno.

Uglavnom, mislim da mi je struka više ugrožena, odnosno kvaliteta usluge, nego moj privatni život.

[tanja_b]

S druge strane, čini mi se da su se naša djeca isto dosta dobro prilagodila i snašla. Imam studente, sa prilično dobro izgrađenim radnim navikama, tako da ih korona nije pogodila u osjetljivom trenutku kao mlađe generacije.

Kad sam spomenula da sin srednjoškolac najviše trpi od pandemije, ni na kraj pameti mi nisu bile radne navike niti to u ovoj fazi života smatram presudnim. Vidim da ih ima i predobro izgrađene i to nema veze s pandemijom.
Trpi zbog gubitka svih onih izvannastavnih sadržaja u jednoj i drugoj školi koji su davali boju i doživljaj svakodnevici, a sad je ostala samo gola nastava na obje strane. On toga možda i nije toliko svjestan, ali ja jesam i znam koliko bi mu život bio ispunjeniji i on sam bi bio zadovoljniji da nije tako. Ali što sad možemo, ništa. Gurati dalje kako se može. Sretna sam kad ide fizički u školu, a ne sjedi doma pred ekranom, jer ga to još dodatno zakopava u sobu, daleko od drugih ljudi.
Zato ga potičem da iskoristi svaku priliku za druženje izvan škole jer vidim da mu to treba.

A nas odrasle - kako rekoh, nije nas nešto puno pogodilo. Ni profesionalno ni privatno. Imali smo sreće, što drugo reći.

[ina33]

Dijete je prilicno pogodilo, nas manje, zasad, iako mislim da ce posljedice (i poslovne i logisticke) uslijedit. Promijenilo je nacin rada. A dijete dodatno gurnulo u virtualu.

[Riri92]

Meni se sve jako promijenilo. Sestra i ja smo se smijale na taj meme od prošle godine o karanteni kao načinu života, jer to stvarno jeste njen život, ona sebe naziva asocijalnom haha. Ali ja nisam takva, meni su ljudi bili ogroman dio svakodnevnog života. Prije pandemije bi mi bio skroz čudan dan ako mi barem petero ljudi dnevno ne bi prošlo kroz stan. Sad se više to ne događa. Naravno da bi se to unatoč pandemiji promijenilo djelomično jer prije pandemije nisam imala dvije bebe jel, ali uvjerena sam 100% da bi bilo samo djelomično. Jer se i sad mogu organizirati sa čuvanjem, djeca sa svekrvom bez ikakvih problema ostanu kad treba, samo što je sad sve drugačije.

Jako mi fale okupljanja, druženja, pjevanja, sviranja i sve ostalo što nam je bio sastavni dio života. Uvijek mi je najljepše bilo u gradu, u gužvi, sa milijun ljudi oko mene. Volim ljude. Duh mi je ostao takav, ali mozak mi više ne podnosi ni da me nepoznata osoba slučajno okrzne u prolazu, odmah razmišljam hoću se zaraziti i hoću zaraziti djecu. Iz ovoga ću izaći sa ptsp-om, to je moj zaključak.

Sinoć sam rekla mužu da idemo na splavove kad ovo završi. Ostavljamo djecu njegovima na jednu noć i idemo, hoću ljude, ples i harmonike. Seljanka sam u duši eto, nemojte zamjeriti, barem priznam.

I tako.. promijenilo se i poslovno sve na gore, ipak mi ovisimo o muževoj firmi, a ne znam koji poduzetnik je baš u svemu ovome mogao profitirati, osim onih koji su bitni za pandemiju. Ja sam postala paranoična i užasno živčana, smeta mi mali milijun stvari koje prije ne bih ni primjećivala. Izgubila sam i neke ljude u životu zbog korone jer su podlegli zarazi. Ali ipak, unatoč svemu, meni nikad 2020. i 2021. godina neće biti mrske godine. To će uvijek ostati godine rođenja moje djece i koliko god da mi je pandemija donijela ružnih i tužnih događaja, ove godine su mi donijele i dvije ogromne sreće i to je jedino što je nepromjenjivo u svemu.

[Beti3]

Tražila sam i trazila ovu temu i nikako je naći. Evo je!

[Beti3]

Posve je nepravedno zatvorena ona tema o koroni, bez kriterija i objašnjena, nakon nekoliko stotina stranica i velikog zanimanja forumasa.
Nema ovdje demokracije. Moramo se naučiti živjeti i na forumu kao i u stvarnom svijetu. Sa sve manje prava, narocito bez prava na misljenje, a još manje na iznošenje istog. Polako, ali sigurno idemo u jednoumlje. A mislili smo da smo ga se riješili 91.
Nema veze, moze se i bez rodinog foruma i bez osobnih sloboda na koje smo navikli, naviknut ćemo se na novo. Evolucija na djelu, kao i uvijek i oduvijek.

[Jelena]

Ja mislim da je super da je tema zatvorena, jer trenutna rasprava nije vodila nikamo. Palo bi još uvreda, a Spajka je to navrijeme spriječila. Ja mislim da je sasvim u redu da pišemo na jednoj temi kako se osjećamo, na drugoj pratimo promjene bez emotivnih ispada.

[Svimbalo]

Apsolutno. Verbalni delikt. Osjećam se kao da sam u 1983. godini.

[Mima]

Kad je bilo demokracije na rodinom ili bilo kojem drugom forumu ?!

[mama pticica]

Posve je nepravedno zatvorena ona tema o koroni, bez kriterija i objašnjena, nakon nekoliko stotina stranica i velikog zanimanja forumasa.
Nema ovdje demokracije. Moramo se naučiti živjeti i na forumu kao i u stvarnom svijetu. Sa sve manje prava, narocito bez prava na misljenje, a još manje na iznošenje istog. Polako, ali sigurno idemo u jednoumlje. A mislili smo da smo ga se riješili 91.
Nema veze, moze se i bez rodinog foruma i bez osobnih sloboda na koje smo navikli, naviknut ćemo se na novo. Evolucija na djelu, kao i uvijek i oduvijek.

ajooj zar zaista ima ljudi koji vjeruju da smo se 91 rijesili jednoumlja..
beti si ti zivjela u RH u devedesetima?
imas primjer mnogoumlja iz razdoblja devedesetih mozda?

[Beti3]

Kad je bilo demokracije na rodinom ili bilo kojem drugom forumu ?!

A i to sto kazeš. Doduse, znam samo za ovaj forum, ni na jednom drugom nikad nisam bila.

[sirius]

Moze se bez svega , Beti moja . Posve sigurno i bez rodinog foruma.
Tema je zatvorena uz konzultacije i odluceni je da cemo nadalje biti liberalni i demokraticni kao FB.
Sigurna sam da ima drugih mjesta sa vise demokracije. Mi trenutno nemamo kapaciteta za takvo.

[ina33]

Kako super da je neproduktivna tema zatvorena.! Koliko god da sam danas u kurcslusu oko svega, bas sam hepi i zahvalna zbog toga.

[Beti3]

Nije lijepo biti sretan zbog tuđe tuge. Ustvari, nekima mozda baš je.

[sirius]

Nije lijepo biti sretan zbog tuđe tuge. Ustvari, nekima mozda baš je.

Pa ovo je tema o cistim emocijama. Slobodno mozes pisati o tome.

[NanoiBeba]

Zaključila sam da ćemo se svi međusobno ispresvađat - što u virtualnom svijetu što u stvarnom

[Vrci]

Ja sam uvijek voljela pročitati razne komentare na člancima, teme po forumima, na fejsu...ono informirati se o svemu. Ali sad više nemam želudac za to. Kad vidim ta vrijeđanja oko cijepljenja, fake news, gluposti, nepismenost, a svi po redu doktori medicine i znanosti, eto zapitam se u ljudsku inteligenciju.
Imam osjećaj da (uz određene iznimke) oni pametni šute, a ovi "svi ste vi ovce" su preuzeli primat po javnom prostoru.

I gadi mi se to

[Freyja]

Posve je nepravedno zatvorena ona tema o koroni, bez kriterija i objašnjena, nakon nekoliko stotina stranica i velikog zanimanja forumasa.
Nema ovdje demokracije. Moramo se naučiti živjeti i na forumu kao i u stvarnom svijetu. Sa sve manje prava, narocito bez prava na misljenje, a još manje na iznošenje istog. Polako, ali sigurno idemo u jednoumlje. A mislili smo da smo ga se riješili 91.
Nema veze, moze se i bez rodinog foruma i bez osobnih sloboda na koje smo navikli, naviknut ćemo se na novo. Evolucija na djelu, kao i uvijek i oduvijek.

Ja ću, Beti, samo djelomično "potpisati" Sirius, bez Rodinog foruma se sigurno može, ali ne i bez osobnih sloboda. Nemoj ni ti, Beti, na to pristajati.
Ali ja ću rado o svojim emocijama, kada dobijem inspiraciju.

[Davor]

Ja sam se samo zapitao koliko dugo će potrajati tema nakon što tamo nešto napišem

A baš sam bio dobar

[Freyja]

Kako super da je neproduktivna tema zatvorena.! Koliko god da sam danas u kurcslusu oko svega, bas sam hepi i zahvalna zbog toga.

Ne mogu ovo, Ina, razumjeti, zašto si onda tako aktivno sudjelovala na njoj?

[vertex]

Super, prebacujete dinamiku zatvorene teme ovdje.

[sirius]

Super, prebacujete dinamiku zatvorene teme ovdje.

Je , bas super. Odlican smjer.

[Lili75]

Ja sam se samo zapitao koliko dugo će potrajati tema nakon što tamo nešto napišem

A baš sam bio dobar

ne poznajem te, al bome mora ti se priznat efikasnost.

Guzva mi na poslu danas extra bila, kad ono paf puf nema vise teme. Mozda i bolje. Postala je prenaporna.

[Lili75]

Ova tema mi se bas svidja,vidim da je Beti3 bila otvorila vrlo slicnu, al tu je ova coksina.

[Lili75]

Na temu, ja se osjecam dobro u danim okolnostima. Proci ce i ovo jednoga dana, doduse tko zna kad ce doci taj dan

[sirius]

Mene bi zanimalo da li itko moze pisati o iskrenim emocijama. I nekim iskrenim , stvarnim problemima.
Ja bih stvarni voljela da moj najveci problem budu uvodenje covid potvrde u kazaliste , a ne burnout sindrom zbog kojeg sam danjma na bolovanju.
O zivote, gdje bi mi bio kraj kad bi mi najveci problem bio guranje stapica u nos prije dolaska na fini posao u gradski ured ( jer jasno ne zelim se cijepiti).

[Francesca85]

Teško da je moguće pisati o iskrenim emocijama u ovakvoj situaciji na ovakvome mjestu. Ne kažem da je nemoguće, ali ogoljavanje i inače nije lako, obično to činimo pred ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji i koje bole slične stvari pa nas razumiju. Čitajući onu temu, vidim da nas u pandemiji emocionalno žuljaju vrlo različite stvari.
Naročito boli kad se s cinizmom reagira na nečiju stvarnu bol ili problem i meni recimo ne pada napamet da se tomu izlažem.
Ne kažem da drugi nisu kadri ili da ne bi trebali... iako zna biti bolno i samo čitati sa strane.

[Dota]

Draga Sirius,
jutros sam te se sjetila, čekala sam dugo na vađenje krvi u jednoj velikoj bolnici i divila se u kakvim uvjetima radite. Hvala od srca.
Čak sam se i nasmijala na tvoj komentar na sada zaključanoj temi o božićnim lampicama, strujnim udarima i sl.
Nije me ništa spržilo, moram priznati, osim možda tuge u pojedinim očima. I spoznaje da je, kako načuh, i dio neurologije u toj bolnici pretvoren u Covid odjel.
Zajedno s nekim drugim odjelima.
Sapienti sat.

[sirius]

Teško da je moguće pisati o iskrenim emocijama u ovakvoj situaciji na ovakvome mjestu. Ne kažem da je nemoguće, ali ogoljavanje i inače nije lako, obično to činimo pred ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji i koje bole slične stvari pa nas razumiju. Čitajući onu temu, vidim da nas u pandemiji emocionalno žuljaju vrlo različite stvari.
Naročito boli kad se s cinizmom reagira na nečiju stvarnu bol ili problem i meni recimo ne pada napamet da se tomu izlažem.
Ne kažem da drugi nisu kadri ili da ne bi trebali... iako zna biti bolno i samo čitati sa strane.

Ma razumijem, nije obavezno i nije za svakoga.
Pisalo se tu svasta na raznim temama: o neplodnosti, muzevima koji varaju, bolestima , izgubljenim trudnocama...svakom su njegove brige najvece iako nekad realno nisu najvece.

[Francesca85]

Nisam ni mislila da je obavezno, nego naglas razmišljam o tome mogu li pisati o emocijama u kontekstu pandemije. Nadam se da neće biti bolno čitati, ako se već ne otvorim. A možda sam ja pahuljičasta

[sirius]

Nisam ni mislila da je obavezno, nego naglas razmišljam o tome mogu li pisati o emocijama u kontekstu pandemije. Nadam se da neće biti bolno čitati, ako se već ne otvorim. A možda sam ja pahuljičasta

Sto ja znam, nekad treba izbaciti sve iz sebe . Kazu da je to zdravo.

[Svimbalo]

Moja najčešća dva osjećaja su nevjerica i razočaranje. U stvarnom životu okružena sam različitim ljudima, a posebno od utorka sam shvatila da mnogi nisu uopće onakvi kakvima sam ih doživljavala, godinama. Povampirili se u svim smjerovima, neki.
Razočarana sam odsustvom zdravog razuma.

[Francesca85]

Sto ja znam, nekad treba izbaciti sve iz sebe . Kazu da je to zdravo.

Sigurno je zdravo.

[Svimbalo]

Sirius, sad nemamo temu na koju bismo mogli staviti link na članak koji nije informativan, nego je kolumna.
Naime, upravo sam pročitala Klauškog na temu Lauca i njegovog izbacivanja iz Znanstvenog savjeta. Ta tema ne pripada ovdje (osim na način- razveselilo me je što je betty blue rekla istu stvar kao i on, pa je to, nategnuto, emocija u pandemiji ), a svakako nije ni za Jelenin topik.
Možemo li onda ovdje s tim?

[lonni]

Slažem se s Dotom Sirius, svaki put kad si pisala na onoj temi o tome kako radite suosjećala sam u potpunosti. Bila sam tijekom pandemije jednom prigodom par sati na hitnoj, ako sam dobro skužila baš tvoje bolnice. Bio je kaos od gužve, ljudi, buke. U tih par sati bile su dvije situacije gdje su, mislim liječnici, nisam sigurna, lagano pukli i vikali, sve se prebacivalo njima, baš se vidjelo da su na rubu, a ljudi su samo pristizali u ogromnim količinama. Ali to nije spriječilo jednu liječnicu da bude ljubazna, profesionalna i obavi super posao, a da se medicinski tehničar šali i pjevuši. Zato palac gore! Za profesionalce, radnike i prije svega ljude!

[Freyja]

Super, prebacujete dinamiku zatvorene teme ovdje.

Vertex i sirius, to je išlo inu ili mene?

[Freyja]

Mene bi zanimalo da li itko moze pisati o iskrenim emocijama. I nekim iskrenim , stvarnim problemima.
Ja bih stvarni voljela da moj najveci problem budu uvodenje covid potvrde u kazaliste , a ne burnout sindrom zbog kojeg sam danjma na bolovanju.
O zivote, gdje bi mi bio kraj kad bi mi najveci problem bio guranje stapica u nos prije dolaska na fini posao u gradski ured ( jer jasno ne zelim se cijepiti).

Može li itko pisati o iskrenim emocijama? Mogu i pisati i govoriti o njima, nemam problema s tim. Kao i o iskrenim i stvarnim problemima, ali ovdje očito ne jer mislim da i ti, Sirius, prebacuješ dinamiku zatvorene teme ovdje. Itekako. Pa ako si već ključala onu temu (u kojoj je očito Davor bio ta kap koja je prelila čašu), onda se i ti pokušaj suzdržati. Jer ti je komentar zločest i to jako. Samo ćeš ti stradati od burnout sindroma, je l' da?
A ako već ne želiš da se dinamika zatvorene teme ovdje nastavi pa i ti onda jedanput stani na loptu. Ne da nisi nastavila tu dinamiku, još si je i potaknula.
Svi idu na fini posao u gradski ured. Baš ružno.
Ali s obzirom na to da si napisala: "Sto ja znam, nekad treba izbaciti sve iz sebe . Kazu da je to zdravo." - možda si ljudi daju oduška. Ali čemu kad će tema opet pod ključ?!

[Freyja]

ne poznajem te, al bome mora ti se priznat efikasnost.

Guzva mi na poslu danas extra bila, kad ono paf puf nema vise teme. Mozda i bolje. Postala je prenaporna.

Lili, onda si stvarno mlada ako Davora ne poznaješ. Puno si toga zanimljivoga na Rodi propustila.

[Kaae]

Pa daj si oduska, Freyja, o emocijama. Samo pusti linkove i so-called cinjenice.



Ja se osjecam umorno. Doslovno i figurativno. Muz je dosao doma iz bolnice sinoc, nakon 15 dana. Gurala sam jutros stapic u nosic jer mi se cinilo da je isti, nos a ne stap, zacepljen. A nije. Niti je test pozitivan. Ne bih ga bila gurala za takav nedostatak simptoma, ali s obzirom da vise nismo sami doma, bolje sprijeciti nego lijeciti, jel.

[spajalica]

Freya jab e ne shvacam.
Kazes nemas misiju a bome ne izgleda tako.
Davor t9cno zna kako i sto. Samo isto tako zna da mu mujica nece ovdje odgovoriti.
Stari forumasi se dobro znaju.
Tako da tema je zakljucana. Tu kolicinu buke vise ni gluh covjek ne moze ne cuti.
Ako imate sta na temu napisati izvolite.
Kuknjavu zabstarom zaboravite.
Puno tema je kljucano tu i na manju buku tako da....
Beti ni ti nisi bas pupoljak na rodi. Sve jako dobro znas. Tako da se uozbilji

[sirius]

Može li itko pisati o iskrenim emocijama? Mogu i pisati i govoriti o njima, nemam problema s tim. Kao i o iskrenim i stvarnim problemima, ali ovdje očito ne jer mislim da i ti, Sirius, prebacuješ dinamiku zatvorene teme ovdje. Itekako. Pa ako si već ključala onu temu (u kojoj je očito Davor bio ta kap koja je prelila čašu), onda se i ti pokušaj suzdržati. Jer ti je komentar zločest i to jako. Samo ćeš ti stradati od burnout sindroma, je l' da?
A ako već ne želiš da se dinamika zatvorene teme ovdje nastavi pa i ti onda jedanput stani na loptu. Ne da nisi nastavila tu dinamiku, još si je i potaknula.
Svi idu na fini posao u gradski ured. Baš ružno.
Ali s obzirom na to da si napisala: "Sto ja znam, nekad treba izbaciti sve iz sebe . Kazu da je to zdravo." - možda si ljudi daju oduška. Ali čemu kad će tema opet pod ključ?!

Jos jednim prozovi mene ili neku drugu forumasicu i saljem te na odmor u tvoj ured. Pisi normalno ako ti se pise, za tvoja seciranja i prozivanja vise zivaca nemam.

[sirius]

Ni za linkove na pouzdane izvore, ali to smo vec dogovorili.