 |
|||
Jelena prvotno napisa
e, nekako ne vjerujem da su ti sa srednjom ili NKV koji postanu ravnatelji ustanova ili gradonačelnici birali, tj da su njihove mame birale kad su imali sedam godina hoće li biti izvrstan učenik i doktorirati molekularnu biologiju ili SSS ravnatelj županijskih ljekarni
možeš bit i inteligentan i izvrstan učenik, 5,0, pa na faksu bit snalažljivac u studentskom zboru, ko što je sada Mioković, a u moje vrijeme je bio Petar Bezjak
mislim da su to dvije odvojene stvari
Ja bih osobno izabrala najbližu školu :D (ali polazeći od uvjerenja (koje ne znam na čemu temeljim) da su sve osnovne škole podjednako kvalitetne (ili nekvalitetne); tj. da nema nekih izrazito kvalitetnijih).
U slučaju tvoje dileme, bez imalo dvojbe, izabrala bih kvalitetniju školu. Uvijek bih stavila fokus na znanje; odnosno ne nužno na samo znanje, nego na strast za znanjem i učenjem. Nikako ne na ocjene, ishode, očekivani upis u srednju. Moj stav (i iskustvo) su da je fokus na znanju i želi za učenjem ono što osobi daje jaku unutarnju motivaciju koja joj pomaže da radi posao kojim je ispunjena, i da na kraju priče bude i mnogo uspješnija u tom poslu, od osobe koja je fokus stavila na snalaženje (ocjene, neki produkt kojim strepi).
Isto tako, opet po mom iskustvu i iskustvu mojih bližnjih (i u javnom i u privatnom sektoru), i u Hrvatskoj znanje itekako vrijedi. (No ok, vrijede i neke druge stvari).
Posljednje uređivanje od Jadranka : 13.10.2021. at 08:54
Upravo ovo
A i za Liline mališe
Posljednje uređivanje od Jadranka : 13.10.2021. at 08:58
Ja cu potpisat Jadru, znanje i u RH itekako vrijedi. Mi smo odgajani da su znanje i obrazovanje vrlo vazni (starci prosvjetari), pa tako prenosimo i djeci. A uvijek je bilo i bit ce takvih likova, no mi s njiima nemamo i ne zelimo imati nista. Svakom njegovo.
Jadro, hvala
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 09:02
Ovo mi je promaklo. Mislila sam da jedino ja to mislim
No ja to još uvijek mislim. I kad čitam ovu temu, drago mi je da "sam" u školi još par mjeseci. A drago mi je i zbog roditeljskih sastanaka - još imam vrlo malo strpljenja za njih
Ako mene pitaš - u mom okruženju najbolja škola je najbliža škola. Nema drastičnih razlika u kvaliteti nastave, a logistika koju zahtijeva vožnja djeteta na drugi kraj grada često bude "skuplja pita od tepsije". Osim toga, ako je škola u kvartu, dijete se vrlo brzo može osamostaliti, imaš mrežu roditelja i susjeda koji ga nadziru prilikom dolaska i odlaska, ima čopor kvartovskih prijatelja itd. To je važno za kasnije.Jelena, i mi sad gledamo koju školu bi izabrali, baš smo aktivni oko toga u zadnje vrijeme. Kod nas je problem što pojma nemamo što je dobra škola, za ozbiljno. Čini mi se nekad da bi mi mogli sje*at djecu što se toga tiče. Ja sam tek kad sam došla na forum saznala da postoje dobre i loše gimnazije, do tad sam mislila da si dobar samo ako ideš u bilo kakvu gimnaziju. Ovo sad sa osnovnim školama mi je tek skroz novi level.
Ali ne mislim da izbor škole može obilježiti djecu za život. Možda samo trebam poraditi na svojim stavovima o školovanju.
U biti, mislim da je recept za uspjeh kombinacija znanja i snalaženja. Ne mislim na kerumovsko snalaženje, nego na upotrebu znanja. Ali mislim da možeš ići u vrhunsku školu, dobiti sva moguća znanja, ali ih ne znati primjeniti i jednostavno ostati neuspješan. Kao i da možeš ići u lošu školu, truditi se i raditi na sebi i svojim znanjima i vještinama i biti super uspješan. Ili možeš naravno i tako, ići linijom manjeg otpora i učlanit se u stranku, ali normalno da to nitko ne želi za svoje dijete. Mislim, nitko od nas tu valjda.
I da, na pitanje iz naslova, mislim da znanje jeste moć. Ali ne mislim da to znanje mora biti nužno stečeno formalno kroz najbolje škole.
Ja sam imala relativno loše iskustvo tijekom razredne nastave kod mog mlađeg sina, aliiii nema tu pomoći. Baš se posložilo - gomila ometača nastave u istom razredu + učiteljica koja nije s njima mogla adekvatno izlaziti na kraj. Na puno toga možeš utjecati, ali nikako ne možeš kontrolirati sastav razreda u generaciji. Nema šanse. Mom mlađem sinu baš je nezgodno pao grah. Često sam razmišljala hoćemo li preseliti sina u drugu školu ili ne, pa smo na kraju ipak odustali. Rezultat - on je naučio pratiti nastavu i u neidealnim uvjetima, što mu je kasnije često dobro došlo. Deset godina kasnije, ekipa iz tog razreda i dalje se druži i drži zajedno, grupa dečki s kojima je moj sin upisala je željene studije ili našla posao, nema među njima danguba.
I da - ne postoje dobre i loše škole, nego treba promisliti koja škola je najbolja ZA NAŠE DIJETE... Moj E. je upisao tehničku školu iako bih ga ja usmjerila u opću gimnaziju, ali dijete je već u toj dobi znalo što želi, a to nisu bili gimnazijski predmeti. Dobro je ispalo. Napisao je državnu maturu čak malo bolje od brata, koji je pohađao matematičku gimnaziju.
Tangerina je u pravu - treba se fokusirati na svoje dijete, potruditi se da stekne dobre radne navike, razvijati njegove/njezine interese na različitim poljima, pokazati im što se sve nudi.... nešto će se na kraju pokazati kao najbolji izbor.
Lili, vjerujem da je vasa osnovna skola u zadnjoj trećini na onom popisu. Daj skicni, bas me zanima.
Meni se namještalo u osnovnoj tko ce mi biti uciteljica i razrednica kasnije u petom. I to je zaista velika sreća bila za mene. Znala sam svo gradivo iz skole prije nego smo ucili (starija sestra, VSS okruzenje, u ogromnom broju prosvjetarsko) i nisam bila najmirnije stvorenje, ali nisam kaznjavana za nemir. Obozavala sam uciteljicu, i danas mi je toplo oko srca kad je se sjetim. Za razliku od MMa kojem je uciteljica u istom omrazenom košu kao vojska u koju je morao ici poslije faksa.
Meni su dvije skole u krugu od 1 km. Bliza je lošija. Dalja mi je isto na relativno dobroj lokaciji, ali mora preko dvije velike ceste (sa semaforima). Iz obje ga ja superlako pokupim. U strane skole ga ne bih upisivala, iako mi je to isto neka opcija u glavi, u prvom redu jer nam je daleko. Izdrzali bismo financijski. A nismo ga dvojezicno odgajali i ne ide u skolu stranih jezika, nego kod logopeda. Za njega ne bi bilo dobro da je dvojezicno odgajan. Ja povremeno malo s njim njemacki govorim, on se ljuti. Nesto zna, al da bi opusteno razgovarao na njemackom trebas biti valjda 6. stupanj. Engleski nema pojma. Ne gleda crtice na youtubeu, tablet i mobitel mu nisu dani na koristenje. Ide dvaput tjedno na sport i nista vise. Meni je žao da imamo preko tjedna tako malo vremena zajedno. Dane kad on nije na sportu, ja sam. A ta popodneva su jako kratka. Kad bi bilo nesto u vrticu, vjerojatno bi isao, al to spada pod temu covid, nema nista za djecu dostupno. U nasem kvartu se svasta nudi za djecu, al poslije vrtica.
Pa ako znaš ili možeš saznat kakve su učiteljice RN i imaš u jednoj neku za koju misliš da bi bila dobar izbor za tvog malenog, to je već sasvim razumno da biraš
ovo dugoročno je više grah
Ma ja sam zapravo prilicno na tom tragu, iako me muci to kvartovsko druzenje. Dalja skola je u kvartu preko ceste. Nije ni to daleko, al nije ni u dvoristu. Al najvise me muci hoce li ga ta neka ocjena iz nekog predmeta s kojim nece biti na TI kostati upisa u srednju.
1 km nije neka velika udaljenost, ali meni bi i ovo sa semaforima bilo bitno - posebno, ako u prvu može bez da prelazi cestu? Evo moj može do škole bez da pređe iti jednu cestu i meni je to genijalno (mogu i ja na posao). Najbolja stvar u školi. Dobro je naravno što ima i izvrsnog učitelja.
A ima li u toj lošijoj školi dobrih 1-4 učitelja koje biste mogli dobiti? Ili baš znaš da su svi loši, a u ovoj drugoj školi ima izvrsnih? Za 5-8, a svašta se još promijeni (u obe škole) dok on stigne do 5-og razreda.
Moj je "malo" stariji, do sada nismo ni imali neku veliku mogućnost izbora. Jedna osnovna, jedna opća i to jedan razred.
Nekidan smo imali raspravu, došao je s idejom da ono što on želi raditi mu zapravo fax ni ne treba, ali ako bi on mogao na lakši tipa neko veleučilište koje ima zanimljiv program.
I sad što mu reći i kako ga motivirati? Zasada sam rekla da mi se ta ideja ne sviđa i da treba težiti najboljem što može, da nisu novci sve i da zapravo najveće bogatstvo će steći studirajući s pametni i kreativnim ljudima, iskustva, prijateljstva, kontakte...tak svašta sam mu nadrobila.
A to što on misli raditi i koliko je to dugoročno profitabilno, što je lake a što teže i koliko on sa svojih 16 zna o tome, o tome nećemo jer on tvrdi da ja ne razumijem, a ja znam da on ne razumije
Uglavnom moju djecu je trebalo gurati u što izazovniju sredinu da bi postigli neki svoj maksimum.
Jelena, ne znam u kojem ste kvartu, ali evo kako je to izgledalo kad se moj sin upisivao u školu:
U našem kvartu su dvije osnovne škole, relativno blizu jedna drugoj, dijele ih dvije prometnice. Obje male i jednosmjenske. Kad mi je sin bio zadnja godina u vrtiću, fama je bila da je ona druga škola loša (s kim god da sam razgovarala tvrdio je isto), a ova "naša" bolja. Djeca koja i ne bi spadala u nju po mjestu stanovanja upisivala su se tamo da ne bi morala ići u "onu drugu", koja je, kakti, loša. Pa se desilo da je "naša" škola upisala tri prva razreda u toj generaciji (inače su uvijek imali dva razreda po generaciji), a u "onoj drugoj" su bila dva razreda u generaciji, po 15 učenika u svakom razredu
Kroz godine se dešavalo to da su djeca iz "naše" škole prelazila u "onu drugu" zbog - bullyinga u razredu, nerazumijevanja s učiteljicom, raznih drugih razloga. I redovito bih čula priču da je djeci puno bolje u "toj drugoj" školi.
Na onoj famoznoj listi obje škole su blizu jedna drugoj. I moj dojam je, sad nakon svega, da su obje škole bile tu negdje po kvaliteti. U jednoj je možda bolje ovo, u drugoj ono.
Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padaloprilagodili smo se s vremenom. Vjerujem da su sad i bolji po tom pitanju otkako imaju novu ravnateljicu, inače fantastičnu nastavnicu (mom sinu najdražu u cijelom školovanju). Ali to nije imalo puno veze s kvalitetom nastave koja je, kad sagledam unatrag, bila sasvim solidna.
Uvijek kad vidim ove "zagrebačke" dileme oko izbora OŠ, pa i SŠ, sjetim se mojih malomišćanskih susjeda na otoku koji sad žare i pale tu na FER-u i medicini (braća).
To su definitivno bila nadarena djeca (po svim parametrima), samo što ih tamo nikad nitko nije testirao ni procjenjivao. Završili su OŠ u svom mjestu, a gimnaziju (opću, jedinu u blizini) u mjestu udaljenom 10 km.
Rasturili maturu i upisali najzahtjevnije fakseve u ZG. Sad su pred kraj studija. Je li im bilo dosadno u OŠ? Pojma nemam, nitko ih nije pitao. Jesu radili nerede radi toga jer im je bilo prelagano u školi? Nisu. Za maturu su se, btw, sami pripremali i ostvarili odlične rezultate.
samo da se outam da sam i ja iz ove vreće
napiši listu - zašto ti se čini da je jedna lošija, a druga bolja
ja oko osnovnih škola nemam nekihj posebnih dilema
kao lošiju bih mogla navesti neke tehničke detalje oko organizacije - jednosmjenska nastava, nedostatak izvannastvanih aktivnosti (iako mislim da svaka škola nudi puno toga), nemogućnost samostalnog odlaska do škole, školski boravak ...
ostale stvari su toliko nesigurne (učitelji, nastavnici - danas su tu, sutra možda nisu; razredna "ometala" - možda baš dijete zapne u razredu s nekim djetetom čiji su roditelji isto birali "bolju" školu, a to dijete bude dežurno ometalo ...
Mislim da kod nas nema toliko velikih razlika među javnim školama.
Ja stvarno nisam razbijala glavu oko toga, iako je iz našeg naselja bilo djece koja su išla u škole u susjedna naselja - kakti u "bolje" okruženje ... ma sve je to isto i kako ti grah padne. Krenite s pozitivnim mislima i izvucite najbolje što možete iz škole, a s obzirom da si možete priuštiti i vremenski i financijski, organizirajte posjete različlitim aktivnostima izvan škole ovisno prema afinitetu djeteta.
Sad gledam listu - OŠ moje djece je negdje 30 odozdola. Oboje su upisali dobru, a jedan i završio, gimnaziju. Taj koji je završio vrlo uspješno studira na prilično zahtjevnom faksu.
OŠ uopće nismo birali - upisali su najbližu.
Alko vam išta znači ovo kaj sam napisala. Kad vidim kako s neka djeca s teškim torbama gužvaju u prepunim tramvajima pitam se jesu li oni sami birali OŠ ili su to napravili njihovi roditelji
Buba Klara, potpisujem te od prve do zadnje osim što nemam malomošćanske susjede. Ja živim u Zagrebu nekih 25 godina i otkad imam djecu pratim te sage i dileme oko izbora ovog ili onog vrtića, ove ili one osnovne, a o srednjim školama bi se dao cijeli novi forum otvoritii oduvijek mi to izaziva čuđenje i pomalo me nasmijava.
Ja sam odrasla u malom gradu s jednom osnovnom i jednom srednjom školom, u moju srednju su dolazila djeca iz okolnih mjesta gdje je bila samo osnovna. Nije tu bilo puno izbora tad, a nije ni dan danas. Ne zamaraš se kad nema izbora, ideš kud te cesta vodi pa gdje stigneš.
Mogućnost izbora koliko god bila dobra često je zapravo zlo jer ti stalno baca bubu u uho da možda nisi dobro odabrao ili da ćeš sigurno pogriješiti u idućem odabiru.
A jako je važno i ovo što je tanja_b napisala:
ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja.
ja cu samo ojacati klub mama kojima je grah tako pao da se stvarno nisu morale zamarati skolom svoje djece
(on je sad prvi srednje, ona sestasica)
odlikasi su, ponekad ispitam, pojasnim ako treba, ali generalno nemam pojma ni o nastavnicima, ni o gradivu, ni o lektirama...
iznimka je bila karantena kad je vise sin malo izletio iz rutine i zaboravio da je i online skola s obavezama i rokovima, ali inace... skoro nista
cisto blazenstvo, nadam se da ce jos ove njene tri godine u osnovnoj isto tako proci
Posljednje uređivanje od summer : 13.10.2021. at 10:28
O bome da, u pravu si
Samo da nešto hitno obavim, pa pročitam nove objave. Napokon neka zanimljiva tema na forumu u zadnje vrijeme
Još jednom kvotam da istaknem i potpišem.Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo
I da primijetim da je za duševno zdravlje bolje biti što dalje od škole (u smislu poznavanja prilika u njoj) jer onda i stvarnost izgleda puno bolja. Nisam ironična, ozbiljno to mislim.
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.10.2021. at 10:53
A znanje je uvijek moć, tu uopće nema dileme. Samo nije moć u krkanskom smislu, kako mi u RH najčešće tumačimo "moć" i na što Jelena (dijelom) aludira.
Iako ni kod krkana ne možeš podcijeniti inteligenciju, snalažljivost plivanja u dreku i određeno znanje.
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.10.2021. at 10:57
Slažem se
Treba znati i takvo "znanje"
(Ps. da ne bi bilo krivo shvaćeno, ja sam ipak uvijek za "klasično" znanje)
Nase skole nema jer je nova, eks skola je u 2. trecini, a nova bi vjer. bila u 3. trecini. Zeznuti smo zapravo samo dok se ne uvedu prijemni, al to se lomi bas preko nasih ledja sad.
Nas obrazovni sustav je toliko inertan, da vjerujem da ni do nase srednje nece uvesti prave prijemne ispite. Premda mi se cini da je svima u interesu da bude, jer bi se manji pritisak na ocjene stavljao, a veci na znanje.
U pripremi je novi pravilnik o kriterijima za upise u srednju, pa kad ga puste u javnu raspravu, slobodno se javite i sugerirajte što mislite da bi trebalo poboljšati.
Ali stvarno mislim da nema smisla opterećivati se upisima u srednju školu dok je dijete još u vrtiću. Tako daleko ni ja nisam išla
Meni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot.
sirius
A meni je život pokazao da se planovi često izjalove.
A i ak gledam svoje frendove iz škole, pa djetetove frendove - ne znači da oni koji imaju odličan početak, nastave i u tom tonu. Odnosno, na kraju odu skroz nekim drugim putem Što ne znači da taj put nije dobar za njih.
X veliki.. IstoMeni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot.
Moja je sad 5. Razred i srednja škola mi nije ni u primisli, nije ni njoj. Ok, ovisi i o djetetu. Mi se trenutno borimo s njenim ogromnim strahom od 5.razreda koji je okidač za puno problema. Tako sam i ja postala roditelj koji je rekao da je škola i učenje djetetova obaveza, a vidi me sad... Grah i sl.
Meni je bilo važno da je škola blizu jer nemamo baka-deda servis. Pri upisima su rekli da imaju baš učiteljicu za nju, kad ono ni blizu. Preživjeli smo s manjim posljedicama.
Trenutno mi je jedini plan otkloniti joj taj strah od tog strašnog 5.razreda koji ju je potpuno zakočio. Ne pomaže što im razrednica ponavlja koliko je strašan 5.razred.
Što se naslova tiče, znanje je uvijek važno, bez obzira na moć. No, ima ona meni posebno draga 'Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta'
Ma razumija donekle dilemu.
Sigurno se razlikuju skole npr. U Kozari boku i Medvescaku. Ako nista drugo zbog strukture djece , nihovog predznanja , ali i kolicini novaca i obrazovanja njihovih roditelja.
Ali cak i kad dijete ide u osnovnu na Pescenici, srednju strukovnu u Jelkovec ocito nije zapreka da rasturi maturu i upise dobar fakultet na koji putuje iz Zeline. I sve to uz potpuno prosjecne roditelje .Imamo bas takav primjer nasih bivsih susjeda i sinovog kolege iz vrtica na Pescenici.
Posljednje uređivanje od sirius : 13.10.2021. at 13:52
Pa Orwell je davno napisao: Rat je mir, sloboda je ropstvo, NEZNANJE je moć
Slažem se. Mi smo na Peščenici. Struktura učenika bila je ...paaa... svakakva, ali to ovisi od generacije do generacije. Dovoljan je jedan problematičan učenik da razori kompletnu razrednu dinamiku, a onda se vraćamo na grah...
S druge strane, kad dijete krene u školu, obično prestanemo razmišljati o alternativama. Ide tamo gdje se upisalo i amen.
Mitovski? Baš priča strašan raska? Ja nisam čula da se to kod mog priča
Pa nisu te priče propisane nastavnim planom i programom da se pričaju u svim školama
Ima nastavnika koji rado plaše djecu kako bi bila ozbiljnija i posvećenija školi, ne računajući pritom da ima i djece koja takve priče (pre)ozbiljno shvaćaju
Ma meni je raska zapravo sasvim u redu, međutim malo je pretjerala. Znam da misli najbolje, ali to što tanja kaže ima djece kao što je moja na koju to jako negativno utječe.
Znači ponavlja kako je peti razred jako, jako, jako težak. Ukoliko izostanu jedan dan to je skoro nenadoknadivo. Kako će im se sigurno srozati sad ocjene.
Na roditeljskom je nama pričala isto, malo ćete plakati vi, malo djeca i tako. Moja sad očekuje stravu i užas i paraliziralo ju je. I sad mi roditelji peglamo.
Ni uciteljica moga sina nije daleko od toga. On je sad 4.razred i stalno ih plasi s 5.razredom.
Cak je jos vise poostrila kriterije (nisam znala da je i to moguce?!), pa su djeca van sebe jer neki nisu dobili jos nijednu 5icu od poc.skol.godine, cak ni iz glazb i likovnog. Sta reci?!
Srecom moj ima petice, al da nema, znam da bi i mi imali drame.
Cak bih rekla da ce nasima 5.-i biti kamilica nakon ovako zahtjevne uciteljice
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 16:27
Ma hoće, pa škole ga već same uvode. Hoće sto posto, ove god ide eksp. mala matura u nekim školama već. Za 8 godina će se to uvest, osim ako nas ne opali meteor.
Ako mene sjećanje ne vara, djeca se upisuju u OŠ po mjestu prebivališta?
pa opet "snalaženje" rješavamo "snalaženjem"?
sta jest, jest.
Djeca se uz molbu mogu upisati u bilo koju školu ako ravnatelj te škole odobri.
glazbeni im ona ni ne drži ,stvarno deca u strahuNi uciteljica moga sina nije daleko od toga. On je sad 4.razred i stalno ih plasi s 5.razredom.
Cak je jos vise poostrila kriterije (nisam znala da je i to moguce?!), pa su djeca van sebe jer neki nisu dobili jos nijednu 5icu od poc.skol.godine, cak ni iz glazb i likovnog. Sta reci?!
Srecom moj ima petice, al da nema, znam da bi i mi imali drame.
Cak bih rekla da ce nasima 5.-i biti kamilica nakon ovako zahtjevne uciteljice
Naravno. Sto bi tu bilo snalazenje.
Ovo se kod nas stvarno strogo provodi, bas da bi se izbjeglo grupiranje skole na "dobre" i "lose". Nisam jos sigurna koliko su sto uspjeli oko toga, ali trude se. Ovdje su dobri/losi odnosno bogatiji i siromasniji dijelovi grada puno vise razbacani i manje organizirani nego, primjerice, u Zagrebu, pa nekako sama po sebi ova podjela ukljucuje od svega pomalo. Tamo gdje geografija nije odradila svoje, izuzeli su odredjene kvartove i poslali u neke druge skole. Nisu ovakve situacije samo zbog socioekonomske slike odredjenog kvarta, vec i zbog polozaja prometnica. Recimo djeca u nekim dijelovima grada ne idu u skolu koja je "odmah preko puta" jer bi do nje morali prijeci cestu koja je sve samo ne puteljak.
Mi smo imali tzv. attendance exception kad smo preselili i M. je isao u skolu u koju nismo pripadali jos dvije dodatne godine. Odobreno je zbog situacije u obitelji (invaliditet) i lokacije na kojoj zive muzevi roditelji i prijateljica (koja je ove godine preselila), odnosno mojeg tadasnjeg radnog mjesta. Ove ide u novu skolu, skupa sa sestrom koja nikako nije mogla biti primljena u ovu prvu.
Posljednje uređivanje od Kaae : 13.10.2021. at 22:40
Ma ne ide to bas ni kod nas samo tako da se podrazumijeva da se moze u drugu skolu.
Npr razgovor, testovi i sve ostalo oko upisa se radi u maticnoj skoli, a poslije trazi premjestaj.
Ravnatelj/-ica ne mora odobriti premjestaj, posebno ako se radi o napucenoj skoli, kao sto je kod nas u kvartu.
Iako pocesto i odobre, al treba imat neki opravdan razlog.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 22:51
Ne znam nikoga kome je odbijen upis u bilo koju skolu po izboru unazad nekih 20 godina (imam puno mladjeg brata pa sam se vratila malo u proslost). Ali postoji mogucnost da je to zbog toga sto se vecinom radi o skolama u centru grada.
Ovako kako Lili kaze, testovi u maticnoj skoli, nakon toga molba za upis u neku drugu skolu. Nije to bas problematicno. Skole su (vecinom) gradjene za mnogo vise djece i uglavnom ima mjesta. A djeca se u udaljenije skole upisuju zbog raznih razloga, uglavnom prakticne naravi. Npr. u skolu mog sina se upisuju djeca iz dijelova grada u kojima u skolama nema organiziranog cijelodnevnog boravka (oni se cesto u cetvrtom razredu vrate u maticnu skolu) ili se djeca upisuju u skole blize bakama i didama.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 14.10.2021. at 06:12
To je "snalazenje" samo ako su u molbi napisani lazni razlozi. Ako nisu, onda je to snalazenje bez navodnika - sto je skroz nesto drugo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom