Brz i bolan porod u splitskom rodilištu

[SevenofNine]

U 19 h sam bila narucena na kontrolu kod svog ginekologa no sve je kasnilo tako sam usla na pregled tek u 20 h. Stanje: zatvorena skroz. Idem kuci, i nesto me boli. Posto sam cijelu trudnocu imala neke bolove kao menstrualne grceve ne obracam paznju. Muz i ja idemo tu vecer kod njegovih roditelja i ja stalno osjecam grcice. Mislim da je od pregleda. Palim stopericu i pravilnog su razmaka svake 4 minute. Znam da su i trudovi pravilni, ali uvjeravam sebe da to nije to jer sam bila zatvorena na pregledu prije 3 sata. Prvorotkinja sam i mislim da je nemoguce. Odlazim u wc tad, bilo je vec 23:30 i vidim tragove krvi. Misljenja sam da ce se nesto poceti dogadati, ne kuzim da je krenilo. Idemo doma i u autu pocinju bolovi. Kad me uhvati trud, hvatam se za rucku, zatvaram oci i ne mogu pratiti muza sta prica.
00:30 dolazimo doma, ja placem jer imam osjecaj kao da me hvata najgora crijevna viroza u zivotu. Trcim u wc. Nakon toga jedva pakiram torbu do kraja jer mislim si da mozda necu sutra biti u stanju. Kad me uhvati trud, ne znam kud bi sa sobom. Boli gore od najgore menstruacije, a ja sam patila od dismenoreje.
1:15 ujutro- idemo na hitnu da me pogledaju. Nosim torbu ako me ostave
1:40 Javljam se na salter i kad sam rekla da sam trudna 39+4 da me nesto boli, ali da nisam sigurna jeli to to, samo su mi rekli ponesite stvari idemo u radaonu. Kroz glavu mi prolazi mozda sam prerano dosla. Uzbudena sam, ali me boli ludacki
Uzimaju moje podatke dok sam spojena na ctg. Kad krene trud, grcim noge i zabijam nokte u bedra. Povremeno cupam kosu i to dok pricam s doktoricom. Zvucim normalno, ali se ne ponasam tako. Kazu mi da sam otvorena 6 cm. Pitam za jednog doktora kad dolazi, kazu ujutro no vi cete roditi do tad.
Osjecam olaksanje jer sam mislila da ce ovo trajati dan, dva....
Salju me u neku sobu, tamo gdje se radi klistir no kao prvorotkinja ne znam ni zasto sam tu jer ne komuniciraju sa mnom. Dok cekam opet moram u wc. Sestra me nakon toga vodi u boks no druga se ljuti jer nisam obavila klistir. Kazem joj da nisam odbila, da nisam ni znala da mi zele dati i neka mi ga slobodno da ali da ne mogu setati. Obavimo to bez problema. Nakon toga se jedva uspijem otusirati.
Idem u boks, nisam sigurna koliko je sati.
U boksu lezim na lijevom boku, boli me, trudovi su uzasno jaki i to moji prirodni. Za vrijeme truda molim ocenase, a nisam neki redoviti vjernik. Izmolim ocenas, a trud jos traje. Onda psujem. Razmisljam samo da ce ovo brzo proc no sporo ide vrijeme.
Dobivam nagon za tiskanjem i tu ne mogu kontrolirati glas. Ako se trudim prodisati, iz mene izade jos jaci krik. Babica se ljuti. Ubrzo ctg krene zvoniti, padaju otkucaji. Ja dobivam kisik i infuziju. Sa mnom je mlada doktorica i obe sestre/babice. Tiskam, jedna pita jeli se spustio, druga vrti glavom da nije. Pada mi jos veci mrak na oci. Zovu nekog, ne javlja se. Ja vicem da me salju na carski, bojim se za bebu. Dolazi doktor i nalijega mi na trbuh. To mi uopce ne smeta niti me boli, a uvijek sam se uzasavala kad bi citala price s poroda. Pokusavamo i ne ide. Dolazi jos jedan stariji doktor, a ja potpisujem papire za carski. Ipak pokusavamo jos s tiskanjem. U nekom trenu sam dobila i drip. Ne znam tocno kada jer ne osjecam razliku izmedu mojih trudova i dripa, osoblje slabo komunicira sa mnom o tijeku poroda, samo daju upute sto da radim. Stavljaju mi kateter (pretpostavljam za carski), nisam ni osjetila. Sve info koje cujem, cujem kad pricaju jedni s drugima. Tiskam ludacki i odjednom su zadovoljni. Kazu mi jos malo, bitno je da se skoncentrirate na iduci trud. Tiskam i odjednom osjetim bol, izrezali su me ali je beba izasla.
Rodila sam vec u 4 sata ujutrio. Sivana sam dosta jer sam dosta i rezana, ali nisam osjetila sivanje. Naravno da mi nisu rekli koliko savova, no vozili su me na odjel u krevetu. I dobila sam na recept injekcije voltarena po potrebi. Napomenili su sestri da sam dosta sivana no eto do dana danas ne znam koliko je to dosta. Znam samo da 20 dana nisam mogla sjest, a iz kreveta sam puzala i silazila potrbuske.
Na odjelu su sestre bile jako nezainteresirane, izgledale su kao da rade samo da odrade i odu kuci. Nije mi nitko pomogao oko dojenja prvi dan. Dojila sam u prazno, dijete nije uhvatilo dojku u vakum nego je samo oblizivao. To je trajalo 24 h dok se nije pojavila sestra po imenu Gordana. Ona i jos jedna mlada sestra su bile jedina svjetla tocka za vrijeme boravka. Nazalost nisu tu bile odma prvi dan. I spremacica je takodjer bila predivna, ljubazna, uredna. Sve je bilo cisto. Hrana mi je isto bila dobra. Sve u svemu boravak je bio ok, vjerujem da sestre imaju puno posla no trebao bi netko od starta obratiti paznju na prvorotkinje. Bili smo prepusteni sami sebi sto mi nece bit problem drugi put, no prvi put je bio.

[kli_kli]

Cestitam, SevenofNine!
Vrlo simpaticno ispricana prica s poroda, ako se izuzmu grubosti koje si dozivela.
Nadam se da si se snasla s dojenjem <3

[Tanči]

Čestitke.
Priča je baš super.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

Čestitam!
Što se tiče epiziotomije, bit će manjih nelagoda... Ja sam s drugim sinom imala 22 šava (prijevremeni porod, izrezali su me jače radi poštede djeteta). Oporavila sam se brže nego nakon poroda prvog sina (samo 4 šava, ali velika beba). Trajalo je par tjedana, ali uz bebu čovjek to brzo zaboravi. Postoji sprej za to, dostupan u ljekarni. Nazovi ginekologa, možda se može dobiti na recept, ne znam kako je sada. Sretno!

[spajalica]

Cestitam

[tangerina]

sevenofnine, čestitam!
priča o nekomunikaciji i odnosu me ne čudi, ali nasmijala si me s ovim početnim poricanjem, to sam i ja imala s prvim porodom, i danas se smijem kad se toga sjetim. Dva dana nakon termina mene uhvate grčevi u trbuhu u pravilnom razmaku i ja zaključujem da su to - lažni trudovi.

[Jadranka]

Čestitam

[Argente]

Čestitam! Ee da, kad krene, većina bi voljela da su lažni trudovi

[tinkilinkixyz]

čestitke
ali nasilje na porodu koje si doživela jednostavno nije OK, nije humano i ne bi ga trebala nijedna žena doživeti, ali to je na žalost još uvijek standard u HR. Osim ako rodiš doma ili u kući za porode i za to naravno platiš oko 2000 eura, a nemaju svi novaca za to.

[SevenofNine]

Čestitam!
Što se tiče epiziotomije, bit će manjih nelagoda... Ja sam s drugim sinom imala 22 šava (prijevremeni porod, izrezali su me jače radi poštede djeteta). Oporavila sam se brže nego nakon poroda prvog sina (samo 4 šava, ali velika beba). Trajalo je par tjedana, ali uz bebu čovjek to brzo zaboravi. Postoji sprej za to, dostupan u ljekarni. Nazovi ginekologa, možda se može dobiti na recept, ne znam kako je sada. Sretno!

Hvala, proslo je godina i nekoliko mjeseci od poroda no nikako da napisem pricu...priroda se pobrine da covjek djelomicno zaboravi. I zaboravila sam jer sam opet trudna, a sjecam se da sam nakon poroda bila dugo u soku kako ljudi imaju vise od jednog djeteta. I kako neko normalan pristane proci drugi put isto...

[SevenofNine]

sevenofnine, čestitam!
priča o nekomunikaciji i odnosu me ne čudi, ali nasmijala si me s ovim početnim poricanjem, to sam i ja imala s prvim porodom, i danas se smijem kad se toga sjetim. Dva dana nakon termina mene uhvate grčevi u trbuhu u pravilnom razmaku i ja zaključujem da su to - lažni trudovi.

Znaci nisam jedina :D Fascinantno je to, 9 mj citas samo o tome i onda kad krene ne vjerujes

[SevenofNine]

čestitke
ali nasilje na porodu koje si doživela jednostavno nije OK, nije humano i ne bi ga trebala nijedna žena doživeti, ali to je na žalost još uvijek standard u HR. Osim ako rodiš doma ili u kući za porode i za to naravno platiš oko 2000 eura, a nemaju svi novaca za to.

Meni su govorili da je porod tezak samo onima koje drame, koje su razmazene, ne suraduju, vicu bezveze itd. I ja sam u to vjerovala jer sam htjela vjerovati da cu biti ok..Ja nisam nista odbila ni epi ni drip a dolantin da su dali uzela bi. Bila sam susretljiva, idelan pacijent osim sto nisam mogla kontrolirati glas za vrijeme truda. Sad se pitam koji je vrag zenama koje po internetu pisu da druge zene bezveze vicu, da nisu dosle u hotel i slicno. Jel one imaju drugacije iskustvo poroda ili su to zene koje omalozavanjem drugih zena sebe uzdizu, da one nisu kao ostale koje "drame". Fascinatno mi je to.
I pitam se one zene koje "potrefe dobru smjenu" jeli to politicki korektan nacin za reci da imaju vezu ili stvarno postoje dobre i lose smjene. Lol.
Drugi put ipak ne planiram eksperimentirati, i otici onako naivno na porod bez pratnje bez iceg.

[tinkilinkixyz]

Hmm, nije bitno šta druge žene misle i pišu, nego je bitno da svaka žena dobije lep tretman, da se ju poštuje za vreme poroda i pita za neke bitne stvari.

Kako koja žena prodje na porodu je malo i od "sreće" koja te zadesi. Mja sestra je rodila za 4 sata od početka do kraja, oko 10 naveče i išli smo idući dan u posetu oko 13:00 i žena je super izgledala. Jadnije i izmučenije ja izgledam prvi i drugi dan menge, nego ona posle poroda. Ali naravno da su i nju rezali i babičar joj je govorio da ima uzku zdelicu i da mogu probati, ali da verovatno neće uspeti - što nikad ne bi trebalo reći ženi, nego ju treba podržavati i govoriti joj da ona to može. I na kraju su joj stisli trbuh i rezali ju, sećam se da je rekla da ju bole rebra i trbuh, na što je moj tata koji je dr. komentirao kao dobro da su joj rebra cela Mislim, šokantno kako to može neko izjaviti, a posebno tata za svoju ćerku i neko ko je dr. i trebao bi biti suosećajan.
Tak da porod i porod mogu biti kao dan i noć. Previše sam čula negativnih priča iz rodilišta da bi imala hrabrosti roditi tamo.

[SevenofNine]

Bojis se ici u splitsko rodiliste ili opcenito u bilo koje rodiliste? Recimo moje dijete nisu ni u jednom trenu ugrozili, a imali smo prolaps pupkovine kada su poceli padati otkucaji itd. Nisam bila zadovoljna pristupom prema meni no s djetetom je moglo svasta biti tako da su tu stvarno bili ok. Ne mogu stvarno reci nista lose u tom smislu. Ja nisam zamjerila nalijeganje na trbuh, drip ili epiziotomiju vec losu komunikaciju. Rodila sam isto brzo. Od kad sam dosla do poroda, cca 3 sata.

[tangerina]

Sevenofnine, imaš još vremena, ali ako trudnoća bude školska, jesi li razmatrala neko drugo rodilište, Sinj ili Knin?
Ja sam prvog rodila u Sinju, drugu u Splitu jer kao ajde, novo je rodilište, praktički mi ispod kuće, pa da probam. Oba puta je bio i suprug sa mnom. U Sinju mi je bio puno humaniji odnos, iako mi je i tamo rađena epiziotomija, dobila sam čak i malo dripa, ali odnos je bio skroz drugačiji, a time i osjećaj. Isto tako i nakon poroda, pomoć oko dojenja koju sam dobila bila je ogromna, općenito je manje ljudi pa je pažnja veća.

[tangerina]

Al ovo očekivanje da rodilja ne viče mi je jedan od većih misterija
Meni je isto netko sutradan komentirao da sam bila glasna, moja reakcija je bila wtf??? ja sam držala radionice pletenja gdje početnici frustrirano viču ako im ispadnu očice

[Jadranka]

Al ovo očekivanje da rodilja ne viče mi je jedan od većih misterija
Meni je isto netko sutradan komentirao da sam bila glasna, moja reakcija je bila wtf??? ja sam držala radionice pletenja gdje početnici frustrirano viču ako im ispadnu očice

to bi voljela vidit.

O sinjskom rodilistu je bio clanak u novinama pred koji mjesec. Ispada da su ga ostavili otvorenog, al da nista ne ulazu i odrzavanje, da je zgrada u poluraspadu i da skoro nitko vise tamo ne radja, neka vrlo mala brojka je bila za proslu godinu :/
Ja sam najstarijeg rodila u manjem rodilistu, mladju dvojicu u splitskom. Sve je bilo ok. Al u Splitu sam oba puta imala dojam da sam na tekucoj vrpci... ajde brze rodi, imamo jos rodilja (a zaista su ih imali, gomila zena je svaki put radjala). S ovim najmanjim su mi htjeli dat drip sat vremena nakon dolaska u rodiliste, sve ide super, on se spusta, ja se otvaram, al da to malo pozurimo. Srecom da je on bio brzi od njih pa nisu stigli

[Jadranka]

https://slobodnadalmacija.hr/dalmaci...odilje-1127422

Koji glupi clanak... majke su same presudile nekpremljenom i kadrovski neekipiranom rodilistu... al bio je jos jedan, s krovom koji se raspada i sl.